
Ono što nam pokazuje koliko smo zapravo ništavni i slabi. Neka nepoznata sila koja stvara bol u grudima i promaju u duši. Ne zaobilazi ni dobre ni loše, ni bogate ni siromašne, već se širi kao kuga. Bilo da ti umre neko drag, da te ostavi devojka koju voliš, da ti ugine pas, da izgubiš 100 evra ili da ti krem bananica padne na zemlju- možeš biti pogođen... A ponekad, kad misliš da je sve u najboljem redu, odjednom ti zafali NEŠTO i toneš, toneš i taman kad misliš da si dotakao dno, shvatiš da si okružen ajkulama. Brufen ne pomaže, alkohol još manje... Možeš da sediš i da tupim pogledom zakovanim za gavrana na tvom srcu čekaš bolje vreme, ili da se boriš, da grebeš i ujedaš... Da plivaš ka obali...
Navlakuša kojom ti iskusni prodavci prodaju nešto što ti u tom trenutku apsolutno nije bilo ni na kraj pameti da kupiš!
A: Kilo banana na ovoj tezgi je 100 din, a dve tezge dalje 150 din.
B: Bolje kupi ovde, isplati se.
A: Coca-cola 1l 80 din, 2l 105 din.
B: Bolje uzmi dva, za malo para preko dobijaš duplo više, isplati se.
A: Letovanje u Turskoj, 5 dana, 200 evra; u Grčkoj 10 dana, 250 evra.
B: Isplati se Grčka za te pare.
Glavna odlika naših mladih, a i starijih gastarbajtera, tatinih sinova i uopšte imućnijih ljudi koji su skloni seljačenju, a idu po kafićima. Dolaze sa prijateljem ili devojkom, sedaju i naravno, moraju da se raskomote u vidu bacanja ključeva od kola na sto, zajedno sa novčanikom, koji je narastao kao testo jer je, razumljivo, pun evra i deviza. Svim prisutnim sponzorušama dotični zapada za oko, jer svakako da nije bitno što je glup, ružan ili žešći seljak, on ima keš i auto. Uglavnom su toliko pametni da su od pića zapamtili samo Kafu, pivo i poneku vrstu soka. Sede u stavu raširene ruke i desna noga preko leve sa izbačenom kajlom, u fazonu, da se to vidi da ja imam. Svakog drugog minuta obavezna je i upotreba najnovijeg tačskrin telefona koji se vadi iz kožne futrole.
Dečko: Alo dečko, dodji 'vamo.
Konobar: Dobar dan, izvolite?
Dečko: Mala, šta ćeš?
Devojka: Ja ću produženi sa mlekom.
Dečko: Daćeš nam dva.
_________________________________________________________________________
Konobar: Dobar dan gospodo, izvolite?
Lik1: Daćeš nam dva točena.
LI2: E, brate, a devojke?
Lik1: E,da. Onim dvema tamo kod šanka, daj šta piju, kaži da mi častimo.
Devojke: (Nakon što im je stiglo piće, okreću se, gledaju u ,,šmekere" i doživljavaju blagi svršaj u vidu kučkastog smeha) Hihihihihihi.
Alatka sa dva dodatka. Ovo poređenje su od vajkada koristili zreliji ljudi sa ciljem da se našale sa svojim seksualnim životom i sa svojim vršnjakom koji, kako zajedno stare, postaje sve lenji. Elem, problem nastaje kad se ova reč usadi u ušnu školjku nekog mlađanog pavijana i kada nesvestan značenja ovog izraza, koji se odnosi na neke tričarije, počne da ga koristi u svakonevnom govoru.
- Ćao. Pošto je...
- Da nisi možda pandur?
- Nisam, što p...
- Deset evra oral, dvajes' evra jebanje u pičku, a anal i boleštine ne radim.
- Na pare. Ček samo da nataknem gumicu na ove moje drangulije.
▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
Dobra riba prolazi pored škole, neki ljaljan joj dobacuje...
- Mala, odi da ti baja pokaže drangulije.
- Eh, mukice...
- Što se mene tiče ti si jebana!
Maštovit način da nekome pokažete da njegovi postupci nisu na mestu, da je samoživ i da nije sve baš onako kako njemu izgleda. A osoba uporna da ono što uradi pogrešno zapravo i nije toliko pogrešno, kao kad bi neko drugi.
X: Brate znaš one pare što smo skupili za kiriju ? E, pa, ummmm... Sinoć sam uzeo jedan deo od toga i uplatio na Arsenal, ali prodao me jebiga...
Y: ?!?! DA LI si ti normalan, i šta sad ?!?!!!!
X: Daj tebra, ne vrišti, uz'o sam nekih dva'es' evra, skupićemo, nije to neka para... A znaš i sam da je Arsenal sve ubijao sa 5+ ...
Y: Ubiću ja tebe sa hendikepom !! Dva'es' evra ?! Ne vrišti ?! SKUPIĆEMO ?! A KAD SAM JA UZEO JEBENIH 10 EVRA ZA KAFANU ONOG MESECA,HTEO SI DA ME ZAPALIŠ !! I ja kad prdnem, meni ne smrdi, moraćeš da obratiš pažnju na neke stvari !!!
X: A ne, ne ne... Ti ono kad si uzeo,to .......
Svi mi pričamo kako nam treba jedna dobra, finansijska injekcija, da novac uđe, okrene se, privreda se pokrene, mi se međusobno razdužimo i na kraju svi srećni!
Recepcija jednog motela na auto-putu Beograd - Niš.
Recepcionar: - Dobro veče, izvolite!
Gost: - Dobro veče, hteo bih sobu.
Recepcionar: - Stvarno mi je žao, ali nemamo ni jednu slobodnu sobu!
Gost (pogleda levo-desno, izvadi novčanicu od 50 evra, namigne recepcionaru): - Proverite, možda ipak imate neku praznu sobu.
Recepcionar (uzima novčanicu, trpa je u džep): - Molim vas, sačekajte pet minuta.
Recepcionar odlazi u kuhinju i vraća kuvaru dug od 50 evra, kuvar vraća dug glavnom konobaru, glavni konobar odnosi novac u ime duga sobarici, ona vraća dug konobarici, a konobarica dolazi na recepciju i vraća 50 evra recepcionaru, pozajmljenih prošle nedelje.
Recepcionar (pružajući gostu 50 evra): - Baš mi je žao, gospodine, ali stvarno nemamo ni jednu slobodnu sobu! Ali, imam ja tetku, živi sama u trosobnom, nije daleko, pa ako ste zainteresovani...
1 Okupaj se i obuci najbolju garderobu
2 Pažljivo odaberi cilj (možda mladu i naivnu ili stariju senilnu)
3 Pokušaj sa pričom o tužnom detinjstvu i kako te roditelji nisu voleli jer si pametniji od njih
4 Objasni joj kako si ostao bez posla i pokaži prazan novčanik
5 Obečaj da ćeš je oženiti
6 Pokaži joj sliku žene i petoro dece
7 Plači
8 daj joj 50 evra
Na početku, disklejmer: svi gastosi uglavnom imaju neke zajedničke osobine. Prvo, tu je trćenje. Klinci dobijaju po sto evra za čokoladu, stariji koješta što su naručili od preko grane, i tako to obično ide...
Drugo, paradoksalno, gotovo je svima zajedničko da pričaju kako tamo gde su otišli ništa ne valja, kako je u Srbiji bolje i kako nikada nikome ne bi preporučili da krenu njihovim stopama, jer je njih sama muka naterala (dobro, muka te je naterala, a onda za potrebe toga što ćeš u Srbiju dolaziti maksimalno jednom godišnje podižeš sebi soliter u dvorištu).
No, ono što ih međusobno razlikuje je zemlja u koju su zapalili, jer ubrzo će novo okruženje početi da ih preoblikuje.
U prvom od dva nastavka, pozabavićemo se Jevropom.
1. Nemačka, Austrija i Švajcarska
Kada pomisliš na osnovne osobine srpskog gastosa, to je upravo ono kako se ponašaju Srbi (a bogami i drugi Balkanci) u "Menhen, Frankfurt, Vijenu ili Cirih". A valjda je to i logično, jer prema nekim podacima, u popularnoj "Švabiji/Švicarsku" nas ima preko milion. Radi, dakle, tamo na onim šljakama koje Švabo ne bi prihvatio sve i da crkne od gladi. Ali je Švabo voljan da plati `iljade ojra nekom tamo Balkancu koji dolazi iz pizde materine da mu otpušava kanalizaciju, menja pelene za odrasle, čisti ulicu i slično. Dva meseca kasnije, stiže najnoviji "Audi", kupuje se ceo plac u Grockoj, zida vila veća od Belog dvora i- naravno- postavljaju lavići na ogradu.
2. Francuska
Nema nas u Francuskoj ni izbliza koliko kod Švabe, no oni koji su već zapalili kod (nekadašnje) braće imaju i te kako distinktivne osobine. Naime, ako si otišao kod sujetnog i (neskriveno) šovinistički nastrojenog Francuza, to nisi učinio primarno da napuniš džep, već tražiš, jelte, duhovni napredak. Gastos iz Pariza uglavnom neće kupiti plac, niti graditi kič-vilu. Umesto toga, on će ostati u Beogradu/Novom Sadu/iole većem gradu, kupiće stan u potkrovlju (tačnije tavan), preurediti ga, dizajnirati u veoma avangardnom stilu, pozvati najužu rodbinu kad je renoviranje gotovo, otvoriće skupo francusko vino, poslužiti kroasane, sir, još poneku đakoniju, i to je to. Što bi on komunicirao sa komšijama seljacima, kad je on, jelte, stalni stanovnik jedne duhovno uzdignute zemlje.
Na TV-u ima samo tri programa, "Arte", "Mezzo" i "Fashion". Ako je već kojim slučajem sa sela, bože moj, neće više imati šljivik, već vinograd.
3. Italija, Grčka i Španija
Similis simili gaudet. U suštini, oni koji su otišli kod mediteranske braće su se najmanje izmenili po ponašanju.
Kod Žabara nas ima otprilike koliko i kod Francuza. U Italiju se ide iz istih razloga kao kod Francuza- dakle primarno radi duhovnog uzdizanja, pa tek onda materijalni razlozi dolaze na udar- s tim što je prednost u tome što su nam Italijani po mentalitetu znatno bliži. Za razliku od zatvorenih Francuza, Italijani će prvi u kafani požuriti da spajaju stolove, časte pivom, pozovu ljude koje su tek upoznali na žurku.
Slično važi i za Grke (i Kiprane), kod kojih se neretko ide u bračnu emigraciju. Ono što je interesantno je da Grci generalno ne vole da daju svoje kćerke za strance, ali za Srbe taj veto kao da ne važi.
U Španiji nas zaista nema mnogo, no ona malobrojna iskustva govore da Špance zovu "zapadnim Srbima", što je valjda samo po sebi dovoljno.
Elem, kad navrate iz ovih zemalja, kao što rekoh, izuzev boje tena, promene je teško uočiti. Vratiće se u stan/kuću iz koje su i pošli, izlaći na piće sa društvom sa kojim su izlazili, ako su već bili u Italiji, lepše će se oblačiti, neće imati mnogo više para nego što su inače imali, i to je to.
4. Velika Britanija
"Šta, ja iz Srbije... A, da... Jeste, zaboravio sam!". Otprilike, ova rečenica sumira kako se Srbin ponaša dok čisti prozore oblakodera "Šard" u Londonu. Ako bi prstom moglo da se uperi na zemlju koja je proteklih decenija imala žešću antisrpsku kampanju od samog Holivuda, izbor svakako pada na Engleze. Par desetina hiljada Srba na ostrvu ćute što više mogu o svom poreklu i nastoje da se što više asimiluju sa lokalnim stanovništvom, ma koliko im to Englezi svojim sve rigoroznijim migracionim zakonima ograničavali.
Kad dođu, pak, u rodnu zemlju, vidno sprovode neke reforme u svom načinu života. Neće graditi novu kuću, umesto toga, kupiće neku staru, sa dvorištem. Instaliraće gasni šporet i mikrotalasnu pećnicu u kuhinji, jer, jelte, za čaj i tople sendviče više nije ni potrebno. Ostalo ionako može da se naruči. Travu će savršeno pokositi, ako treba, naručiće i novu, posadiće jedno drvo jabuke, napraviti ružičnjak pokraj ograde i šta hoćeš više.
5. Ostatak Evrope
Za ostale zemlje na našem milom kontinentu nema posebnih pravila o ponašanju dijaspore, jer uglavnom je reč o kombinaciji prethodnih varijanti, a ni nema nas nešto mnogo, sa izuzetkom Skandinavije.
"Skandinavac" i "Holanđanin" će se ponašati kao neka kombinacija "Engleza" i "Nemca", verovatno će graditi vile sa lavićima, ali možda će se odlučiti i za nešto skromniju varijantu, jer svakako manje vole da viču od sebi od onog što čisti kolektor kod Švabe. "Belgijanac" im je najsličniji, s tim što će ponekad voleti malo da digne nos kao "Francuz". Ostali se uglavnom sasvim utapaju u opšte karakteristike.
Kretenski izrod pravih repera i hip-hopera,persone rodjene između 2000 i 1985,gadna stvorenja koja se gnušaju tekstila i pamuka,ne izlaze napolje ako na sebi nemaju 100 evra plastike i sintetike,i pritom slušajuci rep(uglavnom ovaj domaći,kretenski,ali bogme i strani ako cuju da se to sluša),i sramoteći iskonske repere,koji bi ih ubili kad ih vide i/ili čuju,samo da ih više ima u dragoj nam majci Srbiji.
U slobodo vreme nabijaju definiciju po teretanama,smišljaju svoje baronske poduhvate,i vezbaju Desanku Šakić.
Naravno,najgori primeri ovih odurnih debila se uzdignu i postanu idoli novim naraštajima mladih,koje uče da treba da duvaju travu(koju,naravno,u životu nisu pomirisali,a nekmoli okusili),da treba da se huliganišu,i naravno,da su seljaci ako se na sahrani/rodjendanu/doceku nove godine/božiću/provm kontaktu sa vanyemaljskim životom ne pojave u airMax tikama.
Rasipati se, trošiti nemilice, svima pokazivati količinu novca koju posjedujete, ponašati se kao da zbog nekoliko stotina evra imate cijeli svijet u zadnjem džepu.
Najčešće se ovim opisuje ponašanje maminih i tatinih sinčića, koji u životu nisu iskusili kako je zaraditi sopstveni dinar, pa misle da zbog novca koji nisu zaradili, nego dobili, mogu da kupe cijeli svijet i da sve ima cijenu.
Primjerke ovakvih ljudi nije teško zapaziti, samo treba otići petkom ili subotom uveče u prvi lokal u kom gostuje aktuelna zvezda Granda, i zaviriti u neki od separea, u kojima su načičkani.
- 'Ajd mi reci, kako ona može otići s njim? Nema pas za šta da ga ujede, ej! Moju merdžu ni ne konstatuje..
- Glupača.. Mogli smo večeras iznajmiti predsjednički apartman u hotelu "Vojvodina", neki parti, i te fore, a?
- "Vojvodina"? Nismo sirotinja, jebote. Idemo u "Prezident"! Ako ćemo se bahatiti, neka bude sa stilom!
- To!
Podvrsta tipičnog Ex-Yu nostalgičnog Balkanicusa-Gastarbaiterus(Germanicus,Romanicus ili Scandinavi-Benelux - zavisno od lokacije), koji se ženi krezavom baba-devojkom zbog papira pa emigrira u neku od zemalja zapadne Evrope da bi čistio toalete, radio po gradilištima i zadovoljavao bogate starije udovice pa se sa 60 i više leta vrati u majku mu Srbiju. Prepoznatljivi po Mercedesima 123,124,126,190(oni sa novijim automobilima se ni nevraćaju), gipsanim i zlatnim figurama orlova, paunova i anđela na dverima palata širom ruralnog dela Srbije i po zlatnim zubima, harmonikaškim narukvicama i prstenjem kojim lupkaju po drvenom volanu. Kad u kafanu u Cirihu dođe lepi Mile iz Male Moštanice i zapeva "Jugo,Jugo, rodna grudo", pomenuta vrsta se seče razbijenim flašama i kiti Mileta butkama maraka(danas evra) i kune se kako će da odšljaka samo još godinu dana i da se vraća da pravi decu.
Ime koje vam ništa ne predstavlja. Zato ga postavljam kao sleng za sve one vredne pažnje koji su pali u senku sitnih i krupnih kriminalaca, manijaka i masovnih ubica, koje ćemo, eto, pamtiti. Zar je to u nama više straha i zgražavanja, nego zahvalnosti i divljenja? Ako smo imali poster za ovog, zar da ne pomenemo, zar da se i ne setimo ovog? I ne, nije ovaj svet tako grozno mesto, samo je mnogo Petara zatrpano ovim drugim bednim facama koje se kerebeče sa naslovnih strana.
Moj mali doprinos da pronadjemo sve te Petrove medj' nama!
Najtrazeniji telefon danasnjice.
Dzabe se kajem sada sto sam ga prodao prije 5 godina za 20ak evra ..
Ovim opisujemo da su nam se planovi u najmanju ruku izjalovili.
Lik sa buvljaka- I tako rešimo Krlja i ja da legalizujemo šljaku,da otvorimo butik ortački,uložili po 5 'iljada evra,taman krenuli kad ono kurac masan dođoše Kinezi i izjebaše nas.
Radnik,čelo porodice -Planirali žena i ja da uštedimo koji dinar da posle 12 godina odemo 5 dana u Tivat kad ono kurac masan ovaj moj konj sinoć zakuca se u nekog parkiranog pežoa,800 evra štete napravi.
Cena zbog koje se svakom razumnom potrošaču diže kosa na glavi, i karakteristična je zbog toga što se obavezno završava na 99. U masovnoj upotrebi danas, kao jaka psihološka prevara, iz prostog razloga što ljudski mozak registruje prvu cifru u ceni i smatra da ako je nešto 4999 dinara, ono košta 4000, i samim tim, zaleteće se da to kupi, misleći da daje manje para za proizvod. 4000 je ipak manje od 5000, a tih 10 para/dinara/evra ne bi nas osiromašili, da smo samo hteli za nešto da damo hiljadu dinara više.
Obično, na samoj kasi, kada dođe na red plaćanje, shvatimo da treba izvući još jednu crvenu, ali tada je vrag odeno šalu.
Ćoškaste cene koda nas su popularizovali Top-Shop i Kinder jaje.
Samo danas, ne ODMAH, kupite ovaj titanijumski nož koji seče krilo Boing-a bolje nego običan nož vruć maslac, a u isto vreme ga možete koristiti i za seckanje pečenog pileta kakvo u stvarnosti ne možete videti jer je naš video editing tim učinio da Vam od našeg pileta krenu bale na usta i da poželite da kupite ovaj nož samo zbog prokletog pilećeg krilca!
Pozovite 0900-neki-broj-koji-košta-boga-oca i kupite ovaj TITANIJUMSKI nož za SAMO 4999,99 dinara DANAS! Ako pozovete odmah, dobićete na POKLON još jedan titanijumski nož za još samo 3999,99 dinara! Pozovite ODMAH!
Čest odgovor na naše određene žalbe.
Sa ovim odgovorom se često susrećemo u razgovoru sa svojim roditeljima,gde nas najčešće "poklope" sa tom rečenicom i daju nam do znanja da ne možemo ništa promeniti.
Primenjuje se i u sportu,na fakultetima i naravno kada se žalimo policiji.
Policajac:"Gospodine,vožnja bez pojasa i prekoračenje brzine...kazna je 150 evra."
Gospodin:"Ali žurim,žena mi se porađa...pusti me molim te."
Policajac:"Izvinjavam se gospodine ali dužnost je dužnost."
Gospodin:"E žaliću se tvom nadležnom za ovo što mi trenutno radiš.Stoko jedna!"
Policajac:"Ma žali se Bogu ocu,ali ti moraš da platiš 150 evra.Ajde nemoj da te teram!"
To je to i ko te jebe. Nema ni prednja ni zadnja cena, toliko je koliko piše u oglasu, ako si pismen i umeš da čitaš, shvatićeš.
-Alo, dobarar dan, Vi prodajete Jugo 45, 84to godište za 220 evra?!
-Da, auto je u voznom stanju, a cena je FIKSNA!
-Da pitam samo, a može li zamena?
-Slušaj bre ti: Neću zamenu za Ariljski donji veš, Zlatiborski kulen, Sijenički kajmak, rezanu građu, tovne piliće, udžbenike za srednju metalo-strugarsku školu, za švajcerske čokolade i ruske pumpe za navodnjavanje...Može zamena za 220 evra i šlus!
-A jel to zadnja cena gospodine?
-Na to pitanje ne odgovaram, doviđenja!
Socijala, budžetska verzija. Flegšip sirotinjskog segmenta.
- Dobar dan. Daćete mi jedan Pagani Zonda Cinque Roadster u beloj boji i jedan Bugatti Veyron Legend Meo Constantini, ako može crni.
- Može, naravno, ali ova bela boja na Paganiju vam je baš onaj najgrđi soc, ja bih vas savetovao da odaberete neku karbon-glos kombinaciju narandžaste i tamno sive.
- Hm, u pravu ste, poslušaću vas.
- Nećete se pokajati. Za ovde, ili za poneti?
- Za poneti.
- Samo čas... To vam je tri miliona sto šezdeset devet hiljada petsto deset evra.
- Izvolite tri miliona sto sedamdeset hiljada.
- Imate li možda deset evra sitno, nemam da vam vratim četristo devedeset evra?
- Ne, ne, u redu je, a i ne držim te soc novčanice.
- Hvala, doviđenja i dođite nam ponovo.
Sleng koji se koristi da se opiše ogromna suma novca, potrošena na neku glupost.
Koliko si potrošio u kazinu?! 30 somića evra!? Brate, pa toliko na crno vredi jedan bubreg!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.