Sofisticirani izraz koji na duhovito prepleteni način epitetiše romantičan naziv za kurac i pičku.
- Vendi, molim Vas, želite li nešto da podelite sa našim čitaocima. Na vezi je Dragan iz Kurira.
- Eeeej, pa desi ti bre. Nismo se videli dugo. Mmm, Draganče, stare vatre nisu zgasle, uljezu moj, mmmm...
- Aj ne lupaj, znaš da sam se oženio. Nego, zovem te da mi daš kratak intervju za novine.
- M, samo da znaš, ribica mi radi kao meduza, a ti kako hoćeš, hihi. Kaži, ko je sad jeo govna za mene?
- Mašinka Lukić.
- Šta oće ta stara pička?
- Nije samo ona nego i Senny i Lidija. Rekle su da ti je spot za pesmu jako glup a pesma ni za pomije.
- Poruči onoj plavoj veštici, podguznoj muvi, da podšiša cveće, a onoj ćuprijskoj fuksi da pošalje muža da mi posisa nektar.
Kada pred mužem dotične lekarke,kao klinac,počnete da pričate o tome kako vam je krvnički zabila "bocu" u dupe,i da ste je pritom opsovali,ali ne dovoljno,pa sad završavate.
-Sine,ovo je Dragan,on je muž one lekark...
-Tata,a el idemo i danas kod one kučke?
-Nemoj tako sine,kučke su žene kučića,nemoj da porediš sa nekom ženom,nije lepo...a na koga si mislio?
-Kod one što mi nabila bocu u dupe,majku joj njenu bezobraznu,kako sam je opsovao...
-Ćuti tu!(udara po glavi,stavlja detetu ruku na usta,ali dete nekako nastavlja da priča)
-Da,kako sam je samo opsovao,rekao sam joj da je komunalka,rospija,kurva,da joj smrdi iz usta,ima šumu ispod miške,da je krezuba,da je roditelji našli u kontejneru,da je gadna kao ono mrtvo kuče u mikrotalasnoj u onom hororu...kako se ono zvaše..Drag...
-(otac u stilu američkofilmskog sloumoušna govori noooooooo,sa zamahom ruke ka dečaku)
-Dragana Mirić!
-Majmune jedan,marš u auto...izvini,Dragče,ma znaš kako,deca su to,ne misli on ozbiljno...
-(Dečak gura glavu kroz prozor)Mislim!
Ono što daje snagu pedijatru koji nema svoje dece.
Dođem kući s posla, podgrejem pasulj od juče. Pogledam nove vesti i malo sporta dok ručam. Sklonim i operem posuđe, obrišem prašinu i usisam. Popijem pićence uz neku laganu muziku iz mladosti. Operem čašu i obrišem kuhinju za svaki slučaj. Odspavam popodne sat vremena, ustanem i malo prošetam po okolini da vidim šta radi svet. Vratim se kući, pojedem neki sendvič, pasulj ostavim u frižideru - sutra ću da ga prepržim jer ne valja da se dva puta podgreva, mrzi me da kuvam nešto drugo. Upalim televizor da pogledam neki dobar film, ali ne nalazim ništa zanimljivo.
Tad izvadim drvenu kutiju koju mi je napravio otac mog prvog malog pacijenta i u kojoj držim fotografije sve dece koja su kod mene dolazila. Sve moje dece. Tu je i Marko koji je otišao u Nemačku i ponekad svrati kad je ovde, tu je i Nemanja čiji sin je sad u vrtiću, Milica koja trenutno nosi blizance, a dolazi kod mene za savete... Jovana, Dragan, Sanja, Strahinja...
Jedva čekam jutro da ih sve ponovo vidim.
Iliti oblogovača.
Rakija koja nastaje kao nus produkt pravljenja vina, takozvana komina. Ali, kako u našem narodu postoji običaj da se ništa ne baca, tako se i komina sipa u flaše, pa nastaje komovica. Ona koristila je za spravljanje rakijanih obloga za lečenje reume, povreda, ili pak povišene temperature, odakle potiče i naziv obloguša.
Komovica nije za piće, ali u izuzetnim situacijama manja doza se može poturiti nepoželjnim gostima ili okorelim alkosima.
- Komšinice, ajde na kaficu, čula sam neke slatke tračeve...
- Joj, Marta, ne mogu, Nikola mi ima temperaturu 39 sa 7! Moram da ga vodim lekaru...
- Ma mani se ti lekara, nego ti njega istrljaj oblogušom, i već ujutru nećeš moći da ga skineš sa sebe... Ako nemaš, imam ja neke komovice pa ću ti doneti...
---------------------------
- Milorade, traži te komšija Dragan. Rekla bih da je opet iz kafane produžio kod nas. Smrdi k'o natega!
- Jašta je nego iz kafane, potrošio sve pare, pa došao ovde da pije za džabe! Gadno se navuk'o na moju domaću. Saću ja njemu da sipam malo one obloguše...
- Ajoj, crni Milorade, nemoj da otruješ čoveka, nema lošu dušu, samo voli da popije...
- Ma neću mnogo, samo malo, pa kad vidi da ne ide, otići će valjda.
U zavisnosti od spoljne politike medija, vesti su različite:
Al-Jazeera: Dok je bezbrižno čuvao ovce na proplancima Afganistana, mladog Talibana je pogodio američki Predator Missile (5 Killstreaks) i j#bo mu kevu za sva vremena. Osim njega je umrlo i 200 ovaca namenjenih za izvoz na srpsko tržište.
CNN: Dok je grupa mirnih, nenametljivih i naivnih američkih vojnika bila na izletu u Afganistanu, muslimanski ekstremista i radikalni fundamentalista je pucao na njih iz bazooke, međutim tom prilikom se sapleo i udario glavom o kamen, i preminuo. Američki vojnici su preživeli, čudom, i oprostili su muslimanskom ekstremisti i radikalnom fundamentalisti, jer veliki praštaju!
B92: U najnovijem ISNAJDERU, Brankica Stanković otkriva kako je Dragan Džajić skrivao novac u Afganistanu, i tom prilikom finansirao uzgajanje droga. Na fudbalskoj utakmici između Partizana i Crvene Zvezde, navijači muftije Zukorlića poreklom iz midl-ista su uzvikivali "Sharmoota Haygana Brankica " (horny bitch Brankica ) i "Elif air ab tizak! " (a thousand "dicks" in your ass!)-očekujemo reakciju države!!
Pink: Isidora Bjelica objavila 2 knjige: "Kako stalno visiti u Magazin-in-u a da gledaoci ne primete?!" i " Priručnik za ziljave pi#ke kroz filozofiju časopisa Bravo"
Koristi se za suprotno od dobrovoljci. Slično kao dobrozorci samo mnogo zajebanije.
-Brate što se smejete ko ludi?
-A pusti brate, Mare priča viceve ceo odmor, jeboga ćale nije normalan creva mi od smeha ispadoše.
.Nači Mare zamorac za viceve?
-Taj stil, brate.
_____________________________________
-Brate šta ste radili na času?
-Ništa.
-Aj ne seri.
-Pa lepo ništa Dragan lupo fore i ona ga natera da odstoji ceo čas međutim debil poče da se smeje i ispade kroz prozor.
-Nači bio joj zamorac za primer drugima? I šta je bilo kad je ispo?
-A pusti moron slomio kičmu i obe noge. Zvali hitnu, nema vozila, zvali vatrogasce i ovi se smiluju i pošalju neka kola.
-I šta onda?
-Ma pusti kreten iskrvario na pločniku morali da peru pločnik šmrkom.A jadne tetkice morale da čiste bilo ko u "Saw 2"!
-Dobro što sam pobegao!
-Taj rad brate!
Dvosmislena recenica, u pusackom drustvu, pogubna za osobe sa kratkim fitiljom. Mesto desavanja su uglavnom kafane, ucesnici imaju obicno preko tri banke i trenutno raspolozenje im je na nivou rezervne gume, pa u nedostatku boljih stvari za reci, omakne se nekom lokalnom filozofu da podeli sa drugarima koliko je vezan za njih, recenicom koja ce kod kratkofitiljasa odjeknuti kao petarda u buretu baruta.
(Radoje, Milisav i Dragan sede za kafanskim stolom; kao iskusni lovci, ubise par "jelena", pa zalise to sa 2-3 domace ljute... Malo se iskukase nad tuznom sudbinom naseg napacenog naroda, uz neizbezan paket psovki politicara, i ostade im samo camotinja u srcu i piskla ispred njih)
Milisav povuce dubok dim, izbaci ga zamisljeno u plafon, otrese nakupljeni pepeo sa vrha cigarete u pikslu i glasom punim bratstva i jedinstva, pomesanim sa filozofskim otkricem, rece:
Nas tri druga, svi tresemo u istu rupu...
Radoje se zagrcnu od povucenog dima, zakaslja, otrese ruku Dragana koji ga je potapsao po ledjima. Razorogacenih ociju gleda u Milisava, pa malo u Dragana. Seti se kako je cale malo-malo tukao majku jer je komsija dosao kad on nije bio tu, kako je svoju prvu zenu Stojku, zatekao pored bunara sa onim sto mu istovarivao drva. Zabljesnu pred njegovim ocima iskra besa, bola, prevare. Ustade od stola ne pogledavsi nijednog od njih i ode kuci cvrsto resen da "svim mogucim silama" ispita Radojku o cemu su oni to govorili.
Naizgled ponizno prihvaćanje zasluga za uspješno obavljen rad na projektu koji je duže potrajao. Osoba želi vratiti dug zajednici koja je uložila u njega. Međutim, iza te lažne skromnosti stoji iznimna razina oholosti i arogancije, popraćena sa suptilnim osmijehom.
☆Predsjednik HNS-a Šuker: Kada je sport diljem svijeta stao, vidjeli smo koliko je važna njegova uloga, ali Hrvatska je pokazala profesionalnost i prije svega želim zahvaliti svim zdravstvenim djelatnicima te igračima, stožerima i svima koji su radili na ovom projektu.
☆Liječnik-genetičar Dragan Primorac: Pokazana je velika odgovornost i velika volja. Projekt je realiziran zahvaljujući sjajnim ljudima u Zdravstvenoj komisiji i Povjerenstvu za povratak nogometa, koje obuhvaćaju najkompetentnije ljude diljem Hrvatske. Hrvatska svjedoči izvrsnost unutar sustava zdravstva i znanosti, kao i unutar nogometa, a ovaj pionirski projekt snažno pozicionira Hrvatsku i prepoznaje ga se kao 'hrvatski model'. Meni je drago što je moj rad prepoznat. Osim toga, impresioniran sam odlučnošću klubova i njihovim poštovanjem propisanih mjera koje sam uspostavio. Mi kao društvo rastemo i napredujemo kada se poštuje struka i ovo je ogledni primjer kako bi se trebalo odvijati i u budućnosti.
Rođendanska čestitka spakovana u kovertu.
Keva: Evo su tetka i teča.
Slavljenik: (u sebi) u do jaja, nose koverat, mora da je neki keš. Konačno neko da se otvori, puna mi soba ovih šugavih vina, kad udjem osećam se kao u vinskom podrumu.
Tetka: Jao pa srecan- CMOK - rodjendan- CMOK- sve najbolje- CMOK.
Teča: E pa slavljeniče da se ne ljubimo, srećan ti rodjendan, evo od mene i tetke.
Slavljenik: Jao pa nije trebalo, hvala! ( u sebi) de nije trebalo , zaglavio sam devet soma u kladži ,ima noge da mi polome. Ček da otvorim da vidim koliko je.- Odlazi u sobu gde se talože pokloni(vino)- Uh bar da je četres jevreja , kako bi mi leglo, bacim singl i imam da vratim dug- Otvara koverat i u njemu nalazi papirčinu na kojoj hemiskom piše " SREĆAN ROĐENDAN ŽELE TI TEČA DRAGAN I TETKA MILICA! vadi papir i u neverici gura ruku u prazan koverat - Čestitka! Pu mamu im jebem pa mogli su bar za vino da se otvore.
Što su stariji, sve se ređe dešava da nešto razumeju isprve. Nisu oni jadni krivi što je majka priroda napravila takav zajeb da kad preteraš sedamdesetu, pališ sporije od starog trabanta. Teška krečana. Nebitno da li si proveo život prodajući jaja na pijaci ili kao predsednik akademije nauka... kad dođu godine, sve je manja razlika. I večito im nešto nije jasno. A ko se zatekne na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, nek' mu je sa srećom...
Na TV-u pominju da naš glumac Dragan Petrović - Pele igra u nekoj pozorišnoj predstavi. Baba nešto načula i počinje:
- Pa zar ovaj još igra?
- Ko, baba?
- Pa ovaj...Pele.
- Naravno, što ne bi?
- Pa otkad on igra, jebo ga otac...još ga je deda gled'o dok je bio živ!
- A?? Šta ti je baba...pa nije on baš toliko mator.
- Kako nije, bre? Bio na televizoru još dok se nisi ni rodio...još pre tries' godina! I još igra, buba ga pojela!
- Ma kojih trideset baba, čovek počeo da glumi tek osamdesetih.
- Glumi?
- Pa da...glumac. Šta si ti mislila?
- Pa ja mislila fudbaler!
- Fudb...?? A, ma idi bre baba...ti misliš na onog brazilca. Čovek bre prestao da igra odavno, ovo je naš glumac, nadimak mu Pele.
- Koji ti je taj?
- Ma znaš ga bre...Laza iz 'Lepih sela'.
- Gde su ti ta Lepa sela?
- Ma film, bre baba!
- Ne znam, ne gledam ti ja to. A znam da je onaj iz Brazila, nego mislila da mi imamo našeg Pela...
Nakon emitovanja prve dve epizode ovog serijala, počela je serija hapšenja, međusobnih optužbi Vukajlijaša, pretnji autorki Insajdera Brankici Stanković, a došlo je i do prvog pokušaja atentata.
Naime, nekoliko sati pre emitovanja trećeg dela emisije, naša hrabra novinarka i autorka Insajdera Brankica Stanković je ranjena u Leskovcu ispred jedne ćevabdžinice, gde je čekala deset s’ lukom.
Odmah je zbrinuta u bolnici ali njeno stanje još uvek nije stabilno.
Inače Brankica je ranjena zbog toga što je udarila na zmijsko gnezdo i postavila još nezgodnija pitanja.
Da li je istina da je Vukajlija puna rasizma i da su uvrede na račun drugih rasa i nekih nacija toliko uzele maha da je i sam Kaizen nemoćan u sprečavanju ovih uvreda koje svakodnevno, po ceo dan kruže sa ovog sajta po čitavom svetu?
Da li je istina ono što se samo po skrivenim ćoškovima Vukajlije, a tvrde Kaizenovi protivnici, da je bilo mnogo malverzacija u preprodaji igrača iz njegovog fudbalskog kluba FK Vukajlija, a da je u svemu tome najviše učestvovao menadžer iz senke koga svi znaju samo pod nadimkom Mlata?
Šta se dešava na okupljanjima koja organizuje za sada takođe nepoznata osoba kojoj se isto zna samo nadimak, natnat i da li je istina da se na tim okupljanjima propagira neko sektaško učenje, konzumira droga i alkohol i uz blagoslov moderatora se radi čak i na rušenju države?
Da li je dodela nagrada Vukar nameštena i već se unapred znaju pobednici nekih kategorija?
I na kraju se postavlja logično pitanje. Da li Kaizen uopšte kontroliše Vukajliju ili je sve otišlo do đavola?
Bojanboj: Brankica Stanković je primljena oko 18 časova u našu bolnicu i posle nekoliko operacija i teške borbe za njen život, nacija može da odahne, jer je njeno stanje sada stabilno. Ne možemo još uvek da vam damo više informacija zato što smo dobili zabranu od strane Ivice Prasića, pardon Dačića, da ne odajemo nikakve detalje dok je istraga u toku.
Ivica Dačić: Počinioci ovog gnusnog čina će biti uhapšeni i na pravednom suđenu osuđeni na doživotne robije jer je jasno da je ovo pucanj na državu. Ja sam non-stop na vezi sa Predsednikom Borisom Tadićem i on se već unapred izvinuo Brankici zbog ovog ranjavanja. Počinioci su sigurno došli sa Vukajlije i mi ćemo ih privesti licu pravde.
Dejs: Nemam nikakav komentar, spremam se za vukajlija kup i pustite me na miru.
Bruce: Ja sam par puta rekao da bih Brankicu odveo na tuširanje čim mi deca legnu, ako me razumete, ali ne zato što njoj treba tuširanje, nego zato što....ma ne razumete me jel tako? Nema veze, razume ko treba, odoh.
Penzioner: Mene samo zanima zašto je ona jela deset sa lukom skroz u Leskovcu kada sam ja mogao na placu gde puštam golubove, da joj spremim roštilj kakav nije probala u životu. Pod puštanjem golubova mislim na prave golubove, letače one....ma nema veze.
Penzionerova žena: Debeli kakve su ovo kamere, jel opet u javnosti govoriš o nama kao što si puštao defke na onoj tvojoj Vukajliji?
Penzioner: Ne draga, ovo je za Insajder. Pričam o roštilju.
Kosmopolita: Jao što su bre slatki, more bež’te te kamere i pustite ljude da se vole. Nemam nikakvu izjavu. Idem kod Elle i Džonija na svadbu, ponela sam i dres.
Avatar: Pa ja sam čuo da vredžaju na toj Vukajliji nas Romulance ali nisam ovako vid’o šta tačno. Nisam ja ovako im’o problema sa njima i moj brat Đedaj i ja smo čak pomalo i popularni postali jer nas neki tamo opis’o.
Čedomir Jovanović – Dramaturg: Ja sam upozoravao da sa tog mesta konstantno dolaze uvrede na nacionalnoj i rasnoj osnovi, a ogromna količina tih uvreda ide i ka seksualnim manjinama. Često se tamo mogu čuti izrazi poput Čamuga, Ganci, Uglješa, žuti, dukatlija, vilenjak i razne druge uvrede kao i njihova monstruozno uvredljiva poređenja crn k’o podrum, žut k’o definicija Johnny Kurajbera i tako u nedogled. I ja sam često bio žrtva njihovih napada i povezivan sa drogom iako svi znaju da kašiku nosim sa sobom zato što volim da jedem kuvano pa da imam čime da jedem ako naletim na neki pasulj recimo. Ova guma mi služi da je stegnem oko ruke ako negde iskrsne dobrovoljno krv da dam, a ovo žuto u kesici nije heroin kao što zlobnici tvrde, već žuti šećer koji je daleko zdraviji od belog i ima čudesna svojstva kada se konzumira introvenozno.
Predrag Azdejković: Ja mislim da su na tom sajtu sve homofobi koji se boje homoseksualca i kao i svi koji nas vređaju i tamo su sve latentni homoseksualci i vreme je da se autuju. Odoh sada da vozim rolere malo da razmrdam guzu jer od kada je bio samit nesvrstanih imam neke bolove u tom predelu.
Mlata: Prodaja fudbalera se vršila potpuno normalno i po svim zakonskim pravilima a to što su odlazili u Azerbejdžan, Kazahstan i tako još neke zemlje tog regiona je sve zbog toga što to trenutno diktira tržište. Porez? Kakav porez? Pa mi smo ih ustvari poklanjali, a za to se ne plaća porez. To da smo napravili milione je čista glupost. Ja još spavam na tetkinom kauču u istoj sobi u kojoj spava i Božidar Đelić jer nam je to zajednička tetka i ima dva kauča.
Filozof: Ja kao volonter u organizaciji dodele nagrada mogu da izjavim samo da su to sve insinuacije ljubomornih ljudi. Vukar nije namešten i nominacije upravo traju. Nije tačno da smo nagradu za najseksipilnijeg vukajlijaša već dodelili Smarku, jer ima još da se glasa.
Predrag Azdejković: Mmmmm Smarko. Baš je sladak.
Smarko: Viđu pedera. More mr’š avetinjo jedna, ja sam ponosni potomak Njeguša i volim samo žene, oca li ti jebem pederskog.
natnat: Okupljanja vukajlijaša su potpuno normalna i ne dešava se ništa od gore navedenog, samo se ponekad neko malo ubije od alkohola i jedva dođe kući ali o drogi, sektama i tako tim glupostima, nema ni govora. Želim još jednom da kažem da Buksnetina i ja ne koristimo ova okupljanja za preprodaju narkotika.
Buksnetina: OOOO Buksne ale.
natnat: Ne sad čoveče evo ih ovi iz Insajdera. Ovaj, pod buksne moj kolega misli na stezaljke koje omogućavaju uspostavljanje električnog kontakta sa metalnom žicom. Evo ovde je kolega Električar koji to može da potvrdi.
Dragan Marković – Palma: Zamolio bih da prestanu da konstano vređaju moj zoološki vrt i mene kao i da gospodin buksnomanijak koji je stanovnik ovog grada, a pouzdano znam da je i vukajlijaš, prestane da žvrlje grafite “jebaćemo žirafu” po zidu zoološkog vrta, hvala.
Kaizen: Ovo je potpuno rasulo. Ko me je i terao da pravim ovo. Prodajem Kinezima sajt i bežim odavde da jedno dvadeset godina odmaram od ovih ludaka.
I još mnogo toga u poslednjoj emisiji Insajder o Vukajliji 3. (Ne)moć Kaizena samo na B92.
Tobogan izjava osobama koje misle da je za određenu radnju presudno oruđe, a ne shvataju da je najjače oruđe u njima samima. Nesvesni da ako skrenu fokus sa predmeta i usresrede se na samu tehniku, srčanost i želju, mogu postići daleko više. Jer iza svakog svijetlog oružja se ipak krije samo mali, nesigururni, upaplašeni čovečuljak.
-Šćepakadabra: Joj matori vidi šro sam uzo nove kope, Neke Mercurial, k'o Kristijano ima da pokidam! Ti samo šalji lopte u prostor a za ostalo ću se ja postarati.
-Sale kapiten: Ok. Aj sad pali...
I GOOOOOOL!!! Marko Šćepović!!!
-Vidi molim te ovog Šćepovića vezaru, iz pet stopostotnih šansi on je dao jedan go i sad se busa u grudi ko da je oslobodio Beograd.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Konstantin: Aj dotu pičko! Kupio sam novu Blizard tastaturu pravljenu specijalno za dotu, devet somića, al kida! Znači sad mi nema ravnog!
Stefan: Aj pešovanu.
FIRST BLOOD!!!
-Konstantin: leave the game.-
Stefan: Ha-ha. Mali iskompleksirani nub-liver.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Joj nemam ni za cigare...
-Ma pusti sad to nego da ti pričam što sam kupila platinasti vibrator. Sa-vr-šen-stvo! Misli znam da je glupo, ipak ti nemaš ni za has a ja se ovde rasipam, al' šta ću...
-Ma opušteno. Mene moj Dragan jebe! OPAAA!
Kulminacija naše kinematografije, spakovana u 30 minuta agonije, uz repriziranje na svaka 3 meseca, da se narod veseli konstantno. Serija odmah dobija epitet rekorder po gledanosti i time opravdava silna repriziranja koja će uslediti. Naziv Srećno blago porodičnih kamiondžija ne ostavlja puno nedoumica oko sadržaja, koji je po rečima producenta Siniše Pavića : 'Svež i originalan'. Strani mediji izveštavaju da nemamo prava da pravimo srpske Avendžerse od naših junaka.
Paja kafanski džedaj master, zajedno sa Čkaljom akademskim neuspehom radi u Post Ekspresu i drpa promo materijal koji preostane. Baba Riška konstantno zove Aranđela, iako ge u scenariju nema, ali navika je to. Sima beži na svake dve epizode, time dodajući dramatičnu notu neizvesnosti, dok Neca i dalje nije naučio kako se plače. Bojković glumi dominantnog matrijarha porodice, tako da je svejedno ko glumi muža, kilav je svakako. Klavir postaje novi muž štaviše. Bliži rođaci Đoša i Špic donose na platno samo 'muziku za smešne događaje' iz Porodičnog blaga, jer to samo i mogu na platnu. Radošu Bajiću se oduzima uloga naratora, jer epizoda ne može da traje duže od pola sata. Sin Dragan je imao korektivnu operaciju, i više nema straha da će mu oči ispasti. Nakon nesuglasica sa producentom i apsolutno nepovezanim Sašom Popovićem, Mitrović otkupljuje seriju i prenosi je na Pink 7 (bivša Prva (bivši FOKS)), posle kraće bitke sa oživljenim Art kanalom.
Veliki Romulanski heroj poznat u favelama i pod nadimkom Žumance.
Postao je čuven međ njima zato što ih je prvi podstakao da se sele u Obećane zemlje - Boljevce, Ovču i Zemun Polje.
Rođen je obeležen belim tenom i žutom kosom koja je kod Romulanaca poznata kao boja sreće, pa su zbog toga svi voleli malog Džilasa koji je vredno radio, vukao gajbice sa Markom Miloševićem, skupljao kartone, pa dobro, ukrao je i koji šaht, al mora od nečeg da se živi i malo po malo stvorio je imperiju.
Tada je upoznao velikog zaštitnika ljuckih prava i ljubitelja krava i teladi Borisa Tadića koji ga je uveo u DS, postavio za gradonačelnika i dopustio mu da najzad ostvari san svih Romulanaca. U svemu tome je pomogao i njihov veliki prijatelj Miroslav Mišković, koji je na mestu njihovog stradanja napravio ogroman kompleks spomenika zvani Belvil,
Sada Džilas radi na drugim projektima pomoći svom narodu, a najveći od svih je nova Parada Romulanaca, za koju ovaj put pokušava da se izbori da traje nedelju dana i da se nazove Festival Romulanaca. Sa njim rame uz rame rade njegovi drugari Šapić i Šaper koji možda nisu Romulanci, ali u njima kuca humano srce koje živi za taj nomadski narod.
Miroslav Mišković: Moramo nešto duradimo. Stanovi se ne prodaju. Zvrje prazni, moraću i kvadrat da spustim na dva soma. Neće niko da živi preko puta Ganjana.
Boris Tadić: Ništa ne brini Miško. Saćemo da zovemo našeg glavnog operativca za takve stvari. Nji'ov je i mnogo ga vole. Ivice. Ivice! Iviceeee!
Ivica Dačić: Šta je bre?
Boris Tadić: Ostavi se tog jagnjeta i zovi Đilasa. Odmah!
Ivica Dačić: Evo bre šefe....njamf...njumpf....cvcccc......nula, šes, tri, dva, dva, dva, tri, dva, jedan. Evo zvoni šefe. Žućko! Pa de si bre Žućko. Šta se radi?
Džilas: Evo ništa Ivice. Kupio voštane bojice pa crtam sa Šapićem most. Kako je sladak ovako kada se udubi, a glup k'o tocilo pa nikako da ga nacrta kako treba. Hoćemo jedan takav da uradimo pa da spojimo Zemun i Novi Beograd.
Ivica Dačić: Ali nema reke između, koji će vam tu most?
Džilas: Ma napravićemo mi reku. Mrka zna kako se to radi. Pravili ste vas dvojica reke devedeseih, nego šta ti treba?
Ivica Dačić: Evo 'oće te Flekica nešto. Sačekaj.
Boris Tadić: Đilas!
Džilas: Reci gazda.
Boris Tadić: Moramo da pomognemo Mišku nešto. Slabo se prodaju stanovi jer oni tvoji Romulanci žive pored Belvila pa niko neće da kupi stan.
Džilas: Hm....neće to biti lako. U našem narodu vlada viševekovno pravilo gde zabodeš karton tvoja je zemlja.
Boris Tadić: Ne zanima me. To mora da se zavši. Ti završi selidbu, a ja ću sada da pregovaram sa Miškom oko šuški.
Džilas: Možda i može da se zavši. Trebaće nam Enver. Sećaš se Envera? Što smo ga poturili da najebe oko Parade Romulanaca.
Boris Tadić: Ne znam ja ništa oko toga. Ništa. Razumeš! Završi to.
Džilas: Hoću. Napraviću Rat Favela. Enver i vođa favele kod Belvila Halid će zaratiti i Enver će sravniti Halidovu favelu sa zemljom. Tada će Šapić da bane kamionima i odselićemo ih u Ovču. Šaper će tamo pripremiti kontejnere. Trebaće nam Ivicini samo da asistiraju.
Boris Tadić: To ću ja da vidim sa Debelim čim se otrezni. Naravno sve ćemo odraditi po standardima EU.
Džilas: Svakako. Šaper ća da odradi i medijski sve da izgleda krajnje liberalno.
Boris Tadić: Odlčno. Moram da idem. Idem u Petrovčić da mazim neku kravu. Saće izbori.
Džilas: Ma kakvi izbori. Toma je protivnik hehehehe...
Boris Tadić: Hehehehe.....jeste, ali i tu formu dispoštujemo. Ćao.
Neverovatno, ali istinito. Na svakoj slavi čućete kako su Srbi najstariji narod na svetu i kako smo mi dok su Švabe i Englezi kao zveri jeli rukama kidajući komade mesa, bili teška kultura pa smo imali srebrne i zlatne kašike i viljuške. Sve to je naravno bilo još na dvoru Nemanjića. Onda se naravno na sve to nadoveže priča o Srbima-nebeskom narodu i Caru Lazaru, pa o podeli na Karađorđeviće i Obrenoviće, pa na četnike i partizane...Uz litre špricera, vina i neke domaće brlje, stvarnost i fikcija gube jasne granice i tada sve postaje moguće....Bar u pričama.
Deda sedi u čelu stola i počinje svoju besedu:-Sveti Aranđel, to ti je komadant božije vojske! On ima plameni mač i komanduje ostalim anđelima da idu u rat protiv nečastivog!Pričao mi je jedan čovek iz mog sela, kad je bio mlad upao je u zaleđenu reku i bio je u nesvesti i pao je u komu smrzavajući se.Kaže da mu se javio sveti Aranđel i dvanaestorica Apostola i rekao mu da ne brine da đe živeti još dugo, svaki mu daje po deset godina...
Mladi mu se klibere i pokušavaju da to sakriju, razmenjujući vragolaste poglede...
Deda značajno diže prst i kaže:-Samo se vi smejte, ali ko se Aranđelu smeje, prde mu za dušu...! Ma sve je vas zajebao Tito, jer je ukinuo veronauku u osnovnim i srednjim školama, pa ste svi neznabošci! Jao, sine Dragane kakav si ti to domaćin kad decu nisi osnovnim stvarima naučio!
Sin Dragan kaže starome da ne smara i da je pijandura...Deca se i dalje smeju...
Komšinica Radovana Karadžića (alias DDD) koja nudi informacije o svom naprasno popularnom komšiji za novac - tako ćemo za nekoliko stotina evra saznati koju vrstu sira je DDD kupovao u prodavnici, kako ju je otpozdravljao na stepeništu, kojom rukom briše zadnjicu, koja mu je najčešća psovka, koga je privodio (to za 500 evra).
Reporter:
Recite, draga bakice, kakav Vam je komsija bio Radovan, oprostite, Dragan?
Draga bakica:
Ko, Daba, divan komšija.. Za poželeti samo.. Ali ne mogu vam više reći. Drugi bi vam i za ovoliko uzeli 100 maraka, mislim ovih evara.
Reporter:
Pa,dobro, bako, recite nam bar da li ga je neko posećivao..
Baka: Ništa ja ne znam. O kome govorite? Pa, Julkica je samo za to što je rekla di mu je stan dobila džak šećera.
Reporter:
Ma, dobro, baba, nemoj sada zatezati. Reci nam je li živeo sam?
Baba:
Ma, o čemu vi to? Bež'te od mene! Zvaću miliciju zbog uznemiravanja! Silovanjeeeeeeee!
Reporter:
Dobro, draga bakice, evo ti 2 hiljade, toliko imam za sada. Hajde reci bar nešto.
Draga bakica:
Pa, dobro, za tol'ko mogu da ti kažem da je Daba bio divan komšija. Jednom sam ga zamolila da mi donese lekove, pa on je doktor. Znate, imam problema sa venama, a i sa pritiskom.. Onomad sam išla kod lekaram ali...
Osoba koja definitivno zna, ali nije ni isključeno da je samo šarlatan, sve o rasama pasa. To je onaj lik koji ti priđe u parku dok sediš na klupi, a prethodno si vezao psa za nogar ili za kantu, i počne da ti priča o karakteristikama, da ti daje instrukcije i blažene savete kao da je doktorirao. Bude zanimljiv nekih četrdeset pet sekundi, a potom pređe u dosadu.
- Kakav je, duša... - poče da mazi psa, smešeći mu se - Kako se zove?
- Dragan.
- Kako lepo ime. Mada ja bih mu dao ime Demijan, zbog dlake, znaš ona daje glavnu crtu psa, ako je loša, onda je pas suvonjavo pesimističan i mrzi svoj život, ali opet kažu da kakav gazda, takav pas. Ja sam stručnjak za pse. Čime ga hraniš?
- Junećom paštetom i svinjskim bubrezima.
- Loša ti je to ishrana, moraš više da poradiš na kvalitetu, znaš, ono, naručiš markiranu hranu, od toga on postane dobar pas, a i ima perspektivu. Je l' ima boks?
- Kakav crni boks, ima neku straćaricu, dosta mu je.
- Ti ne vodiš brigu o njemu, a, ne može to tako. Psi zahtevaju brižnost, pažnju i dosta vremena, i oni su živa bića. Ovaj mali je strašna rasa, vidim mu po izrazu njuške.
- Koja je rasa?
- PA, mislim da se na latinskom zove serfema defiratis.
- Serfemaš ti meni malo kurac. Vidiš da je to obična džavdžara, seldžuk, dobro podgojen. Nemoj tu da mi izigravaš rasistu, nego odjebi.
Metodologija kojoj pribegavaju stranačke glavešine u Srbiji, usled manjka kvalitetnog i školovanog kadra za obavljanje odgovornih funkcija. Sprovodi se kada ponestane vlasnika pečenjara, grobara i bivših obijača trafika. Tada se gleda koliko ime, ili prezime određene osobe odgovara delatnosti preduzeća u koje će uvaliti guzicu. Kako radi razbijanja malera, tako i radi sprdnje s narodom.
Prvi je ovu praksu, ali na nekom bezazlenom nivou, sproveo direktor medijskog javnog servisa, tako što je iz zajebancije počeo da na mesta požara u Beogradu šalje Vladimira Palikuću da izveštava, ne sluteći da će za nekoliko godina to poprimiti ozbiljnije razmere, u znatno važnijim sferama.
Slična praksa zabeležena je još jedino u pornografskoj industriji, na koju se srpska politička scena po nekim saznanjima i ugleda. Međutim, tamo situacija ide obrnutim tokom, jer u svetu erotike, delatnost je ta, koja određuje umetničko ime glumaca. Ova sitna nepravilnost u metodologiji rada daje logično objašnjenje zbog čega je srpski narod konstantno jeban od strane države, a nije samo posmatrač.
- Ivice, mađijo, sedi, moramo da podelimo neke funkcije po preduzećima u kojima smo rasterali prethodne.
- Izvini, Vučko, ne znam koliko sam trenutno sposoban da trezveno razmišljam, ako me razumeš, hehe.
- Ne brinem ja za tebe, u takvom stanju si obradio Eštonku juče, pa nije bilo problema.
- I to što kažeš, živeli!
- Čuj, treba nam savetnik u vladi za stočarstvo. Nemam nikog školovanog za to, ali imam jednog kojeg su radnici oterali sa mesta direktora u PIK Bečeju. To je moj poznanik Dragan Satarić i on će baš ovako lepo da legne na funkciju koja se tiče stočarstva. Ono, Satarić-satara-svinjski but, povezuješ?
- Genijalno! Sve sam pohvatao! Sad ja! Gle', Mrka mi je rekao da u Agenciji za bezbednost u saobraćaju zvrji prazno mesto. Nemamo kadar za to, ali imamo lika u stranci koji se zove Stojadin Jovanović.
- Odlično. Em patriotski zvuči, em nam je stanje saobraćaja slično prosečnom Stojadinu. Može! Idemo dalje... Vidiš, stranka mi pravi dil sa Dajners klubom, nemam pojma ko se razume od mojih u te bankarske poslove, pa ću zato turiti na direktorsko mesto Enesa Zajmovića. To ime svakako uliva poverenje.
- Zapravo prezime, ali slažem se potpuno. Kad smo već kod bankarstva, imam i ja jedno neupražnjeno mesto u Privrednoj banci Beograd. Moj prijatelj Miodrag Dilparić se sam po sebi nameće, a završi ako o'š da ti on bude savetnik onoj tvojoj u Narodnoj banci Srbije.
- Srediću, Ivice, ništa ne brini. Mislim da je vreme da pređemo na ozbiljnije stvari. Treba nam novi direktor za TE Nikola Tesla. Znaš nekoga?
- Kako ne znam! Čedomir Ponoćko!
- Ti si genije!
- Znam, Vučko, znam... Šta nam je još ostalo? Hik.
- Državni sekretar u Ministarstvu energetike.
- Tu sam još za vreme prethodnog mandata postavio Dušana Mrakića, sad vidim da boljeg za tu poziciju i nema.
- To je to. Sad ne brinem za budućnost države, pa odoh nešto da najavim za dnevnik. Dodaj mi cvaje.
Čaša pića nakon koje slijede loše odluke.
Irski pab. Gužva. Ekipa sa posla za šankom. Toma, Mića, Goran, i Dragana. Dragana je dozlaboga loša. Debela, suve kože, nijednog dijela tijela da ti pogled se zaustavi. Rekla im je da je žensko i povjerovali su joj. Pošla je sa njima samo zbog Gorana, luči vlagu na njega još od kako je došao u firmu. Toma i Mića su obični likovi, piju, zajebavaju se, igraju pikado, objašnjavaju djevojkama šta sve mogu da urade sa strelicama, podjebavaju Gorana da 'vata Dragu... Goran smoren i umoran, ređa čašice sa Draganom, već mu padaju zvijezde sa plafona, ona se ohrabrila, počinje neko cimanje... Dragan skuplja preostalu svijet i sprema se da ustane, Toma primjećuje, poručuje turu, šunja mu se iza leđa do uveta, šapuće:
- Ni jedna nije za baciti, šta te boli kurac...
- I onda da skidam ovo salo sa sebe pola života? Ova sledeća što si sad poručio je prekretnica, posle nje bih te poslušao... Ajd', odoh. Ej, Dragana, vidimo se, moram da idem, ustajem rano, da doručkujem...
Jedna veoma interesantna sorta. Kakav Želimir, kakav Duda, kakav Antara, oni su upravu oni sve znaju, najbolje naravno, ništa im ne odgovara, drugi su uvek pogrešili. Svi imaju svoje kombinacije, iako nisu čak ni procenat menadzeri, koje su uglavnom sušta suprotnost onih koje za koje se selektori odluče. Ukoliko se njihovi spiskovi donekle i poklope oni uvek imaju nekog keca, igrača, u rukavu za izvlaćenje čisto da bi trolovali i dosadjivali poštenom narodu. I da njihovi igraci uvek donose prevagu, iako su ti igrači u dubokoj senilnosti ili se bave iskljućivo donošenjem peškira.
Duda objavljuje spisak, nema sina Dragana.
Internet Selektor: Hahaha matori senilac ladno nije pozvao Milosavljevića, jooooj živote ko nam vodi reprezentaciju. Ali ljudi nema ni malog Mitrovića iz Zvezde. Koji pajser. Moj tim za zlato: Teo, Bogdan, Stefan, Bjela, Savan, Novica, Krle, Raško, Bobi, Luča, sin Dragan i Mitrović.
Duda usled velikog broja otkaza i povreda poziva Mitrovića.
Internet Selektor: Matori me poslušao, ali ipak tu fali i malo iskustva recimo Rakoč i Vujke. Moj tim za zlato: Teo, Vasa, Bjela, Krle, Bogdan, Rakoč, Vujke, Mačvan, Raduljica, Savović, Dangubić, Gagić.
Poludeli poštnen narod: Alooooooo, sine oladi malo, Savović nema prvo da nastupa za nas, Rakoč senilan, VUJANIĆ U PENZIJI. Kad si zadnji put pogledao utakmicu. Aj bež sa sajta, i pusti ljude da rade, ajde.
_______________________________________________________________________
Inspirisan likom koji je pre nekoliko sati, nakon poraza od Španije, napiso da je Duda morao da usled izostanka Teodosića pozove Vujanića, zbog iskustva.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.