Stanje razočarenja, psovka koja nam olakšava život u trenutcima kada nam je zaista teško!!!
Jebem ti ljubav ko me na to navuk'o, jebem ti i more kada sam morao da idem tamo i upoznam nju, jebem ti dan kada mi je rekla da joj se svidjam, jebem i njenog momka i to kada se rodio, i njegovu majku u trenutku oplodnje i onaj dan kada su se upoznali, i opet onaj dan kada sam je poljubio, jebem ti neiskrene ljude i ljetnje avanture koje povrijedjuju,
jebem i druga koji nas je upoznao, i na kraju jebem i nju a bolje da nisam, ne bi se zaljubio, ne bi prestao da pusim i da pijem.
I to sve zbog nje koja na kraju kaze, on me voli vise, ne mogu da budem s tobom, izvini!
Jebem ti ljubav, sreća je kada sjedis ispred prodavnice i pijes pivo, a boli te briga za ljubav!
Sekundarna špijunka koja se nalazi na 50-60 cm ispod primarne. Najviše se koristi u vreme praznika i slava, ali nije zapostavljena ni u svakodnevnici. Omogućava nam da vidimo šta nam nenajavljeni posetioci i/ili gosti donose u stan ili kuću.
Dva cimera sede u stanu i kuliraju. Njihovu dosadu prekida zvonce.
-Brate, idi vidi ko je.
Nakon pola minuta lik se vraća i cimer ga pita:
-I, ko je bio?
-Ma Djole.
-Pa što mu nisi otvorio?
-Pogledao sam na drugu špijunku i video da opet dolazi praznih ruku. Sigurno opet hoće da pije za džabe. Sve nam je rakiju popio. Kada bude done neko piće, tada ću da mu otvorim.
-Mi imamo dve špijunke? Od kad?
Piroćanski, ili uopšteno torlački izraz za ''šta'' ili ''kaj'' ili ''ča''... Vodi poreklo od latinskog ''qvo'' i zadržalo je isti smisao već vekovima... jako specifična odlika Srpskog naroda sa juga...
Piroćanac objašnjava hipotetičnu situaciju:
K'd d'n's doᶁe kod men, ĉim uᶁe na vratata, ako b'de ripil... ḉe mu kažem ''Kvo oḉeš?'', i ḉe se zbijemo... Pa ḉe go ubijem...
Nakon uplacivanja socijalnog kredita od 50. dinara stize nam obavestenja, dragih nam mts-ovaca.
I tako u krug... *100# Express dopuna, do sledece socijale...
Kad provalimo da nam je nestala voda , istog trenutka nam se ide u WC .
Pitanja koja imaju pogresan epitet uz njih.Ona su u Srbiji uglavnom stajaca,i stoje na mestu nekih desetak,dvadesetak godina.
- A sada prelazimo na tekuca pitanja.Kada ce i kako Srbija uci u Evropsku zajednicu,pitali smo gospodina Mirka Cvetkovica,premijera bla bla truc truc
Dobronameran predlog našem sagovorniku da se lupne po čelu ne bi li mu se neki deo malog mozga ili bar hipotalamusa vratio na normalnu poziciju. Izraz nastao kao pandan istoimene pesme grupe ''Bad Copy'', a koji veoma dobro poslužuje i za ultimativni odjeb nekome čijeg smo preseravanja siti...
Miki: - Znači kad smo bili na Šar planini, vazduh čist, prosto osetiš kako ti se bronhije u grudima šire i sužavaju, ma vrh brate nemam reči moraćeš i ti jednom s nama...
Stevan: - Čekaj, ti mi pričaš o vazduhu na jebenoj planini, a Jecu nisi spomenuo ni u kontekstu, pa jel bilo il nije?!
Miki: - Pa znaš kako, kreveti su nam bili na dva kraja sobe, a i nije ona davala nikakve signale i ja reko...
Stevan: - Brate evo ti medalja, udri se njom u glavu pa razmisli zašto si pobedio na takmičenju za najvećeg nejebača u istoriji takmičenja za nejebače!!!
- Ooooo Rukfaš pa đe's mi ti nisam te vidijo petnes' minuta, Marija dvije pive za mene i jednu za Faruka...
Faruk (već mu je dopizdeo isti scenario svaku epizodu i ista Čombetova spika na početku, počinje ludački da se trese i očne jabučice mu izlaze iz šupljina): - Pa dobro, majku mu Čombe oćeš ti da se udariš u glavu ili ja da te udarim?!
- Hmmm pa kontam da kad bi me ti udario više bi boljelo, aj evo ja ću sam sebe (udara se što jače može i pada dole mrtav, na kraju epizode stoji njegova slika a ispod nje velikim slovima IN MEMORIAM)
Ja - gasim TV, skrećem pogled ka stegnutoj mi pesnici i BAM udaram se u glavu, od potresa mi se sve muti i jedna misao mi prolazi kroz glavu: Daj da definišem ovo!
Jedina zemlja u kojoj nam se isplati da nam pauk digne kola.
Lik koji je lišen socijalnih vrlina i ne zna kako bi prišao devojci uživo, ali zato u virtualnom svetu skuplja i copy/paste forice sa blogova; postavlja slike iz photoshopa; i smatra sebe veoma privlačnim.
Slika profila :
Lik nosi crne naočare za sunce, zimsku jaknu, a pozadina mu je zid spavaće sobe.
Kažemo osobi koja smara i morališe svima, a verovatno je i sama grešnik/ca, ili je latentn/a/i grešnik/ca, samo da joj je bilo dozvoljeno sve to... Moral, svi znamo koliko je to relativna kategorija, filozofi o tome raspravljaju od kad je sveta i veka i niko ne zna... Sem ovih sa centrom za moral. To se nalazi negde u dubinama putešestvija njihovog mozga negde na mračnoj strani gde vrebaju strašne zveri koje hoće da pojedu sve... Sem hrabrih ratnika svetlosti, koji se od vajkada šibaju s ovima. Jedna, samo jedna moždana ćelija hoće da se buni i bude moralna, iako telo govori: " Ne, mi nismo takvi", a ćelija govori: "takvi smo, zato se treba šibati". I onda nastane haos u biologiji.
Latentni moralista: Iju, kako je to mogla, tako da uradi, da prevari tako lepog dečka, a i on nju, ju sram ih bilo, takvi su jedan za drugog...
Radnik svetlosti: Baba, ne smaraj, sami su se birali
LM: Ajde bre, šta pričaš, to nikada nije bilo
RS: Vremena se menjaju...
LM: To...! Taaaako, pa u gradu prošetati, bože me sačuvaj, ova omlaTina...
RS: Ispalo ti nešto, vidi!
LM: Šta? Gde?
RS: Pipni, šta je ovo, mokro.
LM: Gde mokro?
RS: Centar za moral ti je iscureo iz nervne ćelije.
LM: :mračanpogled:
*
Jedna moždana ćelija: Ups, problem, prosledi, prosledi prosledi, problema nema...
Moralna nervna ćelija: Huuuuuuujaaaaaaaaaaaaaaaha! Gde je problem? Ha? Ha?
JMĆ: problema NEMA! /(nešto proleće), ova se sakriva
MNĆ: Saću ja da rešim situaciju, saću sve da nas spasem!
JMĆ: NEeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
KaBUM!
Део телефона предвиђен за списак за куповину, дефиницију коју планираш да објавиш на Вукајлији, пушкице за контролни, поруке које нисте имали храбрости да пошаљете, вицеве или неку романтичну copy/paste поруку...
Када их неко случајно прочита, углавном ми постави питање: ''Којој секти ти припадаш?''
Rečenica koju svaki 17-godišnjak mora izgovoriti. Upotrebljava se nakon 6 meseci veze kroz koju on prolazi suva ku*ca. Daje potpuno drukčiji efekat od željenog (šamar, raskid, veto na hvatanje za dupe...)
Ona: Ali, ja tebe volim
On: Da me stvarno voliš spavala bi samnom
Ona: Idem kući
Nešto što nam u životu neće trebati a može nam promeniti ceo život.
-Profesorka, jel može dva za kraj? Ja stvarno ne kapiram tu trigonometriju, šta će mi to u životu?
-Ne može, moraćeš na popravni.
-Ali ako odem na popravni, neću otići na more i neću upoznati ženu svog života sa kojom ću imati dvoje prelepe dece i živeti srećno do kraja života.
-Šta ti ja mogu.. Vidimo se 20. Avgusta.
Izraz kojim na sarkastičan način stavlajmo do znanja nekome da nam apsolutno puca kurac za ono što nam priča
-Jaoj ona mala mi rekla da joj se svidjam.
-Brate vidi, sav sam se najezio.
Omiljeni prevoznik studenata u Srbiji
Mile: "Brate, kako idemo za Kragujevac sutra?"
Raja: "Sine, Ljubin mali nas vozi trktorEm do pumpe, na pumpi popijemo kaficu i hvatamo na magistrali palac ekspres za Kragujevac, neko mora da nam stane majku mu"
Kazemo onda kada nema logike. Nejasno nam je kuda vodi razgovor. Razmisljanje naseg sagovornika nam se cini kao nepoznat lavirint. U trenutku kada nam je strpljenje vec istanjeno, vadimo tu spasonosnu recenicu kao madjionicar i njome stavljamo tacku na agoniju pokusavanja trazenja smisla!
- ...Mojsije je sigurno koristio neke halucinogene. Otkud mu ideja da se muzika moze videti ili da sa neba padaju neke tablice sa zapovestima... Uduvao se, istripovao i, eto!
-Da uzmemo da je tako, kako objasnjavas da mu je narod poverovao?
-Pa kako narod inace veruje!? Sta znam, mozda je i njima davao! Ionako je palio neko zbunje tamo.
-Nije on palio nista. To mu se Bog javio iz zbuna.
-Pa eto vidis! "Bog" mu se javio. Aha...
-Da, da... Ima logike!
-Ima!
-Pa ima.
Upravo su nam ukrali jedan sat od proleća! Vratiće nam ga krajem septembra kada nam manje bude trebao. Imam neki glup osećao kao da nas je neko prevario, kao da neko u ovoj državi profitira na ovoj maloj "transakciji"!
Čuvena doktorska izreka, bilo da bolujemo od hronične upale, da se spremaju da nam amputiraju nogu ili ne daj bože da nam je ostalo nedelju dana života, srdačno će nam objasniti da smo zdravi k'o dren i da dostižemo stotu zasigurno.
-Ajde Petroviću, spakovane su ti stvari, možeš da ideš!
-Doktore zar već danas? Imam tri prostrelne rane i ovde sam tek 2 sata..!
-Ma ne fali ti ništa, možeš sutra fudbal da igraš!
-Ali doktore, ja kašljem krv!
-Ma crveno na radost! Ajde, ajde. Nije tebi ništa.
-Čoveče ludi, jel vidiš krevet kakav je? Sav od rana kaljav!
-Hmm, da. Moraće to Danica da pospremi. Pridrži ovo (daje mu štos dokumentacije)
-Sestrooo... Danice čobaniceee... Gde je majku joj... Joj. Daj mi to, bre. Hmmm... Pa. Slobodan si. *odlazi* Daniceeeee, O Božee...
To je lik ili životinja koja žešće smara, povede nam đecu u drugu dimenziju i misli da je faca.
Biju se tamo sa nekakvim likovima, dok nam đeca gladuju. Zapuštili su se, porasla im kosa, dugi nokti, smrde im noge iz patika... a najgore je to što nemaju đe da se okupaju, pa nam se smrdljivi vraćaju kući. Naša đeca kao budale trče za njim. A što ću ja ako mi se dijete preladi, oće li ga jebeni Digimon vodit kod jebenog doktora, opet Digimona. E jebem ti državu!
E pa Digimone,brate nemoš' to tako!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.