Reč koji izgovaraju roditelji (retko kad i baba i deda) nakon vašeg mukotrpnog objašnjenja određene stvari koju MORATE da imate, ali znate da nakon ''Koliko'' sve pada u vodu.
X: Ćale, našao sam extra patike, znaš kako su dobre, boli glava... Sijaju, možeš da oslepiš kad ih pogledaš... Kao da su  za mene... Ceo dan sam jurio po gradu, ništa nisam mogao da nađem, veruj mi... Znači moram da ih kupim, moram! (bla, bla još jedno 5 minuta i onda reč koja te ubije u pojam!)
Y: Koliko?!
X: Sitnica...
Y: Pa koliko košta ta sitnica?!
X: 12 000. ( mumlanje) 
Y: Šta bre?!
X: 12 000.
Y: ŠTA?! Zaboravi, nemam!
X: Ali ća....
Y: Tišina bre, nemam odakle da ti dam, da serem pare možda bih i imao, a ovako ZABORAVI!
..........................................
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
A šta sve rade za te pare?
Mene bi bilo blam da tražim 12 soma za nešto čime gazim po ulici.
12 iljada leva?..ili leja?..ili čega?
Tulumbac: Haha... Današnja deca ne znaju za blam čoveče...
zavisnik: Ma dinara...
Culle.haha: Jbg...
A je l' baš MORAŠ?