
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
... nastavak iz II dela...
Polako prilazim školi i u jednom trenutku čujem jako čudno stenjanje. Blago metalni zvuk je postajao sve jači i jači. Hmm, ma ovo neko nekoga taslači. Ček, ček, polako počinjem i pokrete da vidim. Stratovariusov žbun je počeo da se njiše. Polako počinje da se nazire nečiji rč. I to baršunasti.
Дуче… mmm… Дуче.. ahmm, Дучели, Дучели, Дучели- odzvanjalo je is ustiju jedne seksi šklopocije.
A, šta kažeš bato, kako molderi jebu?- reče mladić.
Svaka čast, familije mi - rekoh oduševljeno.
Dotična je pala u trans i počela da zvižduće neku melodiju iz Žikine šarenice, I am still there...
Eee, ova današnja omladina i mašine. Al' šta ćeš, kad je sve otišlo u kurac, neka ode i ostatak.
Vidim da iz škole izlazi majka sa sinom kome je uvijena noga.
- Nemoj da plačeš sine. Doći će šinteri pa će da ga oteraju da se više ne mota oko škole.
- Tako je mama, onda će one velike čike da jure kucu i da joj bace one otrovne viršle, je l' da?
- Uuu, ljubi majka svog genija98.
E, jedna je majka. Nego, da nastavim dalje.
Na stepenicama sam ugledao Перовића kako plače.
- Šta je bilo momak, zašto plačeš, šta ti se desilo?
- Nnnništa.:uvlači sline nazad i pokušava da smiri bradu koja igra kao kastanjete: Txe Проф, mi je dao keca i izbacio me je napolje.
- Zašto, šta si uradio?
- Pa, ništa, pitao me je Šarlo-v zakon, ja nisam znao formulu, zbunio sam se i dao mi jedan.
- Zbog toga?
- Da. Ja sam ga pitao zašto je to uradio i rekao mi je ovako, CITIRAM Decxko, nisi ti za ovo, ajd' što ne znaš formulu, nego ne znaš ni sliku ni reakciju da postaviš a kamoli definiciju da napišeš. I prošli put sam ti dao minus što nisi znao i nisi iz toga ništa naučio. Nisi ti za ovdeMARITIC ja sam poludeo, došao do njega, udario mu par šamara i izašao napolje.
- Pa, za koj moj plačeš tol'ko?
- A, šta tebe boli kurac!!!
Sklonih se od plača ovog učenika, otkud znam, kakva je omladina još ću i ja da najebem. Bijem krug oko škole i naletih na jedno odeljenje. Samo što je počeo čas.
Luks učitelj: Izvinite deco što kasnim, sreo sam Robertovu majku i rekla mi je da vam drug danas neće doći u školu jer se igrao bombom... No dobro. Redari, ko nije na času?
Филип А: Blizanci Highlighter i Highlander i Filip Milić.
Luks: Dobro:počinje da gleda okolo da proveri:, a gde su Usain Bolt i Stefan Kostić?
Филип А: Pa znate da ima slobodan dan zbog sutrašnjeg takmičenja, Vi ste ga pustili. Stićka sam video malopre, stvarno ne znam.
Luks: Dobro... :uzima kjnigu: Redar, koja je zadnja oblast koju smo radili iz matematike?
Филип А: Algebra.
Stižem u centar sela. Kako su ovde ljudi veseli pa to nije normalno.
- Ko si ti?
- Izvini, a ko si ti?
- Nemam pojma, ali me zovu šalabajzer.
- Ej, blago tebi +++. :predstavih se i ja: kakav je ono vašar?
- Au, to je šizenje svake godine ovde. Ajde da te odvedem da vidiš pa idemo na piće. Ok?
- Ae.
Muzika je pičila na sve strane a na ulazu u vašar je stojao zeleni natpis: HVALA BONGU i Kajtezzz sa smešnom cigarom u ustima.
- Jeste li vi iz posnezajednice?
- Trošarina, brate, trošarina. Odmahnu smo glavom i prošli.
- Šalabajzeru, kakve su ovo metalike?
- Ja ti kažem da je to šizenje svake godine. Ove godine organizator je CrnaBo. Dolaze pevači sa svih strana. Neki su i iz inostranstva došli na ovu manifestaciju. Billy Sharp i Ареи Куен. Gde ćemo?
Dođosmo do šatora sa natpisom KAFANA NJENE MAJKE gde je pevao Glavni el Nino. Kakva ludnica, jebem ti sunce. Gori nebo, zemlja se otvorila.
'' Šta ću mala s' tobom
kunem ti se bongom…''
Đipa narod, peva, gađa se flašama, buksne se cepaju al' se niko ne svađa i ne bije.
Nađosmo slobodan sto i samo što smo seli, dolazi jedno luče da nas usluži.
- Bejbe, Lule, donesi nam…
FLJAS, FLJAS
- Nisam ja za tebe bejbe nego Lullaby, ščuo?
- JA JESAM:reče Šalabajzer: donesi nam dva piva.
- Lepojko, odnesi onoj ribi jedan gusti sok. : pokazujem za stolom gde sedi crnka prelepe duge kose:
- Budalo jedna, to je muško! Zove se Џела.
- Liii, nisam znao… a delovao mi je nekako snebivljivo u onoj ninka boji košulji.
- Nije ni bitno, ionako ga svi zovu Teodora. Nisi jedini koji je …
Razgovor je prekinulo navijačko navijanje. Muzika je stala. Vrata šatora su se otvorila. Nastao je muk. Na ulazu su stajali nekakvi navijači, i po boji odeće rekao bih i da je među njima bio i sudija. Da, u pravu sam, sudija je. Lik uze mikrofon i poče da priča:
- Dragi moji sugrađani, svi vi znate šta se ovde održava svake godine…
ZNAMO! – reče Roki Bilbao i tresnu ga flaša u glavu.
TIĆU! Bruce priča! Sram te bilo :bip, bip, bip: - odbrusi mu jedan ćelavac koji nije vadio kurac iz usta.
Ja: Koji je ovaj?
Šalabajzer: Ma pusti ga! Večito se on nešto pravi pametan i ulizuje sudijama.
- Danas se održava takmičenje eNKaVeeeeeeee!
JEEEEEEEEE, ALEAAAALEAAAEEEEE- narod je pao u trans. Gazda šatora RockyPadre iz JaGoDine izneo je dva kompa i stavio na sto. Konobari donose dve stolice i postavljaju monitore.
- Sa moje desne strane je ekipa iz Niša!
CeеKaeM, tudutududu, CеeKaeM, tudutududu…
- Sa moje leve strane je ekipa iz Valjeva!
АааааЛ Банди, tudutududu, Ааааал Банди, tudutududu…
- Je l' bre, šta se ovo događa? – upitah.
- Auu, nisam ti rekao. Svake godine se bira Najbrži Komentator Vukajlije i to je ludnica.
- A, u čemu je fora, ne razumem?
- Gledaj ovako. Dva autora sa sajta dominiraju po broju komentara na sajtu i dođe vreme kad svi počnu da ih drkaju i zajebavaju kako je ovaj prvi ili drugi bolji od njega. Tu se uzburkaju strasti i…
- I, kako će se znati ko je pobednik?
Bruce pali neko sokoćalo…
- Onaj ko prvi OCENI I OSTAVI KOMENTAR NA OVOJ DEFKI!
Count zero...
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
Gde sam to ja? Čekaj, nije ovo moj grad. :gledam levo, desno, ne verujem: Ma, ovo i nije tako loše, ajd' da ubijem šetnju oko: tražim saobraćajnu tablu: hmm, zanimljiv grad, Gornji Vukojebinac. Aaa, šta je ovo? Kafana kod veselog pevca??? Ne verujem :počinjem da se smejem na glas: a u kafani za jednim stolom sedi Vladimir Nikovski, poznati pisac u gradu. Maže ajvar na 'leba i igra šah sa Turgenjevim. U separeu se igra pokerica u sastavu: Johnny Kurajber, Лаик, tigrić Dog i rakun. Ovaj zadnji baca fleš, opaaaa, nije debeooo. PuTiNcAn, koji je malopre sišao sa busa, sve to gleda i glasno reče: Sve bih ja vas na tucankamen. U tom trenutku dolaze Dva gospodina, Paninaro i Proviron.
- Molim vas, Da objasnim. :šljas, šljas:
- Nije to lepo, čoveče. Ms mojne više te reakcije tebrex.
Idem ja odavde, još ću i ja da dobijem batine.
Gladan sam. Super, evo je pekara.
- Dobar dan, izvolite – reče mlađa devojka sa pločicom na kojoj samo piše DBSK.
- Daće te mi dva pohovana vrapca u tortilji i stavi malo više sosa, onako da kipi.
- Hoćete li i zelen lukac?
- E, ajd' požuri, gladan sam. Koliko sam dužan?
- 80 kurika.
Izašao sam iz pekare i navalio da jedem. :TUP: Šta to bi? Pogodi me velika konzerva. Au, ovo je neki protestni skup. Eno je Vučica nosi transparent DRŽAVA DURADI NEŠTO POVODOM PLAGIJANJA, Selenijumka HOĆEMO PRETRAGU GROBLJA, Zumbul-aga i Skočimiš HOĆU DA POSTANEM KURD UMESTO KURDA. Agilni i Yeahbatch fataju neke drugarice iz stranke a ostalih 24000 urlaju na glas: Dokle_više! Dokle_više!
U tom trenutku pljusnu vatra sa nebesa i prolete zmaj. Masa se razbaca na sve strane a zmaj počeo da okreće drugi krug. Na glavi zmaja stoji jako opasan pas Javio sa megafonom koji urla:
Kajzena boli kurac
a i mene
decxaci nećete jebati
selenka jesi li toliko gladna
Iščupah se nekako iz gužve i odjednom sam se stvorio na periferiji grada. Šta li je ovo, jebem li ti sunce, k'o da sam u Teksasu. Dolazim do neke zgrade i ugledah poternicu na kojoj piše: Živi ili mrtvi, traže se pljačkaši : Miloš-88, Gavran sa mitraljezom, Sreta-Šteta i Mile zvani bubreg, nagrada 500.000,00 kurika.
Devetar Cokulić: Drž' ga Gile, ne daj mu da pobegne!
:nisam se ni okrenuo a već sam bio na zemlji sa sve lisicama:
Šerif Gile: Kako si siš'o sa ovog zida???
Ja: Aaa? ŠKK?
Devetar Cokulić: Nemoj da se praviš lud kad jesi! Malopre nam je Ludi psihijatar javio da je jedan pobegao ali srećom nisi otišao predaleko.
Ja: Ali, ja nisam taj koga tražite. Ovo je greška, samo sam stao da pogledam poterni… :vade se pištolji i lisice: Evo, polazim. Kako ste surovi!:pomislih u sebi:
Ni kriv ni dužan, onako isprebijan i zavezan, penjem se uz stepenice i vidim tablu na kojoj piše KlinikliInsejn. Jebo mamu svoju, završiću u ludari. Ulazimo u veliki hol koji je čist i uredan ali umesto da nastavimo ka II spratu, momci me odvode u podrum.
Ludi psihijatar: A, koji si ti?
Ja: Nalog ili pravo ime?
LP: Nije ni bitno, svi smo mi pomalo ćaknuti. Taman ima jedno slobodno mesto za tebe na kraju hodnika.
Ja: Ali, ja nis… :tras, tras, tras: jesam, jesam.
Dok prolazim pored ćelija gde su zatvorenici čujem neko lolisanje i mislim se ko to može biti i u tom trenutku me ščepaše ruke jednog kanibala.
- Jesi li poneo što za šerovat, lol? – reče ovaj strašni čovek.
- Idukurac bre Riha, prepade me!:pozdravom razmenjujemo šta imamo:
LP: Champy, skloni ove koske iz kaveza da se ne usmrdi ceo podrum i dovedi Über Djo, valjda će ga ona zasititi.
Želim da joj probam jetru, scscscs- uzbuđeno reče Riha.
Pored njegove ćelije videh jednog obnaženog momka koji plače i pitam se šta li mu je. Ček, ček, pa to je Nejked.
LP: Ne obaziri se na njega. Ko ga jebe kad šeta go po gradu i pokazuje tukidid ženama.
Ja: Verovatno je i imao šta da izbaci, ako me razumeš doco. A, što plače?
LP: Prebila ga g-đa Paperjasta malopre kao pičku.
Ja: ONA? Žena sa nežnim nikom? Ne mogu da verujem! Pa, gde je, ne vidim je?
LP: Upravo je izbacuje Champy.
Riha: Op, op, opaaaaaa!
Kakva ludnica 'bem ti sve. Taman se opustih kad me prekide: Bože, blagoslovenibilirabovibožiji…
Kakvo je sad ovo opelo? :gledam, okrećem se, bre isto podrum kao pre dve sekunde:
LP: Opušteno, Otac Gavrentije čita molitvu za Boxera i Andreya Arlovskog za sutrašnje takmičenje sa lazićevcima. Ovi naši ima da ih slože kao stog sena… Ulazi ovde!:gurnu me, zatvori vrata i zaključa:
- Eee, ks, ks… - neko me doziva.
- Ne vidim te, ko si ti.
- Ma to sam ja, majke ti ga glupe, Manijak. Kad me pre zaboravi?
- Aman čoveče gde si?
- Nećeš jebati rođo, ostaćeš tu zauvek. Ko jednom dođe, ne odlazi više.
- Sećam se da si i ti bio do pre neki dan tu. Šta beše, spemovanje četa ili spemo…
- Tiše pričaj čuće nas neko! Ispod prozora sam, ćorčo, zato me i ne vidiš. Došao sam da ti pomognem da pobegneš.
- Aha, dobro…
- Hvataj ovo što ti budem bacio i znaćeš šta ti je činiti. Čekam te u Vutrincima.
… u nastavku defke saznaćete,
koliko je autor otišao u kurac,
na koji način i ko je tajanstvena ličnost koja ga je izbavila iz podruma,
zašto je Перовић izbačen sa časa,
šta se desilo na vašarskom susretu autora,
ko se ljubavisao u stratovariusovom žbunu,
ko će biti pobednik u NKV…
Sigurno se pitate šta li je sad ovo? Kako vukajlija i bućkuriš, pa gde to ima? Eee, ima, ima... Vukajlija predstavlja beg od stvarnosti ali i povratak u istu. Skup raznih mišljenja, likova i ličnosti koji dele svoj opus jedni s drugima. Fuzija različitosti koje čine savršen spoj.
Takav je život nas umetnika.
- Hvataj ovo što ti budem bacio i znaćeš šta ti je činiti. Čekam te u Gornje Vutrovo.
… u nastavku defke nećete saznaćeti…
da l' je autor još više otišao u kurac,
zašto je Перовић izbačen sa časa,
šta se desilo na vašarskom susretu autora,
ko se ljubavisao u stratovariusovom žbunu
ko će biti pobednik u NKV…
- Jebem te u ruke te bagaljive. Kako ću sad da dohvatim ovaj kur…
-Zdravo bato.
-AAA! Debeli pacov, upomoć!!!
-Ne plaši se dečače, ja nisam kao drugi glodari, ja sam džentlmen.
-Pa, jok, nisi Splinter, jebo te Jova Mikelanđelo.
-Hoćeš li da pozovem doktora da ti gurne jajca u šteker.
- E, nemoj još ti da mi staješ na žulj, nego ajde gurni mi to da mogu da vidim šta je.
Samo što je počeo da kotrlja nešto nalik na džezvu, poče da izbija neki gusti dim. Pacov poče da se trese k'o da pojeo neki pokvareni mišomor a ja se samo zakašljah.
- Zdravo momče, sigurno i ne znaš ko sam ja, ohohoho. Dolazim niotkuda i ne idem nikuda,a evo me ovde. Ja sam…
- Duh iz lampu!!!
- Bra'o, tri bambija za tebe. Požuri, reci dve želje moram da se vratim na okretnicu, požuri.
- Kao prvo, izvuci me odavde a kao drugo, želim da me prebaciš direktno u G. Vutrovo.
- Nema problema, šaljem dvojicu durade nešto. Palim, ajde ćao.
Hmm, duhovi komentari, šta li je sad smislio?
… nakon pola sata od razgovora, otvaraju se vrata podruma. Pošto je malo mračno ne vidim baš najbolje ali siguran sam da vidim jednog omanjeg čoveka koji se polako ali sigurno šunja oko LP. Poznat mi je lik ali ne mogu da se setim odakle. Sad je konačno iznad doktora. Ubiće ga sigurno. Poklopio sam uši jer ne želim da čujem ništa.
Aaa? Ne, ubistva nema, oni se raspravljaju naveliko ali ne čujem ništa jer sam daleko. Čujem da doca pizdi.
- Pustiću ga, jebo ti pas mater, i tebi i pečatu!!! Serem vam se u birokratiju!!!
Zycloneee, vodi ovog ludaka u pizdu materinu, Zoki nam preti inspekcijom.
U tom trenutku osetih jaku promaju i vetar poče da me nosi. Auuu, kako je moćan osećaj. I am in the air, I am in the air, Đurđoooo…
Osećam se kao banos bananos.
…letimo već pola sata…
Daj bar da uzmem da pročitam neke novine. Da vidim šta ima ovaj ombre u džepu. Ihh, novo izdanje Kosmopolite, al' ajde šta je tu je pa barem naslove diščitam. ''enemyofthefreeworld-feljton'', ''Pedofili, Remac i Gonzo pušteni na slobodu, Mala Vidra(15) traži pravdu'', '' Faca Faca, poznat po pogrebnom preduzeću, spalio Đenku'', ''Mr Testis, akademik, optužen za falsifikovanje nastavnih planova i programa u -PDF- formatu'', ''Još se ne zna gde je simeSrbin… СМаркан ne želi da da intervju???'', NN(ne'amnadimak) počinioc uspeo je da pobegne policiji… mole se građani da ako spaze crni auto marke (….Krajsler…) registarskih oznaka |Nana Og| da obaveste najbližu pol.stanicu''…
Еее, Бого moj, gde sam ja bio!!!
- Zyclone, hoćemo li brzo stići? Pripišalo mi se.
- Evo, još malo pa će granica a tamo ima drva koliko hoćeš pa se izmočaj.
- Ne pišam na drva a pogotovu ako je Храст…Agrrr, ne mogu više da izdržim, jedva čekam da… :spazih osobu na oblaku: Atifeee, Atifeee, šta radiš tu na nebu i odakle ti krila? Nije valjda da…
- Đe si ba, š'a ima? Jesam, rahmetlovan sam i sad kuliram.
- Super mi izgledaš ovako, nije loše. Što bar ne radiš nešto kad si već dobio krila?
- Menijesamodosadno a i čekam Đenku pa da letimo zajedno.
Napokon granica a gužva u pičku materinu kol'ka je al' sam se bar olakšao kao čovek.
- Zyclon se poziva na čelo kolone. Zyclon se poziva na čelo kolone. – ču se sa zvučnika.
Ko li nas je spazio svaka mu čast!
- Momcovi, pa gde ste vi, čekam vas već dugo. – reče carinik.
- Srklslk, pa, pa ti si…
- Nego koj moj, nisam više električar. Oko moje vidi sve, zato su me i postavili tu, a i bolje mi je, veća je zajebancija. Ajde prolazi i lepo se provedi, druga dimenzija čuda čini.
Pređosmo granicu, zahvalio se vetru i krenuh kuda me noge nose.
Hm, kakvo mesto, baš je veselo. Kako je ovde dobro, vazduh miriše, ptičice cvrkuću, ma milina Božija. Evo ga i jedan slikar, namestio platno i crta pejzaž.
- Dobar dan.
- Zdravo mladiću. Molim te pomeri se malo u stranu, bacaš mi senku. :pomerih se: Hvala.
- Lep crtež, mlada damo, ako mogu da primetim.
- Drago mi je. Ja sam Goga, VanGoga.
Predstavih se i ja, malo popričali i krenuo dalje. Simpatična devojka.
Nailazim na plantažu. Ne mogu da verujem, pa ovde se gaji… Ugledah tablu sa natpisom SZTR ''boysie & Spavalica'' i sve mi je bilo jasno. Uđoh da vidim ima li nekog kad začuh glas: ''Zgaziš li me, jebaću ti mamu!'' Gledam levo, desno ali ne vidim ko mi priča.
- Dole sam, ćoravi.
- Auu, na šta ti ličiš! Jesi li ti strašilo ovde?
- Na žalost, jesam. Ćuti, nije mi lako da izigravam zlog maslačka, jebiga. Gazda me je postavio da plašim ptice. Mada, oni su sada na odmor otišli, tu su ti samo Jamajčanin i Torima. I eto tak… Alo, breee, prestanite više da pasete travu!!! Sejo, stvarno si govedo a i ti drogirana veverice, aman više! Sad ću pozvati Penzionera opet da se žalim! Nema više smisla to što radite.
Pomerih se u stranu da ne slušam svađu i spazih radnike kako pevaju.
''Evo dobre vuuu, za batice, ceee, i sekice, ceee, za bakice, ceee, i dekice, ceee, za mamice, ceee, i tatice, ceee… evo dobre vuuutrice.''
Ja: Dobro bre Jamajčanine, vadiš li ti te smešne cigare iz usta?
Jamajčanin: Ne,:uvlači dim: a i što bih kad gazda boysie rek'o da možemo da se poslužimo kad god hoćemo. Hoćeš li da ti smotam:vuče dim: jednu buksnetinu da probaš?
Torima: Ccc, budalo jedna, umesto da ga pitaš da l' je umoran ili gladan ti ga pitaš to. Ne obraćaj pažnju na njega. Pusti ga u kurac, samo se zajebava :pogleda u njega a jamajčanin se kezi i opet uvlači dim: i ne radi ništa. Neozbiljan je puno. Jesi li gladan? Imam neki spanać u frižideru.
Ja: Nisam stvar…
J: E, Torima, da ne zaboravim, zvao te je malopre neki drug, kako reče da se zove… Kosta, Draško, Paja, Pera, tako nešto.
T: Drug Raja?
J: Apiš ga za jaja!
T: Majmune jedan drogirani!
Ja: Ljudi odoh ja a vi nastavite sa radom i zezanjem, ajde ćao.
Tek sad kontam šta je srklrkl mislio kad je spomenuo dimenziju. Skroz o'tkačeno! Sviđa mi se ovo mesto, ali baš pravo.
Nailazim na školu ''Mihajlo Pupin''. Ne bih da ulazim ali gledaću iz offa.
............ to be continued............
Kucam ovo a ruka mi drhti...
Pojzenizmom, kao novom žanru pisanja bave se samo blistavi umovi. Neka se ovo ne shvati kao podjebavanje jer nije. Zašto blistavi baš? Zato što, kad se neuronska kola u kori velikog mozga upale, to sija k'o Las Vegas JEBOTE!!! Nakon kratkog spoja, ćelije mozga luče otrov pojzenolol 7,8 pentoksid koji napada sve u organizmu, takoreći ne bira.
Taloži se u mošnicama kod muškaraca i u vulvi kod žena izazivajući neopisiv bol u međunožju praćeno pucketanjem reproduktivnih organa.
I sad, ko sam ja koju pičku materinu? U marginama virtuelne ličnosti samo Kaizenov korisnik zelene površi kao i svaki drugi... lik koji samo nešto baljezga i sere po komentarima, plusira sve što vidi i ne vidi, ulizuje se svima, čak i trajno banovanim autorima... U domenu stvarnosti, paaa, ko me zna dao bi i deset puta više...
Moja baba je uvek imala istu rečenicu na moje ideje, predloge, crteže, pesme i ostale izume: Dete, koj ti pištolj?
Ovo delo posvećujem samom sebi i budućim generacijama...
Srdačan, Bata Koeljo
- Dobro veče poštovani gledaoci, moje ime je Mrs. Raven ovo je emisija ''Retki dragulji''. Znam da sa ushićenjem očekujete večerašnju emisiju tako da neću mnogo da jem gomna i odmah ću vam predstaviti GUGIJAAAAAAAA.
:publika je u trans upala, zgrada televizije upala u rezonanciju, ovacije prete da se razbiju prozori generalnog sponzora Đukić i sinovi:
- Dobro veče, Gugi.
- Dobro veče Rejven, dobro veče svima u studiju i van njega. Posebni pozdrav za momke u režiji, troša i benisija, lolo, znaju oni zašto.
- Jako Vas je...
- Pređimo na ti, opuštenije je. :namig i blago pućenje usana:
- Hihi, bolje prestani inače ni truleks krpa neće da skupi baricu. Nego, jedva smo došli do tebe, ne daš se uhvatiti. Kontraverzan, ironičan, mističan, rasan, ponekad surov, uvek agilan ... Jebote, jesi li ti svestan koje si ti promene uneo svojim delima i pojavom? Jesi li svestan da tebe svi znaju?
- A, dobro sad, nemojte toliko da me hvalite.
- Kakva skromnost. Čoveče, naterao si Obamu da pobeli kad te je ugledao. Vučić je posle razgovora sa tobom odmrsio prste.
- Hehe, šta ćete, harizma. Mada, jako mi je žao što nisam upoznao Slobodana Miloševića i upoznao ga sa mojom tetkom, sigurno bi bio živ a možda bi sad i bio opet precednik.
- Verovatno. Negooo, režija javlja da imamo nekog na vezi... Izvolite, ko je sa nama?
- Dobro veče, ovde director i želim da poručim svima...
- Hvaaalaaa, doviđenjaaaaa. :tu tuuuuu, tu tuuuuuuu: Halo, halo, čujemo se. Predstavite nam se.
- Brate mili kad sam sad dobio vezu mogu dumrem. Ovde Mickey Savage.
- De si prove, kako je? El sve u redu???
- De nije. Želim samo da mu se zahvalim ovim putem i da poručim. Da nisi intervenisao kod direktora BMX-a obrve bi mi se i dalje upetljavale u lanac od bicikla. Hvala od srca, mwa mwa.
::: pozzz za Gugija i režiju od turske kafe... hvala ti što si mi pokazao čari eKspresa ♥::: GUGI, veliki pozdrav iz Crne Gore i hvala što moj pani više ne jebe koze::: Guglj da doj naKosOvo i oteraj aljbanci:::
- Pa ne hvališ se za ovo, a?
- Ma, nije to ništa, jes.
- Čula sam iz poverljivih izvora da je tvoj deda, hajdučka krv, nagovorio Hitlera da pozove jevreje na slavu!?
- Pa jeste, neću da lažem. I eto dokaza da krv nije...
- Meni je najsmešnije bilo kad je Eva Ras na onom koktelu izjavila: Decxko, skinuću katanac sa pičke zbog tebe, hahahahahahaha. Ili kad je Doris Bizetić u transu samo zbog tebe otpevala Snežanu Đurišić '' Učiniću sve, učiniću SVEEEEEE...
Publika: ... SAMO DA TE IMAM KRAJ SEBEEEE...
... ton majstor mora da reaguje i na bubicu rovne: Ne spemuj!...
- Malo sam se zanela, oprostite dragi gledaoci. Gugi, šta je po tebi najača stvar koju si ikad uradio?
- Paaa, ne bih mogao...
- M, ne znam baš, ali kad te je upoznala Slavka Đukić Dejanović sutradan je pokrenula neke legalizacije vo no. A?
- Mmm, ne.
- Ubistvo Bob Rocka?
-Mmm, c, ne bih... Ustvari ZNAM! Naterao sam Vladimira Putina, inače mog velikog prijatelja, da sledeće zime zinat svima zavrne slavine. Naravno osim nama.
Puiblika: AAAAAAAAAAA?
- Hehehe, dok se oni smrzavaju mi ćemo u sred januara i februara da jedemo sladoled a da nas ne boli grlo. Pazite šta vam kažem. Obećao je i ja mu verujem.
- Ijuu, khm. Lažeš? Mislim, nemoj da se ljutiš ali...
- Ozbiljno, ne zebavam se.
- Jest,malo mu Ukrajine samo mu još ti fališ...
- Hoćete li da ga pozovemo?
- Može! Molim letećeg medvjedića duspostavi vezu i da proveri validnost glasa.
- Kucaj, 00658 25...
Leteći medvjedić: Ovo nije pozivni za Rusiju!
- Samo ti kucaj, ajde, znači 25 647...
- Dragi gledaoci, verujem da ste iskolačili oči i da ček...
- El to moj brat kozak, pojzeeeeeeeeeeeeeen...
Vladimir Putin: De si Gugiška kamarad.
Leteći medvjedić: ORIGINAL, SUNCETIJEBEMKRVAVO!!!
- Šta radiš trenutno?
- Eo, bio doperem tenk i sad odo dotrsim neke Ukrajinke. Ima brat i za tebe ako oćeš, znaš kol'ko smo ih zarobili lolo.
- E :namiguje svima u studiju da obrate pažnju na sledeće: izbacio sam takav bućkuriš iz mozga da će se usereš kad vidiš a i brat mladoženja je poslao neke smernice tako da, IDemoooooooooooo....
- OLOLOLO, samo duzmem votku iz frižidera i eto me.
... vreme u studiju je stalo, tajac, neverica, penzinerka u trećem redu se onesvestila...
- I? Ko je on? Lukac? Dejanče? Reci. Pyc?
- Ma joook.
- Stvarno ne znam. Čika Živko? Cara?
- HAHAHA, ULETITI KARA! ČEGI BRE, ČEGI!!!
Kad iz'edeš nekakav bućkuriš pa ono što iskenjaš bude daleko jestivije od prethodno pojedenog.
Niđe veze sa parodijom, al da sam defku nazvao Paradoks retroaktivnosti digestivnog sistema, oćerali bi me u kurac jer jedem govna. Uostalom, odavno naslovi defki nemaju nikakve veze sa samim defkama, tako da me boli kurac.
Elem, nakon što sam okusio vukajlijaški bućkuriš, iskenjao sam sledeći sadržaj.
Prijatno.
Bio je fin dan, nedelja, sunce se usijalo ko Remčeva ćelava glavudža. "Biće i on tamo!" pomisli čovečuljak dok je užurbano hodao ka mjestu okupljanja. Opet neka raspala kafana sa dva prozora i tri i po guzate konobarice koje će Deky, David i Fejz da spopadaju cijelu noć iako liče na hibrid Seke Sablić i bradavičastog praseta. Ali boli njih kurac, paćenici, metnuli bi ga i u kozu samo da mogu. A ne! Onaj Sedplas jebe koze hehehe jebote, jeste znali to hehehe nema šta drugo međ' ono kamenje. Elem, opet kafana raspala, jebeni džindžer organizovao kao i svako okupljanje. Ko bi drugi nego Ludi Čak što poznaje svih 300 000 registrovanih članova, 'EL IMA ON ŽIVOTA VAN VUKE, JEBO GA ĆAĆA?!
Dolazi i Sanšajn sa armijom Bosanaca da se dernjaju po lokalu i jedu bureke sa mesom ne bi li dokazali neki identitet bosanski. Koga bre boli kurac? Onaj mali huligan Devetar će garant sa bakljom da uleti, pa jebemumater, zajebi navijanje dok domaći iz prirode i društva čeka neurađen! Dolazi i Luks, stari preldžija. Kakav bre to trve preldžija radi s kompjuterima i kurcima po Portugalu? Jebeni Krajišnici i njihov lobi, I'TE ĆA KRAJIŠNICI! Mada, možda dovedu Malu Vidru, otreso bih je ko Roki sestru. Kurac bi je otreso, slomila bi me ko bukve što lomi svakodnevno. MALA vidra- jes', mož' mislit.
Neka druga pička? Dolazi Džoni svimevole Kurajber, možda dovede onu njegovu. Kako bi? Ela! Uh, Ela... ima joj bacam ĐE SU TI KRILA ANĐELE spiku cijelu noć, a on samo nek ka'e nešto, razbiću mu glavudžu o'ma bre! Još neka? A da, biće Kristina, garant, al ima da kuka kako je niko neće jer je mala i debela, cijelu jebenu noć, jebo to. Ma, jebeš pičke, ko je ikad jebo na tim okupljanjima, biće LUDILO! Ima dođu i modovi maćorie! Musaši ili Ciklon batice! Da bleje tamo, budu kao kul, a samo čekaju ko će im se učmari dublje i posle odaberu defku! Znam sve, prič'o mi Jebač, kaže tako on sa 500 govana dogur'o do 16 odabranih! Eh, vol'o bih ja da imam tol'ko, da budem kul.
Nema Debelog Pacova, čuo da neće da bude nekih stokilašica na menstruaciji pa odustao. Voli čo'ek krv i meso, šta ćeš, bolesnik... Nema ni Eleka, ostao kući da drka na Motikine defke, garant. Dal će da dođe Glavni? Da podigne Leprikona na barske stolice, da vidimo i to čudo! Jao Leprikon! Ima zauzme pola kafane, mi ostali da đuskamo oko njegovih guzova.
Ima da bude ona bolji-smo-od-svih ekipica. Mulica, Varner, KaPe, Bušido i ostali što bleje u ćošku i sve gledaju s visine. Dobro, Mulica ne baš... Ima smore nekim sranjima što nikog ne zanimaju. Možda dođe Aleksandarkage, jebač manekenki, ponudiću mu 70 eura za seksualne usluge jebanja u čmar, ne bi mu bilo prvi put da se proda. Kad smo kod Kragujevca, još će dođu Džela i Raleq sa nekim drogama, mamu vam bre ćomansku, pa zato i ličite na petnaestogodišnje krek-kurve, DROGA NE!
Uh, evo stigoh konačno- "ĐE STE LJUDI JEBEM VAM SUNAC!?"
-(svi u glas) DE SI KRALJU SAMO TEBE ČEKAMO! (u sebi: samo nam je ova pajserčina falila)
Dobro, ovo već postaje problem. Kome su trn u oku bila ova dvojica? Zašto u stanici da ga ubije? I što je još bitnije, ko ga je ubio?
Razmišljanja mi prekide Jasmina koja me je žudnim pogledom molila da se vratimo u kancelariju i dovršimo započeto. Taman što sam htio da progovorim kad se začu glasno lupanje ulaznih vrata, kao da ih je neko umalo razvalio. Jedna žena, u tamnoj uniformi, skoro crnoj. Znao sam ko je to. Samo nisam znao zašto je tu. Vodila je nekog lika u lisicama sa sobom. Pričao je sa njom kao da je poznaje, dok ga je vodila ka ćelijama.
- E bre Rejv. Alo, šta radiš to?! Ej, ne u stanicu, nemaš dokaze, eeeeej! REJVENKO! NE U ĆELIJU, ALO, ZNAŠ TI KO SAM JA?
- Znam. Zato te i vodim u zatvor.
- Rejvenko, pa znamo se, ne bi ti mene valjda...
- Oooo da, bih.
- Rejv, reci mi da se šališ.
- Profe, da se šalim, ostavila bi te u podzemlju, da budeš Don Profeone, znaš?
- Pa šta? Bar mi je dobro išlo sve dok... EJ NE STEŽI TE LISICE TOLIKO!
- Baš ti je dobro išlo, ko bubreg u loju.
- E, ne bih ja baš to tako rekao...
- Ne počinji opet, nego marš u ćeliju.
Svi u stanici su začuđeno posmatrali ovaj prizor, jedva vjerujući svojim očima. Pa to je bio Don Profeone, majstor reklamne mafije. Uhapšen od strane Glavne Inspektorke Gavranić. Iznenađeno sam gledao u nju dok je prilazila svježem Rusovom lešu.
- Lukac, šta je ovo?
- Oprostite inpektorka, ja...
- Glavna Inspektorka Gavranić.
- Oprostite Glavna Inspektorko Gavranić, Rus je do maloprije bio dobro. Odjednom se srušio sa stolice i... eto, to je to.
- Hm, neki bućkuriš, pojzen rekla bih. Vidi da to nije Gugi uradio.
- Nee, Gugi bio dole u mrtvačnici kad se ovo desilo. Dare i Čegrtaljka su mi tako rekli.
- A njih dvojica? Imaju li solidan alibi.
- Da, Dare je slagao neke postere, a Čegrtaljka je čitao neke definicije u zakoniku. Elem, sličan slučaj...
- Da, znam za Ironičnog. Imate li osumnjičene?
- Upravo sam krenuo kod jedne...
- Dobro. Dobro Lukac, nisi ti loš inspektor, samo...- reče ona dok mi se primicala da mi nešto šapne.
- Samo, pazi šta radiš sa tom Jasminom. Znaš da interne veze nisu dozvoljene.
- Ali kako ste...
- Doviđenja inspektore Lukac.
- Doviđenja Glavna... Inspektorko Gavranić...
Stajao sam u čudu. Kako je mogla da zna za nas dvoje? Mogu da se zakunem da sam čuo AC/DC u pozadini kako izvode Back in Black dok je ona izlazila iz stanice. Hm... Pozabaviću se time kasnije. Sad moram da odem do kafane u kojoj je mlada konobarica radila, da pokušam da saznam nešto više. Od jednog lokalca po imenu Bazzo, shvatih da mlađana Mimix radi u obližnjoj kafanici. Padalo je veče kada sam stigao tamo. Ušavši u nju, dočekao me je oblak dima loših cigareta, kao i raspoložene dame noći. Na moje iznenađenje, scenu je zauzela Dženis Džoplin. Moj cilj je bila ona. Tamnokosa mlada konobarica. Sjedila je preko puta čovjeka koga su nazivali Sejo Govedo. Ustala je od njega da posluži druge goste. Čim je ona ustala, privukoh stolicu, i popričah sa njim. Jasno i kratko, ispriča mi sve o njoj, kao i da bi trebalo da krenem u sobu kraj toaleta, da se nađem sa njom. Tako mu je rekla, kao da je znala gdje ću da sjednem. Ustao sam, platio čovjeku piće i uputio sam se prema toj sobi...
Nastaviće se...
(III)
Нешто што никако не смете мешати са школским.
ћале:сине,који си просек?
син:38.02!
ћале:е,са'ћу да ти јебем мајку пијану.!!
Невероватна комбинација преосталих састојака из фрижидера, оних који јадни чуче ту недељама и тужњикаво гледају чекајући економску кризу да би себе остварили. Количина - неважна. Разноврсност - пожељна.
Начин припреме: исецкати, измешати, зачинити, прокувати, запећи и јести.
Ручак направљен на брзину.
Обично је то неко јело на кашику.
Син : Кево, шта има да се хас-а ?
Кева : Ено ти сине на шпорету пасуљ.
Син : Ау кево, какав је бре ово бућкуриш ?
Кева : Једи, или пољуби и остави, трећег нема.
Smeješ se njegovim/njenim posterima, pronalaziš se u defkama, počinješ da se dopisuješ preko "privatnih poruka", onda pređeš na neki drugi sajt gde se brže dopisuješ, počinješ da shvataš da imate sličan ili isti smisao za humor, a ako su mu/joj slike lepe, shvataš koliko si duboko zaglibio u sajber svet i čekaš poklon za 8. mart ako si žensko.
Otvorivši vrata sobe u kojoj je bila, ugledao sam je kako sjedi za stolom prekrivenim zelenom čojom, te da miješa špil karata. Osjetio sam jak miris kvalitetnih kubanskih tompusa, te sam, znajući da ih ima, zatražio jedan. Otvorila je kutiju sa par preostalih komada, i dala mi tompus. Dok sam ga palio, rekla mi je da će da mi kaže sve što me interesuje, ali samo ako odigram partiju pokera sa njom. Ispuštajući prve dimove cigarete, prozborio sam:
- Dobijem krug, postavljam pitanje. Ti dijeliš prva.
- Ali ako ja dobijem inspektore, skidaš se. Pošto nemam para, i ja ću isto.
- Hm... Dogovoreno.
Partija je bila jako napeta. Izvukao sam se sa dva para u prvom krugu i upitao je za alibi. Čekaonica, standarndo. Posluživala je kafe. Skinula je tanku kožnu jaknu koju je nosila. Nisam bio zadovoljan odgovorom, pa sam se potrudio da dobijem partiju. Ali Mimix nije bila naivan igrač. Iako mlada, vidjelo se da ima iskustva u ovakvim igrama. Svašta se tu ređalo, i pokeri i kente i parovi i tripleti. Komadi odjeće su se gomilali u uglu sobe, više njeni nego moji i otkrivali su njene dražesne obline. Poslednja ruka, u rukama držim rojal fleš. Mimix nestrpljivo gleda dok sam podizao ulog na sve ili ništa. Pratila je i bacila je svoje karte na sto. Ful haus, tri keca i dva kralja. Osmjeh na njenom licu iščezao je trenutak nakon što sam pokazao svoje karte. Ali, i ona je imala keca u rukavu. Izvadila je mali pištolj iz svoje torbice i uperila ga pravo u moje čelo. Ruka joj je podrhtavala, kao da nije htjela da dođe do toga da mora da se koristi vatrenim oružjem. Pokušao sam da je primirim.
- Mimix, polako. Vidim da si spretna sa oružjem, ali ne moraš to da radiš!
- Da, moram! Naredili su mi! Nisam htela... Pomozi mi! Samo sam htela sa tobom, neobuzdano i divlje.
- Mimix, spusti pištolj dole pa ćemo da popričamo...
- Ne! Ne mogu! Sad je kasno!
- Slušaj me! Riješićemo sve što treba, sada te molim, da polako odložiš pištolj na zemlju i gurneš ga ka meni.
Lagano je spuštala svoje oružje. U tom trenutku Jasmina nogom razvaljuje vrata, upada sa specijalcima, Mimix, iznenađena time povlači obarač i upuca me u stomak. Čujem Jasminu kako viknu "NEEE!" i opali par metaka u ljepojku s kojom sam do maloprije igrao poker. Dok je padala pogođena mecima iz Jasmininog pištolja, ona opuca metak u luster koji se rikošetira i pogodi jednog od specijalaca u glavu. Čudno da ga nije izbjegao, s obzirom na to da su ga zvali Agilni i da je izbjegao značajan broj projektila upućenih ka njemu. Znao sam ga sa obuke za specijalne jedinice, ali ta obuka nam je obojici u datom trenutku bila uzalud. Dok su mi se oči sklapale, Jasmina mi pridiže glavu i reče da ne brinem, da će sve biti ok. Iskašljah malo krvi i onesvjestih se.
Nastaviće se...
(IV)
Neverovatna navika ljudi da daju minuseve definicijama koje su u potpunosti objektivne i imaju iskljucivo edukativan, wikipedijski karakter bez ikakvih licnih stavova autora.
Molim sve hejtere da lupe minus na ovu definiciju i ostave barem jednu kul definiciju na miru za uzvrat...
1. Davanje minusa ne zato što tako mislimo, nego (zlo)namerno. Vidi ishejtovati (sve) definicije. Inače, pitanje koliko je ova pojava stvarno česta, a koliko često neko samo misli da je dao dobru definiciju.
2. Definicije u kojima se olako pljuje po ljudima koji su neka masovna kultura, estradne zvezde... Počne se sa jednom definicijom neke persone, onda krene gomila.
1. Dosta se o tome ovde govori, valjda nekima tešto pada kako ih ocenjuju.
2. Vidi: http://vukajlija.com/forum/teme/920
daš nekome minus na defku kako bi autor postao svestan njenih i svojih nedostataka i time poboljšao svoj stil pisanja defki (dakle, u svrhu većeg dobra), a onda moraš nekome da daš plus kao kompenzaciju za taj minus (radi postizanja ravnoteže).
Mjesto zločina par sati nakon ubistva. Stravičan prizor Ironičnog. Pozvah jednog lika u bijelom mantilu i prepoznadoh ga:
- Des Gugi, mađijo.
- Glej ga Lukac, šta treba? Neke preparatiće ko prošli put, a?
- E, ne pričamo o tome na mjestu zločina.
- Dobro, dobro, nego, reci?
- Vidi ovog momka- rekoh pokazujući na svježe upakovanog Ironičnog,- Šta misliš?
- Pojzen neki. I to opasan. Rekao bi, tetrodotoksin ili neki botulinum. Neam pojam dok ne odnesem u labos. Navrni, biće ono, znaš?
- Aj dobro, eto me za kojih pola sata. Nemoj dodeš do tetke, ščuo?
- Aj, aj.
Isprativši Gugija, sastao sam se sa glavnom pomoćnicom.
- Dakle, šta imamo ovdje?
- Ironinčni.
- Zar je imao takav izraz lica?
- Ma ne, to mu piše na profilu.
- Gadno majku mu. Ima li kakvih tragova?
- Slabo, ispitujemo sve koji su bili tu. U stanici su. Pođimo.
- Dobro Jasmina. Ajmo.
Puna stanica ljudi. Prvi u sobu ulazi Paninaro i kaže da ništa ne zna, te da je tek stigao. Povjerovah mu, kao i Dilanu. Tek što su ušli u čekaonu, kad ono vrisak. Nema smisla. Bolt je otišao čim sam ja stigao i nije se pojavljivao, DR. Šmrc se odjavio. Ostaje samo nekoliko osumnjičenih. Čegrtaljka, jedan od mojih detektiva, za kojeg mislimo da je Gugijev izgubljeni brat, što ga je ciganka kupila za 5 soma eura, no sve je to najstroža tajna, donese mi podebelu fasciklu. Lupivši od sto njome, značajno me je pogledao i rekao:
- Eto ga.
- Šta je ovo?
- Dosije od Rokija Jagodinca. Dobar neki momak, samo malo neuk za ovakvu stvar.
- A drugi Roki?
- "Zapadna Evropa" Roki? Ništa, i on je čist. Piše sve tu.
- A onaj Rus kraj onog radija?
- E ne znam, odo da vidim da ga nađem.
- Ajde, javi mi kad stigne i reci Jasmini da mi donese jednu tursku kafu.
Čegi je brzo našao Rusa među narodom. Smjestio ga je u sobu za ispitivanje. Sjedio je Rus, zadovoljno gladeći svoje brke. Namjestio je šapku nakrivo, ali ju je ispravio kad sam ušao.
- Vi ste Pic?
- JA SAM RUS MAJKU MU! ĆIRILICA!
- Alo isključi kaps, u stanici si.
- Izvinite... A zašto sam ovdje?
- Smatramo da ste ubili Ironičnog?
- Ja? nemoguće! Pa on mi je u pratnji.
- Znamo, nego, recite nam, gdje ste bili u noći ščetvrka na petak u dvajsdva i trispet?
- Čekaonica, pio sam kafu sa Ironičnim. Onda se on srušio na pod.
- Ne znate zbog čega? Nije imao neke probleme sa zdravljem?
- Ma jok, dobar čovjek, mada stalno je govorio
R.
I.
P.
u čekaonici, znate. Mada, ona konobarica, znate ona, u visokim štiklama i kožnim helankama?
- Sa ispeglanom kosom?
- Kako se beše zvala... Nešto francusko...
- Mimix?
- E! Ona ga je nešto opasno mjerkala.
- Hvala na informacijama, ispitaćemo je. Slobodni ste.
Pustio sam Rusa napolje i ostao još malo unutra. Jasmina me pozva napolje i povesmo neku priču o ovom slučaju. Pozvah je u kancelariju na kafu, ona prihvati i zajedno krenusmo ka njoj. Taman što smo se zgrabili u zanosu skrivenih strasti neko prekide naš zagrljaj kucanjem.
- Čekaj, stani, khm... brlh... KO JE?
- Dare je, inspektore. Imamo problem.
Oblačeći košulju rekoh Jasmini da ima vremena da pokažemo jedno drugom kakve strasti krijemo. Nasmijala se na to i pomenula neku pozu od koje mi se jako zamantalo u glavi. Međutim, vrtoglavica je brzo prestala po izlasku iz kancelarije kada vidjeh Rusa koji je ležao na podu u lokvi sopstvene krvi, sa istim izopačenjima kao Ironični...
Nastaviće se...
(II)
Krenuo sam da opet kopam po slučaju. Čegi mi je donio fascikle, Dare slike sa mjesta zločina. Jasmina je bila uzela godišnji, rekla da ide na Brione, malo da se opusti. Međutim, Kolegica je bila i više nego raspoložena da mi pomogne. Opsežnom istragom, shvatil smo da Mimix nije bila stvarni krivac. Prosuo sam kafu kad sam to shvatio.
- Pu jebem ti... Kolegice, Čegi, Dare, ovamo, našao sam nešto.
Ne bismo to otkrili da Gugi, u prolazu, nije vidio kako držim neki papir i rekao:"E, piše vam nešto tu. Okreni prema suncu, vidi se bolje". Na margini fakture koja je svjedočila o pošiljci Staropramena iz Češke, pisalo je "Pomoć, BLZ me tera". BLZ? Šta je sad to? Krenuli smo do čekaonice i pitali DR. Šmrca.
- BLZ? Ne znam o čemu govorite.
- Dajte doktore, znate, samo nećete da nam kažete. Igra vam desno oko a lijevi palac vam se mrda lijevo-desno. Znači da lažete. - reče mu Koleginica. Bio sam impresioniran njenim vještinama.
- Dobro, reći ću vam. To je jedan od mojih uposlenika, onaj Beli, mislim, lik u belom mantilu. Tu je, samo me oslobodite sumnje i nemojte da me silujete.
Pronašli smo ga u susjednoj prostoriji i priveli u stanicu. Nakon ispitivanja odao nam je lokaciju odakle je primao naređenja. Stara napuštena kuća, tik pored kafane u kojoj je radila Mimix. Rekao sam narodu u stanici da odmori taj dan i, nakon što sam ih poslao kući opet sam pogledao po fasciklama. U tom trenutku čuh kako su se vrata zalupila i kako mi se neko zavodničkim ženskim glasom obraća riječima:
- Ne vredi da gledaš inspektore, tako je kako je.
Pogledavši u tu stranu odakle je dopirao glas, ukazala mi se možda najljepša ženska figura koju sam ikada vidio. Prelijepe noge u čizmama sa štiklom, vrhunske obline, bujne grudi koje samo što ne iskoče iz kožne jakne, do pola zakopčane, prekrivene crvenom kosom. Znao sam da je to jedan od tajnih agenata koji me je dosad pratio i po svim ostalim slučajevima. Žaklina Romanof, koja je zbog svoje izrazito crvene boje kose, mnogima ostala u sjećanju kao Marsovka.
- Ne bih išla tamo sutra da sam na tvom mestu, inspektore.
- A zašto da ne?- rekoh pogledavši u papire.
Čim sam digao pogled, ona je bila nestala. Na šta li je implicirala?
Sutradan je bila velika akcija. Poveo sam svoje najvjernije ljude, Čegija, Dareta i Gugija. Kolegica je pošla svojevoljno, mada nije morala. Razvalili smo vrata i vidjeli samo jednu fotelju i sto. Digosmo pištolje i povikasmo:
- Ustani polako, sa rukama na glavi.
- Morao si da kopaš Lukac? Eee Zeleni Lukče moj. Bolje da si ostavio Mimi na miru, da može da se vrati svom Rusu.
Ne. Nemoguće. Kako? Glas mi je bio jako poznat. Kako je ona... Ne... To nije ona! Razuvjerio sam se čim se fotelja okrenula.
- Jasmina??? Skloni se odatle, šta radiš tu?
- Neka Lukče, ostajem gde sam.
- Jasmina, ovo nisi ti.
- O da, jesam, a ti si bio dovoljno slep da ne primetiš mrežu koja se plela oko tebe.
Na te riječi Dare okrenu svoj pištolj i pridruži se Jasmini. Zar i Dare? Objasnio je da je bio debelo plaćen od strane Jasmine, koja je sarađivala sa Don Profeoneom. Još jače sam stegnuo pištolj i uperio ga ka njoj.
- Ne vredi ti to Lukac, ti si već mrtav čovek.
Čim je to rekla potegla je pištolj na mene. Metak je klizio kroz vazduh došavši do mog pancira i probivši ga. Pravo kroz prsa. Nisam imao vremena ni da povučem obarač. Kolegica i Čegi otpočeše da pucaju na Jasminu i Dareta dok sam padao na zemlju. Zadnjim pogledima vidio sam da je Kolegica pogodila Jasminu, a Dare Kolegicu. Čegi je opucao u Dareta kad i Dare u njega. Obojica padoše na zemlju. Poslednje što sam čuo bio je Gugi koji je samo rekao "Auu, kak'i pojzen lolo".
(VI)
Gdje sam, koji moj? Kakva su ovo vrata? "Če-ka-o-ni-ca". Kakva čekaonica? Šta čekaju unutra? Hvatam se za šteku prljavih vrata i dok ista škripe kao da nisu podmazana otkako su napravljena, otkriva mi se tajanstven i blago čudan svijet.
Isprva sam bio začuđen činjenicom da su stolice, kao i zidovi zelene boje. Nešto oko ekologije, kontam. U uglu Usain Bolt, vezuje pertle, pozdravlja, i nestaje u oblaku dima. Vidim neka konobarica uslužuje narod turskom_kafom, reko' "Daj der i meni jednu. Kako se bješe zoveš?" "Mimix", odgovori mi. Pomislih, nešto francusko, šta li već. Dok sam ispijao kafu u čekaonicu uđoše Dilan Dog i Paninaro, vodeći omanju kozu sa sobom. Sjedoše na stolicu pored Rokija, koji mi ranije reče da je iz Jagodine, taman dok je razbijao stolicu golim rukama. Ušao je još jedan roki, laganim korakom kao 123 i reče "JA SAM ZA VAS ZAPADNA EVROPA!". Jedan momak je pokušavao da uhvati neku radio stanicu. Ličio je na Rusa, sa sve šapkom i kozačkim brkovima. Našao je neku džez stanicu, pjevala Dženis Džoplin. Crveni baron je sve posmatrao zajedno sa nekim Ironičnim likom dok su se kolutovi dima širili iz lule koju je koristio. U to se pojavi neki lik i samo reče "POJZZEEEEEEEEEEEN". Ništa mi nije bilo jasno, dok ne pročitah primjer i skontah:"Bata Gugi, jebote".
U to sa drugih vrata, koja su neprimjetno stajala tamo sa druge strane sobe, pojavi se neki Beli, mislim, lik u bijelom mantilu, i pokazavši na mene, reče mi da ga pratim. Tamo me dočeka DR. Tufer Šmrc i odjavi se taman kad sam pošao da ga pitam nešto.
Šta ću, vratim se nazad, kad ono soba puna novih likova. Sav namrgođen, ne znajući ni zašto sam došao, pođoh da izađem, kad mi Mimix reče:"Ej Luki, de ćeš?"
"Ko će ga znati, malo sam u kukuruznom stanju uma. Razmislim pa ti javim. I daj mi još jednu kaficu, e to, živa bila i uzdravlje."
Dok sam ispijao kafu, i polazio ka vratima, u čekaonici se začuo vrisak. Okrenuvši se da vidim čemu vriska, ugledao sam tijelo onog Ironičnog lika kako leži na podu. Zakrivljena usta, spuštena desna obrva, ispala lijeva očna jabučica, krvarenje iz nosa. Gadan prizor, koji me je odmah uputio na trovanje nekim bućkurišom...
Nastavak sledi...
(I)
Prošlo je oko sedam dana dok sam se probudio. Bolnički krevet, ja u njemu, povezan na razne skalamerije i aparate. Na stočiću desno buket lavandi. Prijatna mlada medicinska sestra gledala je neke rentgenske snimke. Pokušah da je dozovem, ali nisam mogao da izustim glas, a da me stomak ne probada.
- Polako gospodine Lukac, nemojte da se naprežete previše.
- Da... Znam... Kako se... zoveš...
- Midori, gospodine Lukac.
- Midori... Ko je... donio lavande?
- Ma, to su ovi vaši iz stanice, ima i posveta.
- Čitaj...
- "Poštovani inspektore, ozdravite brzo. Jasmina, Čegi, Dare i Gugi. Pojzeeeeeeen!"
- Aha... Kad me... puštate?
- Uskoro, samo da vam se stanje stabilizuje.
"Sestra Midori kod glavne sestre, Sestra Midori kod glavne sestre" čulo se na razglasu.
- Natnat me opet zove, oprostite gospodine Lukac, moram da idem.
Dva tijela u mrtvačnici, bez ikakvih tragova. Razmišljao sam o našem napretku tokom mog odsustva. I šta je bilo sa Mimix? Kakve je informacije čuvala? A Agilni? Šta je sa njim? Osvrnuo sam se i lijevo od sebe pronašao Agilnog kako leži na krevetu zamotane glave. Pokušao sam da ga dozovem, ali me je stomak opet spriječio. Progovorih tek malo glasnije od poljskog miša, u nadi da ću mu privući pažnju.
- Agilni? Ej, Ja sam, Lukac...
- Lukac? Ne poznajem nikakvog Lukca.
- A specijalne jedinice? Služili smo zajedno kod narednika Brusa.
- Kakve specijalne jedinice? O čemu ti to?
- Ne sjećaš se ničega?
- Sećam se ja svega.
- Šta je zadnje... čega se sjećaš?
- Odabrao sam čizme za vojnu vježbu i otišao da spavam.
- Ne sjećaš se da ste mi ti i Džoni Kej palili šibice međ nožnim prstima?
- Jok.
- Aha... Dobro onda...
Shvatio sam da vjerovatno ima neki teži oblik amnezije i nisam shvatao o čemu on to priča. Da ubijem dosadu, pričao sam sa nekim tapetarom, koji je ležao tu zbog slomljene noge. Pričao je kako su njegove tapete jako dobre, a ja sam ga pitao da ih vidim.
- Dejanče - rekoh mu, - dobre su ti ove tapete. Možda navratim da ih ocjenim jednom.
Izgledao je kao dobar lik i stalno se smijao vicevima koje mu je neki Djukić pričao. Popričasmo još malo dok mene ne uhvati san.
Na vratima se, sutradan, pojavila Kolegica, moja stara prijateljica sa Akademije. Medicinska sestra ju je dovela.
- Hvala sestro Spavallice, neću dugo.
- Kolegice?
- Đes Lukac, šta ima?
- Evo, odmaram. Kod tebe?
- Ništa, došla malo da vidim šta radiš. Uhapsila nekog manijaka što je silovao krupnu živinu i sitne konje. Pazl, kako li već. Nego, dobre su ti kolege, opasno rješavaju slučajeve.
- Jesu riješili ovaj zadnji?
- Mhm, i to prekjuče. Čekaju da se probudiš pa da ti jave.
- Pričaj šta se dešavalo.
Kolegica mi je rekla da je Gugi uspio da pronađe ekstrakt guarane, kofein i par miligrama njemu nepoznate supstance, za koju se ispostavilo da je otrovna u kombinaciji sa kafom. Pristup tome imao je neko ko je radio u kafanama, te je sumnja spala samo na Mimix. U flašama Staropramena u kafiću gdje je radila, Mimix je sakrila ovu supstancu, jer je sa pivom bezopasna i lako se obradi u organizmu. Flaše je naručila Mimix iz Češke, tako da je sva sumnja spala na nju. Kada upitah za mladu konobaricu, Kolegica samo sleže glavom i reče kako je završila na Gugijevom stolu, malo nakon što me je upucala.
- Ali sve to meni smrdi draga Kolegice.
- Znam Lukac, i meni.
- I?
- Ne znam, ja bih nastavila da istražujem dalje.
- Hoću, kad se pridignem iz kreveta. Nikome ni riječi o ovome, dogovoreno?
- Naravno. Odoh sad, da javim tvojima da si se probudio. Budi dobar pa se čujemo.- reče ona i poljubivši me u obraz napusti sobu.
Kasnije su došli i moji iz stanice. Jasmina je donijela novi buket lavandi, Čegi i Dare su se svađali oko nekih postera, a Gugi je diskretno stavio kesicu u moju ruku i rekao da je to da mi se nađe. Veoma veseo bješe naš skup, a onda mi ispričaše ono što mi je Kolegica rekla. Osjećao sam da slučaj nije gotov, te sam, čim sam izašao iz bolnice krenuo opet da čeprkam po slučaju...
Nastaviće se... još samo jednom...
(V)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.