Izraz upotrebljavan kada želimo da usporimo nekoga, aludirajući na stari izraz zaustavljanja konja.
-Red u banci, drot kreće preko reda
Stariji lik u redu- "Eja Dorate, đe ćeš pošo nije ti ovo ćaća kupijo"
Psihički ekvivalent fizičkog umora radnika u kamenolomu.
(nakon pola sata rješavanja sistema jednačina)
Ja:I sad to x što si dobila uvrstiš u ovu prvu jednačinu i dobiješ y. Kapiraš?
Sestra:Aaa, aha, aha...
...
Ja: Pa ajde
S: Šta?
Ja: Pa zamijeni umjesto x ovu brojnu vrijednost što si tu dobila.
S: Đe?
Ja: Pa tu, evo sad si izračunala, x=3.
S: Dobro to, nego đe da uvrstim sad to?
Ja: Pa u ovu prvu jednačinu!
S: A znači taj x iz prve jednačine i ovaj iz druge, to je isto?
Ja: Jeste, i sad si ga izračunala, pa kad ga zamijeniš tu, možeš y da dobiješ...
S: Aha..Čekaj..Aaa, pih, ne znam ja ovo.
Ja: A znaš, gledaj, evo...
S: A nema veze, pa ćemo drugi dan.
Ja: Tanjim živce pola sata na jedan jedini zadatak i pred kraj digneš ruke!? Nemoj mi dolazit' više, neka ti to drugi neko.
S: Neću, ajde..
(sjutra)
S: Alo, aj da vježbamo malo, imam pismeni u ponedeljak
...
"Čujemo/Vidimo se obavezno!" je uobičajna metoda za završetak dosadnog, napornog razgovora u srpskom jeziku. Koristi se u situacijama kada (najčešće sasvim slučajno - u gradskom prevozu, u samoposluzi) nabasate na nekoga ko vam je nekad davno bio poznanik, poludrugar ili ste ga vidjeli ukupno 3 puta u životu. Moguće je da je pukušavao da vas muva ako ste različitog pola. Prednost ove metode je ta što se dosadan razgovor prekida velikom lakoćom , a pri tome zadržavate prijateljski i nasmijan stav.
Osoba A (dosadna strašno): Hej, Dačo brate, pa đe si ti, nijesam te vidio 100 godina!
Osoba B (ja, neopisivo zanimljiv): (neprijatna tišina dok pokušavam da se sjetim imena osobe A) - O pa đe si, šta se radi! (lažni osmjeh prijateljstva)
Osoba A: Ma ništa, znaš kako ide, malo se gura fakultet, malo se izlazi, ništa posebno. Kako si ti, kako su tvoji?
Osoba B: Dobro su svi, ja sam dobro, smaram se uglavnom, evo baš krenuo do drugara da gledam neki fudbal. Reci mi jesi tu? Jesi još uvijek na onom broju?
Osoba A: Jesam, jesam, 06....
Osoba B: E super, ajde baš da se čujemo i da popijemo neko pivo i da se ispričamo! (lazni drugarski osmjeh na 120%)
Osoba A: Važi brate!
Osoba B: Ajde, čujemo se i gledamo obavezno!
U zapadnoj Srbiji poznati kao osobe koje idu na određene manifestacije nepozvani.
- Jel ideš na ispraćaj večeras?
- Imal' đe?
- Od Vese što drži prodavnicu sestrić pravi.
- Ajmo u ćurkove.
- Ja šta neg' ćemo didemo.
Izraz kojim označavate nepotrebnost daljeg slušanja nečije zabrinute, pesimistične priče.
Ljeposava, đe ćeš sama kroz šumu? Ima vukova, a i možda te siluje neko!
Nema problema, vukovi se ne bojim, a da se 'ebem znam!
Standardna istraživačka procedura pri čemu se temeljnom istragom svih raspoloživih tragova i metodom njihove eliminacije vrši sužavanje prostora djelovanja elementima koji su od interesa za istragu.
Na taj način uporni istraživač može direktno pronaći traženi element, ili ga usmjeriti na željeno mjesto, prividan izlaz iz bezizlazne situacije.
Smanjenje prostora ujedno znači i smanjenje izbora, a to je situacija kada manje oprezni mnogo lakše naprave kobnu grešku.
- Ne steži me više, znam đe treba, uguši me, ej!
- Ups, šta je to kvrcnulo? Dragi... DRAGI!
- Pukli su mi cvikeri... Rekao sam ti da ne stežeš toliko.
Kad određenoj osobi (govnaru ili sisaču kurca) tako iskusno odbrusite da više ne može ništa da kaže na to. Često se gašenje dešava posle duge priče, ali može se desiti i posle kraće konverzacije.
M: Ajde da idemo, ovdje je tako dosadno, neću više o'đe da sjedim.
Z: Niko te ni ne ćera.
M: (bez riječi)
Prebiti se usled korišćenja svakojakih supstanci. Spojiti se sa zemljom u veoma kratkom vremenskom periodu. Biti toliko izdobijan da stvarno ne možeš da izbrojiš koliko prstiju imaš na ruci.
Jednostavno, otkinuti se kao bulja.
- Đe je Srka?
- Ma okle znam, verovatno spava, sinoć se ugazio haos!
- Pa da, ne zna on kad je dosta...
Veliki i jaki zvučnici, često ozvučenje po šatorskim slavljima. Kad udari bas, čini ti se da ti diktira srčani ritam, a to što ogluviš, to i nije bitno nakon par čašica žestine.
- Braćala, kako bi na svadbi kod Mileta, a?
- Ništa me ne pitaj, još drhtim od onog pejsmejkera, jebo mater i đe me smjesti kraj zvučnika.
Plaknuti se dolje.
- Odoh ja, dragi, do toaleta da se malo osvježim, čekaj me u spavaćoj sobi.
- A đe ću se ja osvježiti? Mogu li u sudoperu?
Jako neprijatan doček gostiju.
A: E, kako je bilo kod Mareta?
B: Ma super....Đe se nadasmo medu jesti, imadoše nas psi izjesti, samo što nas nije naglavačke izbacio!
Ne u rodnom mjestu, najbližem gradu ili državi. Udaljiti se najmanje toliko koliko je potrebno da se ne putuje svako veče kući. Tako je moguće studirati "na strani", raditi "na strani", a, bogami, i još ponešto, ako me razumijete.
- Jesi li čuo kako su one cure zavele pa opljačkale one Italijane?
- Čudi me đe ih nađoše. Oni su obično "na strani", ako me razumiješ...
Zalazak u zonu tuđe odgovornosti. Prilika da se vidi dalje od sopstvenog ognjišta ali i igrarija na veoma tankoj žici. Počev od „sam sam se rodio, sam ću i umrijeti“, preko „naša ulica, naša pravila“, pa sve do „ovaj akt agresije neće proći bez odmazde“, miješanje u unutrašnje stvari je uvijek bio uvod u sukobe širokih razmjera.
- Komšinice, a đe Vam je muž? Ne gledam ga već mjesec dana.
- Jedite govna, komšinice. Bojim se da Vas ništa nijesam pitala.
Svuda stiže. Uspjeva da posjeti različite lokale, prošeta različitim mjestima i svojim prisustvom podsjeti na svoj talenat da toliko toga postiže. Izraz nastao iz navike naših ljudi da prave složenice ponekad i nelogicnim spajanjem riječi. Posvuduša ima negativno značenje, nije vam milo da je vidite. Još je ružnije kad se izraz koji upućuje na ženski rod, primijeni na nekog muškarca.
- Đe si bio, Stevane?
- Bio neki seminar za kozmetičare, ulaz slobodan, pa svratio.
- Pih posvudušo, ti si inženjer građevine, šta ćes tamo?!
Lik sa Parkinsonom.
- A đe njemu dadoste da soli meso, vidite li da je sav smeten?
- Ma kakvi, fino mu se tresu ruke, ravnomjerno on to, taman kako treba.
Ljudi došli još pre dva'estinu godina, ali bez obzira da li su došli sa svojih 12 ili 42 godine, nema šanse da se prilagode lokalnom jeziku. Niko normalan im i ne zamera, samo nekad zna da bude smešno.
Muž, žena, deca, svi došli '91 i žive kod njenih. Muž ne radi, sedi i čeka sina da dođe iz škole.
- Kevo, 'oćete pristav't ručka, evo stiže onaj moj laufer!
- Ko bre stiže?
- Ma Mićo, vaš unuk!
- A, mali, tako kaži...kakav laufer. Sa'ću odmah! Hoćete li papriku da operem?
- Je l' friška?
- A?
- Ma kako vi ovdje kažete....svježa, je l' to?
- Aaa...misliš taze?
- E, to! Moram pitat svaki put, ne merem zapamtit nikako! A taman dok vi postavite, ja da uzmem nešto s tavana, đe vam stoje lotre?
- Šta bre?
- Lotre, za popet na tavan?
- Aha, merdevine...u gornjoj šupi su.
- Evo je i Ljiljana, nosi frišk...ovaj, taze kruva...ha! Nauči ga, jeb'o ga ja!
- Nije kruva zete, nego leba:)
- O jeb....đe s' ljubavi, nikako s ovom materom tvojom da se sporazumijem, đe smo došli u pičku mater'nu! Ajd' skuvaj kave, idem samo do tavana.
...
- Đe si mama, joj kakve ludnice u gradu, jedva sam se prob'la da uzmem kruva! Ne morem više prepoznat ovaj grad.
- Ćero, nemoj mi i ti s tim 'kruvom', kao da nisi odrasla ovde.
- Joj, nemoj me mama i ti zajebavat, otkad sam još o'šla odavde, kud sam se i vrat'la u pičku mater'nu!
- Neka si ti meni došla...evo ručka, oprala sam i paprike.
- Je l' friška?
- #$%=!!
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.