Često u razgovoru sa starijim ljudima čujemo za Rodeziju, Gornju Voltu, Dahomej, Bijafru, Katangu, Sijam itd...To je posledica činjenice da su se Zimbabve, Togo, NR Kongo, Tajland tako zvali kada su oni išli u školu. I ne samo to što su neke udaljene i egzotične zemlje promenile svoja imena nego što ova populacija ima problema sa imenom sopstvene zemlje te je oni i dan danas neretko zovu Jugoslavija, a od drugih izdvojili bi Čehoslovačku, Abisiniju i Cejlon.
Zanimljiva geografija...
Ja: Zemlja na C - nemam
Deda: Cejlon - 20 poena
Ja: Alo bre, deda, ne zove se više tako....
Deda: Nemoj ti meni, ja sam tako u školi učio....bla,bla,truć....
Atletika...
Ja: Vidi ga ovaj Kenenisa Bekele, trči kao ludak....
Deda: Odakle je, sine?
Ja: Etiopija,deda...
Deda: To neka nova država???
Ja: Nije, deda!
Deda: Nikad čuo!
Ja: Ma znaš bre,vladao car Hajle Selasije...
Deda: Aaaaa,Abisinija,što ne kažeš tako! Znaš ti sine da je on s Titom bio dobar, dolazio u Sarajevo....
čitanje novina....
Deda : Slušaj ovo (čita) SRBIJA je u svetskom vrhu po broju srčanih bolesnika...bla,bla,bla....(spušta novine) pa kad je u JUGOSLAVIJI cele zime praznik, te slave te Božić, Nove godine.....pocrkaće od mesa i masnoća!!!A vamo pričaju nema se para...
Skoro, uopšte, to malo...
Mantra 90% mladih ljudi 15-30 godina u Srbiji danas. Ova pojava je doživela apsolutnu afirmaciju tokom kraja devedesetih/početkom dvehiljaditih godina, sa ulaskom personalnog računara u svako domaćinstvo tj. dečiju sobu i sa odvajanjem mladih naraštaja od malog ekrana kao centra kućne 'zabave'. Obično ide uz konstataciju 'nikad nisam ni imala tv u svojoj sobi, i bolje', potpuni procvat joj se desio sa omasovljavanjem interneta na tim istim računarima, a svojim zagovornicima daje za pravo da se postavljaju unekoliko naprednijim i inteligentnijim od sagovornika koji spomene nešto poreklom sa te retardacije. To što ti isti mladi ljudi te iste sadržaje uživaju na tom istom internetu, samo još nepouzdanije, senzacionalističkije i neuređenije, ih ne sprečava da im na primer na profilu na internet soc sajtu u polju 'tv' stoji 'bez.' a u polju 'favorite shows' -'Prison Break, 24, LOST, futurama, Desperate housewifes, and many more....'
Student si, najčešće, ili učenik/ca, 'obrazovan', napredan (za razliku od ovih, drugih, koji gledaju televIzor), živiš u 21 veku, u svetu u kome su danas pronašli bakterije na Titanu, ne zanima te toliko svet oko sebe, toliko se plašiš tog vudu mas medija -šta da su se tebi slični isto postavili prema zubnoj pasti kada je proizvedena, jer je moglo da se pojede mnogo one lošeg kvaliteta i da se umre- fenomena koji će da te zaglupi i poseljači, misliš da nisi dovoljno jaka osoba da ti kontrolišeš njega ?
A, da, diskaveri, histori, ng...
To je jedan od poznanika koji vam neretko odgovara na pitanje bukvalno i vrlo opširno.
- Gde si brate, što te nema sinoć?
- Pa nisam mogao da dođem jer mi je majka rekla da bih trebao da raspremim sobu. Ja sam znao da je ona u neredu, ali sam mislio da je raspremim danas. Posle toga sam se zagleda. Počeo je Sunđer Bob. Odgledam ja to i zove mene baba. Kaže da dođem jer ne ume da nađe Pink na novom televizoru. Ja kod babe, namestio joj to i dolazi ona Mira što živi preko puta. Tu se ja zapričam sa njom i krenem kući.
- Pa što nisi...
- Stani, da ti kažem. Dođem ja kući i zove me burazer iz Kragujevca. Hoće da igramo Counter online. Ja razmišljam, ostalo mi još sat vremena, što da ne. Igramo mi, a on pojma nema. Meni skor bio 45 u rundi od 30 minuta, a za to vreme me roknuli samo 7 puta. Razbio sam ih. Hedšotova sam imao oko 20, 3 puta sam zakl'o neke likove i 4 sam rokn'o bombom. Završimo mi sve to i taman da krenem kad vidim Dragicu na Fejsu. Ja kao šta ima, kako si i onda kaže da je super. Prepričam ja tu njoj 3-4 filma i krenem. Ja došao u kafić, a vas nema. Odem kući, sednem za komp i tu sam blejao po netu nekih 3 sata.
- Pa dobro. Lepo. Gde ćeš sad?
- Idem do Nešketa da mu odnesem ove diskove. Treba da mu dignem sistem pošto je nešto zajeb'o kad je instalir'o GTA. Kaže stalno mu se pojavljuje plavi ekran i nešto piše, a on ne zna engleski. Ja znam, imam završen FC i plus C2 na faksu. Sećaš se da sam dobijao one desetke stalno? Jao jbt, ona Darinka što nam je predavala me tako smara. Ja joj kažem PAST PARTICIP, a ona: MA JOK, TO TI JE PAST SIMPLE. Ona će mene da uči...
- E, moram da palim...
- Brate kakav ti je to izraz PALIM. Reci da moraš da ideš, imaš da učiš, itd. Reci bilo šta samo nemoj PALIM! Nervira me taj izraz. Kada sam čitao rečnik Matice srpske toga tamo nema. Znači čist žargonizam.
- Ok. Onda idem. Vidimo se.
- Kad se vidimo? Ne mogu posle, moram do Marijane da joj popravim...
Razlika izmedju teorije i prakse, najprimerenija muškom hvalisanju na temu seksa
Puš pauza na poslu...
Kolega: Eto sve žene u našoj firmi su nezadovoljene, Nataša jeste da je razglavljena ali nije osetila pravo muško do sad, a Sanja se pravi neka riba, kapiram da je drnda od frustracije svaki put kad ode u klonju, Jelena se loži na lovu, a brate ta nikad nije osetila orgazam pored onih naših mlohavih direktora, dok Marija iz računovodstva jeste gabor, ona stvar joj seva iz očiju, ali i njoj bih pomogao, jer se žrtvujem zbog kolektiva, ... bla bla bla truć, al ja sam suviše dobar frajer za njih...
Kolega 2: Znaš... Misliti, srati i cveće brati nije isto!
Ortak koji te prati dok si u pijanom stanju, i pomaže u sklapanju konverzacije sa devojkama.
A: Brate, vid:hik:i onu mal:hik:u
P: Ne. Nemoj da joj priđeš molim te.
A: Jok, ti će:hik:š.
:par minuta kasnije:
A: Ća:hik:o malen:hik:a. Šta i:hik:ma:
M: Šta kaže ova tvoja budala?
P: Kaže da se zove Marko, da je iz Beograda i da žarko želi da te upozna.
M: Jao što je divan ovaj tvoj drugar. Ja sam Marija.
A: Dra:hik:go mi j:hik:e. Ajd' sad da :hik: te jeb:hik:em.
M: ŠTA KAŽEŠ?! :ŠLJUS:
P: A to si razumela majke ti ga spičim vrljave? Šupičku materinu, da te ne lansiram u šank prvom klasom.
Ima neki sci-fi film u kome glavni lik saznaje da već nekoliko decenija vanzemaljci žive među ljudima. Ali ključna stvar je sledeće - nije ih dovukla američka ultra mega tajna vojna organizacija pa ih sad drže zarobljene u metalnoj kapsuli u nekoj preriji. Niti se jadni kriju po kanalizacijama i šupama dok ne preformulišu toster i kontejner u uređaj za zvanje kuće jer žele što pre da pobegnu sa Zemlje, ko svaki iole normalni vanzemaljci. Ne ljudi, ovi vanzemaljci deluju iznutra, infiltrirali se lepo u naš sistem - jedan je đubretar, drugi profesor filozofije, treći ona slatka devojka što prodaje zašećerene jabuke na Kališu, četvrti tvoj najbolji ortak. A glavni lik slučajno saznaje za ovo, tako što kupuje neke naočare koje mu otkrivaju pravu prirodu "ljudi". Tako je i saznao da je njegova dugogodišnja žena zapravo vanzemaljac. Il beše sestra? Nemam pojma, možda ovo i nije film, možda samo sanjam gluposti.
Elem, kakve ovo veze ima sa šminkerkama sa jutjuba? Ako ste pomislili da su vanzemaljci o kojima pričam samo metafora za njih, prevarili ste se.
Čitajte sad pažljivo. Verovatno vam je gomila puta sa strane u predloženim videima na jutjubu iskočila jedna ovakva curica. Na početku bezimena bezoka azijatkinja iz neke vukojebine sa kolekcijom svoje šminke i četkica. Pa kaže: uzmite puder od bambusa boje kubanske kafe u sedmoj fazi ključanja, senku od kavijara napravljenog od jajašca štuke dok se mrestila u Loari i naravno četkicu bing-bong od zečije dlake broj 676. Pa maskara, sunđerasti umetak za dupe, kurci palci, i na kraju devojka od sebe napravi Kristinu Hendriks. Da je ne prepoznaš.
Šta se to nas tiče? Ljudi moji, globalizacija je čudo. Znate li da to i naše devojke gledaju? Da da, verujte vi meni. Dovedeš devojku kući, a ne smeš ujutru ni da se okreneš da je pogledaš, plašiš se da vidiš šta se krije iza tog porculanskog pudera. A jastučnicu posle jedino da spališ, ne možeš ni razređivačem da skineš drangulije od njene šminke. To su začinile šminkerke sa jutjuba, a ove naše naučile od njih. Kako da izabereš devojku onda? Kako da znaš ko je vanzemaljac a ko ne? (aha, evo razloga za onaj uvod o filmu) Da li vi, koji ste zauzeti, možete sa sigurnošću da kažete ko je vaša devojka, i da i ona nije jedan podli produkt manipulatorskih šminkerki sa jutjuba? Mhm. Razmislite dobro.
- Aaaaaaaaaaa, ženo, skupljaj decu i beži iz kuće, predator nam čuči u kadi!
- Šta ti je, Milane, ja sam. Šminku sam skinula.
Što bi rekli - činjenica. A činjenica je da će te Bosanac jebat'. U Bosni je to fakat.
Gde si, care? Kako si, nisam te dugo videla?
- Evo, mala, opuštencija! Mindže, bleja, čeif, ludn'ca! Kako si ti?
Ono... po difoltu sam sjebana, ali ima i nekih ono kao dobrih momanata.
- E, jadna, kakav ti je to govor! Nemaš svog jezika!
'Ajde, bre, ljakse, ti ni svoj jezik ne znaš, a to je fakat! Je l' ti se tako sviđa, eto ti naša reč - fakat?!
- Fakat, a?!
Da!
- Fakat je da te 'oću fakat, šta kažeš, a?!
Kakav si primitivac, ja se samo šalim!
- E, gotovo je sad. How do you like them apples?
Šoferska fora kojom se kazuje da ne postoji mašina kojom dotični ne ume upravljati i za koju nema položeno.
- Da čujemo za koju vrstu vozila ste obučeni.
- Imam sve dozvole od A do E. Takodje imam posebne dozvole za upravljanje ICB'om, bagerom guseničarom, labudicom i trenutno se obučavam na još jednoj mašini koja fali mom arsenalu.
- Auuu majstore. De mi recite koja je to mašina koja vam fali ?
- Avion s'prikolicom.
Kod žena:
Sve počne pesmom na radiju. Potraži izvođača. Ako je žensko biće lepo par dana, posle ćao đaci. Ali, ako je muško potraži spot. Ako joj se učini sladak, potraži slike na netu. Ako joj se svidi odgleda i druge spotove. I tako svakog dana. To joj postaje ritual. Dan je loš bar bez tri puta preslušane pesme. Onda krenu svakog dana i spotovi. Misli da se zaljubila. Počne da sakuplja njegove slike. Posterima je već oblepila svaki mogući delić sobe. Pronađe njegovu web stranicu. Proveri da li će održati koncert u njenom gradu. Muzika više i nije toliko bitna. Svakog dana je posećuje. Prati sva dešavanja. Poludela je za njim i teši je pomisao da nema devojku. Prve internet svađe. Neko je rekao da je on gej. Nije preživeo dovoljno dugo da to i dokaže. Već je odavno osmislila venčanje. Misli da je toliko dobar da ne sme da prdne, a da je ne pita za dozvolu. Ima imena za decu. Malo se razočara kad vidi slike na kojima je pijan ko majka, ali brzo prestane da sumlja. Garant je fotošop. Novinari su zloban narod. Onda dođe poslednji stadijum zaluđenosti. Stavi njegovu sliku na desktop. I onda joj se ceo svet sruši. Otkrije da ima devojku (ili je već srećno oženjen). Tuguje par dana, ali je brzo prođe. Posle otkrije neku novu radio stanicu i krene sve Jovo nanovo.
Kod muškaraca:
Uz pesmu i spot, da vidi da li je žensko. Ako je dobra, potraži slike na netu, ali gole, da se uveri. Oni pederčići što se nazivaju muzičarima, ovih dana sve više liče na žene. Ako je baš baš, potraži i kućni video dotične. Ako ga ne nađe, nema veze. Poslužiće i slike. Mi smo snalažljiv narod.
Proces kretanja ka zlu.
- Halo, gde si Miki, svadba pri kraju a tebe jos nema, pa šta se desilo?
- Ma kako sam krenuo iz Čačka već sam čuo da se nešto kundači pod haubom al reko' izdržaće do Begea, kad nešto puče negde kod Ljiga, ja otvorim, ono prokuvao, pukle cevi, pomešana voda, ulje, benzin i plin ma haos evo još smo ovde čekamo matorog da nas vrati u Ča..
- Ma pretpostavio sam da se nešto iskundačilo..
_____
Nešto se iskundačilo!
Vukajlijin ćale je obavešten i uskoro će rešiti rstva.
Drugarski savet nemaču pojma da se mane aktivnosti koju obavlja kvalitetno poput marmuna, kontraritmično i u duhu narodne ''nećeš se ti najesti leba''... đebilu!
Pritom, da ne bude brutalno i ljakse stajl, eto i osvrta na ono u čemu je navodno dobar, makar to bilo značaja reda veličine od jednog lanjskog snega ili na nivou potrebnog znanja kol'ko za kuvanje šrafova.
- Vidiš, ovde sam malo rasplinula kompoziciju, ciljano da prikažem malog pojedinca u tako velikom, stranom i nepoznatom svetu... a prejakim bojama i kontrastom sam predstavila dualističnu prirodu tog istog čoveka. Drugi deo je ova crvena tačka koja predstavlja...
- Znam, znam... već sam negde čitao o simbolici tačke.
- I kako ti se čini?
- Paaaaaaa... nije loše, ali drži se ti bolje selfija.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
- Sifredi producirao u Mađarskoj i ti bila na kastu? Jao srećnice!
- Da, ali nisam prošla. Debil je! Znaš, ja se svojski trudila... a lik mi ladno na kraju kaže: Drži se ti mala klasike, nisi baš za ovo...
Nakupilo se svega; bilo umora, bilo sjemene tečnosti. Nije preporučljivo dirati lika koji svaki čas može da grune. Ili ćeš najebati ili će te jebati.
- Šta je s Perom? Cili mi je pod naponom.
- Kako neće. Dođe s bauštele, lupa prekovremene, a žena nije skuhala ručak. Pero zagrmi i kaže brzo nešta naruči.
- Šta je naručila?
- Tuka naručila neki složenac s nekim ča sjemenkama. Uglavnom nije na viljušku.
- Ajme.
- Pero joj je zalipia jedan šamar, odletila je ka da ju je streslo 220 volta.
-Šta si mi pokisa? A? Sve će biti u redu (nježno dodiruje).
- Marija, ne diraj me.
- Samo te tješim, prijateljski.
- Nemoj nikako. Pod naponom san. Još jednom me takni i eruptirat ću ka Vatnajoküll 2011.
Fraza kojom se pravi osvrt na ponovni bljesak već zaboravljenog asa.
- Pa gde si ti juče?
- Jbg komšo, izvini! Znaš da istu slavu slavimo... zasedeše se ovi moji gosti. Nego da mi izgruvamo sutra nešto?
- Dogovoreno. Kako bi kod tebe?
- Kul. Zaličismo ga, kompletno... a tečo Sreta na momente rašrafljivao... mislim ono, kulturica samo...
- Znam Sretu... Eeee kakav je to lik bio svojevremeno.
- I danas ko u najboljim danima, pazi... Sabio gajbicu Zaječarskog, još i kolače uspeo da zakači... animirao onda goste konstantnom spikom, pa se onda tetka nešto žacala... Al' kad sam se jutros čuo s njom ona bila srećna... jebem li ga, ko zna šta se desilo s njim? Izgleda da ga ''komprosta'' i dalje radi...
Vrhunac simulacije Pornhaba na televizijama sa nacionalnom frekvencijom.
Taman kad se onaj ćoravi sa usnama naučio da jaši, dođe Peca Kon sa bandom da zada domaći. Ima, ima virus, al tek od 17h kad Maxi napravi pazar. Deca nisu ugrožena al fizičko da bude na RTSu. Respiratori ima, nađene pare, al ne smemo kažemo okle, jer država nema para, kriza, tranzicija, tek za dve godine bolji život.
Može derbi, ako je pre izbora. Penzioneri, mnogo ih volimo, oni lebac ima da kupuju u 4 ujutru, ko ih jebe, nema spavanja, lepo im Đinđić rekao. Treba svi da se vakcinišu, al Nole ne mora, sin Srbije, mamu im Austrijsku, što ih Gavra nije sve potamanio. Mora QR kod da se skenira, i na račune će ih mećemo, nek se narod navikne. Sledeće dve nedelje ključne.
Tepavčevićka na ministra, visoko se kotira kod muških birača od 50+. Braća Kinezi stižu avionima. Drugi pik, šestog talasa. Alfa, beta, delta, omikron. Grčki normalno, naša braća, sirtaki, giros, Vruć vetar, govna vraćaju sa granice, dabogda im se Partenon zapalio.
Nestorović ekspert, al i nije, slušajte čoveka, al nemojte slučajno da ga slušate. Grobarska govna seku glave. Vakcinu preCednik prima u Čortanovcima da vidi i narod, a ne samo Beograđani, mamicu im jebem. Maske treba, to će Dr. Petrović kod Marića sve da vam objasni, bez brige (PRC test iz guzice ugodniji).
Najsmešniji virus na svetu. U 8 da se tapše, šatro da bude neki solidarizam u narodu. Opet policijski čas, al dobro nećemo novi 5. Oktobar, pa i ne mora baš odma' sad. Sledeće dve nedelje ključne. Lončar bio dobar pajtos sa Dućom Zemuncem, al šta sad ti to pominješ nije bitno, vidiš da je dobar čovek, brine o narodu. Prisluškivan preCednik. Opet izbori, neće valjda Vranjanci opet za Mađare.
Šta će vam toliko brašno ljaljanijo, nije '93-ća pa da Dana i Vuk dele lebac iz kamiona!
Reč koji izgovaraju roditelji (retko kad i baba i deda) nakon vašeg mukotrpnog objašnjenja određene stvari koju MORATE da imate, ali znate da nakon ''Koliko'' sve pada u vodu.
X: Ćale, našao sam extra patike, znaš kako su dobre, boli glava... Sijaju, možeš da oslepiš kad ih pogledaš... Kao da su za mene... Ceo dan sam jurio po gradu, ništa nisam mogao da nađem, veruj mi... Znači moram da ih kupim, moram! (bla, bla još jedno 5 minuta i onda reč koja te ubije u pojam!)
Y: Koliko?!
X: Sitnica...
Y: Pa koliko košta ta sitnica?!
X: 12 000. ( mumlanje)
Y: Šta bre?!
X: 12 000.
Y: ŠTA?! Zaboravi, nemam!
X: Ali ća....
Y: Tišina bre, nemam odakle da ti dam, da serem pare možda bih i imao, a ovako ZABORAVI!
..........................................
Žmiriti, žmirkati, zuriti, virkati, navirivati se.
- Šta ćiriš cili tjelesni?
- Zaboravia naočale.
- Ne mogu virovat da ga deb'la Mar'ca prevarila. On mislia da ga išla iznenadit u donjen rublju, onako naguzivši se... kad joj ga taman iša ljuljnit, poštar proćiria sa strane. Smračilo mu se pred očima.
- Kad gledaš; iznenadila ga je, naguzila, s obzirom na njez'nu guz'čet'nu nije ni čudo šta nije ništa vidia.
- Večera, klipane.
- Evo, samo malo.
- Ma već 2 ure ćiriš kroz taj dalekozor. Šta zvizde gledaš?
- Pa, da. (ajde Zvjezdana, još skini te tangice, tako...)
Osoba velike fizičke snage i malih intelektualnih sposobnosti. Ne vodeći računa o drugima snagu uvijek i bezobzirno ističe u prvi plan, tako da mu grubost postaje i jedina upečatljiva osobina, lako uočljiva gotovo cijeli njegov život, uveliko zasjenjujući i njegovu glupost.
- Mali, bac' tu loptu 'vamo!
- Maa neemoooj Dule, mooolim te!
- Š'a nemoj?!!!
- Ma ništa... Evo... Nemoj je samo baciti daleko!
- Š'a nemoj daleko, e sa' ću je nabit' u u 'no tamo naselje!
Dule uzima, dugački zalet i deganžira loptu brat bratu, jedno sto metara niz ulicu, a klinac postaje sve manje plašljiv a sve više ljut, zbog saznanja da sam mora po loptu, i da od igre više nema ništa. Polako polazi po loptu, i stiskajući bijesno šake, kada se odmakao na bezbjednu udaljenost, okreće se nazad i , kao da ga živog deru, iz sveg glasa upućuje svoj protest i jasnu poruku Duletu:
- Duulllleeeee! Kkrrrrrkkaaannnneeeeeeeeeee!
A onda se okreće i bježi kući, sa loptom pod miškom, jureći koliko može i ne može, i kao da skida neki veliki teret i strah sa duše, izazivački i glasno nastavlja:
-Dule krkaneee, Dule krkaneee, Dule krkaneee...
Dule za to vrijeme, podbočivši se rukama, gleda za njim i, ipak izgubivši ovu rundu, mrmlja:
- Do'š ti sutra ope', a onda ću je dega'žira' u Marin kupus, pa kad je ona iščakija, biće tebi DULE KRKANE!
Najčešće opravdanje za izbjegavanje smaračkih aktivnosti. Kao i opravdanje za sopstvenu lijenost pri odbijanju posla ili sličnih rabota. Jedan od najprovidnijih ali i najdjelotvornijih fazona, jer se u privatnost ipak ne dira.
-Šef: Drugari! U subotu roštilj kod meneee! Možda bude i nekog crijepa za presložiti, ali šta je to za takve momke!?! Hahah!
Dok se pogledavaš sa radnim kolegama ko će prvi naći smislen razlog za izbjegavanje te usiljene egzibicije...
-Šefe, ja nikako neću moći. Iz privatnih razloga.
-Što jel imaš nekih problema da rješavamo hahaha, govori dok te tapše šapom po ubogom ramenu radničkom.
-Ma iz privatnih razloga, samo toliko mogu reći.
...............................................
-Jeli Aco, jel ti ono ne radiš?
-Jok.
-Evo ti broj, liku treba radnik. Počinješ odmah sutra. Ipak si ti te neke škole završio a ne radiš već duže vrijeme, greotae.
- Nakon dogovorenog posla, SMS u 23h: bla, bla, truć... iz privatnih razloga sam odlučio da ipak odbijem posao...
Mada što jes jes, zna da bude jebeno nakon duže pauze, da se počne ponovo.
Remek-delo Antoan de Sent Egziperija. Jedan od najpoznatijih i, pre svega, najprodavanijih romana XX veka. No, pored svih njegovih velikih literarnih kvaliteta, prosto je simptomatično da je to velikom broju ljudi omiljeni roman i, ono što se kaže, za koplje iznad svih koje su pročitali. A budimo realni, da čitamo - čitamo!
Pa, gde si buraz, kako ide, šta ima?
- Evo, matori, obaveze, fakultet, moram mnogo da radim...
Šta ono beše studiraš?
- Svetsku književnost na Filološkom.
I šta, vi tamo kao mnogo čitate svetsku književnost?
- Pa, šta misliš?! To nam je sastavni deo studiranja. Čitaš ti štogod?
Pa, brate, kako da ne... ono baš, baš čitam! Evo, pazi slučajnosti, baš sam danas mislio da banem malo do biblioteke u prolazu i...
- Koja ti je omiljena knjiga?
Uuuu, brate, baš teško pitanje, ne mogu sad baš jednu da izdvojim, ali ako baš moram onda nek' to bude onaj "Mali princ" od onog kako se zvaše... Antionie, ne, ovaj Anton San Egrizapetari, Egzi....
- Misliš Antoan de Sent Egziperi?
E, baš taj, burazeru! Znaš, 'đa mi se to kao bežanje u sebe... kapiraš, kao tu sam, a u stvari nisam tu, neka mašta, imaginacija i tako to!
- Aha, a pretpostavljam da ti je među omiljenim knjigama i "Ježeva kućica"?
Haha, pa, čoveče, kako me čitaš kao knjigu, svaka čast! Kako si znao, a?
Najava jamba sa stilom.
Prorok Isaija je istegao prste i sprema se da počne. A, pogađa - au što pogađa!
Direktor: Izvinite što kasnim. Okupio sam vas na ovom sastanku kako bi vam najavio... bla, bla... situacija je teška... truć, bla.... ekonomska kriza... nepovoljan ambijent za privređivanje... (15 minuta kasnije) ... i zbog svega toga i na preporuku Njegovog Veličanstva PEVE-a odlučio sam se na kresanje plate za 10%. Svima. Od portira, do direktora, tojes' - mene.
Računovođa (šapatom): E, referentu, gledaj sad ovo. Portir Boro u epizodi "Minimalac". Boro... šššš... Boro!
Portir Boro: Šta je, koji moj, šta me budiš, sad sam iz noćne, a znaš da volim da kuntam dok ovaj tupi.
Računovođa: Diša dijeli povišice, proziva te, a ti spavaš!
Portir Boro: GOSN DIREKTORE, MOREL MENI DVAJES POSTO?
Direktor: MORE, BORO, NIE PROBLEM! Sjedi i nemoj da se dereš.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.