
Voljenje sebe. Ne neko prenabudženo, bez ikakvog razloga i potrebe, neko za raju i fotografe, već zasluženo i bezuslovno. Onaj tip ljubavi koji baba odobrava.
-Joooj, mrzim vas!
-Koga? Mene? Ne moraš me persirati...
-Ne, nego mrzim vas muškarce!
-Nevena, mislim da smo se usaglasili oko toga da ja nisam samo običan muškarac, nego da sam nešto više od toga. Ja sam ljubavnik.
-Odoh spavati sad.
-Idi Nevena, idi...
-Aj sanjaj me kako ti striptizetišem.
-Daj mačkici pusu
i ramenima
i bedrima
i karlici
i klavikuli
i koljenu
lijevom
pa desnom
i obrij noge, jebem te usta te jebem.
-Hahaha! Eto ti i pjesma uz koju izvodim striptiz.
-Koliko ofena imam kod tebe, ladno bi mogao da te dodirujem po svakom dijelu tijela, da ti ramena rukama masiram dok ostali posjetioci striptiz bara ljubomorno gledaju u mene zajedno sa izbacivačima koji zastadoše u mjestu jer ti ih sasječe pogledom preko ramena, odmahnu im rukom i reče: ,,Prigušite svjetla!''
-Šta je ofen?
-Nešto tipa kredit, koji ne trebaš vraćati. Bespovratni.
-Aha.
-Nego, dobar izbor pjesme.
-Naravno da je dobar, kao i ja sama. Somewhere... someone fuck with this tune right now...
-Striptiz, nastavi, ti.
-Kako sam nekad seksi sama sebi. Nekad.
-I used to have sex with this song in background.
-Lažeš.
-Jesam ozbiljno haha
-Imaš sad dok me zamišljaš i bacaš ga.
-A ne, potrebna mi je tama jer ovu zvjerku iz gaća ja poželim u sebi kada je vidim. Ah, kako predivan kurac ja imam!
Obično, trenutak u kome se trudiš da uradiš nešto, mada ni sam nisi siguran da ćes uspeti načinom koji trenutno koristiš.
I tako, češce sa optimizmom, radnju privodiš kraju, kad ono, neočekivano zasereš, i čekaš da ti se tlo otvori pod nogama...
"Radovane, drž' ove tegle, med koji je tvoja baba specijalno za tebe sačuvala... (jedine koje su ostale od zemljotresa/ poplave/ vulkanske erupcije/ sušne godine/ najezde komaraca/ provale medveda/ Pere narkomana na gajbu, ili slične "katastrofe" )
...a znaš da je od ujeda pčele završila u bolnici !!!" - dernja se matori.
"Dobro ćale, misim nije joj ništa, eve držim ih" - zvuk negodovanja...
(pritom uzimaš jos 342 stvari usput i tegle stavljaš na vr' gomile, s' osmehom jebača na licu, onda bauljaš do frižidera, kad ono, inercija !!!
Sloumoušn efekat,ti se dernjaš NOOOOOOOOOOOUUUUUUUU, bacaš sve ostale stvari iz ruku, odbijaš se nogom od zida, radi ubrzanja, prelićeš 15 metara sa vetrom u kosi kao Supermen, 2 mikrometra od tegli, al kurac, oprem, munem, kako oćes, tegle padoše i kao za inat tebi razbiše se svom silom,mada samo sa 20tak santima visine tako da se med probio kod komšije na luster sa sprata ispod, a staklena prašina kroz kožu prodrla tebi u krv i oči i u obližnji tepih...
"E do mojega!!!" - a kroz vuglu ti prolazi "theme song" Godfathera i prisustvo svoje sa'rane, dok otac, videvši to, s' izrazom Konana Varvarina na licu, vadi sačmaricu i okreće kundak nadole, u poziciju za golf udarac... u kome će tvoja glava najverovatnije primiti "dajrekt hit" ...
Izraz koji se obično koristi za osobu koja je dobre duše i svima hoće da udovolji, te svi s njim brišu patos.
Aca: Oo, gde si tebra nema te 100 godina jebote. Šta ima novo, gde je Džoni, jel se oženio, skinuo kilažu? Kada smo se videli poslednji put sećam se im'o preko 130 kg.Nemanja: Batice ne znam šta da ti kažem, kod mene sve po starom znaš ti mene, platim ravu i nema glava te boli, a Džoni je poseban tip. Postao porodičan čo'ek, nego mi ga žao maćori, od kad se oženio post'o džoger.
Aca: Ne seri brate da poč'o da džogira, auu jebote pa gde će on sa 130 kila majko mila!?Nemanja: Tebreks, koji ti je kakvo crno trčanje si lud, od kad se oženio za onu njegovu rospiju poč'o da obavlja i ženske poslove po kući, eno ga živi sa trudnom ženom i taštom, brišu patos s njim, užas brate, da sam na njegovom mestu rokn'o bih se bez razmišljanja.
*Aca: Auu, jebem ti život usrani a bio mnogo kul lik.
Rečenica koja označava logičan i neprekidan niz.
Sve sile univerzuma spojene da omoguće dešavanje tog događaja.
Bez grešaka, spoljnjeg uplitanja u izvesnost. Prepuštanje talasima sudbine.
- Pre 3 godine odradio neki biznis plan sa Živoradom, i sjebo me čo'ek!
- Šta je bilo?
- Retard me nagovorio da opljačkamo policijsku stanicu! Eeej, policiju!
- I onda?
- Ništa. Pristao sam posle malo nećkanja. Navalio on k'o mutav...
- I šta je posle bilo?
- Dogovrimo se mi i sve to. Krenemo u akciju. I tako, jedna stvar vodila drugoj...i poslednje čega se sećam je paranje čmarnog koluta policijskim pendrekom. Onda su me oni u zatvoru karali u oko - vidiš da sad nosim ovo stakeno! Pu, jebem ti život. Namagarčio me k'o konja!
--------
- Jesmo jebali buljašima majku prošle godine! 'Oćemo li i ove?!
- Naravno...
- Nego, nisam primetio da si ti bio aktivan u bijenju. U čemu je bio problem?
- Pa, znaš...
- Šta?
- Pre toga sam upoznao jednog od njih. Malo smo pričali i svideo mi se momak. Nakon par pića i lepih reči, jedna stvar vodila drugoj...
- I?
- I izlečena mi je višegodišnja nesanica. Zaspali smo odma' iza neke zgrade.
Promašena tema prilikom bilo kog vida pisane ili usmene komunikacije.
Može svakome da se desi.
Može svugde da se desi.
Ukratko: Zaluta čovek.
Razgovor za posao:
- Recite mi nešto o sebi
- Pa šta da kažem? Ja sam evropski čo’ek svetskih svatanja. Volim da popijem pokoju, ali umereno. Ne bijem ženu, osim ako ne zasluži. Sve u granicama normale. Retko se potučem, ali samo kad puno pijem. Ili kad me neko iznervira.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Žena kritikuje muža:
- Samo da ti kažem
- Šta da mi kažeš? Svaki put kad hoću da ti kažem nešto ovako važno, ti promeniš temu! To me stvarno nervira.
- Ok, ženo, reći ćeš mi - pustiću te, ali ovo je stvarno bitno. Jeste da je offtopic, ali moram da ti kažem
- Šta je toliko bitno?
- Mislim da ti nešto gori u kuhinji
- Šta? Joj, jebem ti - ručak!! Pa što ne reče ranije!
- Pa nisam smeo da menjam temu
------------------------------------------------------------------------------------------------
Čitulja:
Dragi rođaci, obaveštavam vas da je umrla naša Mara.
Sahrana će biti u petak na Novom groblju.
Prodajem Yugo 45, ko nov, ima zimske gume i nov komplet za prvu pomoć.
Prodajem i tanjiraču, očuvana, 6 sezona tanjirano njome.
------------------------------------------------------------------------------------------------
Primeri iz popunjenih formulara:
Bračno stanje: Nezgodno
Završena škola: Jedva, dvaput ponavljo
Seksualna orijentacija: Normalan
Poremetiti, sjebati, rasturiti nešto.
- Mačko aj' na kafu kod mene.
- Joj ne mogu, moram kod ginekologa.
- Što ba ženo, š'a je bilo, jes opet neku 'erpeščinu navukla?
- Ma jok žeMska. Nego onaj moj, znaš onog iz ŠveCke što sam ga upoznala na koncertu Ade Gegaja?
- A, ja ja ja, znam znam. Šta sa njim. Jes' od njega 'erpeščinu dobila?
- Ma jok ženo, slušaj. Ka'e ti on meni da ćemi nać neku kobiva G-tačku i da ćemi mozak eksplodirati od užitka. I turio on prst u mene, grebe nešto unutra, liže, grize, pošemerio mi vadžajnu totalno, al jok, eksplozije niđe. I sad imam pičku preklapaču, pa odo vidjeti može li se to vratiti sve na mjesto.
- A joj, ne brini ništa, bila sam ja sa njim prošle god'ne i isto mi to uradi čo'ek. Vratla se pizda na mjesto, k'o da nikad pošemerena nije bila, opet je sva ko pupoljak.
- Eh da, pa ako je tako zajeb' ginekologa, et' mene na kafi.
Napokon skinula puder koji je godinama nosila, skidala ga je samo kada je ostajala sama kod kuće. Obično je bio višeslojni kako bi prekrio i najmanju gnojnu bubuljicu koje su je neprestano napadale, kao SSSR Nemačku u Drugom Svetskom ratu.
- Tićbra moja jebena žena mi je jutros pokazala svoje pravo lice, znači da ne veruješ. Morao sam da lupim sebi nekol'ko šamara čisto da se uverim dal' još uvek sanjam. Još sam pod stresom.
Šta je bilo maćori, počela da te vara pa to vešto skrivala do ovog trenutka a, a? Pa dobro lepa žena i ti si nju nekoliko puta sad ste jedan jedan. To ti je brate moj normalna pojava kada si u braku.
- Ma id' u kurac bre kakvo crno varanje da je to nekako bih i podn'o, nego skinula šminku brate, nakon 5 jebenih godina braka ja joj pravo lice nisam vid'o, skrivala se k'o podstanar kod kojeg su došli da naplate kiriju za neplaćena 3 meseca. Ima neki gnoj po licu da ne zalazim u detalje, biće ti muka. Uplaši se čo'ek kad' je vidi. Au matori tvoja Branka, Bože nikad ne bih rek'o da se iza sloja šminke krije Frankenštajn, ne znam šta da ti kažem, samo da ti nisam u koži.
- Ma i da je Frankenštajn nekako bih progut'o knedlu ali ovako moraću da se razvedem nema druge. Krila je to od mene godinama, mislim da je razvod jedino rešenje.
Da sam prije 5 godina imao ovakav ljetnji raspust vjerovatno bih rekao da je bio savršen. Sada, najveća ocjena koju mu mogu dati jeste tri... na skali od jedan do pedeset to jest.
Zašto? Pa zato što u svega par pasusa mogu prepričati sve što mi se desilo u proteklih šezdesetak dana koliko je isti i trajao. Kad kažem "sve," mislim bukvalno sve.
Elem, dan pred raspust zacrtao sam sebi da ću očistiti godinu u avgustu. Odavno nijesam toliko promašio ali o tom-potom.
Naime, u avgustovskom roku ostavio sam tri ispita za polaganje a u Podgorici je to, jelte potonji ispitni rok. Nije da imam prostora da se žalim obzirom da nas ima samo tridesetak u mojoj, sada već bivšoj, generaciji ali opet bolje da krivim državu nego sebe za sopstveni neuspjeh. To svako radi, pa što ne bih i ja?
Eh, već prvog dana u okršaju između mene i pedesetak kila hartije izvukao sam deblji kraj. Iz nekog samo njoj poznatog razloga knjiga nije htjela da dođe do mene. Nije da to obično radi ali treba imati poštovanja kad vidi da sam umoran čo'ek.
Rezultat nakon 12 sati spavanja i još toliko sati gledanja u sunce - Pazl 0:1 masoni i ostala govna.
Ni drugi dan situacija nije bila ništa bolja. Opet greške u komunikaciji sa saigračima. Državna bezbjednost, evropska unija, NATO pakt, ruski tajkuni i ostala fizička i pravna lica koja mi žele zlo a predvode ih masoni i počinjem da sumnjam i jevreji (neđe smo ih ja i jedan drug negativno pomenuli a oni sve čuju) podižu svoju prednost na dva pogotka.
Premotaćemo film do otprilike desetog dana. Tad sam krenuo opet da treniram sa drugom na trim stazi tako da se raspodjela vremena značajno promjenila. Počeo sam da trošim 13 sati na spavanje, 9 na gledanje u sunce i 2 na trening... osim neđeljom. Tad bih se vraćao na "staro računanje vremena."
Tu neđe oko petnaestog dana jedan drug mi reče da će da ide na more. Taj drug mi je ujedno kolega sa fakulteta. Mlatili smo malo preko Morače, pričali o mogućoj vojnoj intervenciji u Siriji, kratkom filmu, čak i o projekciji srčanih tonova... doduše tu je više on pričao nego ja al' ajde.
Vraćamo se u dane opasnog treninga koji bez prekida traju neke dvije i po neđelje. Drugu sa treninga je bio rođendan.
Slavio sa još jednim likom kojeg niti znam niti poznajem. Dobar momak. Mislim i jedan i drugi su dobri momci.
Bile i neke đevojke i još jedan lik tamo. Rekao bih za tog tipa da je metalika. Ne volim metalike al' opet smo se fino ispričali o filosofiji, ženskim pravima i seksu.
Otišao kući neđe oko 2 ujutro i ispurnjao 17 cigara za manje od 2 sata. Ne znam zašto.
Nazad na dane treninga koji traju do deset dana prije ispita kada se pali crveno svjetlo!
Počinjem ubjeđivati sebe da i nije tako loše izgubiti godinu, fazon duže živim na računu starih iako u zadnje vrijeme češće ja njima dajem pare nego oni meni. Dobro je to.
Dolazi ispitna neđelja. Svoju filosofiju počinjem širiti po hodnicima mog fakulteta đe tješim ljude koji su nešto i naučili za vrijeme raspusta. Zapravo me boli kurac. Boli i njih kurac za mene. Doduše mene nešto manje boli kurac jer ja sam donekle altruista a ostali ljudi su mahom sebična govna.
Poslije mi bi pomalo žao par ljudi. Dobra su đeca al' makar ću imati s kim da iskočim na kafu poslije vježbi ako me zovnu. Ja inače slabo idem na kafe al' kad me neko zovne ne odbijam.
Elem po završetku ispitne neđelje rezultat je oko 60:0 u korist masona i ostalih tajnih društava koja preko chem-trailsa djeluju na moj nervni sistem i tako izazivaju lijenost.
Poslije toga sam još jednom iskočio sa onim kolegom da malo prozujimo preko Morače. To mi je bio drugi dan nakon rođendana. Za rođendan sam izio neki roštilj. Bili neki punjeni ćevapi i ražnjići sa slaninom. To dvoje obožavam (mada sam cijelo ljeto jeo odlično obzirom da je stara bila na odmoru).
Ove godine ću pobjediti masone.
Obećavam!
Sposobnost pojedinaca koja je u mnogim hitnim slučajevima doprinijela srećnom završetku. Sposobnost koja je spašavala i spašava žive glave. Nema svako sreću da se rodi sa vrlinom da umije brzo jahati, to mogu samo istinski junaci. Danas, poželjno je da samo ženski rod usavršava tu tehniku. Nažalost, nađe se i pokoji peškir u toj priči.
3434. godina Trećeg doba - Međuzemlje
- Aragorne, moram ga voditi ocu da ga izleči! Ovdje neće preživjeti!
- Ali Arven, do Rivendela ima čet'ri dana jahanja! Nazguli su posvuda, nećeš uspjeti!
- Ne brini, brzo jašem! Kad pređem rijeku, čuvaće nas snaga moga naroda!
- Čuvaj se ljubavi! Eto nas za sedam dana!
:klop klop klop klop:
- Pa pička ti materina ona hobitska da ti pička materina!!! Zbog tebe emo majmuna, još ću i malu da izgubim! Seme brate, što ti nisi uzeo prsten, a ne ovo govno mrljavo!
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
2011. godina - Srbija
- Dragi dođi časkom u kujinu da mi pomogneš!
- Šta je bilo ženska glavo?! Ne mogu da ostavim šefa samog tamo, jel' hoćeš ti da dobijem promaknuće ili nećeš?!
- Ma znam ljubavi, al' treba mi jedna partija hitno!
- Jesi ti normalna?! Pa treba mi najmanje pet minuta, ne mogu čo'jeka ostaviti toliko?!
- Ma ništa ti ne brini, skini se i sjedni na stolicu! Znaš i sam da brzo jašem, gotovi smo za minut!
- Aj' aj'! Samo požuri, zajaši za Ginisa ovaj put!
Komplikovan naziv ovo Makslio. Treba prevrtati jezik da se izogovri. Lakše sam naučio da kažem onu brzalicu "Pre upotrebe detaljno proučiti uputstvo. O indikacijama, merama opreza i neželjenim reakcijama na lek, posavetujte se sa lekarom ili farmaceutom!", nego ovo. Tri dana mi je trebalo. Meksiko.... ovaj Maskilo..... Ovaj Maksilofacijalna. E da, to!
Poseban skup ljudi, i žena... koji čine jedno od dva, kako mi je deda rek'o (valjda ne laže), najkvalitetnija odeljenja u zemunskoj bolnici, a kaže i u gradu da su najbolji u tome. U Maskisklaklgkloo.... E JEBIGA NE ZNAM! Tom nekom sranju, razumeli ste već!
Izgubiš kontrolnu nad kolima, skreneš u kontejner, i sjebeš glavu malo. Da dođeš k sebi, odeš do Pinokija, na jednu toplu s' Nutelom i plazmom i pravac kod njih. Šta ti je to, da prepišaš! Da vide da l' si zbog sudara poremećen u glavu ili nisi? Čisto reda radi.
Uđeš, odma' na prizemlju desno, vataš krivinu i tu si. Živ još uvek, zdrav delimično. Kažeš tamo onim pičkama od sestara šta ti je bilo, dok im gledaš u sise i dupe i onda čekaš. To je povoljnija okolnost. A lošija je ako si baš došao u smenu kad su sestre koje rade babuskare od šesetšpet pa ti još onako, em ti nervozan, em one nervozne, sole pamet. E sad to čekanje je interesantno. Ima caka jedna koja jebe mnogo. 1 DOKTOR! Jedan jedini koji radi i u ambulanti i gore operiše na četvrtom. Ako ga ne zatekneš dole, nema ti povratka kući ceo dan! Nek se nose u tri lepe! Naše cenjeno zdravstvo! Moraš zbog lošeg automehaničara, da blejiš sa ljudima koji poseduju najrazličitije viruse, boleštine, AIDS, liče na sve samo ne na ljude, i još to pola dana.
Baksuz si jebiga, šta da ti kažem!
Načelnik - Prava ljudina! Isti Dino Merlin. Vidi se da je obrazovan čo'ek. Istorijom barata k'o Mikelađelo iz Nindža Kornjača sa nunčakama. Priča sa onim sestrama (pičkama, ne babuskarama) o Napoleonu i Borodinskoj bici, dok one u sebi misle: "Zajebi Napoleona matori, oću tvoju kitu da pušim!" Vidi im se u očima to, šta ćeš. Opaaaa stig'o si na red, aj upadaj....
Uš'o si u ambulantu i tu opet imaš dve solucije k'o i na šalteru. Ovaj put ne dve sestre, nego dva doktora. Sad pošto sam već napisao da radi jedan, to je malo čudno za objasniti, i trebala bi mi knjiga čitava a ne defka, ukratko.... koji te usere! Šanse su 50-50. Doktor ili Primarijus. Zvezda ili Partizan. Pasulj ili Sarma.
Doktor - Trajče. Od nekog jednookog stvora u čekaonici si čuo da taj firca k'o lud. Drži sve konce u rukama. Prevod - nisi im'o sreće.
Primarijus - Povoljka, Poljovka... jebemliga kako, komplikovano ko Maskiolio....... AAAAAAHHH U KURAC! Kao što mu i sama titula kaže, voli da prima.... Pacijente.
Taj ti radi 200 na sat. Brzina svetlosti. Ne stigne ni da stavi Andrićke koje nosi, završio te je. Tri puta. Ako se zajebe, povratka nema, družićeš se s' Svetim Petrom. Prevod - opet nisi imao sreće.
Završio si. Jesi kurac! Izaš'o si iz ambulante i rekli ti da dođeš za 2 dana na kontrolu i misliš da će to biti to. JEBAĆE TE ONI JOŠ MESEC I PO DANA MOJ PRIJATELJU DOK KONAČNO I NJIMA NE DOSADIŠ, PA ĆE TEK ONDA PUSTITI! Odeš u bolnički toalet, da izdrkaš na one sestre, obrišeš kurac ako ima toalet papira, ako ne ništa, vratiš ga u gaće, izađeš iz bolnice, opet u Pinokio, ovaj put uzmeš sa Nutelom, plazmom i višnjom, hasaš je i jednom onako po srBski opsuješ: JEBEM TI MAKSILOFACIJALNU!
Nego, jebeš udarac u glavu, bosanska je, neće joj biti ništa, 'oće tebi škodit' tol'ke palačinke?
Čini mi se da je ovo kraća ili manje poznata verzija one stare narodne: "Šta li misliš, čemu li se nadaš?" Uglavnom je izgovaraju rezignirani roditelji, kad popizde od detetove nesposobnosti ili neke druge vrste neznanja. Cilj je da sjebe mlađanog studenta koji je okinuo prvi ispit ili ćerku koja je prvi put došla kući mortus pijana. Kao i u raznim drugim životnim situacijama. Tek, poenta je, svejedno, ista!
Student: Alo, ćale. E pala sam.
Tata: 'De si bre pala? Što ne gledaš 'de ideš?
Student: Ma ne bre to. Ispit sam okinula! Ova kretenka od profesorke se zakačila baš za mene.
Tata: Pa drugi put padaš taj grčki! Dokle više u tri lepe materine?!
Student: Pa, ćale, kad mi nisi dao da uzmem engleski ko čo'ek!
Tata: Puj! Engleski! Moja ćerka da uči zapadnjačku propagandu od jezika. To samo dok si morala! Neću da mi ideš po kući i da mi pričaš: "pliz", "sori"! U ostalom zar ne znaš da je tvoj deda Ilija bio solunac. S fronta se vratio slep, al je grčki naučio bolje nego Grci sami!
Student: Pa, bre, tata, i ova se zakačila za mene. Ispitivala me triput duže nego sve ostale!
Tata: Eeeeeeee, moja ti! Kažem ti, bolje od Grka znao deda Ilija grčki! A ti tako! Pa, prevrće se u grobu, sunce li ti žarko! Sad kad ti se završi ovaj ispitni rok, sve ću ovaj ram od spomenice o tebe da polomim!
Student: Ali, tata, bre!
Tata: Eeeeeeee, moja ti! Pa sestra ti magistar postala, a ti ne mo'š taj jedan ispit da položiš! Mater mu, sve si me razočarala.
Student: Master, tata, master. Nema više magistar!
Tata: Pu i to! Sve to zapadna propaganda! Kak'a Bolonja, treba vama studentima po 25 vaspitni', pa da učite! (nakon ovoga student čuje samo: tutututututututu)
9389. godina, uživo
Grmi i seva ođe! Đe me nađe, pa ja osta zadnji od našeg naroda Srba! Tore, jebem li ti majke, sad si naš'o da me štrecaš dok izveštavam!
:Šššš:: HALO, MILICCCIJAAA????? :KssKss: Malicija!
Poštovana milicijo i poštovano Društvo Ujedinjena Jevropa,
Saću vam poslati u ovom pismu izveštaj šta se sve dogodilo sa narodom Srba i zbog čega je on nestao i zbog čega sam ja, jedan običan pitnik, Usain Bolt Jr. Vukajlijaš uspeo da preživim sve nedaće i ostao jedini potomak naroda Srba! Pa da počnem....
Što bi jedan, sad već poodavno pokojni, pevač srpski rekao: "Šta je bilo bilo je...." Da, ostaje... Zabeležio sam. Veliki broj Srba je nestao zbog latinice koja je postala glavno pismo nažalost, a kao što vidite i ja pišem istim jer da pišem pravim pismom nas Srba ne bi me ništa razumeli. Zbog toga je veliki broj mojih državljana nastradao što zbog pisanja suprotnim pismom od latinice, Ćirilicom, u borbama za očuvanje tog pisma, što zbog samoubistva, jer više nisu mogli podneti da se piše latinicom. Okej, možda vam je ovo sada smešan razlog ali tako jeste bilo.
Baba Vanga je nešto ubola, a nešto promašila! Kina je 2018. postala najjača svetska sila. Postali su najjači jer prodaju igračke. Konfučije ih gleda sa neba sada i ponosan je na njih mnogo! Zavlad'o je i komunizam bio, a i ljudi su postali roboti 2111. go što je i rekla dotična Bugarka sa Kozuh planina. 3005 izbija rat na Jupiteru, a ne na Marsu što je rekla i u tom ratu 2 milke Srba gine od posledica radioaktivnosti. Tada nas ostaje još 4 milke.
4599. ljudi postaju besmrtni. Ali do tada su svi Srbi, osim mene koji sam imao SUPER SREĆU, nestali. Sada ću vam reći kako sam ja jedini od Srblja preživeo, poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa. Tada, beše to ja mislim neki avgust mesec 4184. ili tako nešto ne sećam se baš, bio sam mali, našu državu su zbog misterioznog mineralnog bogatstva napale sve zemlje sveta. A nas je tada zbog negativnog prirodnog priraštaja ostalo 2 milke. I čak nas je i Kina napala! SA IGRAČKAMA!
I svi Srbi su u toj borbi izginuli, ali ja sam se izvukao jer je tada padala kiša i bile su jako velike oluje sa grmljevinom i sevalo je i svašta bilo, svaka mu čast kako je bilo vreme! Ja sam se tada kupao zbog tog vremena sa šamponom od koprive zbog one stare narodne poslovice "NEĆE GROM U KOPRIVE!" I tako sam imao super sreću da preživim! Tu je izginuo ostatak Srblja!
Pre toga se dešavalo još dosta toga. Ne mogu godine da pišem jer to baš i ne pamtim, imao sam neku slabu dvojku iz istorije kad sam išao u školu. Bilo je i to da su bili Maldivi i Farma i Veliki Brat u isto vreme na televiziji i tada je veliki broj starijih žena umrlo na ovim prostorima zbog visokog stepena zračenja. I baba Nada, za koju se znalo da Nada umire poslednja je umarla tada. Nije odolela Zmaju od Šipova.
U svetu sporta smo i dalje dominirali dok smo postojali. Sveti Stefan Jr. Đoković XXXIV je takođe kao i njegov daleki predak Nolo bio 1. na svetu i niko nije mogao da ga pobedi. U ženskoj konkurenciji smo i dalje imali kobile i to se nije promenilo. Vaterpolo nismo ni igrali jer su nam svi predavali bez borbe. Igrali međusobno, podelili se i tako se par njih udavilo u vodi iz sprdnje. Košarka, Crnokosa Kosjerić dobija San Antonio Sparse ko iz pičke po 60+ razlike. Ostalo standardno sportovi. Fudbal u Srbiji nije sport.
Politička scena je propala još od kad je umro Tito, a toga se sećate svi pa ne moram da pišem. Na tom planu ništa nije napredovalo, a nazadovalo je sve naravno!
Tako je izgledala situacija u ovoj državi i tako smo nestali svi u jadu i bedi.
Poštovana milicijo i Društvo Ujedinjena Jevropa, osećam da će mi crći internet sada, ovaj Tor nije normalan sa ovim gromovima, tako da vas ovom prilikom srdačno pozdravljam.
S poštovanjem, Vukajlijaš Usain Bolt Jr.
Trenutak koji traje barem godinu dana pred izbore, i u kome sve staje, osim priče i prepucavanja koji su pošteni a koji lopovi. Eh da, tu su i predizborna obećanja, obogaćena optimizmom koji nema pokriće, osim kod stranačkih poslušnika (pa valjda samo jedan dio njih i može očekivati uhljebljenje u nekoj državnoj ustanovi i primati platu koju će mu plaćati onaj veći dio građana i seljaka, putem poreza, PDV-a, i ostalih dažbina i nameta)...
Stan... U njemu porodica od 4 člana. Otac 58 godina, firma u stečaju, radi na crno na gradilištu kada je sezona. Majka 55 godina, firma u stečaju, čuva po kućama starije osobe. Sin 27 godina, nema posao, igra kladionicu. Ćerka 23 godine, studira (obnavlja) 2. godina prava.
Televizor, na njemu vijesti: Predsjednik T..ić odgovara na optužbe opozicije da ne radi u interesu zemlje stavom da je interes Srbije EU, i da ako njega ne izaberu opet, nema ništa ni od Srbije ni od blagostanja. Opozicija na to odgovara da se treba okrenuti majci Rusiji i da je Zapadna Evropa najveće zlo! Treći, 'liberalniji' zalažu se za gej paradu, i tvrde da su im prava ugrožena, ako homo, lezbo, trans i bi ne izađu na ulicu...
Otac: - E majke vam ga spalim kada ćete vi meni povezati onih 10 godina staža pa da idem ko čo'ek u penziju!?
Majka: - Bolje se ti snađi da zaradiš za struju, nego što gledaš njih, lako je njima!
Sin: Ćale, daj neki dinar da odigram kladžu, imam dve dojave iz 2 u 1!
Ćerka: Ćale, daj mi 10 evra da uplatim Krivično, ovaj put polažem sto posto!
Otac (televizoru): E ku*ac bi se vi moj snašli da vam moja familija na vrat legne, 100 programa ni kampanja vam ne bi pomoglo dok vam džepove ne bi izvrnuli!
Preludijum za potvrdu katastrofe.
Riječi kojim započinjemo pitanje, koje je opet u većini slučajeva retoričke prirode a za cilj ima da sagovorniku stavi do znanja kako su stvari otišle u kurac više nego što smo isprva očekivali.
13. jul 2849. godine; dan državnosti Crne Gore
A: Đe sam ja ovo?
B: Dobro jutro, poštovani gospodine Petre drugi Petroviću Njegoše! Uz pomoć savremene tehnologije uspjeli smo Vas oživjeti i tako vam omogućiti da još jednom vidite rođenim očima svu ljepotu Crne Gore. Da li Vam se možda vrti u glavi? To su česte poslj...
A: Momak, donesi mi čašu vode i batali priču da te zamolim, prskava mi glava a da ti pravo rečem i kurac.
B: Oprostite gospodine ali ne možemo tako razgovarati. Vi možda jeste jako uman čovjek ali prošlo je više od milenijuma od kada ste bili autoritet u ovoj državi, mada istinu govoreći, pomenuta više ne postoji... bar ne u tom obliku, pa bih Vas molio da se suzdr...
A: Kako ne postoji, strelica te fištila?!
B: Pa sad je sve ovo dio Solarne republike, nego da Vas ne zamaram sa tim. Čašu vode ste tražili, je l' tako?
A: Uh, dobro je onda, ja rekoh Turci stigli do Cetinja... E, e, čašu vode, bra'o ti ga, i kaci već tu, donesi mi da nešto založim. Svega mi gladan sam ka' vuk.
B: Pa ima neke meze tu koju smo pripremili u čast Vašeg vaskrsnuća. Onako, baš tradicionalni specijaliteti... Evo sad će neko od ove omladine da donese... Mali, daj taj tanjir vamo! Gospodin Njegoš je gladan.
A: Aj mali, brže to malo. No viđi ovo, kako mi se manastir drži? Vodi li računa ko o tome više?
B: Pa manastir je sad pod zaštitom kulturološkog saveza ujedinjenih galaksija našeg univerzuma, tako da je sve u najboljem redu.
A: A ne znam ti ja to van Crne Gore mnogo. U Srbiju i Bosnu znam đe ima roštilj dobar i u Italiju, malo onamo po Veneciji da se snađem.
B: Ovaj, Venecija je pod vodom odavno. Prošlo je više od 700 godina od tada.
A: A šteta stvarno. Da vidiš kakve su ženske tamo bile. No njihovi momci nikakvi pa kad viđu sa strane da je neki oće da ga pojašu. Jednu jebeš druga ti puši. Da nijesam rođenim očima viđeo ne bi vjerova što su mi pričali... a vala nije da sam samo gleda hehe...
B: Da, da, svakako... Nego, evo stiglo meze da se malo poslužite.
A: Uzeću malo ovoga pršuta ođe... je l' ovo njeguški?
B: Jeste gospodine. Slobodno se Vi poslužite, nemate šta da se ustručavate.
A: Ček da izvadim i ovog sira na tanjir malo. Ovo pljevaljski a? Kako ste ga tanko isjekli zlo vam u dom.
B: Ovaj, nije to pljevaljski sir... Da smo znali da volite nabav...
A: Aooo, što je ovo mrčo?! A makse đaole, jad te naša. Kidam sa ova dva zuba kroz pršut ka nožem a masnoće niđe, pogledaj. Ko je ovo sušio, reči mi, jer ću ga išćerat iz Njeguša, neće mu se trag nać' u Crnu Goru. Ovo govno živo jebemu oca...
B: Ovaj, gospodine, pršut se više ne suši. Znate, sada se sve to obavlja u visoko-specijalizovanim fabrikama za obradu suhomesnatih proizvoda.
A: O čemu ti momak? Daj ne prdi časti ti... zna se kako se pršut suši čo'če... Jebemu oca, treba sam tačno zapisat u gorski vijenac da ne zaboravi ona stoka.
B: Pa znate, način na koji se to nekad radilo je krajnje nehigijenski i neprihvatljiv u današnje vrijeme. Štaviše, prema ustavu 42. distrikta solarne republike, osuđuje se kao varvarski čin i onaj koji ga sprovodi može biti osuđen i na kaznu od 260 godina zatvaranja u vakumsku kapsulu.
A: Kako nehigijenski druže? Viđi mene što sam ga cio život jeo, fali li mi što?
B: Pa znate, rđa sa veriga koje ste koristili još u doba prije osnivanja solarne republike je odlična podloga za razvoj mnogih bakterija iz roda tet-6610b, da ne pričam u kakvim nehigijenskim usl...
A: Makse časti ti, sve prdnjava do prdnjave. Što'no vikaše moja baba, rđavom kurcu i dlaka smeta.
B: Ovaj, gospodine... Nemojte reći da sam Vam ovo ja rekao ali žene danas to briju, znate?
A: Molim?! Reči mi samo da i čarape pletu od toga i ubiću se, majka me prepoznat neće!
B: Pa ne ali izvjesna vlakna iz istih se koriste pri pravljenju konca za zube koji kor... Gospodine njegoš! Neee! Zovite doktora, brzo!
Odvaljivač svakojakih gluposti; štono kažu - brz na jeziku. U svom opusu ima pozamašnu kolekciju viceva, pošalica, ali i psovki koje u maniru Ramba ispaljuje na sagovornike pre nego li promisli da li je to u datom trenutku nepodobno. Kao i svaki nizač epiteta, ne prestaje dok ne prekardaši pa ga neko ne ispečatira.
- Kraven Roud 7, London, sedište Dilana Doga, istraživača noćnih mora -
Dilan: Gručo, pa što ne kažeš da imamo klijenta. Klijentkinju tačnije... :merka uplašenu žensku:
Klijentkinja: Ja, ovaj...
Gručo: Znam šefe, al' meni je u opisu posla da ti dobacim pištolj kad okolnosti to nalažu, a s obzirom da nismo imali takvu vrstu posla nedeljama, dajem sebi za shodno da proćaskam sa ovom lepotinjom...
Dilan: Hoćeš li ućutati više? Elem, gde smo stali? Ja sam Dilan, ne obraćajte pažnju na ovu budal...
Gručo: Kad smo kod budala, kako zovete budalu koja u ruci drži mitraljez? Gospodine! :Povlači dim iz tompusa:
Dilan: Gručo, a da odeš da nam skuvaš čaj malo, a? Uđite, raskomotite se...
O čemu je reč?
Klijentkinja: Pa znate, imam te noćne more koje se ponavljaju...
Gručo: I ja ih imam, kad god mi žena dođe kući s posla... :šeretski kez:
Dilan: AMAN ZAMAN, ČO'EČE BOŽJI, IZVALJUJEŠ GLUPOSTI K'O NELSON PO FRANCUZIMA! U SVAKOM STRIPU ISTO! BEŽ' MI SOČIJU, ZOMBIJI TE IZELI!
Neočekivana korist kakvu redovno ubiraju osobito prefrigani ljudi.
Istini za volju, ta korist je neočekivana svima osim njima, oni su sve to unapred isplanirali, istrasirali, pa ako treba ponekoga i istranžirali da se ostvare njihovi mračni planovi. Ko god pomisli da se osvedočeni prepredenjak negde u proračunu prevario i
da će tog puta ostati kratkih rukava, zajebo se, a ukoliko neko misli da će omastiti brke umesto njega, duplo se zajebo. Takvima je nadmudrivanje smisao života i
dobri su u tome inače ne bi bili tu gde jesu, obično su i bogati ali mnogima to nije preterano bitno, novac je samo način da se prati skor u stalnoj borbi protiv ostatka sveta.
- Hasane, jesćuo ba da se onaj ćafir Milan s ćarš'je oženio?
- Valahi? Nijesam prorokove mi brade ama baš ništa.
- Svega mi, eto baš prekojuće uzo đevojku zaruku pa pred mat'ćara, ama tek tako, nit' zurle, nit' gajde nit' armunj'ke. Oženi' se insan ko najzadnji jazavac , bez
svatova jal šenluka.
- Ma ni mukajet jaran'ma, šejtan ga odnio? Ono jest', otkad ga onda zgužvasmo kad je preć'ro s rakijom i na beut pjev'o kaurske pjesme ni avaza od njega.
- Ma svejedno moj Haso, da je pozva' ka ćo'ek mi bi došli, slava Alahu pa nijesmo zlopamtila.
- Bezbeli, moj Ibro. Zna li aga što je ućinio?
- Alah ga poživio, nije mu odviše zamjerio. Ja mu juće stojim spred avliju kad ulazi đuvegija, selamim ga, ič ne divani, saga' glavu, belćim se dobromu ne nada.
- A što bi drugo, hajvan, tvrda je vjera da aga mora prvi nevjesti, dobro je živu glavu iznio.
- Vala sam ga i ja vidio na ćengelama, kad li izađe u zemana s osmjehom na licu, ćujem oprosti' mu aga al da odvoji još treć'nu.
- A ne valja mu to moj Ibrašine, što će ba ako se proćuje?
- Aratos ga bilo, stari ti je kumazin naš aga, gleda za njim, hesapi, a brk mu se smiješi ka' da je muštuluk dao, otkako ga đutur steg'o ni ne može ko kad je mlad bio, međer bi mu i pasalo.
Taman ulećeš u kuću za početak utakmice, imaš desetak minuta da se malo osvežiš, sve si već pripremio ko gazdurina - od ladnog piva pa do omiljenih grickalica. Đole i Nina ne mogu da dođu večeras, najavili im se kumovi u zadnji čas. Eto, sad možeš neplanirano da se razgaćiš ko čo’ek u svojoj kući i da gledaš tekmu na miru. Đole je dobar momak, samo, jebiga, zna da gušne pomalo kad ga krene bedak, a baš mu je u zadnje vreme jako negotivno u firmi... Ono, žao ti ga, ali jebeš ti to batice, to onda više nije fudbal, da se razumemo... ajde da si pop pa i da slušaš ispovesti kad se kome digne, ali onda bi vozio bar A6...
A žena otišla do njenih pošto joj Nina ne dolazi, taman da iskoristi momenat - a ruku na srce i tebi baš paše. Opet je na nekoj dijeti, opet ne jede ništa, muči se, skapava, kopni, urla po kući, nervozna ko ris - a bar da joj se vide rezultati tolikog mučenja, ma jok... ništa. Mada, ona kaže da je skinula 5kg za 2 nedelje - tebi se baš i ne čini tako, al ajd’... Bar će sad kod majke da pojede nešto normalno dijetalno jer njena mama zbog ćaletove ’’vagine pektoris’’ sprema strogo dijetalno već godinama... mada on veruje da ga crno vino drži u snazi a ne to neko kuvano lišće što mu stara sprema. A i doktor mu je rekao da nikako ne zaboravi da popije bar čašu vina na dan – a on se pridržava i više nego dosledno.
I tako, otvoriš prvo pivo, surdukneš pola iz odma, uz podrig za takmičenje, kreneš polako da organizuješ zobalice razne... hmmm ... nema badema a ni pistaća?... znaš gde si ih ostavio, tu brate gde uvek stoje. Dobro, nema veze, slani krekeri su tu, ima sira i kobaje... mašiš se kutije s krekerima a ona laka ko pero.. osto jedan ceo i jedan polomljen kreker... i tek tad ti sine kroz glavu da ti se to uvek dešava kad ti je žena na toj jebenoj - mislim, ovaj put stvarno ozbiljnoj – DIJETI. Panično rukom posežeš za kesom čipsa - kad oćeš kurac.. kesa naduvana i perfektno postavljena da izgleda da je nedirnuta - a u njoj samo mrvice ostale, ni mravi da se ne omrse...
Opet gledaš u frižider, kačkavalj ga nema, od kobaje ostala samo krajka u obliku glavića. Samo ljute papričice nije dirala. Ista priča i sa čokoladom, ratlukom, bombonjerom, žele bombone takođe isparile.
Preskočiću bes, da skratim priču. Ako odeš do prodavnice, propuštaš prvih 15 minuta i dokurca onda i fudbal i sve... možda bolje na poluvremenu da strčiš do radnje, propustićeš najzanimljivije detalje ali to i nije neka žrtva, podnošljivo je. U međuvremenu si istreso i drugo pivo, evo i treće rapidno nestaje a nije još ni počela tekma. Jebem ti i ženinu dijetu i sve kad te tako iznervira i servira ti sranje u minut do 12... sad ne možeš ni da se razgaćiš, ko će se oblači posle na poluvremenu...
Polovina prvog poluvremena, još uvek traje ispitivanje snaga na terenu a ti si stuko već šesto pivo, jebiga to ti je sad i piće i meze i nije tvoja krivica - mislim ono, tek da se zna!
E do kurca!... budi te nemilosrdna žeđ i skontaš da si već u drugom poluvremenu, u 52.minutu, odma ripaš i donosiš 2 piva, psuješ jer gosti vode 2:1 a ti ni jednu šansu nisi video a kamoli gol. Jebem ti ženo i tu tvoju dijetu i sve ti jebem... a sad već osećaš i glad, moraš da se zavaraš nekako.
Ekspresno, trčećim, pomalo teturajućim korakom odletiš do kujne da istreseš iz ambalaže onaj jedan i po kreker, mrvice čipsa, preostalu kockicu čokolade, žele bombonu i zadnju kocku ratluka, usput opičiš palcem leve noge u nogaru od kauča i uz urlik jebenišeš glasno sve što ti padne na pamet u tom trenutku. Donosiš sve te posmrtne ostatke hrane pred TV uz još jedno pivo i... vidiš da je 2:2. Opet psuješ, više i glasnije, uz ženu i dijetu sad joj već ređaš i rodbinu. Palac leve noge ne prestaje da boli, ustvari tek sad počinje da boli u talasima...
A sad ti se samo otvorio apetit. Šta ćeš, odeš da ispržiš ona 2 jaja što si spazio u frižideru, taman ih donosiš spremljena u sobu, igra se 65.minut i gosti se opet raduju... poveli opet?... ne... nego izjednačili na 3:3! Dakle... tri ti dijete jebem i tri familije i tri pičke materine...
Cepiš još 2 piva posle klope, tekma postaje spora, gosti gnjave i dave loptu, kradu vreme a tebe noga još boli tako da je podigneš na kauč i zauzmeš onaj polu-ležeći položaj.
I ista priča. Budiš se, idu reklame... tekma gotova još pre sat i po... sad te već boli kurac i za rezultat i za tekmu, strelce, ma za sve, samo čekaš kad će žena nazad kući da joj ti kažeš par reči 'nako, ko muž ženi kad ima šta da rekne... i samo još jednom nek ti spomene da je na dijeti!
- Oćemo još po jedno?
- Može, al treba i da vozim, jel imaš neki čips ili neku grickalicu, samo da žvaknem bilo šta?
- E to je već teži slučaj... normalno imam, ali trenutno...
- Mora da ti je žena na dijeti...
- Klasika brate... evo naručujem nam dve gurmanske kod Žike Vegetarijanca, biće za 15 minuta...
- Do jaja...
Čovek koji svuda, svakome i u svakoj prilici potvrđuje rečeno, nebitno koliko suprotstavljena mišljenja su u pitanju i u kom procentu on deli ista ta mišljenja. Odobrava sve rečeno šefu, roditeljima, ortaku, kolegama, a sve to iz potrebe da što manje štrci, bode oči, ili navuče nečiji gnev na sebe.
U retkim situacijama kad je čak i njemu neprijatno da po staroj dobroj navici potvrdi svaku tvrdnju, odgovara kratko sa: "Nisam primetio.", jer kako kaže ona poslovica: što manje znaš, duže živiš.
Svi mu sve pričaju , upravo zbog njegove tendencije ka aminovanju baš svake tvrdnje, ne sumnjajući uopšte šta se tu krije i u čemu je fora.
Na poslu, razgovor sa direktorom...
Direktor: Pa, stvarno nije u redu, bre! Zna li ovaj moron od VD-a da sastavi prokleti izveštaj od 120 karaktera? Ne zna debil, pa to ti je! Da ga jebem, i njega i onog konja što ga zaposli. Neeeećemo tako bogami, sledi obrezivanje plate...
Aminaš: Bogami! Izveštaj je daleko od kvalitetnog, štaviše, ispod svakog proseka i nivoa je! Ne znam zašto se čovek ne potrudi malo više...
Direktor: Pa, vidiš kako ti to razumeš! Svi ovde nešto mute, a ti jedini znaš kako i šta! Bravo!
Posle kratkog vremena, razgovor sa VD-om...
VD: Čujem da je ludi direktor popizdeo nešto. Ko ga jebe, kupio čo'ek diplomu, pa mu se može. Jebiga, ne zna taj da pređe ulicu bez vodiča I mape, a vodi kao firmu! Hehe, 'bem ti zemlju!
Aminaš: Ma, da bre! Stalno pizdi, a sve nešto nepotrebno... Mora da bude smireniji malo... A, ne ovako k'o iz džungle...
VD: E, konačno neko da i mene podrži... Skroz si ortak, čoveče...
Posle kratkog vremena, razgovor sa kafe kuvaricom...
Kafe kuvarica: Jebote, dovde mi je! DOVDE! Titram jaja svakom majmunu, svako mi se izdrkava kako 'oće! Pogotovo onaj jebeni direktor tamo, za onim stolom! A, i ovaj VD k'o iz ludare, dere se tu nešto. Stoka, bre! Ma, ima da im saspem mišomor u kafe sledeći put kad mi dođu!
Aminaš: Da, skroz si u pravu. I mene nerviraju, mogu ti reći. Nisu fer!
Kafe kuvarica: Eee, pravi si... Konačno neko ko se ne ulizuje stoki, već sve kaže što jeste...
Posle izvesnog vremena, razgovor sa kolegom...
Kolega: Hehehe, koliko debila u ovoj firmi! Od kafe kuvarice, do direktora! Ne zna se ko tu više sabija u ludilu!!! Sve go kreten!
Aminaš: Ma, da užas!
Kolega: Da se plaća kazna za praznoglavost, dizali bi kredite i pljačkali banke, da je otplate!
Aminaš: Jeste!
Kolega: A, ti si mi nešto mutav, samo klimaš glavom i glasa ne dižeš!
Aminaš: Nisam primetio!
Средство за утврђивање карактера и типа личности. Све зависи од тога како је држите.
1. ШОЉУ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Класичан тип који цени традиционалне вредности. Нисте склони ризику. Битнија вам је функционалност од естетике. Веома сте ефикасни и по вама је најједноставније решење уједно и најбоље. Не ослањате се на друге јер верујете у своје способности. Levi's 501, кратка црна сукња ala Одри Хепберн или недељни породични ручак су само неке ствари према којима гајите вечни култ обожавања. Више волите да зовете него да шаљете SMS.
2. ШОЉУ НЕ ДРЖИТЕ ЗА ДРШКУ - Оригиналност је ваша карактерна црта. У вама пламти авантуристички дух спреман да вас поведе ка неистраженим пространствима људског ума. Веома сте креативни и духовити. Све што радите мора бити посебно и другачије. Имате алтернативне погледе на живот. Увек underground никад mainstream. Оригиналност и непоновљивост у свакој прилици. Убија вас стереотип и понављање. Copy/paste је ваш смртни непријатељ.
3. ШОЉУ ДРЖИТЕ ПРИ САМОМ ДНУ - Интелектуални тип склон истраживању, експериментисању и ризику. Стално се нешто питате. Занима вас по којим принципима свет функционише. Иако је вероватноћа да ћете просути то што пијете 99%, ви нећете одустати већ ћете развити посебну технику пијења не би ли дошли до неког друштвено-корисног и универзално-примењивог решења. У слободно време смишљате савршен начин како да преварите ГСП контролу.
4. ШОЉУ И НЕ ДРЖИТЕ ВЕЋ САМО УСНАМА ЛИЦКАТЕ - Екстра сензуални и емотивни тип. На првом месту су вам духовне вредности. Не хајете
пуно за материјалним стварима. Предигра и тихи разговор поред камина су вам сто пута узбудљивији од самог чина. Интересујете се за поезију,
књижевност и филозофију. Посећујете позоришта и галерије. Пуно размишљате, склони сте интроспекцији и тежите самоспознаји. Имате веома
префињен и истачан укус у свему.
5. ПРОСПЕТЕ СВЕ ПА ОНДА ЛИЖЕТЕ СА СТОЛА - Ваш животни мото је "Зашто једноставно кад може компликовано". Волите да импресионирате и шокирате околину својим поступцима. Увек идете до крајњих граница и не питате да ли боли. Ви сте рођени шоумен, забављач и егзибициониста. Храните се туђим погледима, коментарима и аплаузом. Поред вас никад није досадно.
6. НАБИЈЕТЕ ОТВОР ШОЉЕ У УСТА А ОНДА ЈЕ НАКРЕНЕТЕ - Ви сте веома... овај... ви имате изражене склоности ка... то јест... ви највише волите кад вам неко... мислим... у суштини сте добра особа...
Najčešće mesto gde ljudi iznose lične frustracije i stavove. Pre svega da kažem čast izuzecima, onima koji stvarno komentarišu pesmu, umirućoj vrsti. Inače da naglasim da nisam nacionalista i svako spominjanje za ili protiv nekog naroda je u duhu definicije i nije pisano sa namjerom da uvrijedi nekoga. Ako se neko ipak uvrijedi, ko mu jebe mater. Ako negde pomješam ijekavicu i ekavicu ne zamerite bre, izgubio sam se više u kojoj državi živim i kako treba da pričam bolan.
1. Tip: Onaj koji priča životnu priču
Prvo spominje neki trenutak koji je za njega ta pesma obeležila, zatim sledi opis kako je tačno došlo do tih događaja
Primer: "Eh ovo me podseća na leto 1983, kad sam upoznao jednu devojku u Crnoj Gori. Inače sam bio otišao na more. Sa bratom. Rođenim. 3 godine stariji od mene. Nosi broj 44. Predložio nam Zoki da odemo. Zoki je inače moj kum. Zokija sam upoznao kod Mileta u kafani. Mileta inače znam od detinjstva. Živeli kuća do kuće. Sad drži kafanu. Garant je lopov, čim je mogao da je otvori. Mamu mu jebem."
2. Tip: Anti-nacionalista
Nema veze sa Antom Pavelićem, nego anti-nacionalista u smislu da je protiv nacionalizma. Jedini je problem što se javlja i kad nema nacionalizma ni na vidiku. (A najčešće ga tako i prizove). Obavezno se poziva na Jugoslaviju, čak i kad pesma nema veze sa Jugoslavijom niti tim vremenom uopšte.
Primer: "Eh jebem ti politiku bilo je dobro dok je sve bila Jugoslavija, kad smo svi bili jedan narod, kad nije bilo važno da li si Hrvat, Bošnjak, Slovenac, Albanac ili normalan."
3. Tip: Nacionalista
Nađe desetu temu, poveže je sa nacionalnosti i onda napiše mišljenje. Inače ovde spadaju obavezno i oni koji ne znaju ni kako izgleda zastava ili grb njihove države, ali znaju da pišu o svom ponosu
Primer: "Prodajem metar drva (o ovome ćemo kasnije)
- Drva? Eh najljepša drva koja sam vidio bila su u Vukovaru. Dobro je što protjerasmo Srbe iz Vukovara. Jebem im mater."
4. Tip: Englez
Najčešće tip čije ime na Youtube bude nešto tipa "Srpskiubica" ili "CroNinja" itd. Ko fol živi u Engleskoj ali eto slučajno nađe pesmu koja inače u nazivu sadrži sva naša slova
Primer: "I live in America, and I accidentally found this song. I don't understand the words but I love it. Kosovo is Serbia."
5. Tip: Pičkopaćenici
Nekako nekim slučajem je jednom jebo pre 40 godina pa ostatak života prepricava to i pati za tim
Primer: "Kristina volim te! Anđele moj, još te pamtim! 12.08.1957 <3 !!!!11 ."
6. Tip: Drvosječa
On prodaje drva.
Primer: "Prodajem metar drva. Telefon "
7. Tip: Izlečitelj side
Fora stara 20 godina, toga se niko nije sjetio!
Primer: "Sidu leči"
8. Tip: Smrt dislajku
Sede satima i smišljaju najgore kletve da upute ovima što su dislajkovali
Primer: "Ovi što su dislajkovali da Bog da zatekli ženu sa komšijom u stanu, ispali kroz prozor, pregazio ih voz, silovao ih medved i onda pojeo."
9. Tip: Mučitelji
Tuče kera. Ko će znati zašto?
Primer: zar je potreban?
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.