
Punjena pljeskavica koja uvek zapadne tebi. Iz nekog razloga roštilj majstori čuvaju po jednu takvu samo za tebe kad se pijan vraćaš kući. Ima rupu sa donje strane i kad pljesku zagrizeš sav onaj kajmak i sitna slanina ti se preliju preko pantalona (jakne, duksa, majce...) Prilog koji si dodao kreće da beži na suprotnu stranu jer si pljeskavicu stegao ko konjina nesvesno, dok pokušavaš da maramicom obrišeš fleke sa svoje odeće. U sledećih par minuta surove borbe sa obrokom kupljenim od poslednjih para iz dzepa. U sebi se razmišljaš kako je moguce da se tebi ovo stalno dešava. Ali jedeš i cutiš! Punjena je Punjena kakva god bila!
Upućuje se nekome ko je (ili će tek) da upiše privatni fakultet, pošto je tamo položiti ispit podjednako teško kao i trepnuti. Isto tako će i da ih boli pomalo što su isti upisali, kao i pad sa stolice, pošto kad-kad neće imati kinte.
-Mikane, večeras idemo svi u forum na noćno. Nalazimo se u 10 kod Savremene.
-Ne mogu, nemam kinte.
-E lepo sam ti rekao da ćeš, ako upišeš taj Metropolitan ili koji je već, pasti, al' samo sa stolice.
-Da batice, ali... čekaj, šta? Ma, ja ću znati da uhakujem svaki mogući računar u Beogradu.
-E super, aj sad uhakuj forumovu lan mrežu i igraj od kuće, pa da te lešimo u doti kako dolikuje.
Bog blagoslovio moj poljoprivredi fakultet...
Muškobanjasta žena, muškarača. Ona koja se radje igrala kauboja i indijanaca nego skupljala salveta, radje unosila drva sa ćaletom nego mesila pitu zeljanicu sa kevom, ona koja je u četvrtom osnovne istukla najjačeg dečaka u odeljenu, prvi put. Svirala gitaru, trenirala rukomet, igrala pivota. Vozila motor, znala rastaviti mašinu i dići na zadnjak. Natezala pivo iz flaše, burek iz papira i pušila jak cigar, jer voli da je dere. Kratka kosa i noge, široka ramena i grub glas. Jako grub! Kao da slušaš Milutina Mrkonjća jutro posle Dačićeve slave. Reklo bi se, ta kad podvikne, deca i povrće zavole.
Kad je negde sretneš pozdraviće te isključivo rukovanjem, jakim stiskom, Njegoškim, udariti po ramenu i reći da žuri kod vulkanizera, balansira pneumatike.
Savremeni ekvivalent setnje sa dinosaurusima.
Najbitnije pravilo igre je ostati ziv.
Nije votka rakija, mada nocas Bajaga...
Lik kome ništa nije sveto. Pljuje crkvu, prvenstveno popove, pljuje Đovaka, pljuje državu, pljuje živo i neživo. Ljudi ga mrze, ali se i dive njegovoj smelosti da kaže sve što misli, i izrazi svoje nezadovoljstvo. Direktan je, ne voli igrice. Zna da bude jako vulgaran, pa je ljudima neretko jako neprijatno u njegovom društvu. On se ne prilagođava, drugi se njemu prilagođavaju, ili ga jednostavno izbegavaju, jer sa njim ne vredi ulaziti u diskusije. Pobeđuje, iako često nije u pravu.
: Mrzi me da pričam uvode, kao upoznavanje i to, hoćeš da se jebeš ili nećeš?
: IJU!
: Hajde, molim te, ne pravi se fina sad, ništa gore od devojke sa dvostrukim aršinima. Kažeš lepo neću, opališ mi šamar i kraj.
: IJU!
: Kapiram, okej. Skidaj se, pa da počnemo.
Najbolji način za ostavljanje cigareta je da cigarete ostavite na nekom vidnom mestu. Preko dana na stolu, a noću pored kreveta.
Sa ovakvim pristupom više nećete imati problema sa nalaženjem istih.
Pivo koje je inače teže otvoriti od piva sa običnim čepom.
Stupanje u seksualne odnose sa dve žene koje prethodno nisi upoznao.
Brutalno jutarnje otrežnjenje post-koitalne večeri, generisane u prethodnom olešavanju od alkoholnog derivata po slobodnom izboru i konsekutivnog spuštanja sopstvenog praga estetske tolerancije prema ljudskim bićima u lokalizovanom okruženju. Bajka sa nesrećnim krajem...i jednom žabom viška.
- Dobro jutro, macane, evo, donela sam ti kafu...
- Mhmm, dobro jumhmm...koliko ima saAAAAAAAAAA, JEBOTEBOG, KIKLOP!!!
- Ah, ne obaziri se, dragi, to ja sve posle sakrijem šminkom, hihihi...
...
- Ej, mačko, 'ajde ustaj polako pa da te Miki vodi negde na doručak, ovo-ono, hehe...
- Mhmm, gde sam to ja, mhmm...Ko si ti?
- Kako ko sam ja? Pa, upoznali smo se sinoć u "Domaćici", ti si bila tamo sa svojim drugaricama, ja sa drugarima, jedna stvar je vodila drugoj i...
- Aha, razumem, razumem...E...Može jedna kafa, majke ti? Ono - gorča?
- Može, može, hehe...nego, ouvaaaj...Tebi ne smeta to što imam mrtvog brata blizanca na vratu? Mislim, nećeš da vrištiš i to, hehe?
- Ej, dečko...dok ne popijem prvu kafu, mo'š i sidu da imaš što se mene tiče, sad i ovako ne vidim na oči...
Veoma živopisno iskustvo. Nekad dosadno, nekad ne. Nekad malo poučno, nekad ne. Broj tema za razgovor sa taksistom zavisi od količine vremena koju trebate da provedete u njemu.
Pričaćete o svemu...od današnje vremenske prognoze i naslovne strane najnovijeg "Sportskog žurnala", vozačevih ličnih problema i zaduženja u kladionici, pa sve do situacije u Pojasu Gaze i vozačevih predloga za rešavanje krize u zemlji i svetu.
Ja (ulazim u taksi): Zdravo, daj molim te vozi do bolnice.
Vozač: Nema problema. Četvorka iz centra do bolnice.
Centrala: Važi. Posle imaš seosku vožnju, od Berčinovca do grada.
Vozač: Pu, majku im jebem, gde baš sad zovu. Za to mi treba najmanje pola sata. Propustiću celo prvo poluvreme, mater im jebem, što ne stopiraju!
Ja: Prvo poluvreme...šta je u pitanju?
Vozač: 3. Norveška liga. Samo mi ona fali da mi prodje tiket od kog mi zavisi da li ću da zadržim sopstvene noge. Od njega trebam da otplatim dug Mići sa ruleta...kasnim sa otplatom već nedelju dana.
Ja: Aha ok, nego...možeš klimu da upališ?
Vozač: Crklo, ne radi. Moram auspuh da popravim.
Ja: Kakve veze ima auspuh sa klimom?
Vozač: Baš nikakve, nego mi je to trenutno najhitnija popravka koju moram da obavim, otpašće još malo, govno jedno od Toyote.
Ja: Ako ti tako kažeš.
Vozač: A i ovaj Gadafi bi mog'o malo da labne, mamicu mu diktatorsku.
Ja: Otkud sad on, šta me se tiče?
Vozač: Hah, šta te se tiče? Pa da je on malo darežljiviji, pustio bi malo goriva put Evrope. Gorivo onda ne bi bilo skuplje, vi biste se vozili jeftinije, a mi ne bismo morali da dižemo cene svaki čas i gubimo mušterije. Ti si mi 4. mušterija za 3 dana, pa ti vidi. Evo stigli smo, 220 dinara, kaže taksi metar.
Ja: Evo 250, zadrži kusur.
Vozač: E, hvala...a što si tako darežljiv?
Ja: Pa kad već Gadafi nije...eto ja ću. Taman da imaš da kupiš flašicu vode, da osvežiš i pročistiš grlo od tolkog pričanja.
Vozač: Ajde, živ bio.
Ja: Pozdrav...
Trenutak kada posle ispita dođeš kući, skupiš hrpu papira, lepljivih listića, skripti, izrezanih otpadaka od puškica, par markera i ukloniš sve iz vidnog polja, a na računaru pogasiš sve tabove sa forumima, otvorene prozore sa prošlogodišnjim rokovima, ukradenim pitanjima i evo-vidi-kako-sam-ja-to-uradio slika.
Možeš čak i da osetiš kako serotonin juri kroz krv.
Ono što je za sportistu vitrina sa peharima, za lovca preparirane glave lovine, to je za preosečnu srpsku porodicu vitrina sa posuđem. Pokazatelj staleža i moći kuće. U njoj ima svega, od kristalnih čaša i porcelanskih tanjira koje su naši roditelji/baba i deda kupili u ono vreme sa onom platom, preko čorbaluka i čajnika, tanjira koje koristimo samo za posebne prilike, pa do kineskog seta za kafu koji smo dobili za slavu. Uz vitrinu se mogu naći ikona krsne slave, slike pokojnih članova porodice, slike za ličnu kartu, pasoš ili koji litar "mučenice", one najbolje.
Eh, ali tako je bilo ranije, danas vitrina služi samo za ukras ili kao štek za priznanice plaćenih računa i kinte za crne dane.
Toliko ružan čovek da je svaka promena poboljšanje.
Nisko budžetni jednokratni brijači.Koristite ih kada nemate para za nove žilete i brijače sa dvije ili tri oštrice,a morate se obrijati.To su brijači sa kojima ćete neminovno zaraditi ožiljak na licu,a krvarenje ce se nastaviti u toku dana.Bolji efekat se postiže korišcenjem motorne pile po licu,jer se isti prave od rđajućeg čelika,zbog koga ćete odmah morati u bolnicu da primite injekciju protiv tetanusa.
Fatalno kafansko opijanje, sa smrtnim ishodom, kome prethode opširne i detaljne pripreme.
Osamnaesti.
Maturska ekskurzija u Budimpeštu.
Bakijeva svadba.
1.maj.
Koncert Metalike na Ušću.
Odbrana mastera.
Slava.
Sahrana gospodja tašte.
...
Ženski autori sa Vukajlije čije su definicije dospele na naslovnu.
To je ono kad sa fife 2010 predješ na fifu 2003, starija a bolja!!!
Ovo je radnja kojoj pribegavaju direktni ili dalji potomci pokojnog estradnog umetnika Nina, koji je jednom prilikom,po nepisanim izvorima, uspeo da istera aždaju iz pećine, iako to pre njega nije uspelo Bati Živojinoviću i Supermenu zajedno, samim time što se pojavio u istoj aždaja je pobegla glavom bez obzira uz povike ''jebem ti sunce, koji seljak''.
Naime, grupa lokalnih samojeda kad zaposedne astal u kafani, i samim tim sebe zamišlja sa desne strane Arkana, neophodno je da naglase konobaru koji služi u tom delu kafane, da ne kažem u toj karauli kafane, da ni slučajno ne skloni ni jednu flašu sa stola, uglavnom zidarskog piva od pola litre, jer sve ostalo nije za mudonje, a i koju bi funkciju vršila prazna čaša od dva deci u kojoj je bila rakija. Neki bi mogli da pomisle i da je sok, šta su onda tek uradili?
I onda, tamo oko pola 2-2, kad već debelo zakrvave očima, i skoro praznih novčanika gledaju u dijapazonu od 360 stepeni oko sebe, ko sve gleda u njihovo umeće i moć. Očekuju i neki pogled ženske jedinke, ali pre će dočekati da se Mladić preda Hagu, nego gorepomenuti pogled.
Ej matori, jebem ti sunce puna kafana! Šta ćemo?
Ej, znaš da Jovica ovde uvek izlazi, ajmo krug da vidimo da nije tu, pa da stanemo kod njega za sto!
'sti normalan kretenu, pa on i oni njegovi avlijaneri ne daju konobaru da im sklanja flaše sa stola, pa tu nebi stao da celu noć pijemo džabe!!
Potpisivanje ugovora za postpaid sa mt:s-om, Telenorom, VIP-om. Nakon toga ste u njihovom vlasništvu narednih godinu-dve.
A dušu im možete prodati za dinar, tj zameniti je za neki od telefona iz njihove bogate ponude.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.