
Dve najveće i najvažnije istine za svakog muškarca.
Takođe, rečenica koju će bilo koji muškarac reći samo i samo drugom muškarcu, kao neku vrstu mantre za uspeh ili kao "reklamu", bez želje za podjebavanjem.
Dve bitne stvari koje se rečenicom zaključuju vezane su za izgled (iako se spominje samo obuća, to jest cipele) i seksualnu "moć".
Naime, veoma je bitno da je svaki muškarac sređen. Kada se kaže sređen tu se ne misli striktno na odelo, kravatu i ceo taj "protokolarni" način oblačenja, već se misli na urednost, čistoću i skladnost odeće koju imamo na sebi. I da, veoma je bitno da obuća (cipele, patike) budu potpuno čiste, bez mrlja, fleka (jest' da je to teško po našim ulicama, ali šta da se radi). Čak i ako leti muškarac obuje papuče ili sandale, one moraju biti održavane, a i nokti moraju biti potkresani i čisti (jes' da ima raznih fetišista, ali dugi nokti na nogama i "krem" ispod njih baš nisu neki poseban afrodizijak).
Što se tvrdog kardana tiče, nije tu u pitanju reprezentativni primerak ok 25 santima, ili primerak kome je obim bejzbol balice. Jer, šta vredi ako je vršnjak polovinu vremena koje se nalazi van gaća neupotrebljiv? Šta će kojoj dami nešto polumlitravo?
Kada se kaže tvrd, to znači da dug vremenski period ostane u "borbenom" stanju, da ostane izdržljiv, da ne poklekne posle nekoliko minuta, da se suzdrži od prevremene paljbe i da posle vrhunca ne poklekne skroz, već da se posle par minuta "vrati u ring" i nastavi započeto.
Zaključak:
- možda ne nosite svečano odelo, ali znate kako da se lepo, uredno i skladno obučete = nešto ćete da odvojite tog petka u gradu;
- možda vam "umetničko" ime nije Long John Silver, ali imate elana za četu vojnika koji mesec dana nisu videli žensko = druženje sa mladom (ili starijom - ko voli) damom će se sigurno nastaviti.
Objašnjenje za jutarnju erekciju kod muškaraca
Jutarnji program na bilo kom kanalu.
Svaka voditeljka u miniću.
Svako jutro.
Godinama.
Nešto što je u Srbiji postalo toliko omiljeno, da se koristi bukvalno u svim mogućim situacijama, bilo gde i bilo kada. Koristi se i kad treba i kad ne treba, a pogotovo kada nema apsolutno nikakvog smisla.
Finale turnira, igraju Djoković i Nadal, Nole smečuje i osvaja poen:
Gledalac: Tooo Noleeeee!!! Napuni ga, jebem li mu krv američku!
Finale evropskog prvenstva u odbojci, Srbija - Nemačka:
Masa ljudi u kafiću: TO BRE, RASPALI PO GOVNIMA AMERIČKIM!
Ono venčanje sto je bilo u Engleskoj, što bi rekli - rojal vedding:
Baba: Jao, vidi je ova kučka, jebem li joj zvijezdu američku!
Veliki odmor. Svi se guraju k'o da je upravo zvonilo.
Devojčice se drže za ruke, a dečaci im dobacuju loše fore i na kvarno ih štipkaju za guze. Redar je digao ruke od prijavljivanja bilo koga. Tetkica je zaspala, a domar nije namestio ozvučenje kako valja. Preciznost korisnika WC-a na istom nivou.
Kad prođe, svi počinju da uče.
A na kraju, pošteno se napiju samo oni đaci koji prošvercuju pivo preko ograde.
Stanje svesti i način života duboko ukorenjen među Srbima.
Paničan strah od najsitnije promene.Svakodnevni ritual počev od kupovine uvek istih dnevnih novina do trpljenja ukućana bez obzira na smrdljive odnose,odlazak na posao koji mrzite,samo zbog straha od promene.
Čovek koji kroz život ide kao voz ili tramvaj,uvek istom trasom,uplašen da će i najmanjim skretanjem izleteti iz koloseka i izazvati potpuni kolaps i havariju.Trgnite se!
Ništa kao i najmanja promena ne može da učini da se osećate živim.
Da nije vetra,nebo bi bilo prekriveno paučinom.
Kad se neko na nekoga iz raznih razloga nameraci (bilo pozitivno, bilo negativno).
"ima pik na mene..."
Stil oblačenja u navijačkim krugovima nastao u Engleskoj krajem prošlog veka.
Zbog sve jačih policijskih kontrola i sprečavanja tuča na stadionima a i van njega navijači su se dosetili kako da manje upadaju u oči ljudima. Do tada su šal i dres bili obavezni odevni predmeti svakog navijača + ostatak koji su bili uglavnom starija i jeftinija garderoba. Kod kežualsa je poenta obući se što lepše i što skuplje tako da pandurima ni na kraj pameti ne bi bilo da grupa od dvadesetak mladića obučenih u najfiniju garderobu i izgledaju kao studenti snobovskog fakulteta imaju za cilj pravljenje incidenata.
Sedam dana kući - sedam dana na liniji.
Na ovaj način su funkcionisale linije odbrane za vrijeme rata u BiH na teritorijama gdje su položaji bili ukopani. I jednoj i drugoj strani je pucala patka za napredovanje, pa je uz povremeno puškaranje bilo dovoljno pola vojske da drži liniju.
Ovakav sistem smjena bezobrazno su koristili nesposobni za vojsku, bilo oni sa stvarnim invaliditetom, bilo oni sa kupljenom potvrdom za izbjegavanje vojne obaveze.
Članice "Kola srpskih sestara" u posjeti bolnici:
- Srećne ti rane, junače!
- Hvala, sestro, hvala, i ti da dočekaš...
- Khm... Gdje ste ranjeni?
- Nisam ranjen. Ovo su povrede nanešene tupim predmetom.
- O, vi ste civilna žrtva rata! Jadniče, pa do grla ste u zavojima. Kakvu li je torturu neprijatelj nad vama provodio?
- Nije neprijatelj. Komšija.
- Oni su najgori. Koliko smo samo puta svjedočili pretvaranju takvih komšija u islamske fundamentaliste...
- Srbin, sestro, Srbin mi je ovo uradio!
- Ali, kako?
- Fino. Komšija mi je bio na ratištu po sistemu sedam - sedam. Onih sedam dana ostavljao je suprugu samu. Sirotica se toliko plašila mraka da sam morao svako veče prespavati u njihovom stanu. Ali, neka, nije mi bilo teško. Kad već imam ravne tabane, da bar na ovaj način služim otadžbini. Međutim, prošlog petka muž joj se vrati kući posle samo tri dana provedena na liniji.
- Zbog čega?
- Dezertir'o! I zatekavši me u sobi pored nje na krevetu, kako joj držim strah držeći je za ruku, iz čista mira me je isprepucao gelenderom.
- Nesrećniče!
- Naprotiv! Zamislite šta bi bilo da u bježaniji nije zaboravio vatreno oružje. Nego, sestro, može neki broj telefona, a - a?
Neprijatnih iznenadjenja moze biti mnogo,kao npr kad zena uhvati muza u krevetu sa ....drugim muskarcem.Vecina muskaraca se ne bi bunilo za obrnutu varijantu,zato sto kombinacija zena-zena popaljuje mastu vecine muskih bica.
Najbolji saradnik svih fotografa, bilo profesionalnih , bilo amaterskih.
Osmeeeeeeeh. Ptičica.
Objašnjava teoriju da, bez obzira na to koliko veliko prase bilo, svatovi/ortaci nikako ne mogu doći do stanja potpunog zasićenja, odnosno ne mogu postići stabilnu alkoholisanu konfiguraciju. Tada se mora ispoštovati Lavogardov-Lavoazijeov zakon stalnih masenih odnosa, te u ovom slučaju kompenzovati sa još prasetine, eventualno jagnjetine, ako je dostupna.
Najbezbednije prevozno sredstvo, legenda asfalta, makadama, kopna, mora, ruski odgovor na sve fensi kamione-apartmane poput skanije, volva, mercedesa... Kabina mu nije opremljena kao soba u luksuznom hotelu, ne možeš ljudski ni da se ispružiš, kontrolna tabla i unutrašnjost je naravno gvozdena, ali zato je nekoliko godina zaredom pobednik relija Pariz-Dakar, relija Argentina-Čile i relija Svileni put, i naravno jedina je zamena za brodove-čamce-tankere, zimi, na zaleđenim ruskim rekama.
- Rusi misle da je prvo biće na zemlji bilo kamaz, i da je ono glavni razlog što su dinosaurusi izumrli. Ali kasnije su ipak ljudi uspeli da pripitome kamaz, koliko god to čudno i neverovatno zvučalo.
- Za vozača kamaza kažu da na saobraćajne znake obraća pažnju samo iz čiste radoznalosti i da nikad ne koristi pojas.
- Kamaz je poznat po tome što nije prošao kraš-test, već je polomio zid i izgubio se u nepoznatom pravcu.
- Kamaz uvek čeka iza krivine kad počnete da pretičete. Ako slučajno tamo ne sretnete kamaz, to znači da se vi nalazite u kamazu.
- Veruje se da je tenk rani pobačaj kamaza.
- Jednom rečju - KAMAZ.
ZIP vrlo praktičan ali opasan izum koji se nikako ne bi smeo koristiti na šlicevima muških pantalona (naročito u pripitom stanju). Posledice nepažljive upotrebe su: višesatno arlaukanje sa cupkanjem i lelekanjem ili, u težim slučajevima, blistava karijera soprana u Horu bečkih dečaka.
Egzekucija nad sopstvenim 'prijateljem'
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Preći sve granice da bi nekome pomogao i učinio uslugu. Biti hardkor dobrica, često na svoju štetu, bilo zato što si naivčina, bilo što si jednostavno u takvoj mogućnosti.
- Batice, u govnima sam, samo me ti možeš spasiti!
- Šta je bilo ovog puta, hteo si da valjaš grejalice u Sahari pa si riknuo? Znaš šta, matori, dosta sam ja podmetao bulju za tvoje guženje, ovaj put se snalazi sam!
Nešto neopisivo, bilo da je dobro ili loše.
- Ajde, ne budi cava, kreni sa nama..
- Ne mogu da ti javim koliko me ne zanima da slušam Ladno pivo večeras.
----------------------------------------
- Kako je bilo sinoć?
- Burazere, ne mogu da ti javim koliko je bilo do jaja, ne mogu da ti javim...
Šta je bilo, bilo je. Nisi iskoristio svoju šansu dok si je imao.
- Sad ću probati zbariti Mariju Makadam. Slobodan sam, ko ga jebe.
- Eh, nema ništa od te ljubavi. Ona sad ima momka. Jebiga, proš'o voz.
sve po starom, ništa novo
-Kako bilo s Anom juče?
-Ma antika, ne da u rč.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.