
Kaže se osobi koja se za svaku glupost nervira, i od normalnog dospeva u "krv i nož" stanje.
Daj da ti pokažem...
- Ma opušteno batane, samo da divim ovu sliku.
MA DAJ DA TI POKAŽEM JEBEM TI SVE BRE, ŠTA TI ZNAŠ!? (Velika slova da bi se istaklo dranje, sa sve crvenim licem i bolesnim izrazom istog)
- 'Alo, ko je tebe pustio među ljude? Smiri se malo, u nekoj frci ćeš ili biti mrtav, ili će te razbiti od batina.
Svako meso koje niko iz ovih krajeva nije probao,pa posle kad ode negde u neki zimbabve ili negde tako,svako meso npr. od zirafe,morskog prasete,vesele zabe,letecih zmajeva,itd...ima taj ukus i reci ce:verovali ili ne ima ukus kao piletina.
Onaj lik iz Man vs Wild....
(jede skuvanog skakavca kojeg je nasao u stomaku iguane)
-Hmmmm vrlo ukusno,verovali ili ne ima ukus kao piletina.
Povratak u zavičaj posle dužeg odsustva je uznemiravajuće iskustvo i pomalo liči na buđenje iz duge kome.
Postoje tri stvari koje kao običan čovek nikada ne možete uraditi: ne možete da zajebete provajdera mobilne telefonije, ne možete sebe učiniti “vidljivijim” za lepe žene i konobare sve dok one/oni ne odluče da vas “ugledaju” i nikada se ne možete ponovo vratiti kući. Prve dve stvari ne mogu da objasnim a za treću mislim da znam objašnjenje. Jednostavno, ili ste otišli ili niste. Što se povrataka tiče ili se sa vama vrati samo deo vas ili vam se učini da ste promašili mesto, iako navigator kaže da ste baš tu gde želite da budete. Svejedno, osećaj da se niste vratili kući i “da to nije to” vas ne napušta.
Da bi izdaleka stigli kući sve što treba da uradite je da više verujete navigatoru nego svojim očima. Posle toga zajebite navigator i vratite se svojim čulima. Ima razloga i potrebe za tim jer kretanje zavičajnim gradom najviše liči na ponovno učenje hodanja ... i govora. Da, zablokirao sam u farbari, hteo sam da kupim ... kako se zvaše ... ono čime se popunjavaju rupe i neravnine na zidu ... “Glet masa!” kao EUREKA viknu prodavac. E to, baš to. Kupih jebenu glet masu.
Grad je urbano transformisan ali ne i ljudi. Doduše oni jesu metamorfozirali i “prebacili se” u starija tela, ali su u suštini ostali isti. Gledajući ljude nisam imao utisak nikakvog napretka, jednostavno “pronašao” sam ih u onim istim problemima u kojima sam ih i “ostavio”. Kao da godinama nose istu anakondu oko vrata i nikako da je se reše.
Na kraju sam zaključio da je najzanimljivija stvar koja im se dešava povremeno ispadanje po kojeg zuba, a da vrhuncem zabave smatraju – neodlazak kod zubara, pa onda jedni drugima pokazuju unutrašnjost usta i satima razglabaju o tome kome je teže u životu. Takođe sam primetio i to da broj zuba utiče na sposobnost konzumiranja alkohola, što manje zuba = više alkohola.
Neizbežno, sreo sam drage i stare drugove. Poželeo sam da popričam sa njima o svemu ali je taj entuzijazam brzo iščezao kada je počelo prepričavanje dana kada sam obema rukama obuhvatio malu zadnjicu “engleskinje” i da me jedino po tome pamte. Isti ti drugari su tada mislili da sam to uradio zbog opklade, “engleskinja” je tvrdila da sam se “dokazivao”, a ja sam znao da sam to uradio zato što sam ŽELEO da je opipam. Zanimljivo je da moji drugari i danas misle da sam to uradio zbog opklade. Nažalost ne znam gde “engleskinja” živi danas i šta ona misli o “obuhvatanju” njene čudesne guze.
Izbacivanja iz škole su me spasili, ko drugi nego, profesori fizike i hemije. Kasnije sam morao da im detaljno objasnim kakav je bio osećaj držati “engleskinjino” dupe u šakama. Zanimalo ih, šta ćeš.
Povratak kući ili ...? Pa šta da vam kažem, sve su to samo uspomene, a njih ionako nosite sa sobom kud god da pođete.
Izraz koji se koristi pri opisivanju prostorije u kojoj sa plafona vise ledenice jer domaćin škrtica štedi drva.
-Komšo, odumiru mi prsti, ne zna se da l' mi grejemo peć ili peć greje nas, a i deca su ti postala modra k'o Jadran.
-Nek' se čeliče.
Uobičajena izvala onih koji su bili prebogati i pre nego što su se rodili.
Dilema da li da odes i znas da te ceka zagarantovan provod, ili da ostanes u krevetu da spavas, jer znas da ujutru ides na posao, a treba izdrzati 8 radnih sati....
Ne bi bio prvi put da odes, ali do sada nisi pomisljao na posledice koje stignu oko 5-6h, a radis do 8...
Recenica kojom neko opravdava neciji uspjeh ili sposobnost da nesto radi dobro ili bolje od drugih.
Osoba1 gura kamion dok osoba2 to samo posmatra dolazi osoba3
OSOBA 3: "aaa vidi momcine sto je sposoban"
OSOBA 2: "sto ne bi bio ,ne pije,ne pusi ,ne drogira se"
Osoba1 cjepa beton ostalo sve isto
O3 : "aaa vidi ga sto ga lomi lako "
O2 : "paaa? ne pije ne pusi ne drogira se "
Osoba 1 u oba slucaju j.ebe sve po spisku osobi 2
Nista lepse od ruznog decka bivse devojke!
Pitanje koje postavlja svaka devojka kada joj kasni menstruacija. Postoji samo jedan način da devojka dobije menstruaciju ako to želi u tom trentuku. Jedino što treba da uradi jeste da ustane i da počne da igra, jer ko igra taj i dobija.
Najčešća nedoumica kada izdaleka uočiš neku relativno poznatu osobu i zagledaš je sa svakim primičućim korakom. Ishod zavisi od tvog karaktera i trenutnog raspoloženja. Ili te mrzi da se javiš ako je neka osoba koja ti je dosadna ili ne želiš da je vidiš; a možda se i veselo javiš čisto da vidiš da li će da odgovori, ko god to bio. A možda sledi i novo poznanstvo, nikad se ne zna.
Obrezivanje je izraz koji stoji za razne oblike, ponekad veoma teških telesnih sakaćenja raširenih među raznim narodima širom sveta.
Najpoznatije je obrezivanje 'salame' koje poznajemo iz Biblije, a vršilo se u znak sporazuma između Jahve i Abrahama, odnosno Boga i Židova. Obavljalo se na muškoj bebi koja je navršila 8 dana i kada nije mogla da se buni.
Dva dečaka od po 5 godina , stoje u wc-u i pišaju,tek će jedan :
- Pa tvoja stvar nema uopšte kože na sebi!!
- Ja sam obrezan.
- Šta to znači ?
- To znači da odseku kožu sa kraja.
- Koliko si star bio kada su ti to uradili ?
- Mama kaže da sam imao 8 dana.
- Da li je bolelo ?
- A šta ti misliš, nisam posle mogao godinu dana da hodam!
Uredjaj koji sluzi da bi se uglavom zene nervirale kada su u gradu ili bilo gde van kuce razmisljajuci da li su je iskljucile ili ne i da li ce im izgoreti kuca, stan ili cela zgrada.
On: Jesi li iskljucila peglu?
Ona: Valjda jesam.
On: Jesi ili valjda jesi?
Ona: Ajde idemo brzo kuci da proverim da li sam je iskljucila.
On: Nema potrebe nisam ni ja zavrnuo slavinu.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
Izraz koji sam čuo na autobuskoj stanici, a ticao se dosta lepe crvenokose mlade devojke u ranim dvadesetim sa pirsingom i za tadašnje okruženje, čudnim izgledom.
Stariji tip 1: A be, vide li ti ovu lepotu?
Stariji tip 2: Ee, mani ti to. Više ne znaš da l' je naša il' nije.
Način na koji otac, Balkanac, s ponosom opisuje svog kao od brega odvaljenog naslednika.
Neša:"Maćori, je l' ti ono beše imaš ćerkicu?"
Gojko:"Kakvu ćerkicu, jeb'o te život?! Imam dva sina! Ma šta dva sina, imam 4 metra sinova! Ne znaš da l' ih je teže nahraniti, il' obući!"
Napomena: U ovom slučaju 4 se čita čet'r.
Kad Crnogorac ne prođe fudbalske testove u Partizanu ili Zvezdi, pa se vrati u podgoričku Budućnost.
Veoma popularna društvena igra za vreme inkvizicije.
Rečenica koju koriste naši očevi kad im naše majke dosade ili dozvocaju ili suprotno, pa se nama poveravaju koji je najjači razlog za eventualni razvod.
Iako naravno tako i ne misle. Nego u afektu, jbg.
Begaj, bre, ženo, ne vidim televizor od tebe!
(onda 5 minuta raspravljanja, ko šta gleda i kad, čak se i dovate oko cene jestivog ulja...onda žena izađe iz sobe).
Ima se razvedem, sine, koj će mi više i žena, ja ne jebem, ti ne sisaš, i ajd ćao!
Samo to i ništa drugo.Nema zamene,nema pregovora.Pre da se crkne neg' da se popusti.I tačka.
-Ščula da se Jeja udaje za Boleta Mrcinu?
-Pa, zar joj njeni nisu branili i da se vidi s njim, a sad udaja?
-Jes, al' im ona rekla da ga voli i da će biti ili on ili ladna Morava, pa se ufonjali i popustili kajase.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.