
Rečenica kojom ljudi teše jedni druge u trenucima kada shvate da stvari izgledaju poprilično crno. Koristi se za najbanalnije stvari, preko onih malo crnjih, do... Ma šta da vam kažem...?
Uvalili ti žvaku 'mesto kusura - Jebi ga, sve je to život
Pao si na ispitu - Jebi ga, sve je to život
Prebili te dripci na pravdi Boga - Jebi ga, sve je to život
Udario te auto - Jebi ga, sve je to život
Žena ti se kara sa najboljim prijateljem - Jebi ga, sve je to život
Izginula ti porodica u ratu/poplavi/požru/zemljotresu - Jebi ga, sve je to život
Popio si otkaz kao neki višak - Jebi ga, sve je to život
Nisi jeo danas, a pitanje je da l' ćeš i sutra - Jebi ga, sve je to život
Oko tebe su sumnjivi tipovi u skupim kolima kojima je do jaja - Jebi ga, sve je to život
Dete ti je narkoman - Jebi ga, sve je to život
Umireš od raka - Jebi ga, sve je to život
Baš jebi ga...
Највеће напушавање за неког ко свира гитару.
Uzrečica koja govori o tome kako život može da bude smešan, čudo, tužan i naravno lep.
(Dve babe na pijaci uživo uključenje nakon 15 minuta razgovora):
"Eno Brane, radio četres godina u Nemačku, vratio se letos nije stigo ko čovek da se odmori, i umro bog da mu dušu prosti. A i njegov mali saće pedesetu i još se nije oženio, a ima lepu kuću i dosta zemlje, i najveći kombajn u selu i sve će to da propane...
Šta ti je život"
Baš kao što u prostornim dimenzijama događaji iz pičke materine mogu uticati na život tinejdžera, slično je i sa četvrtom, vremenskom dimenzijom, gde događaji iz pluskvamperfekta takođe imaju svog uticaja.
Sin: Ćale, odoh da izblejim sa Šomijem.
Ćale: Stani malo. S kojim Šomijem?
Sin: Ma od preko puta. Zvao mene i Šoneta da pokaže, kupio Plej Stejšn 4...
Ćale: Sedi di si, neću da mi te skuplja hitna pomoć...
Sin: ŠKK?
Ćale: Kad te je nomad gađao kamenom, dobro je da ti je to oko ostalo u glavi...
Sin: Ćale... To je bilo pre 15 godina! Imali smo tri godine i nismo razlikovali grisinu od pljuge...
Ćale: More, rekoh, sedi di si!
*
Džoni: Kevo, odoh sa Maretom na derbi...
Keva: I-ju! Kakav sad derbi!? Ne dolazi u obzir!
Džoni: E, pa žao mi je kevo, već sam kupio kartu...
Keva: E, pa, neka ti to bude za nauk što si ih bacio, neću da prođeš kao onaj mladić koga je nomad ubila raketa!
Džoni: ...Kad to?
Keva: Ma posle bombardovanja, jedan dečko mlađi od tebe poginuo...
Džoni: Kevo, bombardovanje je bilo pre mezozoika, još se verovalo da će Perica Ognjenović biti zvezda svetskog fudbala. Mi idemo na zapad, ne na sever ili jug...
Keva: Ma, sever-istok-zapad-jug, Nikola Petroviću, ne ideš ti nikuda!
Zivot je skup pitanja,koja se godinama gomilaju,bez odgovora.
Vremenom smo sve zbunjeniji i zbinjeniji...
Kako vreme odmice pitanja je sve vise i vise i sve su teza i komplikovanija,a jos nismo odgovorili ni na ona iz najranijeg detinjstva.
Da li deda Mraz postoji?
Da li postoji neka devojcica za mene?
Da li je sve onako kako izgleda?
Da li cu moci da kupim svojoj deci dorucak?
Da li cu oboleti od necega?
Koliko cu ziveti?
Kada cu umreti?
Dzaba nam sto smo inteligentni,odgovora nema pa nema!
Život psa čiji je gazda napustio ovaj svijet.
Lista koje dokazuje da ste stigli u (PRE)zreli život
1) Vaše kućne biljke su uistinu samo za ukras, ni jednu ne možete smotati i popušiti.
2) U hladnjaku imate više hrane nego alkohola
3) 6.00 je vrijeme kad se dižete, a ne kad idete spavati.
4) Vašu najdražu pjesmu sad čujete u dizalu robne kuće, a ne u jednom od noćnih klubova.
5) Od 130 dana godišnjeg pali ste na svega 18 dana.
6) Sada vi zovete policiju jer naporni studenti preko puta puštaju glasnu muziku cijelu noć i ne daju vam mira.
7) Kad vam zatrudni prijateljica oduševljeno joj čestitate umjesto da pitate "i šta ćeš sad učiniti?"
8) Boca vina za 200 dinara više nije "super" ponuda.
9) Od spavanja vas bole leđa.
10) Čitate sve ove tačke i očajno pokušavate naći više od dvije koje ne primjenjujete.
Ono što je preostalo iza nas kad se osvrnemo na život u nazad ako smo pesimista u duši. Ako nismo pesimisti a vidimo ovo onda smo u žešćim govnima.
- ... Jebeš ga znam da kafana nije mesto da se jadam došli smo da se opustimo al šta ću, tako naletelo. Šta ja imam sad od života, ajd kaži mi šta? Žena mi se kažu preudala, deca svud po svetu razbežala... Čekam ove jebene rezultate od doktora dal imam rakčinu il jok. I gde si bio nigde, šta si radio ništa. Umreću ko samotnjak. Život mi se sveo na onu staru jedi pij veseli se i na život poseri se na kraju...
- Oćemo još po jednu rakiju il da meznemo nešto kad smo već ovde?
- Ma normalno da će da meznemo, naruči dok ja odem u wc, nešto me savija...
Pored aflatoksina, još jedna podignuta granica u Srbiji, al' za odbijanje teleta od majčine sise.
- Sine, danas ti je trideseti rođendan. Sedi, majka i ja želimo nešto da ti kažemo.
- Super ćale, šta ste mi kupili?
- Kofer.
- Kofer? Ne razumem.
- Znaš sine, život počinje u tridesetoj...
Rečenica koju izgovore roditelji ćerke jedinice pre nego što njenog dečka, Kineza, Turčina ili crnca isteraju iz kuće uz pretnju štrojenjem.
-Tata, imam dečka. Želim da ga dovedem da ga upoznas. Ali postoji jedan problem. On je....
-Ma nema problema, sine, nabila si 30 godina u guzicu, necemo da mu nalazimo mane. Ako je tebi dobar, meni je jos bolji.
.
.
.
-'Bar dan, ja sem zoveti Mustafa, ja jebač na vaša ćerka..
-Šta bre? Arapin?! MARŠ IZ MOJE AVLIJE. Ženo, daj karabin. Džeki, 'vataj ga da ga na'ranimo svinjetinom.
Ciganska verzija izraza "Život počinje posle tridesete".
ciganče: Šta češ, imam 13 godine, imam čerku Violetu i sinčiča Elvisa, radim za stalno.
To je tvoj, moj, njegov život. Život svih, ma ne svih, ali, većine nas na Balkanu. Život u kom oskudjevamo u svemu. Život u kom se automobil star 10 godina smatra luksuzom. Život u kom posao imaš ako ti je rođak neko i nešto. I tad moraš da podmitiš rođaka. Cijelog tog života čekamo. Čekamo bolje dane. Kad dođe ono što smo čekali juče, izmislimo nešto novo. Neki novi cilj, i ne trudimo se da ga ostvarimo, već, ako bude, bude. I kad se trudimo, rijetko ima vajde. A samo čekamo. Nikad da se odlučimo za korak napred. Možda i ne znamo kakav je to korak. Možda ne vidimo i ne čujemo. Padamo dublje, kažu, u krizu. Kriza nam je default stanje, pa ne vidim odakle je to došla ekonomska kriza. Kad ne mogne dalje, izbiće novi rat. Zavadiće nas isti oni koji će zarađivati švercujući oružje, hranu, cigare i alkohol. Dobro, bar će biti alkohola, da nekako utopimo saznanje o svom skromnom životu.
A možda i neće biti tako. Ako završim faks, možda se zaposlim u rudniku, pa zaradim za luksuzan život. Možda jednog dana budem svirao na najkvalitetnijem Fenderu, možda se budem kurčio u BMWu, možda budem imao svoj heliš, ko zna? Ako mi posao ne preotme neki buržujčić sa diplomom privatnog faksa. Labilni su naši snovi.
Do boljih dana, uživaću u čemu mogu. Gutaću dim iz dedine nargile (i on je čekao bolje dane), spavaću svoju djevojku, opuštati se. A i učiću, da završim taj faks.
Život koji praktikuju džukele bogatih gospodara.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.