Nalepnica koju nam lepe majstori na raznim kućnim uređajima,
da ih dogodine ponovo zovemo, kad nam crknu ti isti uređaji.
Obicno se desava kada nam dodje opsovati ali nam splet okolnosti ne odobrava pa kazemo u bozju mesto u picku materinu.
Kulturno nekulturni taksista.
Nekulturni taksista(bez musterije) Tras u rupu... U picku materinu!
Kulturni taksista(sa musterijom) Tras u rupu... U bozju mater!
Rečenica koju majke najčešće koriste kada su nam kupili garderobu koja je veći broj nego što nam treba.
SIN: Kevo, ove farke što si mi kupila mi neprestano spadaju, preširoke su.
KEVA: Nema veze sine, skupiće se posle pranja.
Ono neobjašnjivo i sakriveno duboko u nama, što nas vraća kući iz bilo kojeg dela grada, bez obzira koliko ubijeni od alkohola bili... Takođe nas usput nahrani u nekoj ćevabdžinici ili pekari, ubada nam ključ u bravu, smešta nas u krevet, mada ne obavezno i izuva...
-jbt 'ladno sam se sinoć ubio ko Rus, ko me je doveo kući?!
-pa niko brate, sam si se izgubio, tražili smo te pola sata pa odustali...
-zju, vidi, još sam i dva parčeta pice kupio u Karibiku, da mi se nađe za doručak, samo se ne sećam u kom od ona dva...
Magična reč koja nam omogućava da ne radimo ono što nam se ne radi.
TUZILAC: Kolega, zašto niste došli na saslušanje?
JA: Korona kolegenice plašim se da izadjem iz kuće, pre 20 god sam imao upalu pluća sad još samo korona da me uhvati....
GAZDARICA: Kad ćeš da platiš kiriju I račune?
JA: Pa kiriju kad malo prodje ova korona, niko ne radi, a račune... Pa i njih kad prodje korona. Ali ne brinite reko Vučić da može i posle
JA: Jel možete da mi primite predlog....
ŠALTERUŠA: Korona ne primamo ništa do daljnjeg. Ni stranke tako da briši odavde.
JA: Ali samo...
ŠALTERUŠA:Dečko jel si gluv? Korona, šetaj...
Kažemo kada nam neko pokaže nešto što je dobio od osobe od koje nam se prevrće želudac.
Ono sto nam radi marketing. Dovodi nas u zabludu svojim velelepnim reklamama, a mi lakoverni odmah pohitamo da kupimo prezentovani nam proizvod...
Tata, tata, kazu na reklami da Meriks jako lepo pere ves. Mozes slobodno da se useres u gace on ce svaku mrlju skinuti.
E sinko, i na shmirglu cu ti napisati pizda, a ti uzmi pa je lizi...
Usavršeni Sisači Apsoluta! Tajno udruženje gladno Apsoluta i na putu da ga dosegne - zahvaljujući našoj pasivnosti i pomirenju sa sudbinom!
Vietnam, Irak, Srbija ...
Čekajući dok se ne oženim i napokon konfiskujem jedan od mnogobrojnih setova za ručavanje kao i čaše od rumunskog kristala koje već godinama čekaju neku meni nepoznatu priliku, setih se stare "gorenje" veš mašine koju smo pre par godina promenili, jer je proširila radius kretanja tokom centrifuge i pretila da polako napusti kupatilo i ode u posetu "obodin" frižideru, svom dobrom ortaku iz radnje. Ei Niš te-ve smo promenili pre par godina sa nekim panasonikom, koji je posle par meseci kad smo krečili pao na ekran te nam vratio naš dobri stari Ei koji je podsećanje na svoju prisutnost umeo da iskazuje na taj način što ti digne sve dlake sa ruku na metar ipo od njega. Elem, nakon uspešnih 23-4 godine radnog staža, iz trećeg puta smo ga uspeli poslati u penziju. Danas je taj dan, kada smo odlučili da više nećemo da koristimo noževe iz starog NDR-a jer nema smisla da ih oštrimo do drške, te prelazimo na onaj set iz Čehoslovačke. Odo da jedem..aj prijatno.
U početku, dok ih je mnogo i možemo da biramo, jedemo one koji nam se najviše sviđaju (sa puno oraha, prave čokolade ili nekim dobrim filom nauštrb onih sa predominirajućim testom ili izraženim prisustvom kora). Tokom vremena (sekunde, minuti ili za one sa čeličnom voljom - sati), kako se broj kolača smanjuje, pa se na kraju svede na svega nekoliko najneatraktivnijih, a najčešće u nedostatku bilo čega alternativno slatkog, upravo ti bivši neprivlačni postaju najbolji i svi se oko njih otimaju. Bolji čak i od onih sa početka.
Osim što se odnosi na sitne kolače, ovo pravilo postoji i u međuljudskim odnosima (samo bez kanibalizma) i nije baš pravilo, već više uteha.
vesnik zime! Kada vidimo visibabe,laste,rode i Bosance na mešalici tada znamo da nam stiže proleće. Kada vidimo ugalj znamo da nam stiže zima ili da nam ne stiže gas Južnim tokom!
Jednostavno momenat kada nam nešto legne onako kako nam najviše odgovara iz prvog pokušaja.Nije bilo prevelikog zamaranja.
Upotrebljava se kada nam je nešto prejebeno simpatično do granice da nam i poslednji atom pristojnosti puca pred naletom kjutnosti. Postoje zle mice, kada se radujemo nečijoj nesreći, gde nam je ista slatka, a ima i onih iskrenih, gde se navareni divimo čupavim zečićima i naivnim pristalicama evrointegracija
-Znaš šta mi je ona Marija rekla? Kaže, ona i Uroš su sada u vezi, i da ja tu više nemam šta da tražim!
-Kurva! A bili ste 2 godine zajedno... kako sme...
-Neka, vratio joj je bog. Na žurci kod Ivana slomila štiklu i udarila glavom o lavabo.
-A micaaaaa...
-----------------------------
-Meni niko nije pušio dosad...
-A micaaaaaa.....
Najmoćnija reč u svetu marketinga. Iako niko nema pojma šta kog kurca predstavlja baršun, da li je to neka travuljina, morska sasa ili pak običan korov, mora se priznati da pridev izveden od ove imenice šalje subliminalnu poruku koja se uvuče na mala vrata u naš mozak i odjednom ruska lada 79. godište, koja je prešla 2000 puta relaciju Moskva - Vladivostok izgleda tako dojajno. Jebiga sad, pošto se ovi bogalji od automobila ne reklamiraju na tv-u, ostaje nam da kupujemo peškire, gaće i pazarski teksas, sve zajedno pod kopirajted oznakom "baršunasto".
Trgovački putnik: Dobar dan, želim da vam ponudim analogno digitalni merač krvnog pritiska, časopis "Anoreksični ali srećni" i plastičnu kašičicu za eurokrem. Sve to za samo 17 'iljada.
Mirko Cvetković: Bež' bre u pičku materinu, poč'o sam da šišam bradu, prekide me zvono, mislio sam da je Boris doš'o d'igramo mice.
Tp: Nisam vam rekao ono glavno. Ako kupite ove proizvode, dobijate gratis ove baršunaste patosnice za Renoa 4. Meke k'o duša Havijera Solane.
Mirko Cvetković: Baršunaste veliš? E ako je tako, daj 2 ture svega toga, taman jednu i Borisu da poklonim za godišnjicu predsednikovanja.
Nije za obične smrtnike. Konstatacija koja nam govori da nam nešto nije priuštivo.
Ortak 1: Brate, jesi vidio ovaj novi Bugatti Chiron, prava mamba. Kažu da te servis izađe 100.000$. 2 miliona $ najjeftiniji primjerak, pa ko to može da izdržava?
Ortak 2: Ne zamaraj se tebra, to ti ne kupuje ko radi od osam do četiri, lako je meni za buržuje.
Ortak 1: I to što kažeš.. Koliki je ono minimalac sada?
Ortak 2: 193 eura
Ortak 1: Opaa pogledao nas Bog.
Prethodnica wannabe-ja.
Definiše se kao bitan element degradacije subjekta u rečenici, često praćen obiljem ironije i podsmeha. Uz izgovaranje ovog pojma često možemo videti poznatu gestikulaciju iz američkih tinejdžerskih serija, u vidu pipkanja palca i kombinacije kažiprsta i cajpera, podignutih u visini glave...
- "Što nam je Sandra onako sjebana?"
- "Ma pusti je, znaš onog njenog "nazovi" psa...?"
- "A da, šta ona beše ima, čivavu...?"
- "Da, imala... Pustila ga u dvorište i ladno naleti kobac i odnese ga."
- "U, al' će se najesti, u pič maj..."
______________________________________________________________________
- "Kume jel' ti pop osveštao slavski kolač...?"
- "Jes' Boga mi, otac Hristo mi je to završio."
- "Otac Hristo?? Onaj "nazovi" sveštenik...?"
- "Što brate, ne seri... Hristo legenda."
- "Kume, pa taj je pojeb'o više tetki u komšiluku od Makarija u "Čudu neviđenom". Proveri ti da ti nije on izveo neki paganski ritual nad tim hlebom..."
Pitanje koje postavljamo iz čiste kurtoazije onome ko nam je učinio neku uslugu, a u potpuosti smo sigurni da nam neće ništa naplatiti.
- Kumašine, možeš da mi ošmirglaš i izgletuješ ovaj hodnik, gle na šta liči, sramota me kad mi dođe neko.
- Evo samo da skoknem po alat do kuće i će ga napravimo.
Par sati kasnije
- Kumašine, dođi da vidiš. A, šta kažeš?
- U bokte, k'o nov. Kumašine, rodila te majka za sve. Reci ti meni koliko sam ja dužan za ovo?
- Ma beži bre, uživaj. Nemoj to više da me pitaš, uvrediću se.
- Hvala ti puno za ovo, kad budeš radio nešto, nemoj da ne pozoveš!
Par dana kasnije
- Halo?
- Kumašine, šta radiš?
- O, kumašine! Evo gledam neki sport, ti?
- Evo rešio da zakoljem onog vepra, pa ako možeš časkom da skokneš samo da pridržiš sajlu dok mu ne prinesem macolu na čelo.
- Uf, gde baš sad kad igra Bajern. Evo stižem, samo da se završi poluvreme.
Pola sata kasnije
- E hvala ti kumašine, ne bih mogao sam da ga izvedem, imao preko dvesta kila. Sad ću ja na brzinu da ga iskasapim, pa da stavimo meso na roštilj da ručamo.
- Žurim, kumašine. Počeće mi drugo poluvreme. Nego, da se mi raskusuramo, pa da krenem polako.
Pojava pri kojoj nam se pred ocima ukazuju stvari koje su nam u tom trenu prekopotrebne ili bi prosto zeleli da ih vidimo.
Cesta pojava medju putnicima GSP-a.Svako ko je imao prilike da iscekuje autobus na jednoj od stanica ili da potrci za njim susreo se sa tom cudnom pojavom.
Moj brat i ja se vracamo sa posla:
Ja:Trci eno nam ga autobus.
Brat:Ne sekiraj se daleko je,hvata ga crveno na semaforu(fatamorgana 1).
Ja:(ubrzavam hod)Meni se cini da se upravo sad ugasilo crveno...
Brat:Aj trci cini mi se da ima gde da se sedne (fatamorgana 2)
Poslednjim atomom snage krecemo da trcimo,vesto izbegavamo smrt pod tockovima automobila i ostalih prevoznih sredstava dok ko sumanuti pretrcavamo preko ulice gde je za pesake crveno i stizemo na stanicu taman na vreme da na zadnjim vratima ugledamo broj autobusa koji nikako nije nas a i pritom je pun ko oko.(sudar sa realnoscu)
Brat:(dolazi do daha)Pa ti nisi normalna,aj sto je bio krcat nego i nije bio nas autobus.(hvata vazduh i gleda niz ulicu)Eno ga nas autobus.Corava!I definitivno ima mesta da se sedne.(fatamorgana 3)
Polako prilazimo stanici,autobus koji jeste nosio nama potreban broj prolece pored nas,a mi sa nevericom i krajnjim ocajanjem ostajemo na stanici dok nam pred ocima jos uvek blica zastrasujuci natpis koji je svetleo pored broja,a glasi "Za Garazu".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.