Koristi se u situacijama kad se u poslu pogreši a ipak se radi o sitnim greškama koje ne utječu na celinu. Možda je najčešće upotrebljavana uzrečica. Koriste je svi radnici. Vrlo brzo je nauče novajlije jer je to prva stvar koju nauče od starih majstora.
– O sunce ti bogovo... pa što je ovo?
– Koje šefe? (74% majstora se pravi da ne zna)
– Pogledaj dno šahte! Pa kako ti misliš da tuda prođu fekalije?
– MA KO MU JEBE MATER šefe, pa nećemo mi srat unju nit će naša govna tuda ići! (pali cigaru)
– Daj nemoj zajebavat, daj popravi to malo!
– Oću šefe, nebrini de ništa! (99% majstora ne popravi ništa)
Kad ti nešto ne ide od ruke, pa moraš da siluješ i drkaš, pa popizdiš i počneš da lomiš, pa kad ode sve u pizdu pičkine matere, znaš da si u kurcu.
-I ta prokleta slavina!!!!!!!! BRANKA! Dodaj mi malog!
-Nemoj Zorane ko boga te molim! Treća slavina u 2 meseca, bog otac ne može nakupovati koliko izlomiš.
-Ma šu tamo i daj to 'vamo.
... (Zamisli, ne ide.) ...
-Zaglavila se matica, pička li joj materina, 'ajd što jebe, nego ne vadi!
-I uši zavrće!
Izraz koji koristite kada vas neko nečim ponudi, a pre toga ste krišom pojeli 20 komada.
Stara narodna mudrost, koja do sada nije nigde zapisana (verovatno zbog izvesne vulgarnosti koja kroz nju provejava), a zapravo je nekakvo srpsko-stočarsko viđenje legendarnog Marfijevog zakona.
Ukratko, ova poslovica samo obrađuje večnu temu da jedno zlo nikada ne ide samo i da baš onda kada ne možeš da se braniš - neko će sigurno da te napadne ili makar zajebava zbog situacije u kojoj se nalaziš.
Na sred Slavije, u sred špica, nesrećnik gura svoj raskantani Yugo 45 koji se baš tu ugasio jer nema goriva, a malo posle mu je crkao i akumulator od verglanja...
Svi mu sviraju, autobusi hoće da ga izgaze, onaj mučenik gura kao lud, a već je zakasnio na posao pa mu ne gine i skidanje 10% od plate koja ionako već kasni 3 meseca.
Nekako, posle 15 minuta neviđenih muka, sav znojav i zasopljen uspeva da dogura onaj krš do trotoara. Grabi telefon da pozove ortaka koji će možda da dođe i da ga odšlepa...i tada shvata da nema kredita.
Prepun nemog besa, podiže oči prema nebu da pita Gospoda zašto je baš njemu sve ovo trebalo da se desi.
E, baš u tom momentu, "dok su mu noge u blatu" - kao onom magaretu, začuje iza sebe glas pun autoriteta:
"Dobar dan, Vašu saobraćajnu i vozačku dozvolu, molim..."
Festival elokventnosti.
-Nikola, tvoj komentar na večerašnju utakmicu?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 110%, ostavili smo srce na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
-Tvoj pogled na dešavanja na Bliskom istoku?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 120%, ostavili smo bubrege na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
-Koliko misliš da su Frojdove teorije psihoanalize uticale na pojavu nadrealizma?
-Protivnik je bio odličan, njihova igra je bila za respekt, ali mi smo dali 130%, ostavili smo dvanaestopalačno crevo na terenu, publika je bila dvanaesti igrač i mislim da smo zaslužili pobedu.
Večito pitanje koje devojke postavljaju same sebi pre izlaska. Ma, mogu granate da padaju, tenkovi da prolaze tik pored njih, zemlja da se razdvaja na pola, njima to u tom trenutku nije bitno, bitne su štikle. Onda kreću dogovaranja, da li se nose štikle, ako se ne nose, zašto se ne nose, ako se nose, zašto se nose. Ako samo jedna u društvu želi da ih obuje, neće to uraditi, jer ne želi da se izdvaja. Ako samo jedna neće da ih nosi, obuće ih, jer opet, ne želi da se izdvaja. Jer... Žene znaju zašto.
Una: Jao, da li da obuvam štikle?
Lana: Aman, devojko, idemo u Dangubu, sti luda?
Una: U, mnogo me zabole. Ionako sam veći metalac od onih što ne peru kose i nose Metallica majice.
Lana: Kako, hoćeš, ja neću sigurno.
Una: Dobro, onda neću ni ja.
Конкретан предлог кад већ схватите да сте обоје сингл.
Nema šta da se definiše, samo se setite ovoga kada vam neka skrndeljuša bude mudrovala na veliko, pa joj onda začepite labrnju.
U švalersko blejačkom žargonu, način na koji se približavamo identitetu ličnosti o kojoj se priča.
- Znaš onog Miloša... što vozi ''četvorku''?
- Ne znam... koji, bre?
- Onaj sa nokijom... ma znaš.
- Ne znam... kaži lepo o kome se radi...
- Ma, onaj što jebe onu debelu iz ''Palasa''?
Ortak iz kraja. Moderni provodadžija. Makro iz fazona. On ne uzima ljudima pare za svoje usluge jer to radi iz čistog zadovoljstva. On ne jebe. On toliko mnogo jebe da mu je čak i to postalo dosadno pa se sad pronalazi u tome da ortacima namešta ženske. Sve to iz jednog prostog razloga - onog osećaja kad može da podjebava druge na konto toga što je učinio nešto za njih. Uvrnuta verzija Kupidona.
Sima: Ej de si care, šta radiš?
Kupidon u pokušaju: Evo brate ništa posebno, neke ribe organizujem za večeras. Klasika.
Sima: Znaš šta. Prič'o mi Mare što si mu nabacio neku cupi, kaže vrh riba..neka tvoja poznanica. Pa sam mislio..
K.U.P: Šta? Da i tebi namestim neki blajv, jel to 'oćeš?
Sima: Pa ono kao, mislim ako ti nije teško..
K.U.P: ("uvredjeno") Ma znaš šta, skroz ste nesposobni. I taj Mare, umesto što se hvali bolje da je sam nešto na'vatao. Da mu nije mene pičku u životu ne bi video!
Sima: :podjebavački ton: Pa jeste brate, u pravu si, i ja to svima govorim. Da nije tebe ne bi smo znali kako pička izgleda.
K.U.P: Naravno... Aaa, šta? Ma jedi bre govna, znaš!
Kulturan način da nekome kažete da je govno od čoveka. Inače govna ne tonu, nego plutaju.
Jedna od četiri junakinje poznate kosmopolitske serije, i jedina za koju znaju svi muškarci!
Devojka: (posle sat vremena slikovitog prepričavanja epizode)...i onda su Keri i Sama...
Dečko: ...nta! Ona što se jebe sa svima!?
Devojka: A ljuuubaaaviiii, što si takav seeeeeljaaak!? Jesta, ta! I onda su one, bla, bla, bla...
Poslednji očajnički pokušaj papučara da bude gazda u kući.
Krajnji stepen bola u kurcu, vrištanje jaja za sve probleme. Jebe ti se što Mađarska nema more, ti si pingvin, blejiš na santi leda dok ona polako pluta. Oko tebe ratuju sa balističkim projektilima, tebi puca prsluk dok ispijaš pivo i okrećeš prase na ražnju.
Žena koja ima bar dvadeset partnera, matematički gledano. Jednom rečju, radodajka.
A: Šta je, 'vata nejebica, a?
B: Beži bre i ti, nijedna me neće.
A: Idi bre kod Mirke u Toce, nju muž ne jebe ni pet posto, daće ti se i džabe, lep si momak.
Obično se koristi da počastiš neku budalu, koja te jako nervira i ne možeš da je podneseš
Komentar ukućana na dolazak trudne snajke u kuću i pravljenje novog razmeštaja spavanja.
- Ti Dragane od sutra prelaziš u dedinu sobu pošto ne možeš biti sa bratom jer dovodi ONU. Malo se oseti vlaga, ali ćeš se naviknuti. Deda će spavati u trpezariji, tata i ja ostajemo u našoj spavaćoj dok se ne rodi mala. Kad se rodi, prelazimo u tvoju.
- PU! Jedan jebe, ostali najebu.
Rečenica, koju upućuješ sagovorniku kada je “odvalio” neku tešku budalaštinu.
U savremeno doba kada je tempo života izuzetno brz, izraz ima skraćenu verziju:”Bolje da ćutiš...”
Hvala Polaroidu na inspiraciji. Citiram njegov komentar na moju definiciju Jesi li ti bata ili seka? : “ de si video konje zensko ime sasha i sava!!mozda sashka ali sava...al evo ti plusic”
Opravdanje ortaka koji ne zna da jebe nego bez kondoma, na vasu kritiku kako ce gadno da se zajebe.
Y: A znaš ti konje jedan, da možeš tata da postaneš, il još gore, neku boleštinu poberes tako, je li ?
X : Ajde beži. Ja u požar letim gol, pa bolje bez odijela nego da se desi jos da je probušeno.
Proklet lik. Za njega ne postoji loša riba. Jebe sve što može da dohvati prekidač za svetlo i pojede jabuku.
Taj bre šljivu kad vidi mora da je otrase a kamoli žensko!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.