- superlativna pretnja kojom se zeli istaci krajnja ozbiljnost situacije i spremnost na najtezu odmazdu, s jedne strane, a s druge nehoticno izrazava negativan stav prema licnoj higijeni.
- Zacepi! Ako te pljunem zardjaces!
(...a nisam oprao zube od vrtica...)
Druga strana se garantovano povlaci bez ikakvog komentara.
Tvrdnja koja treba da znači da o nečemu nemamo pojma, zaklinjanje u najblažoj formi.
- Gde su ključevi od kola?
- Nisam ih ni video.
- Kako, kad si ti zadnji vozio.
- Nemam pojma. Ubi' me, ako znam!
Znaš ono kad te probudi ćale u 6 dok peva pod tušem. Sprema se čovek za posao. Ili ne, nisi više siguran...probudi te miris nečega što je tako opako zagorelo. Valjda se baba uspavala i zaboravila doručak na šporetu. I ne, ne pravi ti ono što ti voliš, nego što se našlo u frižideru. Budi srećan ako su jaja s nečim pride. Kupanje moraš da najavljuješ pola dana unapred, nemaš protočan bojler, a dok se izredjate svih desetoro... Odlazak do kupatila u gaćama takodje ne dolazi u obzir, imaš malog brata ili sestru.
Znaš ono kad ne možeš da privedeš ništa gajbi jer ti se vrata ne zaključavaju. I ne, naravno, niko ne kuca kad ulazi. A sve i da ne ulaze, deda ti ubije svaku želju za romantikom kad onako nagluv pusti za sve pare svoje junačke pjesme, pa kad ga ponese atmosfera i jos i zapjeva uz to...
I svi znaju bolje od tebe koliko ti je ispita ostalo. Kad si sinoć došao iz grada. Koliko si sarmi pojeo danas. I vode polemiku o tome zašto je tvoj najbolji drug raskinuo sa curom.
Aman, pustite me da dišem malo!
Ma sve ću ja to drugačije kad dodje moje vreme. Ima da budem sam! Nikom da ne polažem račune. Ima da ne izbivam iz kupatila po dva sata. Čitaću enciklopedije na šolji. I u tišini. Piću kafu u kupatilu dok se detaljno mackam fensi kremama. Svaki dan. I ima da kuvam samo ono što se meni svidja. I sve tako nešto zajebano, mišije nožice i taj rad. Pa kome ću da ugodim ako ne sebi?!
I onda dodje tvoje vreme. Spuca te saznanje. Sam si. I to je takvo sranje...
U jebote, opet slobodan dan...ovi ljudi nisu normalni, šta sve slave. Opet ćeš ceo dan provesti u krevetu. Što i da ustaješ, nema razloga. Knjiga ti je tu, imaš net, sasvim zadovoljavajuće... Klopa hmmm jabuka za doručak, pahuljice i mleko ručak, kokice večera. Što da kuvaš kad ionako niko neće da proba. Da se oduševi. Ili bar da ne kaže ništa, da zguta to iz tanjira na brzinu i da prećuti tvoj upitan pogled. Higijena hmmm opraćes zube, toliko za danas. Hladno je, a nešto ti se ne mili da se šetas go. Možda i ruke eventualno opereš.
I jedva ćeš čekati da dodje jebeno sutra. Kad ćeš opet sve to isto da radiš. Da, opet sam.
Faza u kojoj mozes sve, i nista ti nije nemoguce.
Brate... ja sam rek'o, da cu za zivota, da karam crnkinju, meleskinju i azijatkinju...
A ako se iznerviram ima sve tri u isto vreme
Odgovor današnjice, koji ćete dobiti od vozača kada ga pitate da li treba da se vežete.
Ti: "Da se vežem?"
Vozač: "Pa ako imaš pet hiljada..."
...reče izvesni 'murikanac. Ima u tome istine. Ako pratimo tu logiku, sve što bi valjalo duradimo je da doooobro promućkamo a zatim i ispljunemo u slivnik te pustimo vodu... I govna će da odu!
E pa neće da može, sinak! Da je tako lako živeti u Nirvani dvajesčetirse'am, sve izmoždene duše ovoga sveta mogle bi da stanu u jedan Jugić! Poraz je poraz, jebiga. Razara iznutra kao smrt bližnjeg. Kao lažljiva žena. Pa makar to bila i najobičnija tričarija poput prijateljske tekme. To boli, druže! I tu ne pomaže nikakvo ''oooommmmm'' niti one istočnjačke farse, a-a. Od Kejp Tauna do Kuuhankavesija, od Milvokija do Tokija, poraz pogađa sve, nemoj da te navlače na svakakve laže šaolinci sa laptopovima.
Kako naterati ljude da shvate da su oni što se ne izjedaju retki poput alpskog runolista? Čuda prirode, genetske anomalije, pičke materine i materine pičke. Da je Hakuna matata prevara veka. Da je jedina svrha brojanja do deset da izgubiš deset sekundi života. Da ''životni instruktori'' mogu da se tornjaju u paketu sa svojim anti stres čajevima od ginsenga i ''a la škamp'' dijetama na bazi plodova mora.
Da ti bata gugi nešto reče - ništa ti od toga neće pomoći kad stvarno zagusti. Znaš kako rekoše u Kad porastem biću Čegi: ''iskuliraj brate, popij pivo jedno''. E, to uradi i ti. Al' prethodno malo jebi sve po spisku!
On: ...Hahahaha i onda on kao instruktor joge, krene njoj da objašnjava: ''Moraš da ga prihvatiš, priiihvati ga... Uvedi ga u sebe, bejbe... Oseti energiju'', hahaha kapiraš, kao eneeergiju hahaha?
Smrt: Mislim da je ova partija šaha predugo trajala... Opada ti koncentracija. Ako me ne pobediš, znaš da ćeš umreti. Smrtno sam ozbiljna.
On: O, da. Ali ima još da se igra. A ti ionako nigde ne žuriš, jer uvek stigneš gde si namerila. Vidi ode mi top!
Smrt: Rekla sam ti.
On: Tja, zato pešaka imam za izvoz. Znaš, krivo mi je samo što nisam karao crnkinju i vozio Pontijaka. Čuo sam da je paklena mašina...
Smrt: Ne bih znala, ne razumem se u te vaše naprave. Ovde sam od postanka sveta. Vremenom sve te tričarije dosade... :zev: Ode i drugi top.
On: Hahaha, 'ladno si zevnula? Nemoj mi samo reći da mo'š i da prdiš! Hehehe to bih voleo da čujem!
Smrt: Čuj ovo - ako sada ne odigraš pravi potez, bićeš matiran u tri poteza.
On: :guta knedlu: Pa iz ove situacije ni Fišer ne bi mogao da se izvuče. Pitam se da li te je on pobedio...
Smrt: Ne sećam ga se, kao ni većine... Meni ste svi isti.
On: Bože pomozi! :mrda konjoslava: Znaš, oduvek sam se pitao, posle svih ovih godina... Kada u seriji Tvin Piks džin kaže Kuperu: Sove nisu onakve kakvima se čine... Šta li je koji kurac Linč time mislio?!
Smrt: Zaista ti ne bih znala reći. :ode i lovac:
On: Nisam ni mislio da znaš. To ni sam bradonja ne zna... Ah... Linč i Gugi, dve nerešive misterije univerzuma! Mada za Linča nisam siguran...
Smrt: Šah i mat.
On: AUPIČKUMATERINUJEBEMTIDETEKOŠČATO...
Smrt: Jesi li završio?
On: Jašta!
Smrt: Pa, mislim da je vreme... Kako vi smrtnici kažete: Poraz nije gorak... Ako ga ne progutaš!
On: Pa 'naš kako - ni sperma nije slana... dok je ne progutaš trololololo! Na ti ruka i da krenemo!
Smrt: Zar te nije bar malo strah?
On: A što bi me bio? Ionako je i ova farsa gotova. Zato krenimo što pre jer: Za carstvo Božije nije niko ko stavi svoju ruku na plug pa se osvrće natrag...
Teorija primjenljiva na sve u univerzumu, osim na Golf dvojku. Kupiš je za 300 evra, i za 24 godine prodaš za iste te pare.
Последња линија одбране независности судства у Србији.
Суд : - Ај' се лепо нагодимо, па да се изљубимо ко људи. И свак на своју страну.
Тужена : - С' ким бре да се нагађам!?! 'Си нормалан ти? Знаш ли чија сам удова, бре ?
Суд : - Размислите још једном. Суд има доказе противу Вас и шире родбине, за два века робије... Уплатите тај милиончић и по, мало се саштекајте на гајби...
Тужена : - Ко да размисли, бре!!!
Суд : - Добро, ако не може другачије, онда може и поштено...
Тужена : - Ајде полако, где си запео. Поштено, па поштено. Ок, да сам крала, крала сам. Саштекаћу се на гајби, ал за српску нову, певам у Чачку!
Суд : - Дај руку! Договорено.
Problem koji nastaje tokom seksa sa jako debelom cavom.
- Uhvati me ako možeš xe xe...
- Nisam ja Goro!
- Što, šta je sa Gorom?
- Ima četiri jebene ruke!
Vrsta usisivača poznata po tome što sa njima osim što možeš da usisavaš, možeš i da pucaš, bacaš plamen i obaraš avione. Kese za njega se kupuju u prodavnici lakog naoružanja. Generalni sponzor ghostbustersa.
Za njega je Kirby pičkin dim.
Izraz koji se koristi da se prikaže kako će subjekat da luduje na nekoj zabavi i slično. Već vidi sebe olešenog od alkohola kako visi na lusteru i animira ostatak gostiju.
- E 'oš piti ti kod Marka na punoletstvu, ono sutra nam je tekma ...?
- Ma šta pričaš? Na luster ako treba! Ima da se prekinem!
- Dobro, dobro, kako 'oš.
---------------------------------------------------------------------------------------------
Sin dolazi pijan kući:
Majka: E moj ti, pa što ti to treba?
Sin: Š'a je kevo k'o da nikad nisi bila u mojim godinama!
Majka: Ma tad se izlazilo da se zabavimo, nismo ni pili a bilo nam super, peli smo se na luster ako treba, al' bez kapi alkohola!
Sin: Ma da :hik: da...
Sinonim za odavno.
A: Brate kad ćemo soccera ?
B: Pa mogli smo sad, nismo igrali ima ako nema i više.
Reci koje kazemo nekome ko je u tom trenutku, sto bi se reklo, u bedaku. Naravno, one nikada zapravo ne pomazu. Stavise paradoksalne su i beskorisne. Zato sto:
1) Mozemo reci da se mi osecamo super, ako nista, sto je opet bezuspesno posto doticnu osobu iskreno bas briga za to.
2) Mozemo reci da se i mi osecamo lose (sto je sasvim suprotno od prve mogucnosti- a opet moguce) pa da ispadne kao da suosecamo sa datom osobom, za sta nju opet bas briga.
Ironičan komentar na nečije usporeno i nekvalitetno obavljanje posla...
Samo ti polako, ako i ne valja...
Uslov za veće šanse u ostvarivanju planova...što kratkoročnih, što dugoročnih
Eeee, ako se bude živo i zdravo , dogodine idemo na more
Odgovor jedne ninfomanke na skoro svako pitanje upućeno od strane muške osobe koja iole dobro izgleda.
Oprostite gospođice, koliko je sati.
Jao jebite me ako znam.
Ništa onda, vidio sam da nosite sat na ruci, pa zbog toga pitam.
Aha, ali ovaj je sa rimskim brojevima, tako da svarno nemam pojma. Oš me jebat'?
Pasivno-agresivni nastavak rečenice u kojoj smo nekom zapovedili da nešto uradi u našu korist, ali ne želimo da to zvuči kao da je apsolutna naredba nego upakujemo u blaži oblik.
:ručaš, skloniš sve sa stola, pokupiš i poslednju mrvicu, sipaš čašu piva i sedneš za računar:
- Dragi, možeš li mi doneti sendvič i malo salatice, ako ti nije teško...
Rečenica iznikla negde u vreme socijalističkog samoupravljanja, kada su u kolektivima do tada najniže kotirani šrafovi formalno stavljeni rame uz rame sa drugovima direktorima, no ni sami još nisu mogli u to da poveruju.
Zadržalo se do dana današnjeg, s tim što je nekada ova izjava morala da se uvaži, a danas ne mora.
1966. godina
Direktor: Drugovi i drugarice, ostaje pitanje da li će naš "Inter-Ekspo-Prom" postati jedno značajno preduzeće i na međunarodnom planu. Nudi nam se posao izvoza kosilica u nesvrstani Egipat...
Čistačica: Ako se ja ovde nešto pitam, ja bih najpre da nam se povećaju plate!
Direktor (crveni): Ah... raspravljaćemo o tome, drugarice, ne bojte se.
*
2016. godina
Direktor: Dame i gospodo, posao izvoza voća u Rusiju je istorijska šansa za naš kombinat...
Čistačica: Ako se ja ovde nešto pitam, ja bih da nam se povećaju plate...
Direktor: Ne pitaš se, a ako mi još jednom upadneš u reč, možeš da pokupiš svoje kofe i metle i da se teraš odavde!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.