
Kroz vekove postojanja ljudskog društva, čovečanstvo je iznedrilo brojne heroje, vidjene i nevidjene, prepevane i prekenjane, koji su ostavili duboke tragove u istoriji i čija se dela prepričavaju i dan danas. Tako je Prometej bogovima ukrao vatru, Ahil je bio ranjiv jedino u levoj peti (jebiga tada nije bilo anatomske obuće i čarapa), a Aleksandar Nevski je u jednoj bitci kao štit na kraju koristio vrata od zamka..
No, svi ti fićfirići nisu ni do kolena nšim sinovima, junacima od kojih se zemlja tresla i pred kojima se panonsko more povuklo u podzemne vode. Svako vreme imalo je svoje, ali najviše ih je bilo onda kada su nam bili najpotrebniji - u vreme turske tiranije i zuluma. Srpskog junaka je uvek krasila jedna stvar, a to su bile dve stvari : pamet, junaštvo i močuga..
Mali Radojica
Iskonska srpska junačina, ne po imenu, ali po delima. Karao je Turke kako je stigao, i kad su mislili da su mu doakali, on se s njima pošteno isprdao, a kad su mu dosadili, onda ih je rešio muka. Na zmiju prisojkinju je bacio hejt u stilušta koji kurac, klinove pod noktima nije ni opazio, a na vatri na prsima junačkim opalio je roštilj. Onda mu dokurčilo, pobio Turke, ostavio u životu lepoticu čije krike i danas možete čuti u tihim noćima, krike od silne močuge koja bi se popišala i na onaj mlitavi patrljak Rona Džeremija.
Marko Kraljević
Varvarin! Taj je tek bio strah i trepet za svo tursko življe! Dok je hajduk Veljko otimao žene i silovao šta je stigao, ovaj je lupao Turcima čvegere i šamare i uzimao im svo blago koje su im kadune davale za užinu. Dva najveća junaštva su mu kad je pobedio Krkobabića u trci konjima, i kad je eksirao bačvu vina na groždjembalu. Kad je dokurčilo Turcima da ga trpe, poslali su mu Musu Kesedžiju koji je imao dve kite, devet života i tri srca, al viknu Marko - šta bre kurac, skide gaće i ovaj dobi dva infarkta na trećem srcu, prvo mu sidje u petu a drugo poče da kuca u nazad. Na kraju je Marko legao da odrema ispod jednog drveta i rekao da ga ne diraju. Ako bude spavao kao obično, ustaće da spreči invaziju Tokedenona na našu planetu 2147.
Bata Živoinović
Junak takvog kova, da ga majka više roditi neće. Zna ga više milijardi ljudi nego što ih danas ima, a pobio je više nemačkih agresora nego što će ih ikada biti. Trsio je sve žensko što mu je padalo pod ruke, bio je jablan medju borićima, a njegova ju naštva će se tek prepričavati, ako bude ikada umro.
Željko Ražnatović Arkan
Kulminacija svakog srpskog superlativa u jednom čoveku. O njemu se još priča tiho, ali dela su ostala da govore za sebe..Taj nije jebo, taj je satirao! Teror za sve neprijatelje srpskog naroda, kom će se mladi naraštaji još dugo, dugo diviti i na koga će se ugledati. Nije pobio više od Bate, ali je zato orobio toliko neprijateljske imovine, da mu ni Kraljeviću Marko nije ravan. Tamničili su ga mučili, ali on je mučki sve istrpeo i vraćao se da zadaje osvetničke udarce. Radojica se možda kurčio kako je bio trsitelj, ali Arkan će ostati Arkan, jer on je jedini degenjao kevu svih naroda. Živ je i danas, ali rešio je da se više ne bakće sa boranijom, i vratiće se u javnost da Srbe povede do konačne slave, kada se neprijatelji budu najmanje nadali. Do tada..
Budi i ti srpski junak, ponos i dika roda svog!
Лепотица којој инпрегнирање дође к'о добар дан.
Џони: "Шта радиш ти од свога живота, човече?!"
Самозлостављач: "Дај, који ти је курац, шта си ме нап'о к'о Цигани картон, јебено...?!"
Џони: "Да ли ти знаш шта сам малопре чуо, а?! Не одговарај! Чуо сам да си с јебеном Светланом, с оном... оном Цецом Наражњатовић?!"
Самозлостављач: "Како Наражњатовић?"
Џони: "Лако, балавко! Мислиш да није сконтала какву мастину од плате си добио с повишицом. Ево, баш си ми ти неки Казанова, па те салетела у кафани ономад."
Самозлостављач: "Чекај, бре, о чему причаш, мајку му?!"
Џони: "Дај, ментолу, дозови се, она ти је лутка за напумпавање, живи већ од три тешке алиментације, оробила је неке сиротане јадне, па сада диринче за њу и та деришта."
Самозлостављач: "Ау, па ја мислио да је искрена кад је рекла да 'оће без куртона јер ми је велики!"
Џони: "Курац ти је велики... али на челу! Него, мораш сада да је доведеш на вечеру, сипаћемо јој дрогу за силовање, па правац на абортус; знам ја једног Азербејџанца, мађија је човек за хитне случајеве, средиће ти то за педесет јевреја, немаш фрке; после можемо на пејнтбол картинг, да се мало убијамо, па онда на лозу за цирозу - частиш, наравно...!"
Самозлостављач: "Наравно, матори, мада и после тога - дужан сам ти."
zemlja seljaka na brdovitom balkanu
oj, Srbijo medu kruškama, medu šljivama,
oj, Srbijo medu ovcama na njivama,
oj, Srbijo medu planinama, medu brdima,
oj, Srbijo, kukala ti majka.
Tužna pesmo, majko stara,
brat nam je u fici dovuko iz "grada"
raspalog stojdžu bez ijednog fara
da ga popravi, da zaradi para.
A dikaju deca u lazigacama, pod kosom,
u blatu, medu svinjama, medu patkama,
pa po njivi trce nogom bosom,
hraniš ih, Srbijo, više prosom nego medom
I uciš ih majko, da mrze sve što nije
Ceca i Seka i svinja što rije.
O Zemljo cobana na brdovitom Balkanu
imaš jednu vrlo velku manu
net ti strašno smrdi u odnosu na zemlju stranu,
izmedu ostalog.
oj, Srbijo, nekad orlu sjajni,
danas ti dani više nisu bajni
nece ni biti, ni da jebe puž raka,
kada ti je pogrešna odluka baš svaka.
A ovce u polju samo tužno bleje
i blejace dok ih sneg ne zaveje
cak ni tad se nece pretvoriti u vuka
jer coban tera ovcice
jedan coban a stotinu ovaca
i svaka se njemu pod noge baca, glupa ovca
dok severno stado postade kurjaka copor
i cobanu jasno pokaza otpor.
Lik koji je bezuspesno pokusavao da bude popularan kod zenskog dela populacije sve dok cika Mark nije izmislio "Facebook".
Ovaj primerak je vrlo cesta pojava na internetu.
Njegov ne tako daleki predak sa serbiancafe-a i krstarice je takozvana vrsta "CYBER KURAJBER".
Nekada su pripadnici ove vrste zarili i palili po chetovima, medjutim sada ih ima jako malo, gotovo su izumrli pod najezdom njihovih naslednika sa "fejsa".
Fejsbuk Bachje se moze izvaliti vrlo lako .
Slika - ili je to neka poza gde doticni flertuje sa objektivom , naravno stegnutih bicepsa i trbusnjaka. Brze naocare se takodje preporucuju.
Postoji i ona prepredenija vrsta koja neobavezno sedi na nekom komsijskom autu (bmw je sasvim ok), dok mu se vizionarski pogled gubi u daljini.
INFO - Ovaj primerak navodi najelitnije lokale po bg ,ili ns gde je ,kako kaze ,"inventar". Slusa sve strano, ali se nekako uvek medju izvodjace ugura Ceca ili ADO GEGAJ ;).
Veliki je ljubitelj meditacije, alpinizma (nemojte da vas iznenadi, ovaj primerak ne cilja samo povrsne klinkice, on gadja sve sto zene moze da zaintrigira - zna put...kao Vuk Draskovic na bilbordu pre par godina.) Ipak, kada ga pitate po nesto o meditaciji ili alpinizmu, vrlo vesto ce promeniti temu.
VOLI OTVORENE DEVOJKE, NE VOLI ISFOLIRANE (tako u 99 odsto slucajeva kaze), takodje izjava koja je evoluirala od onih sms manijaka sa Palme "CIMANJE DA , PEDERI STOP".
CHAT NA FB:
Fejsbuk Bachje junior je pomalo neiskusan, pocetnik. On ce svoju konverzaciju sa ribom zapoceti najverovatnije sa:
"CAO MACKICE"
"CHAOS"
"HEY BABY"
"DA LI VOLIS DA BUDES NEVALJALA?"
"PA CAO LUTKO"
Ovo je obicno neuspesan start fb jebaca i nakon milionitog pokusaja, obratice se za pomoc FB BACHJE SENIORU.
Senior je ipak mnogo zajebaniji, domisljatiji i namazaniji. Godinama se "kalio" na krstarici, bio na hi5,myspace-u, a zatim postao pionir FB. Jeednostavno , Fejsbuk Bachje senior je pravi seksualni predator na netu.
On ce obicno zapoceti razgovor u fazonu:
"Pa gde si ti (ime), stalno te vidjam po gradu, nikako da ti pridjem da se pozdravim" -fb bachje senior ce reci da vas poznaje , ili zna odnekud u 99 odsto slucajeva.
"Ej, cao. Morao sam da te dodam. Stalno te vidjam u Pascucci-u" - takodje ce usput mozda reci da vas vidja u vrlo poznatom lokalu iz centra grada (ja sam ovde naveo beogradski) gde se okupljaju sve moguce ribe i frajeri.
Nagovestce vam da hoce da vas kara tek posto oseti pravi trenutak.
A osetice.
Jer Fejsbuk Bachje zna sa psihologijiom svake glupace koja ce se uopste upustiti u konverzaciju nakon sto je pogledala njegov pornicarski profil.
;)
Dakle, posle vaših ovacija i iskazanih želja da se jučerašnja defka produbi i proširi, evo nastavka. Dakle, tema je "Čovek jaše magarca seoskim drumom". Ovom prilikom zahvaljujem Ipčetu na dopunama i sugestijama.
Stenli Kjubrik
Čovek na magarcu je Geri Lokvud. Film otpočinje scenom Velikog praska, pa se pet minuta prikazuje kako su nastale zvezde, galaksije, planete, potom se 10 minuta prikazuje evolucija života na Zemlji. U 12. minutu, divlji magarci pasu beskrajnim poljima, krišom im prilaze čovekoliki majmuni u nameri da ih pokore. No magarci vešto odolevaju. No jedan oniži predak čoveka uspeva (naravno, tokom slow motion-a) da doskoči jednom magarcu i da ga ukroti... U narednoj sceni, čovek jaše magarca seoskim putem, 20 minuta se jedino čuje njegov topot. Potom, on na taj način stiže u obližnji podzemni nuklearni centar, gde se pravi prva atomska bomba dovoljno jaka da raznese celu planetu. Lokalni kompjuter biva napadnut od strane neprijateljske nacije, a virus preuzima kontrolu nad računarom i ubrzo biva aktiviran tajmer koji može da raznese Zemlju u roku od 10 minuta. Čovek stavlja magarcu interkontinentalnu raketu sa atomskom bombom na leđa, sam seda na nju i lansira se u svemir. Eksplozija je žestoka, a od nje nastaje novo sazvežđe- Čovek na magarcu.
Frensis Ford Kopola
Čovek na magarcu je Al Paćino (iliti Al Pačino za puritance srpskog jezika). Njemu na početku filma, dok je još dete, mafijaški klan iz susednog sela pobije celu porodicu. Spašava ga rodbina, koja ga godinama skriva u štali, gde spava u senu. 15 godina kasnije, tajno odlazi u susedno selo. Vođa klana koji mu je pobio porodicu zatiče odsečenu glavu svog konja u krevetu. Ubrzo, ovaj klan misteriozno počinje da se smanjuje: nekima eksplodiraju kola prilikom pokušaja paljenja, drugi bivaju ubijeni snajperom, a sam vođa biva udavljen u bazenu. Čovek na magarcu se zadovoljan vraća kući.
Siniša Pavić
Čovek na magarcu je Miša Janketić. Na početku svoje pustolovine od 100 epizoda, on je u svom stanu, gde iz testamenta svog oca saznaje da je u rodnom selu ovaj zakopao blago, dovoljno da cela porodica živi srećno do kraja celog života. Jedini uslov, kako bi polagao prava na njega, jeste da do mesta gde je zakopano dođe jašući magarca. Shvatajući da će ovo putovanje dugo trajati, supruga čoveka na magarcu (za koju ni ne treba da sumnjate da je igra Ceca Bojković) upozorava da se bliži dan kada će doći da iseku struju, vodu i kablovsku, pa preti razvodom ukoliko se testament ne obori, pokojni otac proglasi neuračunljivim, a blago iskopa vanredno. Deca čoveka na magarcu ne veruju da blago uopšte postoji. Sve u svemu, čovek na magarcu otpočinje svoje putovanje. U međuvremenu, lokalni mafijaški bos saznaje za ovo, iskopava blago pre na brzinu i počinje da ga prokockava. Negde na pola serije (sporedni likovi i nebitne radnje su oduzele sve ovo vreme), čovek na magarcu saznaje za ovo i reši da krene i postupno ulazi u trag svom blagu. Posle još 50ak epizoda, on u tome uspeva i svi žive srećno i zadovoljno.
Sergej Ejzenštajn
Čovek na magarcu je najbolji student glume prethodne generacije na moskovskoj dramskoj akademiji. On se kreće seoskim drumom, jašući magarca (uzgajanog u najboljoj sovjetskoj ergeli, samo za potrebe ovog filma). Radnja je smeštena u godine "Ane Karenjine" (kraj 19. veka). Čovek na magarcu usput nailazi na autentične seljake, koji mu ispovedaju svoje muke i saopštavaju kako feudalni sistem još nije umro, te kako je neophodno da seljak uzme svoju sudbinu u svoje ruke. Čuvši to, lokalni šef policije počinje da prebija jednog nemoćnog seljaka. Za to vreme, kamera zumira zaprepašćene oči čoveka na magarcu, a ova scena je podvučena najdisonantnijim akordima simfonijske muzike Sergeja Prokofjeva (specijalno pisane za ovaj film). U narednoj sceni, čovek na magarcu sedi u štali (pored magarca), ali se napeta muzika nastavlja. U jednom trenutku on odlučno podiže glavu (što je podvučeno udarom činela), jer je prelomio: podići će revoluciju! U preostalom delu filma revolucija uspeva, selo je pod kontrolom seljaka. No, već u narednoj sceni, ustanike napada carska vojska i pobeđuje ih. U poslednjoj sceni, mladi, proćelavi čovek sa brkčićima- aluzija na Lenjina- šeta se pored leševa i kaže: "Drugovi! Vaša žrtva nije uzaludna! Nije uzaludna!"
Fantomsko oboljenje koje se javlja kada osobe ženskog pola misle da im to najviše odgovara. Manifestuje se ćutanjem i odgovaranjem na pitanja samo kada to one žele da urade.
- Sine, pozvala sam Marka i Cecu na večeru, ipak nam je slava, a oni su nas zvali.
- Ko? Marko i Ceca? Kad se to desilo?
- ........
- Ne mogu da verujem, kevo, pa znaš da ne mogu da ih podnesem! On mi je odvratan zbog peruti sa unutrašnje strane naočara, a ona pravi jezive zvukove kada jede otvorenim ustima!
- .........
- Ako dođu, ne garantujem da neću povratiti. U stvari, jel znaš šta ću da uradim? Povratiću po njoj. Šta kažeš na to? Samo ću reći: Izvini, Ceco, ali zvuk koji ti praviš dok jedeš izaziva takvu mučninu da je ovo bila nezgoda u najavi, samo mi nije jasno kako ti se to češće ne događa.
- ..........
- A, onda ću reći: Ne, Marko, ne zanima me hemijski sastav žuči, zašto već jednom ne umukneš i obrišeš naočare, smaraču jedan! Kako ti se čini takvo veče?
- ..........
- Ajaoj, jel to lepljivi karamel? O, ne, pa kako će zvučati kad bude počela da ga jede. Komšije će pitati: Možete li naterati svog rotvajlera da jede taj karamel malo tiše?
- ..........
- Alo, kevo, jel ti čuješ ovo?
- ..........
- Da li uopšte govorim? Šta se dešava? Ja pričam, mogu da čujem zvuk, ali ga izgleda ne registruju oni oko mene.
- ..........
- Ok, i u koliko sati dolaze?
- U osam.
- Dobro, idem da spremim krpu i kofu.
Svaka žena koja učini ono što druge žene ne smeju, ono što prkosi pravilima. Naravno, ona je kraljica u očima drugih žena, a muškarci takve zovu jednostavno kučka.
Ivana: Gledaj, gledaj, onaj nabildovani prilazi Maji, aaaaa šta da će sad da bude!?
Ceca: Vidi kako je pun sebe, kao -ja sam napucan, ja sam mnogo kul, prolazim kod svake.
Ivana: Ha ha, pazi kako ga snima, kao krava mrtvo tele. i... i... #PLJUS# Đus votka u facu. To kraljice!!!
-----------------------------------------
Za to vreme, suprotan ugao fićka, muško društvo.
Đole: Ajde Mare care, ako kod ove ne prođeš žali Bože pola plate što daješ na kreatine i pičke materine.
Srki: Ma prolazi garant, divi koja rugoba bre, ta bobana nije videla još od Svetskog prvenstva 98' kacu Hrvati izdominirali, pod uslovom da je i to gledala naravno.
...
Milan: Auu... ko bi se ovome nadao...
Đole: Kakva kučka ja ne verujem...
Dolazi Mare.
Đole: Šta bi brate moj... Šta si joj rekao?
Mare: Pitao jel joj ćale terorista...
Srki: Skroz šmekerski start.
Milan: A ona?
Mare: Ona kaže -odjebi bre seljačino smrdi ti iz usta.
Srki: Ko je jebe bre, ajd se uroljamo ko carevi.
Mare: Obrni na moj račun, odoh do klonjare da se umijem.
svi u glas: To bre!
početak rečenice svake polupismene, a vrlo često nepismene persone kad želi da izgleda kao da će reći nešto pametno, što joj je oplemenilo dušu. U ovoj kategoriji dominiraju samoproklamovane pevačice, uglavno samopočašćene nadimcima tipa "kraljica", "sexy", "diva", "kosmičarka"...
Ana Nikolic: "Moram da priznam, otkako sam uzela onog malog Japanca, osetila sam neodoljivu želju da budem majka. Rešila sam da odem u Kinu i da usvojim i ja jednog istog takvog ljupkog Kineza"
Goca Tržan: "Moram da priznam da je za mene kao ženu najbitnija sreća moje ćerke i zato ne želim njenog tatu ološa, prevaranta i vucibatinu da nazivam pogrdnim imenima u medijima, pa da se moja ćerka stidi svog oca. Nije ona kriva što je on jedan običan parazit, koji je živeo na moj račun dok sam hranila našu ljubav"
Nataša Bekvalac: "Iskreno da ti kažem, veoma sam umorna od priče o mom razvodu i odnosu sa Danilom. Ja nikad nisam želela da postane to deo javnosti. Nas dvoje smo se mnogo voleli, ali razlike među nama su postale nepremostive. Mnogo toga se izdešavalo, naša ljubav je mnogo puta stavljana na probe i tako postala ranjiva i na kraju se slomila. Moram da priznam da je ovo za mene vrlo teška situacija (šmrc, šmrc), jer sam puno uložila u porodicu i sreću. Još pamtim naše noći na Zlatiboru, pamtim naše udružene snage da prebrodimo njegovu povredu. A sad sam stavljena na stub srama, ni kriva ni dužna. A samo sam bezgranično volela jednog čoveka, a te ljubavi više nema (šmrc, šmrc).
Vendi: "Iskreno da ti kažem, Ceca gaji veliki animozitet prema meni, jer je svesna da ja o njoj znam svašta i da imam mnogo više publike od nje. Nemam ja šta da pričam o takvim egzistencijama"
I kao što to obično biva, sve velike priče imaju tendenciju da budu nekako dosadne i obične sve dok ih neki preokret ne prevede u zonu slušljivih ili zanimljivih. Samo mali procenat ovih drugih se vremenom razvije u istinski velike priče tj. one koje se slušaju širom otvorenih ušiju pa tako i ova priča, ukoliko je pročitate do kraja.
Himeros bijaše iz normalne familije, kakve nalazimo na svakom ćošku, iza drvoreda, iza kontejnera, iz Lješanske nahije i tako. Majka, otac, dva brata i dvije sestre, živjahu mirno i posmatrahu život krupnim očima, a imadoše i farmu pilića a pored farme i prodavnicu dolje u selo gdje su prodavali raznoraznu robu široke potrošnje. Sve normalno, rekli bi neki, živi i muči se čeljade cijeloga života i tako skupiše pare neke besne roditelji mu te poslaše njega i jednu sestru na faks u Beograd. Bijaše tada pravilo, jedan sin na nauke, jedan sin na zemlju da ostane a jedan za navijača pa kad odraste da se sam opredijeli. Za sestre ne bješe pravila, rodiš ih i othraniš i daš im po sto eura da im se nađe pa ajd kud koja u bijeli svijet.
Ovo dvoje srećni i zadovoljni, ka đeca sa sela dođoše gore nikoga ne znavahu i sve nepoznato im bješe, vaistinu. Velji grad ka velji grad, ovo dvoje (Paška (sestra mu) i On) držahu se zajedno stalno. No, faks ka faks, malo Ceca, malo koks, malo momci iz Budve i upade Paška u neko društvo nedajbože kategorije. Koliko je trajalo to niko ne zna ali, jednog dana na povratku iz menze, Himeros zatiče u sobu sestru mu razvaljenu od koksa i što će kako će, uzima utoku i tri metka u vazduh pali (TAHA TAHA TAHA), počinje da je šamara i posle 34 šamara Paška se budi:
- A što ti je, krealju?
Himeros stade, zagrli je sav srećan.
- Paška, bez Nataše osta’, ako te ufatim još koji put da si našibana ovako oči ću ti iskopat jadna!
Tu Paška pade na koljena.
- Hiro, brate, ti znaš kako nam je bilo doma? Morala sam, brate, malo probat, malo se dignut’, ali evo, Ostroga mi, neću, evo, Ostroga mi, taknut bijelo više neću. Još samo sad u četvrtak imam žurku, svi paraši iz škole bit će tu, ajde sa mnom da se sprovedemo i evo brate najdraži neću više išta ticat bez Gabrijele ostala!
Hiro tu razmisli 22 sekunde.
- Aj vala.
Paška pada u trans od sreće.
Dođe i taj kobni četvrtak. Voze se oni u spačeka raspaloga od oca im i dolaze pred vilu đe se održava žurka. Uguraše svoj raspad od auta među merdže i bembare a Hiro, da ispadne faca, proizvodi zvuk alarma na kola „plik-plik“ i zaključava a Paška ga gleda onim pogledom koji govori „Ostroga ti??“.
Ulaze oni i nailaze na žurku koja je počela već iz najjače a Hiro se razdvoji od sestre jer nije moga da shvati taj beli svet te se sjatio tunake. Dolazi mu cura neka, nosi neki prah beli i veli:
- Oćeš da probaš sa mnom?
Hiro je tu nakautira iz okreta.
- Makse, kurvo!
Šibaše neka muzika njemu strana. Pokušavaše da se sabere i da se smiri no atmosfera ljudi ga sve više obuze. Ponudiše mu neke tabletice. Ču, ka’ kroz maglu:
- Brateee moj, uzmi, Ostroga ti, uzmi brate moj, da doživiš ovu žuraju u pravom svetlu brate moj!
Uze on.
Lom, pucnjava, kidanje, oduze se Hiro totalno, poče da fata i žensko i muško, popi par šaka u prolazu, čuje odnekud glas Paškin koja ga zove da je slika za fejs, počinje da povraća, po 2-3 cure koje ne znavaše, pade u nesvijest, crnilo, tuga, budi ga plač, otvara oči, oko njega familija, plaču, kukaju, niko ne može da progovori svima suze ne daju te najzad veli mu majka:
- Srećo majkina iznabadale su te dvije srčke već smo se bili pomirili i razglabali oćemo li u Lješansku ili na Čepurke da te kopamo!
Tu ih Hiro nekako smiri te izgovori ove riječi svete:
- I osvoji li Atletiko Primeru?
Pada u komu.
Hiro na fb četuje sa drugom:
Hiro: Brate, kako bi ove kurve, ove zmijuljine, pa što bi im radio nijesi svjestan!
Drug: E, brate?
Hiro: Znači, brate, ufatiću sad jednu iz centra, znam je odavno, znaš kakva pička, ufatiću je, nagrdiću je iz najjače, sve joj jebem!
Drug:Ajde jadan što ti je?
Hiro:Kako je igra Real?
ima ih svakakvih, ali se mogu podeliti na osnovnih 11 podgrupa:
1. TRPAČI:
Zamislite ovu situaciju: Jutro. Vi bukvalno iz kreveta trčite na bas kako ne biste zakasnili u školu. Vrata basa se otvaraju - nema gužve. Smeštate se na prvo slobodno mesto, ili stojite podalje od vrata... Od stanice do stanice, autobus se toliko napuni da se vrata jedva zatvaraju. Svi ste iznervirani, zbunjeni, psujete, borite se za vazduh, neko vas pritiska s boka... Samo odjednom čujete ne tako umilni glas nekog starijeg gospodina: "J***m li vam lebac, pogurajte se!! Ima još mesta!!" Autobus stoji na stanici više od predviđenog vremena i nervozno trubi "gospodinu" da J****O IZAĐE IZ J*****G BASA, kako bi ovaj krenuo... Neee, "gospodin" i dalje bezuspešno pokušava da se utrpa u bas. Ljudi mu uporno objašnjavaju da ne postoji ni najmanja mogućnost da će ući... I tako... "Gospodin" ne uspe da se ugura u bas, ali zato potroši svima nekoliko dragocenih minuta pokušavajući da sprovede svoj plan u delo... Naravno i posle toga vi ipak ostajete zaglavljeni tamo gde ste bili... Dok se ne izborite sa 1/4 basa, kako biste izašli.
2. SINE, USTANI DA SEDNEM: Mnogima se GARANT desilo sledeće: Umorni i smoreni, vraćate se iz škole. U basu nema gde da se sedne. Teglite punu torbu i kesu za fizičko i merkate nečije mesto... Konačno, taj ustane i pruži vam se prilika da sednete. Sedate. Nakon nekoliko stanica ulazi starija gospođa (koju ste prethodno videli u top formi, s obzirom na to da je trčala za basom). Savija se i prilazi baš vama: "Sine, ustani da baka sedne!" NEMOJTE DA PADATE NA OVU PROVELJENU FORU!!!!!!! Penzosi su zli, foliraju za medalju i ne treba im ustajati (osim, ako se neko STVARNO ne raspada)...
3. MOŽE IZLAZ... ILI NE?
"Može izlaz?!" Fraza koju često imamo prilike da čujemo. Koristimo je kada smo zaglavljeni daleeeeeko od vrata, između debele gospođe sa cegerima i nekih glasnih penzosa koji smrde na kobasice i alkohol... Tada se svi oni pomeraju (kobojagi) i prave nam mesta da izađemo. Ali... Šta se dešava kada stignete do vrata, a taj ko stoji tamo neće da siđe, nego se kao fol pomeri u stranu i još više vam zablokira put? Odgovor je prost: J****O GA IZGURATE NAPOLJE!!!
4. SMRDI NAM IZ USTA, ALI VAŽNO DA JE NAMA FINO:
Kategorija ljudi koji čiine 2/4 basa (iskreno se nadam da ne spadate u tu grupu)... I dalje ne znate o čemu pričam? Evo ovako: Ulazite ujutru u bas. Oko vas je dosta ljudi. Prilazite šipki i hvatate se za nju... Nemate sreće!! Baš ste stali između dva penzosa koja smrde na luk. Pomerate se, ali OMG, opet nemate sreće - stali ste blizu devojke koja smrdi na kontejner!! I tako se šetate "između dve vatre" i nikako da se skrasite. Zaklanjate nos rukavom i nervozno odbrojavate stanice do mesta na koje ste se zaputili...
5. A OVO JE MOJ KOMŠIJA ŠABAN:
Konačno stiže i taj prazan autobus... Obuzima vas sreća. Sedate na jedno od slobodnih mesta, kojih ima na pretek i skoro da uživate dok ćaskate sa vašim saputnikom... Vrata se otvaraju na nekoj od stanica i tu je vašem uživanju KRAJ!!! Ulaze veliki i mali ciga sa harmonikom i šeširom (za pare) i kreću sa repertoarom na kojem su: Ceca, Šaban, Saša Matić, Stoja - domaći "eminentni umetnici" (obratite pažnju na navodnike). Vi krećete da p*****e i da proklinjete i autobus i stanicu na kojoj su ušli. Toliko vrištanja i falširanja nema ni kod Jelene Karleuše... I tako se smoreni dovezete do željene odrednice i ostavite "umetnike" iza sebe... Ali, postoji sreća u nesreći a to je kada cige izađu iz basa pre vas!!
6. EVERYBODY's DOING IT:
Jutro... Cik zore... Treba da idete u školu... Nije vam dobro koliko vam se spava!! Ulazite, onako pospani u autobus i on polako krene da vas drmusa... Držite se za šipku, oči vam se sklapaju, jedva stojite na nogama... Odjednom se trgnete - jedna iz grupice devojaka koje sede tu blizu, odvrnula je najnoviju pesmu Ane Kokić na
raspalom telefonu koji je pojačala do daske, a pritom je zvuk kvaliteta kineskog tranzistora. Pošto ne čuje svoje drugarie, počinje da se dernja po basu k'o najveća j****a seljanka, a vi ste već razbuđeni i besni (najradije biste je naterali da pojede taj faking telefoni. A, da li ste primetili da se ljudi bune i negoduju, ali niko ništa ne govori... ZAŠTO?
7. U OČI ME GLEDAŠ OPAKO, A TO MI PRIJA:
Da li vi, dragi moji, možete da shvatite koliko je odvratno buljiti u nekoga?! Zar nas mame i tate nisu odmalena učile da nije lepo pleziti se i BULJITI u ljude (i pokazivati prstom)?! E, to je nova kategorija ljudi koje možemo nazvati Bulje, Buljosi, Monitorci... kako god. Ide ovako: Uđete u autobus i... ALL EYES ON YOU!! Okrenete se i provalite da bivate posmatrani od strane neke starije gospođe (bilo da ste muško ili žensko)... O čemu pričam? Naime, da li vam se ikada dogodilo da uđete u bas i neko bulji u vas, a kad podignete pogled ka njemu, on se pravi lud, gleda kroz prozor itd. Mom najboljem drugu se desilo da se neka gospođa koja je sedela ispred njega non-stop okretala ka njemu i BLENULA... Kad ju je pitao da li joj nešto treba, ona ga je samo nonšalantno iskulirala... Meni se, recimo desilo da sam ušao u autobus i stao pored neke babe koja je toliko napadno buljila... Toliko napadno da mi se sve faking vreme unosila u facu i gledala me pravo u oči... Rekoh: 'Ima nekih problema?!' ona se samo napravila (ili je stvarno) umobolna i prešla na neku devojku. Morate priznati da je baba pravi perverznjak!!
8. IT'S NO AIR, NO AIR:
Leto, 300+ stepeni celzijusovih, ulazite u autobus oznojeni, izmučeni, reš pečeni... Prosto se pitate zašto ste uopšte i ušli... Pokušavate da udahnete ustajali vazduh, ali shvatate da on ne postoji!! U vakuumu ste!! U napadu gušenja otvarate najbliži prozor i udišete vreli letnji vazduh... Uživate, dok vam vruć povetarac 'bleji' oko glave... Udišete punim plućima dok... 'Sine, zatvori taj prozor, 'ću da nazebem!! Današnja omladina, mnogo oni volu da se luftiraju!!' E, j**i ga sad, baba!!
9. SEDIM DO POSLEDNJEG TRENUTKA, MAKAR CRKO:
sigurno ste videli sledecu situaciju:
-sedi baba(deda) u busu, i komesa se, ima neki unutrasnji nemir, u busu guzva, i nista. odjednom vrata se otvaraju, posle 3 sekunde, baba ustaje i pocne da se probija, ali neuspesno, autobus zatvara vrata i krece, istog trenutka se cuje prodoran krik:MAAAAAJSTOOOREEEEEE!!!! VRAAAAAAATAAAAAAAAAAAA!!! nakon sto je vozac pusti napolje, obicno ga pocasti nekom kletvom babskog tipa(npr. je**m li ti sunce(dete/boga/majku...) krvavo)
10. POSLUSNO DETE:
klinja 2/3/4 razred sa torbom velicine kineske glasacke kutije, poslusao je mamu/babu i ne pusta sipku za koju se uhvatio, e sad sto pola autobusa ne moze da izadje zbog toga...
11. VREDNA CIGANKA:
otvaraju se vrata busa, naizgled niotkuda u autobus ulece 7-25 "krmaca"(ogromna torba u koju moze stati troje dece) punih robe(standardna roba prolaza na zelenom vencu), koje sve zajedno zauzimaju puno prostora.
je hrabrost ili ludost koju čovek ispolji sedajući u voz Beograd - Bar
Najnužniji saveti pred sedanje u voz Beograd - Bar
1. Popijte bensendin, poželjno i dva a ostatak stavite u džep trebaće vam.
2. Uzmite alkohol sa sobom, za dezinfekciju sedišta ali i dobar je u kombinaciji s bensendinom kad ovaj sam ne može da deluje.
3. Stavite vatu u uši jer pola putnika kao da se sprema da ide na prijemni za navijače Zvezde.
4. Stavite naočare za sunce obavezno jer ako ste mlađi od 50 godina svaka beka i deka će da pilji u vas kako bi se sažalili na njih da sednu.
5. Na suknju ne pomišljajte ako ste žensko jer u najmanju ruku će da vam uleti bubašvaba.
6. Na red vožnje zaboravite, kao i na odlazak u wc.
7. Ukoliko ste s devojkom recite svima u vagonu da vam je sestra jer inače rizikujete batine.
8. Batine rizikujete i ukoliko se ne oduševljavate Srbijom ili Crnom Gorom zavisno od toga u kom pravcu putujete.
9. Batine vam ne ginu i ukoliko nešto zinete protiv Slobe ili ne daj bože Šešelja.
10. Ceca je posle Device Marije najbolja, najpoštenija, najseksipilnija i najbolja pevačica kroz istoriju – inače opet batine.
11. Obavezno kažite da vas svi čuju da mrzite pedere i da biste ih sve nabili na kolac.
12. Nemojte da posumnjate da su svi Šiptari nepismeni i prljavi.
13. Kad stignete na granicu nemoj slučajno što da pričate ili ste odmah sumnjivo lice.
14. Nije poželjno da kažete da ste bili negdje u Evropi i da tamo ima normalnih ljudi.
15. Ne verujte nikom ni reč, pa čak ni kad kažu kako se zovu, ja sam putovao sa Markom, a na kraju u Baru se ispostavilo da se dečko zove Samir.
16. Ukoliko se odlučite za vagon restoran obavestite ostale saputnike da ne izlazite na sledećoj stanici, inače može da vam se desi da neko od "rođaka iz susednog kupea dođe da vam pomogne da iznesete stvari".
17. U Užicu obavezno popijte još jedan bensendin, a u Kolašinu bi valjalo da se setite da ostavite makar usmeni testament, za svaki slučaj, nikad se ne zna a važi kao i pisani, uvek neko preživi da priča.
18. Napokon ni ne pomišljajte da pominjete duvanski dim, smetao vam ili ne. Može da se shvati svakako, a i batine su vrlo izvesne.
Ovu rečenicu izgovara osoba koja je u ono što priča sigurna koliko i fudbaleri San Marina da će ikad bilo kome umuljati više od jednog gola na utakmici.
Dakle, znaš da verovatnoća da se tako nešto ispuni ima raspon kao razmak između dugmića na nokiji C3 i srazmerna je šansi da Milena Ćeranić bar jedne nedelje ne bude na naslovnoj strani nekih novina.
Ali, ipak, ne uzimaš zdravo za gotovo; kao kad slušaš Sanju Marinković u emisiji "Bračni sudija".
Iz tvog ugla: Vidi ovu budalu. Pa naravno da ti ne veru'em!
Iz ugla sagovornika: Rekao sam ti šta mislim pa ako sam u pravu - jesam, a ako nisam - ko te jebe!
Kladionica "Mocart". Danas isto kao i juče. Matori Zoki je došao samo da pročita "Žurnal", Aca Gvardiola da na 20 dinara napravi milionče, srednjoškolac Boban da ukrade listu i ja da proverim rezultate od sinoć.
-Je l' zna neko šta je uradio Milan sinoć?
-1:1, bila neka luda završnica, ni Radoš Bajić je ne bi onako izrežirao (javlja se matori Zoki)
-Super, igrao sam iks. A šta bilo Steaua:Čelzi?
-Nemoj da mi veruješ, mislim da je pobedio Čelzi, 3:0, 4:0.
-Pa, tri ili četiri, jebogaotac?
-Mislim 3:0, ali nemoj da mi veruješ.
-Zajebavaš, došao mi tiket. Igrao sam 0:3 tačan rezultat. Daj, Sanja, proveri šta je uradio Čelzi sinoć? (srećan sam kao da mi je Ceca dala ime i prezime)
-0:4
Okrećem se prema Zokiju, gledam ga kao da mi je donirao levi bubreg sa sve kamenom.
-PUŠI KURAC, ZORANE.
.....................................
URS izbačeni iz Vlade. Dačić predlaže da se rad nastavi bez Dinkića koji mora da se odrekne i privrede i finansija.
KONFERENCIJA ZA NOVINARE
:blic: :blic: :blic: (sevaju fotoaparati kao čelo Šabana Šaulića)
-Gospodine Dinkiću, šta je ovo? Iz dvojke u keca. Hoćete li nam reći šta se izdogađalo u razgovoru između Vas i ministra policije?
-Pa, nudili su mi da budem potpredsednik Vlade zadužen za investicije i da preuzmem ministarstvo saobraćaja i turizma.
-I Vi niste uzeli?
-Pošto je dogovor o rekonstrukciji Vlade završen u podne, Vučko i Dačke su mi pokazali prstom ka izlaznim vratima i rekli mi da na miru mogu pogledati emisiju "Tačno u podne".
-Je l' znate da ta emisija počinje u 15h, uprkos svom nazivu?
-Znači, razgovor o rekonstrukciji se toliko odužio?
-Upravo tako.
-Nemojte da mi verujete, ali bih smeo da se zakunem da je bilo podne.
-PA I NE VERUJEM TI, MAME TI GA LAŽLJIVE, ZATO MORAM DA NAVATAM DAČIĆA.
...............................
-Brate, kakva ti je ta nova defka?
-Nemoj da mi veruješ, ali mislim da joj popularne ne ginu.
naizgled ružna i nesposobna, prividno nebitan lik, a u stvari predstavlja ključan lik u svim latinoameričkim telenovelama, s obzirom da je u pitanju rasplodna kobila serije, koja rodila polovinu dece bogataša, ali su njihove zle bake i ljubomorne bogatašice želele ljubav njenih ljubavnika samo za sebe, pa su joj otele svu decu, dok ih je ona ceo život ponizno posluživala. Na kraju telenovele, kad treba da se svrši... sve sa srećnim krajem i sva joj deca poopraštaju što ih je ostavila, postaje pismena i predsednica svih firmi, jer njihovi bogati očevi obično bivaju ubiveni.
Marija Virhinia Saloma: Pedrito Huansito, iho, ti znaš da sam ja tebe ceo život volela, čuvala, pazila... Moram nešto da ti priznam... Šmrc, šrmc... Molim te da mi oprostiš.
Pedro Huan: Ke, nana?
Marija Virhina Saloma: Iho, bilo je to jedne vrele noci 1983. godine. Duvao je blag povetarac. Barica ispred vile se blago talasala. I naišao je neki mercedes. Projurio je i poprskao me kao Ceca drvoseču, znaš, iho, taj spot.
Pedro Huan: Si!
Marija Virhinia Saloma: I naišao je tu padre, don Serhio Pablo de Pablo. Tad je bio tako mlad, imao je snažne mišićave ruke. Bio je vrlo obdaren. Hteo je da mi pomogne i skinuo moju mokru odeću. A ja bila, čila, bonita, on nije odoleo... i vodili smo ljubav. I rodio si se ti. Kad je za to saznala dona Rosaura Paloma de Maria, otela mi te iz naručja.
Pedro Huan: Keeee??? No, no, no! Jedna služavka ne može biti mi madre. Noooo! Nisi me volela, odrekla si me se. Neću da čujem za tebe! (odlazi)
Maria Virhinia Saloma: Aaaah... aaaahhh ihoooo! Perdonameee! Josmio... kako da kažem Lauri Kristini Severini da sam i njena majka?
Laura Kristina Severina (ulazi): Ke??? Šta pričaš?
Maria Virhina Saloma (prebledi): Iha? Šta radiš tu?
Laura Kristina Severina: Ti moja mama? No!
Maria Virhinia Saloma: Iha, sedi da ti objasnim. Bilo je to jedne hladne zime, 1984. godine. Beše decembar. Ah, kako je sneg vejao. Bele pahulje su padale na zemlju, drveće. Uglavnom, tad sam radila kao služavka kod tvoje bake. Njen sin, tvoj otac, Marko de Hulio je bio tako lep. Jedne noći sam šetala po kući i upadnem u bazen... pljas. Kako ne znam da plivam, uskoči tvoj otac u bazen da me spase. I u momentu počnemo da se ljubimo, a moja haljina se u vodi digla... a i njemu. I tako smo vodili ljubav celu noć. Eto, to je bio jedan od retkih spermatozoida koji je preživeo sex u vodi. Kad sam te rodila, tvoja zla baba Roberta Mia de Gvadalupe mi te je ukrala i rekla ti da je tvoja prava majka mrtva.
Laura Kristina Severina: Ah... ne verujem. Ne verujem! Madreee! Mi madreee! Šmrc
Marija Virhina Saloma: Iha, perdoname.
Laura Kristina Severina: No, mi madre... nemam šta da ti oprostim. Tvoja zla sudbina. Ah, baba, platićeš za ovo.
Ultimo capitulo, no.36985114
Maria Virhinia Saloma: Grasjas adios. Sve se rešilo. Firma je sada moja. I u poslednjih 5 godina postigla je ogroman uspeh. Drago mi je što su mi moja deca oprostila. Amin.
Fin!
Jebiga, nisi imao sreće, rodio si se u Srbiji. Što kaže Crni Guja, nekako se boriš sa činjenicom da nisi aristokrata milioner sa seksualnim kapacitetom raspomamljenog nosoroga. Životariš tako, svaki dan ti je gori od prethodnog, ali, boli te uvo, bar je bolji od sledećeg. Kada si upisivao fakultet, niko ti nije rekao da će tvoja diploma jedinu upotrebnu vrednost imati kada joj tvoj stari doda četiri daščice i staklo, odnosno, urami je (dobro, sada će se javiti neki „pragmatični“ sa genijalnim savetima tipa „ČOVEK SE MORA SNAĆI“, ali pretpostavimo da si igrao na kartu obrazovanja da ne bi morao da budeš jebeni Del Boj). E, vidiš, ovi ljudi te teraju da razmisliš da li je biti na birou tako loše...
1. Max Hardeberger – kada si bio mali, često si sebe zamišljao kao heroja – to je obično podrazumevalo da u snu uradiš nešto nimalo opasno po tebe dok sve to posmatra tvoja omiljena porno glumica sa uverenjem da si uradio nešto baš žestoko, a onda rešava da te nagradi. E, ovaj matori je pravo zajeban. Profesionalno se bavi – krađom brodova od pirata. Psiho, a nije ni dana živeo u Srbiji.
2. Ministar propagande – Joseph Goebels. To vam je ono kada Amerikanci kažu da cela Libija gori dok podli Gadafi ubija 1000 Libijaca svaki dan i svi im veruju, a čovek koji je evakuisan iz Libije kaže da je prvu gužvu video na aerodromu i da pojma nema zašto su evakuisani i svi mu kažu: „Ne jedi govna!“. Ili će svi koji ne mogu da domaše nadležnog diktatora pokušati da izvrše atak na tvoj ministarski život, ili ćeš, kada izgubite, morati da ubiješ svoje šestoro dece, a potom i ženu i sebe.
3. LGBT aktivista (Profesionalni homoseksualac) – Homoseksualnost je postala homoseksualizam, a homići diplomirani homoseksualci. Svakako, ljudi koji u Srbiji zaslužuju beneficirani radni staž i spokojnu penziju u kojoj će imati dovoljno mladih sudanskih ljubavnika i cd-ova Jelene Karleuše.
4. Pripadnik US Marine corps. – Prošlo je zlatno doba američke diplomatije kada se spoljnopolitička aktivnost svodila na bacanje napalma na žene, decu i ljude naoružane kineskim kašikarama, poljoprivrednim avionima i mačetama. Više nije ni upola lako okupacijom pomagati nezahvalnicima koji tvoju pomoć ne žele. Ako je nešto prednost, to je da će u Iraku i Avganistanu marinci uskoro mutirati u bića sa krilima, koliko često lete u vazduh.
5. Komunistički diktator – Fidel Kastro. Ti, naravno, misliš da je to lako. Zvekećeš mlade pionirke, divaniš tompus koji su među butinama smotale kubanske device... Probaj ti da izbegavaš atentate CIA, opštiš sa dve pionirke dnevno i držiš govore od 6 sati istovremeno. Lako, je l?!
6. „Navijač“/pripadnik narodnog/nacionalnog/otačastvenog pokreta – Ovde ćeš i solidno proći ako umeš da sastaviš celu rečenicu jer je to duplo više nego što prosečna osoba koja te podržava može. Ipak, na kraju se ne isplati jer tata koji te je previše tukao kada si bio mali i dalje neće biti zadovoljan tobom.
7. Voditelj srpskog TV show-a – Ognjen Amidžić/Zoran Kesić/Ivan Ivanović i sl. Svi ti se smeju , a nisi duhovit. To je bol, stari moj...
8. Drvoseča – Dobro, jeste rizično, ali je bolje od prosečne srpske diplome. Možda te i Ceca angažuje za svoj novi spot.
9. Lovci na krabe sa Aljaske – Posao sa najvišom stopom smrtnosti i sve to da bi ti pred cicom glumio da umeš da jedeš tu krabu.
10. Telohranitelj – A, ne, nije kao u filmu, neće te angažovati popularna glumica sa liberalnim shvatanjem koitusa koja zabavu doživljava kao pružanje felacija tebi. Angažovaće te neka Sonja Biserko koju svaka prosečna srpska domaćica želi da gađa jogurtom u supermarketu. Posebno je rizično biti telohranitelj Velje Ilića, svaki čas ga napadaju „sa leđa“ i pokušavaju da izbiju njegovo operisano oko.
11. Muftija, episkop - Možda biste očekivali da ovaj posao odiše miroljubivošću, smirnom i tihom molitvom, da riziku mesta nema. E, ako nije rizično, zašto se oni voze u blindiranim džipovima? Pojma nemate!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.