Оно од чега пате неспавачи. Другим речима, то је аномалија која је типична за људе који не спавају. Користиш овај израз кад нећеш да испаднеш прост, а желиш да имплицитно скренеш некоме пажњу на свој проблем.
Даринка: Што си се нешто сморио?
Миле: Не спавам ноћима.
Даринка: Што?
Миле: Јер само ти можеш да излечиш моју несаницу...
Stanje koje niko ne voli, a nije loše, ako ni zbog čega drugog, zato što obiđem stari kraj, prebrojim drveće u parku ispred zgrade gde sam živeo, terenče i ortake sa kojima sam blejao, osnovnu i srednju i ljude sa kojima sam provodio dane tamo, a da ne znam sada ni imena svima, izblejim ponovo sa ljudima kojih više nema i preživim još jednom one situacije u kojima sam jedva izvukao živu glavu, pa one situacije u kojima sam se ismejao kao lud, dobro proveo, bio tužan, bio srećan.
Onda odem malo do naselja u kom ću živeti, stana koji ću tako lepo srediti zajedno sa njom, pa da se malo poigram sa klincima, proslavim njihove prve rođendane, otputujem na fajnal-for Evrolige i odgledam utakmicu u finalu za srčani udar koju naravno dobijamo, trenutke kad ću biti srećan, trenutke kada ću biti tužan.
Sranje, brzo da ga ugasim da je ne probudi.
Au ne mogu da ustanem koliko sam umoran i neispavan.
Nema veze, makar sam se lepo prošetao.
Poremecaj ciji je jedan od simptoma kacenje defke na Vukajliji u 2 ujutru.
standardni poredak stvari vec dugi niz godina i razlog zasto ja kasnim na posao
shef: "Hajde pokusavaj dolaziti prije 10"
ja: "Joj, opet sam imala problema sa inicijalizacijom sna"
Nemogućnost spavanja, izazvana na ovaj ili onaj način.
Žena lepo spava, i u neko doba noći dolazi, naravno, pijani muž. Najede se hleba, slanine i belog luka, i onda probudi ženu uz predlog da vode ljubav. Ona, iznervirana ustaje, kuva kafu, i besna dočekuje jutro, dok muž mirno spava, jer kad već ona neće...
Nezeljena budnost koju pobedjuje : kisa koja pada napolju, pucketanje vatre u sporetu ili kaminu, obican mekani kauc i fotelja sa tabureom za pod noge i naravno muski voditeljski glas sa Radio Beograda koji prica o nordijskoj knjizevnosti za decu posle drugog svetskog rata.
Komsinca koja inace sama zivi u kuci ima psa koji cijelu noc laje i od njega nikako da zaspis. Kad taman utones u san cujes njeno zvizdanje i dere se Bobii gdje si Bobiii? Zar je vec svanulo, samo sto sam oci sklopila :S
Svima u komsiluku je doslo da ubije tog psa, ali nazalost kad joj jedan pobjegne ona odma nabai drugog.Tebi inace ne treba budillnik.
Obično se javlja kada ti je neophodno da se naspavaš za sutrašnji dan.
Legneš u krevet, umoran, usput preračunavajući koliko ceš sati moći da spavaš. Pogasiš svetla i zatvoriš oci. I tad kreće. Mislio si da će ti biti udobno da ležiš na boku, ali od ranije te je već bolela kičma, pa se okrećeš na stomak. I dalje su ti zatvorene oči, spreman da utoneš u san. Zatim te zasvrbi koleno, moraš da se saviješ da ga počešeš, podupireš se glavom o jastuk. Shvataš da ležiš ne ruci i da će ti utrnuti tokom noći, pa je izvlačiš. Vruće ti je pa izbacuješ noge van pokrivača. Otvoriš jedno oko i baciš pogled unaokolo, shvataš da su siluete od nameštaja u mraku gotovo neprepoznatljive pa zatvoriš ponovo oči da se ne bi mnogo tripovao. Kija ti se. Svrbi te stopalo. Ukočio ti se vrat. Jastuk je suviše tvrd/mekan. Napolju neka džukela kevće na mesec. Nešto ti zuji oko glave, opet prokleti komarac. Ne mozeš ni ko covek više da spavaš sa otvorenim prozorom. Ustaješ da ga zatvoriš, a taman si počeo da padaš u san.
U povratku se saplićeš u mraku o nogare od stola, udarivši mali prst na nozi. Neko vreme mrmljaš gomilu psovki koje su u najmanju ruku inovativne. Ležeš. Opet komarac, ubijaš skota. Češeš nadlanicu gde te je ujela prokleta krvopija. Čuješ glasove iz stana pored, jebiga, loša izolacija. Neko pušta "kad te nema bolje da se nisam ni probudila". Kako je krenulo ni ti se sutra nećeš moći probuditi. Ležiš na ledjima i ne znaš šta ceš sa rukama, skrštaš ih preko grudi u stilu mumije. Nakon minut, dva batališ to i prevrćeš se na stomak u "morska zvezda" položaj. Usta su ti suva i svrbi te potiljak.
Negde oko 5 ujutru se onesvestiš od umora i prevrtanja po krevetu. Opet ćeš biti neispavan sutra na poslu.
blejanje na terasi i pusenje cigara cijelu noc
Prouzrokuju osobe zenskog pola starosti od 15 do 45 godina (tada nastaje menopauza) . Uglavnom nakon praktikovanja odnosa sa partnerom bez adekvatne zastite (kondoma).
Momak tek nakon što su završili lezi u krevetu zadovoljan svojim današnjim izdanjem dok ga ne preseču reči:
“Jel sigurno nisi u mene“ sveze pamćenje ga jos sluzi “Ma nisam bre ne brini se“
Sutradan: Zove ga “E osećam se malo čudno jel sigurno nisi u mene“ Sećanje počinje da jenjava “ Pa valjda nisam“ Histerija sa druge strane slušalice “Kako to misliš ili jesi ili nisi“ priseća se i odlučno “Ma nisam bre“
Posle dva dana “Ma da bila sam danas kod manikira radila nokte znas kako su extra, e da te pitam a jel sigurno nisi u mene“ sećanje je iščezlo više je nesiguran nego što je siguran “Nemam pojma“ i onda se više ne spava, svakodnevno se u mislima organizuje abortus, redovno moli bogu, zaklinje se na večno nošenje kondoma samom sebi, sve dok ona ne dobije.Onda se nastavlja dalje sve muke nestaju i opet bez kondoma.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.