
Kažemo osobi koja smara i morališe svima, a verovatno je i sama grešnik/ca, ili je latentn/a/i grešnik/ca, samo da joj je bilo dozvoljeno sve to... Moral, svi znamo koliko je to relativna kategorija, filozofi o tome raspravljaju od kad je sveta i veka i niko ne zna... Sem ovih sa centrom za moral. To se nalazi negde u dubinama putešestvija njihovog mozga negde na mračnoj strani gde vrebaju strašne zveri koje hoće da pojedu sve... Sem hrabrih ratnika svetlosti, koji se od vajkada šibaju s ovima. Jedna, samo jedna moždana ćelija hoće da se buni i bude moralna, iako telo govori: " Ne, mi nismo takvi", a ćelija govori: "takvi smo, zato se treba šibati". I onda nastane haos u biologiji.
Latentni moralista: Iju, kako je to mogla, tako da uradi, da prevari tako lepog dečka, a i on nju, ju sram ih bilo, takvi su jedan za drugog...
Radnik svetlosti: Baba, ne smaraj, sami su se birali
LM: Ajde bre, šta pričaš, to nikada nije bilo
RS: Vremena se menjaju...
LM: To...! Taaaako, pa u gradu prošetati, bože me sačuvaj, ova omlaTina...
RS: Ispalo ti nešto, vidi!
LM: Šta? Gde?
RS: Pipni, šta je ovo, mokro.
LM: Gde mokro?
RS: Centar za moral ti je iscureo iz nervne ćelije.
LM: :mračanpogled:
*
Jedna moždana ćelija: Ups, problem, prosledi, prosledi prosledi, problema nema...
Moralna nervna ćelija: Huuuuuuujaaaaaaaaaaaaaaaha! Gde je problem? Ha? Ha?
JMĆ: problema NEMA! /(nešto proleće), ova se sakriva
MNĆ: Saću ja da rešim situaciju, saću sve da nas spasem!
JMĆ: NEeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!
KaBUM!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Potrudio si se lepo.