
Pokušaj preljubnice da bar malo sačuva čast.
Kažemo za lika koji je tolko grdan, ružan, nakazan, da ga je otac u dupetu napravio ispao bi lepši. Nego sve je to ok, da taj lik nije u tripu da je on maneken.
- De si Stevo, šta se rajka?
- Ništa, evo kupio duks pa reko' da ga malo prošetam centrom - evo me ko' maneken!
- Daaaaaj ne seri, da te boli kolko si grdan ne bi dočekao noć!!
Do jaja sam riba, ali hoću to da čujem od tebe.
Riba (gleda se u ogledalo): Joj bože, na šta ličim, baš sam ružna!
Lik: Ma daj bre, šta ti je, dobro izgledaš.
Riba: Eto, to je toliko očigledno, da ti je teško i da me valjano slažeš.
Lik: Nije, ozbiljno ti kažem, super izgledaš.
Riba: Stvarno?
Lik: Naravno!
Riba: Sigurno?
Lik: Ma sto posto bre!
Riba: A šta ti se to toliko sviđa?
Lik: Pa... Imaš lepe oči, lepu kosu, lep....
Riba: Šmrc, šmrc, eto znala sam! Imam male sise i pljosnato dupe!
Lik: Nijeee mico, imaš baš fine grudi i savršeno...
(sat-dva kasnije)
Riba: A vidi kako imam asimetričan vrat, odvratna sam!
Lik (ispijen kao dvolitra u studenjaku petkom uveče): Imaš vrat ko u labuda, muzo moja (da ideš više u pičku materinu).
Životni moto svakoj iole odgovornoj manekenki.
Sveta mantra i laž nad lažima koju poput brbljive are besomučno u etar puštaju svakojaki baroni i barončići Minhauzeni.
Iako su vešti manipulatori, sposobni da u deliću stotinke promene tok priče ili izostave manje bitnu laž, sam kostur priče uglavnom je sledeći:
Veče nad gradom. Pada neka sitna, dozlaboga sumorna kiša. Moje odabrano društvo i ja se sklanjamo u jedan bar (pab, ređe fićka...). Ostavljamo kišobrane, sedamo za sto u uglu i raskomoćujemo se, razbacujući šešire, ešarpe i kapute na i oko stola. Mračna atmosfera, prigušena svetla. Dim. (da, OVO je kostur priče, što tebe čitaoče ne treba da čudi jer su pripadnici baronske sekte obdareni blagoglagoljivošću). Nismo stigli da naručimo ni prvu turu (ja uvek crno vino, plebs moj ljušti maćato), kada spazih - NJU. Sedi za stolom u društvu prijateljica, ispija neki kao besana noć zavodljiv koktel čiji naziv se i dalje ne usuđujem izgovoriti. Drugarke čavrljaju k'o guske (što i jesu), ali ona svojim srnećim okama gleda pravo u - MENE (a u koga bi drugog msm stvarno). Mačujemo se pogledima sve dok ona stidljivo ne obori svoj ('El osećate kako se izdrkava nad vama slušaocima?), i tako u jednakim vremenskim razmacima. K'o mačka i miš bla bla igra se sa kosom bla bla čekam povod. Kad ono - ne radi joj upaljač (Ma nije nego!). Ustajem i sa svojih metardevedespet koji moju pojavu čine još impozantnijom, prilazim i njenoj pljugi prinosim plamen...
REZ! STOJ! E neš ga majci rodžače! Pa dobro, svi znamo kuda ova priča vodi. Kraj je uvek isti: glavni protagonista jebe (a mi mu ga još i podućkamo slušajući ove boranije).
Cela farsa, po običaju, ima old skul noir prizvuk - grad, kiša, on mlad i lep, ona mlada i pogađate - lepa. Mesto dešavanja: bar. Svira neki džez, nikako turbo seljanija, ne. Jedine promenljive u celoj priči su detalji na relaciji šta - kako. Najčešća varijanta je ova iz naslova (baron preuzima inicijativu, sigurica), alternativa je da mu ona priđe i priupita ga za vatru (Vamp ženska, arhetip), dok je bekap plan za one najmanje sumnjičave slušaoce dobro, staro ''prosuo sam joj piće'' (igra na kartu smotanosti). Jedno je sigurno: za koju god lažu da se odluči, taj tera svoje.
- Da pogodim: i onda je mrmot zavio čokoladu u foliju?
- Ne, tebreks, otišli smo do mene i...
- Igrali se ćorave bake, jasno.
- Što jedeš govna?!
- Znam kako se završava ova pričica: ujutru je već otišla u žurbi dok si ti spavao snom pravednika, al' je zaboravila brus koji i dalje čuvaš kao trofej. Moram palim sad, reci joj da je pozdravljam... A da, ne možeš jer si ''slučajno'' obrisao njen broj. Ili ima muža pa ne želi više da te vidi. Ili, sirotica, ne postoji. U svakom slučaju, pozdravi kući.
----------------------------------------- SK 2o!6 ------------------------------------------
Omiljena rečenica kojom se zapuše usta svima koji te u maloj sredini zajebavaju što do sada nisi imao devojku. Elem, kako se u maloj sredini sve sazna, tako su često na tapetu stidljivi momci koji nemaju uspeha kod devojaka. Njih lokalni, "iskusni" momci često zezaju zbog nejebice i neimanja seksualnog iskustva. Laž se ne isplati,jer se brzo razotkrije. Zato ovi stidljivi momci jedva čekaju da stasaju za armiju. Odazivaju se na prvi poziv i sa radošću odlaze da odrade dug otadžbini, ali i da skinu "mrak", makar pred lokalcima u svojoj sredini, kojima će još dugo ispred podruma pića , uz pivo, pričati o svojim seksualnim bahanalijama sa razvratnim devojkama dok su tamo negde služili armiju. Naravno, tada stiču pravo da i oni zajebavaju novu generaciju mladića nejebača koji tek treba da stasaju za vojsku...
Jel bre Slobo da te pitam nešto, al iskreno?! Jes ti jebao nešto u životu?
Ih bre čika Rale pa kako , jebao sam dok sam bio u vojsci! E kad se setim, Bela Crkva, jezera , leto, a mi mladi vojnici preskočili ogradu...Čika Rale ne smem da ti pričam, uvatiće te srčka!
Znam znam sinak, služio sam i ja armiju...
Vratio sam ti dođem ti.
Nisam imao tada da ti dam određenu sumu, ali sad sam skrpio, pa ti vracam.
Izraz koji nikada nećete čuti od bilo koje devojke,jer,ma koliko neki komad garderobe bio uzan u struku,ona će pokušati da se uvuče u njega...
Ljudska priroda objašnjena u par reči; potreba da se uvek vraćamo starim odlukama — kako našim tako i tuđim — i razmišljamo šta bi bilo da smo odabrali ono drugo, nakon što se prvo loše pokazalo u praksi.
Šta da su mami onog dana kada su me pravili bilo neplodni dani ili da ga je tata izvadio na vreme, bi li sada ovo pisao ja ili neki drugi Težak slučaj pakla? A šta da sam ono leto ostao kući da učim umesto što sam otišao na bazen, šta da sam položio taj jebeni popravni, sad bih bio na faksu a ne opet četvrta godina srednje? A šta da je deda batalio cigare na vreme, je i` bih morao u sredu da idem na četrdeset dana?
— Je i` se sećaš kad sam mogao Micu da opalim?
— Micu doparu?
— Da, i tad je bila hiv pozitiv!
— Haha, zamis` to!
— I šta da sam tog dana jebao, sad bih se jebavao po apotekama i ustanovama. Ne daj Bože nikome!
Pesma Tajči & Hari Mata Hari, prerađena da odgovara današnjim generacijama.
- 17 mi je godina i sve sam probala, 17 mi je godina i sad sam se smorila.
Uživajte glupa deco u detinjstvu malo, jeblo vas preuranjeno odrastanje.
Internet verzija čuvene "pretvorio sam se u uho".
S obzirom da se na netu velika većina komunikacije obavlja preko tastature, "pretvorio sam se u oko" je mnogo prikladniji izraz, da nekome stavite do znanja, da sa nestrpljenjem očekujete, misterioznu vest koju vam je najavio.
FB CHAT
-Brate znaš onu dronfulju Jecu?
-Znam.
-E pa jel znaš njenu švecu Kaju?
-Znam, što?
-E pa ako znaš Kaju, onda znaš verovatno i njenu drugaricu Bucku?
-Znam Bucku, dobra je.
-E pa jel znaš ko je kresnuo Bucku?
-Nemam pojma, pričaj! Pretvorio sam se u oko.
Sindrom koji se dešava svakome ponekad kada je jako zamišljen i/ili rasejan.
Ja : Ako me Sima ispali za onu vutru, najebaću mu se mile majke, ovo je stoti put, uopšte više neću da ga tolerišem što mi je drug i što se znamo sto godina, ispalio me je kao pička poslednja, pun mi ga je kurac bre. I za onu malu sa prvog isto me sjebao, a zna da sam se ložio na nju, kakav smrad...
Keva : Zvao te Sima.
Ja : (Uf, da li sam pomislio ili sam rekao na glas?!) Što mi to kažeš?
Keva : Pa, zvao te,kad si bio napolju, kažem ti.
Ja: Aaaaaa (olakšanje), dobro.
Keva: Da nisi opet našao nešto u parku kad se tako čudno ponašaš?
(Videti nije moje naš`o sam)
Izraz koji se koristi kako bi te pripremili na neočekivanu užasavajuću bol,uglavnom se izgovara uz lazni osmeh praćen trunčicom tuge i zabrinutosti...
Kod zubara:
(nestalo je anestezije posto ste otišli kod drzavnog,jer nemate para da idete kod privatnika)
Doktor: nije još stigla anestezija?(mrmlja sestri kako ga vi ne bi čuli ali fail'uje)
Pacijent:Nema anestezije? Da dodjem ja drugi put?
Doktor:Ma jook bre de ćeš sad kad si već dosao?
Pacijent:Ali ipak..
Doktor:Ne boj se ništa.(stavlja masku,uzima bušilicu i približava se vama i sa naboranim čelom izgovara) Ovo će malo da boli...
Izuzetak od pravila
- Udaje se a nije trudna?
Veoma cesta situacija u latinoamerickim serijam gde neki od likova sedi sam u sobi i u narednih 15 min prica sam sa sobom stvari koje normalan covek verovatno ne bi ni pomislio.
Kod nas kad bi ga neko cuo poslao bi ga u ludnicu bez razmisljanja.
Krajnji stadijum alkoholizma.
-Vinjak? Ma beži, ne pijem taj krš...
-Daj ne seri, šta biraš. Nema ništa drugo, a ovo je još i super. Ja sam pio i MB kad sam morao!
Najčešći komentar u fejsbuk književnosti. Odiše oduševljenjem čitatelja koji zapravo, indirektno daje do znanja autoru da ga boli racku za njegovu kreativnu eksploziju. U svakom slučaju bolje od "Ovo je ostavilo dojam na mene" gde ne znaš ko koga plodi.
-Smrt me ganja dolinama tuge.
Uništava mi moždane vijuge
Komentar: Ja sam bez teksta. Stvarno predobro! (i sad onaj emotikon sa izbečenim očima koji ne smem staviti jer se protivi pravilima sajta)
Rečenica koja odražava klinačku potrebu da budu svrstani u neku fioku, neku grupu ljudi sa kojom će imati nešto zajedničko, da ih prepoznaju na ulici, jer su obučeni u skladu sa svojom deklaracijom, pa čak i da se dele unutar svojih podela na sitnije grupe, sve misleći da podstiču zajedništvo. Zapravo, potpuno suprotno - produbljuju jaz među svojim vršnjacima koji je i ovako preveliki usled preteranog otuđivanja kraj tv-a i kompjutera. Pokušavaju na ovaj način da izgrade svoj identitet,ali nisu svesni da se stapanjem u masu sličnih svaki identitet gubi,ostaje samo masa. Tada je sve jedno da li je u pitanju punk, rock, pop ili turbo folk kultura, masa je masa i nikada nije dobra za individuu. Svako stariji od 20 godina ko izgovori ovakvu ili sličnu rečenicu treba da poseti psihijatra.
Ovako baba savetuje unuku da kojim slučajem i unuka ne napravi istu grešku kao i baba.
unuka: Slušaj baba, ja sam sada sa Peđom, ali Goran mi se tako sviđa.
baba: Jaoj ćerko, babina budalo, kad sam bila mlada davala sam svima koji su tražili, krivo mi je samo što nisam nudila i onima koji nisu tražili.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.