Pupak.

Izraz koji uglavnom koriste starije osobe, ali smo je svi barem jednom čuli u životu. Fraza se koristi da se oda nekom počast, priznanje nakon uspeha koji je postignut uprkos nekim manama iliti nedostacima.

Dati oduška svojim strastima i raditi ono što voliš bez obzira na posledice. Uzimati, a po potrebi i otimati, sve što život pruža. Izraz potiče od reči harač, ali je konotacija u naše dane proširena, tako da je moguće haračiti sirotinju raju, ali je podjednako prihvatljivo reći da je pokojni Kenedi haračio pokojnu Merlinku. Jednostavno rečeno, prekomerno uživati.

Poklon koji se ne kupuje u cvećari. Moraš ga napraviti sam, a priprema se trimovanjem i naglašavanjem detalja. Umetničko delo ostavlja manje više lepši estetski izgled njegovog veličanstva i ako je to u suštini sve isti kurac.
Postoji mnogo zanimljivih buketića. Recimo diktatorske frizurice nekako ostavljaju utisak dominatora i monopoliste. Hitlerovka pogotovo.
Deda Mrazovka i Četnička su više za ozbiljnije i iskusnije muškarce, dok kod omladine buntovnička Čirokana zasigurno jebe.

U poslednje vrijeme ovaj termin ima potpuno drugačije značenje.Nekad je označavao nečiju osobinu postignutu radom,talentom i zalaganjem,dok danas često označava lopove,muljatore,oportuniste koji ne biraju sredstva na putu ka uspjehu,najčešće materijalnom.

Kao što narod lepo kaže: ''U ljubavi i ratu je sve dozvoljeno.'' Pogotovo ako je još malo pa žrtva tvoja mnogovoljena sekica ili mili batica, ali mogućnosti su bukvalno neograničene.
U današnje vreme ovo je objava rata prilično čudnom neprijatelju- dečku ili devojci brata ili sestre. A vi, drkondža kakva se samo jednom rađa, naravno, ne odobravate krajnje ''egzotičan'' izbor partnera svog dragog rođaka.
Nekada su očevi i braća sa tavana skidali dedovimu u vidu zastarelog vatrenog oružja da bi branili čast svoje ženske rodbine, samim pokazivanjem puške a ponekad i ispaljivanjem pokojeg hitca u vazduh. To je obično teralo nadostojne udvarače.
Danas hormonalnu mlađariju oba pola nije tako lako odvratiti od cilja, pa se koriste druga sredstva (što maštovitija to efektnija), ali cilj je isti. Da Plejbojev zakonja ili začica skinu šape sa tvoje rodbine. Naravno, nije na odmet da imate nešto čime možete da potkrepite svoje argumente: utrenirano telo, razbacanog dečka, brz auto, još brži analitički mozak... Uzročno-posledična veza se stvara od momenta kada otvorite usta.
Živimo u džungli, ljudi!

Većina stvari u ovim brdovitim predjelima na kojima obitavaju naši narodi stoji u naopakom poretku u odnosu na čitav svijet. Politika, sport, kultura, obrazovanje... Čast izuzecima koji pokušavaju da naprave razliku (što im obično ne polazi za rukom, sem ako nisu LGBT aktivisti), ali situacija će uvijek biti između crne i stvarno tamne sive. Međutim, u jednoj stvari se slažemo sa svim Zapadima i Istocima. U pojmu slobode.

Šta zapravo znači "biti slobodan"? U idealnom svijetu, raditi ono što hoćeš, kad hoćeš i kako hoćeš. Ili ne. Imati svoj izbor, ne bojati se osuda drugih, te se izražavati kako god nam volja. Nema nikakvih obaveza, dužnosti, tako tih sranja. Lenčariš koliko ti duša ište, hrana raste na granama, voda ti se sama sliva sa listova u usta i tako dalje i tako dalje...

Za razliku od gore pomenute obećane zemlje, u stvarnom svijetu sloboda se skupo plaća, a ko plaća ili rizikuje sve ili već ima sve. Oni koji rizikuju sve obično završe sa nekim instrumentom u rukama i kartonskom kutijicom od orbita ispred, tražeći svirkom poneki dinar da bi se prehranili. Ili izvode neki drugi performans. Šta znam, nisam odavno šetao Knez Mihajlovom ili Zmaj Jovinom. ALI! Oni imaju slobodu da rade šta god hoće... Sve u granicama zakona naravno. Spavaju gdje hoće, pričaju gdje hoće, seru gdje hoće, jebu gdje hoće i ko hoće. A ako se nema toga, nije problem opaučiti nekog predstavnika reda i zakona, istrpjeti par slomljenih rebara i provesti kišnu noć sa krovom nad glavom i sve četiri gore navedene privilegije. Tako su birali.

Sa druge strane, sloboda koju je kupio čovjek koji već ima sve, kupio ju je činjenicom da već ima sve. Lova do krova, Lamborghini i Mercedes u garaži, žena ko avion, dječica rok zvijezde... Ako ko šta i pogriješi, nema veze, para vrti gdje burgija neće. Za njih nema gore pomenutih zakonskih ograničenja, a tatica će da izvadi sina drogeraša iz zatvora i prije nego što isti do zatvora dođe. Lijepo zar ne? Samo pojedinci imaju takve privilegije i izvlače se, recimo on, možda on, a on, ko zna, možda jeste možda nije...

A šta da rade obični ljudi? Ništa, i oni imaju slobodu, ali i kredite, djecu koja idu u školu, posao na koji ne smiju da kasne, šefa koji ih ne podnosi jer su iz druge stranke, stranke koje se ne podnose, auto koji troši gorivo i kome trebaju popravke, roditelje oko kojih treba voditi računa... A sve to sa minimalcem. Zaista je zadivljujuće strancima kad čuju sa kojim parama mi sastavljamo kraj sa krajem. A šta ćeš, tu si se rodio, gledaj da ideš dalje, negdje gdje za prosječnu godišnju platu možeš da kupiš stariju tipu BMW-a ili novog Golfa sedmicu, a ne ovdje gdje za prosječnu godišnju platu ne možeš ni račune kako treba da poplaćaš.

Da ne dužim dalje, postoji sloboda i za prosječne ljude, ali ispada da jedina sloboda koja nam ostaje, nije ništa drugo do nadgrobni spomenik. Ali nakog sveg rada i truda, da li vrijedi? Neka to kaže citat sa jednog krajputaša u primjeru...

Svi koji su mislili da je Gagi Napoleon los reper, sigurno nisu slusali Deni Kragulja...
Znaci, Deni Kragulj je "nova nada" nase, u stvari Bosanske hip-hop scene, koga je neko zesce nalozio da zna da repuje... Decko pokusava da baca neke rime, ali, nekako nije bas uspesan u tome...
Govori nam kako je clan mafije, i to Pit Bull, ili Klik Bum, nisam siguran... Preti svima... A, mafiju je u najboljem slucaju video na TV-u, a vrhunac njegove krimi-karijere je MOZDA kradja "orbita" sa trafike, mada, i to je pitanje...

U svakom slucaju, ja se ne bih kacio sa njim :)

Kad se napiješ pa pravišu budalu od sebe i boluješ od hroničnog blama sledećih par nedelja. Jedina dobra strana je odlikovanje od prijatelja koji te sreću, izraženo u verbalnom obliku: "zaslužio si medalju".

Poštanska, nemačka, bosanska, finska, marka odeće ili obuće! Ima ih mnogo. I sve su opipljive, sem jedne, a to je ljudska karakteristika. Šmeker, onaj pravi.

Dvosmisleno pitanje koje se postavlja novopečenom ocu.

Akademski građanin, visoko obrazovana ličnost, čiji se tragovi intelektualnog delovanja neretko mogu pronaći u fakultetskim nužnicima.

Koliko samo puta uđem u ve-ce na fakultetu, a neko je pišao i nije pustio vodu. Ili zateknem govno. Gleda me iz šolje. Gledam i ja njega i razmišljam s kakvim ljudima to imam posla. Da li su rasejani naučnim i visokoumnim pitanjima, te ne haju mnogo za spoljne nadražaje i svet oko sebe, pa je puštanje vode izlišna stvar? U kojim se to kontemplativnim sferama šeće njihov duh? O čemu li to misle kad su odmah zaboravili da su posrali govno? Pitanja je mnogo...

Laik i neobrazovani gejak bi pomislio: "Bem gi sunce, ništa gi ta škola i fakultet ne pomaga - duduk, pa duduk! Džaba ga školuješ"

Ali, ko jebe laika! To što samo ume da pusti vodu i opere klonju neće ga dovesti do diplome i visokog društvenog statusa. Nek obriše on dupe svojom kulturom. Ja, koji razumem, ja, koji pojmim i tolerantnog sam duha imam čast što sam pet godina studirao sa ljudima kojima čišćenje svojih fekalija nije na prvom mestu.

Kaže se za osobu koja je bila na ivici smrti

Vrijeme u kojem muškarac uzima svoga nasljednika u formativnim godinama kako bi ga naučio istinskim vrijednostima u životu: snalaženju, kafanskim fakultetima, kockanju, hvatanju žena uz puno bezočnih laži te naravno, najbitnijem, opijanju.

S opijanjem kao aksiomu muškarčeva života, započinje brisanje dotadašnjih omlitavjelih ženskim učenjima (nešto kao Ljudi u crnom samo se gleda u dno čašice) i zamjenjivanjem s alfa principima.

Kršćanske majke su probale dosjetiti se svakojakih načina kako bi odbila muškarca da joj uzme dijete i više ga, metaforički, ne vidi. Balet, kazalište, bečka škola manira, sinkronizirano plivanje (da je bar mješovito), čak i zloglasno nošenja traperica s golim gležnjevima kao krajnju mjeru, ali se demon u vidu muškarca nije dao podmititi ni svakodnevnim ispunjavanjem seksualnih maštarija. Red, tradicija i čast su iznad toga da svoju krv i lozu ne izvede na pravi put. Majke samo unezvijereno, histerično, ne mareći za skandale kakve bi mogle izazvati u Ministarstvu tuđih poslova, mole svoga dječaka da ne zaboravi svoju majku.

Kvalitetan tretman čarobne lampe.

Istina. Apsolutno ne postoji bilo koji aspekt bilo koje oblasti, oko koje se Srblje ne može dovesti do krvi i noža. Od politike i religije, do crva za pecanje.
Dobrim delom ovakav mentalitet je i razlog zašto velike sile uspevaju da uspostavljaju svoje interese toliko dugo.

Novopeceni dokoni roditelji od nekih 20-25 god. koje ocigledno jos uvek drma pubertet.Prepoznatljivi po tome sto sakrivajuci bebu po kuci igraju 'vruce-hladno'.

Ljubiti/Lizati pikslu (pepeljaru)

1. Izraz koji koriste muškarci nepušači kada se ljube sa devojkama pušačima, i obrnuto.

2. Pušači uopšte nisu oduševljeni kada čuju ovaj izraz, i oglavnom se češu po glavi, i traže žvaku.

3. Postoji nekoliko rešenja ovog problema:
a. Prestati ljubljenje sa osobom koja puši.
b. Naterati tu osobu da neposredno pre bliskog kontakta sa vama ne puši i uzme veće količine žvaka.
c. Propušite i sami, po sistemu: vatra se vatrom gasi!

Definitivni kraj nečega, posle toga više nema povratka na staro.

Opis najvećeg jebača u selima, ili manjim mestima.