
Život razmažene mamine i tatine ćerke, koja nije podigla ništa teže od kašičice (i to one za kafu). Ceo život je imala sve "na tanjiru" i niko nije smeo ništa da joj uskrati. Mama i tata rešavaju sve probleme umesto nje, a realan život i sazrevanje su joj nešto nalik na špankso selo. I kako to da neki muškarac sme da povredi njena osećanja kad je ona tako divna, naivna i nevina (kao majka devet Jugovića)? Uvek zaštićena od svih i svega, skrivena i ušuškana u topli stan za koji su tata i mama prodali njive i sve krave da bi ga kupili negde u centru grada.
"Šta li je s' Jelenom, danima ne izlazi iz stana, počinjem da brinem za nju?"
"Šta joj je, nije joj ništa, sjebo je onaj lik, ona se ponadala da će unovčiti svoju p...u a na kraju je shvatila da se njemu savršeno jebe za nju, i da mu ne pada na pamet da je sutradan ženi samo zato što je legla s' njim, pa ga ostavila da ne bi bila povredjena, zamisli! Nju neko da povredi!?"
"Mhm.. pa vidim ja nema je nešto na predavanjima...."
"Ma da, riba živi pod staklenim zvonom, sada se izolovala dok ne preboli."
Jao što sam tužan. Orao sam tri hektara radioaktivne njive, sećajući se mog navrmdede kako je prelazio preko Albanije. Život je seta, sivilo, loš ruter. Jako sam tužan. Evo sve žene misle na pare i pseudozlato, a jedna mi je i srce slomila, ona je naravno kučka. Unajmio sam robota da me podseća na stare dane kada je žena mogla da cepa drva i zavija sarmu i porađa se, naravno sinovima u isto vreme. Eno ide radioaktivna oluja. Moram ući u kuću. Sada sam još tužniji jer sam u kući i još više mogu misliti na svoje pretke preko albanije dok pijem frapirani nes sa uranijumom. Život je težak, ali i u isto vreme slađi od saharina, znate da je on slađi od šećera i tako to. Seta, tuga, pretci, ratluk, kiborg verzija konobarice-kosovke devojke koja previja rane i poji kišnicom. Ćaća joj je terorista. Oće bonbon. Čemer se razliva livadom, žvakaća guma se lepi za cipele napaćenih kmetova pod vlašću majke, neke majke iz ratova. Pas laje u pozadini, pokušava da savlada mutirani krompir. Podseća me na pravog psa i rodno selo.
-Gojko verzijo 3502, ajde izađi malo napolje, viš' kako lepo vreme.
-Ne mogu, sećam se mog hipernavrmdede koga sam video samo jednom kao repliku. Život je tužan i setan, mora se o tome pisati na Vukajliji. Iznova i iznova.
Život je samo igra iz koje niko ne izadje živ...
Seksualni život prosečne sponzoruše.
Jebu se sa bogatašima.
Isti kao život prosečnog praseta.
''Rođeno u fabrici, živi da bi bilo korišćeno, umreće zbog svadbe.''
Zivot je ono sto prodje dok mi radimo nesto drugo...
Zivot nije definicija.Niti se moze objasniti definicijom
Život jednog gejmera koji se kači na komšijski vajrles.
Mnogo je stepenika do tla po kojem nestabilno hoda život.
Zivot koji preferiraju rode
Zbog toga neću oklevati da oduzmem tvoj. Ne bojim se povreda, mardelja, a ni smrti. Mač sa dve oštrice - s jedne strane znaš da si spreman i na najgore i da te apsolutno boli kurac kakav epilog će se desiti, spreman si sve staviti na kocku, čak i goli život, znaš da je to moguće jer ti otkucaji vlastitog srca više ne vrede. S druge strane, opet, svestan si da verovatno nikada nećeš moći reći da si sretan, i da ćeš se, kad god budeš palio cigaretu gorko sećati svih stvari u životu koje su ti ostavile duboke ožiljke na duši i stvorili od tebe presliku nemilosrdnog francuskog legionara.
Ljudi mentalnog sklopa koji funkcioniše na ovaj način odlično služe kao bojevo oružje, tuču retko započinju, ali je uvek dovršavaju, čine odlične vojnike, pripadnike snaga rade i mira, jer nemaju strahove. Oni se ne suočavaju sa svojim demonima kao mnogi hrabri ljudi - oni ih naprosto nemaju, jer kada se ne plašiš da ćeš u sekundi izgubiti život, u tvojim mislima nema mesta drugim teskobama.
:U rovu, borba na sve strane:
- Brate, ovi pucaju nenormalno. Neko jednostavno mora da se zaleti na njihovu zasedu da im poskida snajpere, jer ovako nema šanse da napredujemo ka njihovom položaju. Ako pojačanje ne dođe do uveče, poklaće nas ko zečeve.
- Da, situacija je krajnje jebena. Mnogo naših saboraca je već palo ovde.
- Slušaj me, pokrivaj me, ja ću se pokušati probiti do njihovog položaja i baciti im nekoliko poklona, ko mu jebe mater?!
- Sedi bre dole, budalo! Imaš trudnu ženu, ne želim zateći sebe kako joj predajem pismo koje si napisao za svog nerođenog sina. Pusti mene, ni kučeta ni mačeta nemam, znaš da mi život ne vredi mnogo. Nema veze, sva su vrata zatvorena, zato ulazim kroz prozor i jebaću im kevu!
.
.
.
.
.
Bog neka mi oprosti, jer je pogrešno, ali planiram umreti
Ili neka me odvede u raj i shvati da sam bio bitanga
učinio sam najbolje što sam mogao - odgojen u ludilu
Ili neka me pošalje u pakao, jer ne molim za svoj život
nema ništa gore od ove klete, usrane i beznadežne sudbine!
Život je kao rolna WC papira. Što bliže kraju, to se brže okreće.
Zivot je kao zanske gace,kratak,prljav a ponekad i krvav! :P
Koristi se kada hoćete da kažete kako nekoga život ne mazi, da opišete težak život.
Ali kad malo bolje razmislite...
Odmaraš, jedeš, piješ, tu i tamo te neko pomazi, izvede u šetnju. Za svaku potrebu je uvijek i svagdje pravo mjesto i vrijeme. Ne moraš da trpiš ili žuriš u toalet, samo opušteno. Nije važno ako ti je cura kuja. Neka je. Neka diže rep, a kad je nema nije ti dosadno...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.