
Budući evropski naziv za tatu ili mamu smišljen od strane šlogirane babe iz Švajcarske.Pošto su tata i mama seksističke reči (jerbo mogu biti tata i tata ili mama i mama a ne samo tata i mama) ovom promenom se naglašava ravnopravnost polova.
Na roditeljskom:
"Je li dete,ko ti je došao na roditeljski?"
"Svašta nastavniče,pa jedan od roditelja..."
"A je l' onaj brkati roditelj ili onaj što stavlja karmin?"
"Pa ne znam kako da vam objasnim koji,menjaju se često,nekad ovaj pusti brkove,nekad onaj."
Devojka čiji je kurvarluk prešišao čak i standard somalijske kurve i čiji je moral niži od temperature u Sibiru. Jebali su je i oni koji su žurili na autobus, glancali su joj mindžu kao gušter hodnik u topčiderskoj kasarni pred smotru gardista.
Novi sistem studiranja uveden da bi Srbija sa 6,5% dostigla evropski nivo od min 40% visokoobrazovanih građana po svaku cenu što se postiže pretvaranjem knjiga u slikovnice a ispita u testove (čitaj :opštu prepisivačinu).Sistem koji nisu prihvatili Oksford i Kembridž ali jesu svi fakulteti u Bugarskoj,Moldaviji,Rumuniji...
Nekada su se studenti žalili na teške ispite a sad je glavni problem što ponekad moraju da dodju na predavanja lično jer zaboga ova "veštica" od profesorke proziva po spisku pa ne može da ih upiše koleginica kao inače.
Vraćanje stotina hiljada Roma u Srbiju (bez prava žalbe) iz zemalja Evropske unije (iako možda ne potiču svi odavde ) zarad uspostavljanja boljih diplomatskih odnosa sa istom. Sasvim slučajno, ova reč znači i ucena na engleskom jeziku.
Evropski funkcioner 1: I'm telling you man, we finally solved the "Gypsy" problem. We sent them to Serbia, I heard it's their natural habitat, they will be fine there!
Evropski funkcioner 2 : Yes, i know man. Good old blackmail always works!
Misao koja u tom ili sličnom obliku prođe svakome ko pogleda fasade u Beogradu ili nekom drugom srpskom gradu, a koje su u toliko očajnom stanju da im fali samo nekoliko rupa od granatiranja da bi parirale zgradi bivšeg Generalštaba.
Kada vidite te grandiozne zgrade koje su nastajale krajem devetnaestog veka, kao i one koje su nastajale tokom prve polovine dvadesetog, prosto vam dođe da zaplačete. Ono što veliki evropski gradovi održavaju da bi dali počast istoriji i ljudima koji su prošlost te zemlje i stvorili, mi (čitaj: zatucana i korumpirana vlast) ne dajemo ni cvonjka da deo toga sačuvamo.
Berlin, koji je moderan evropski grad, nema ni jednu istorijski bitnu građevinu (sem čuvenog zida), jer je sravljen do temelja u Drugom svetskom ratu. A, Beograd, grad koji je bombardovan (zajedno sa drugim srpskim gradovima) u više navrata, je sačuvao toliko lepih zgrada koje bi restauracijom dobile stari sjaj i koje bi grad i državu reprezentovale na najbolji mogući način.
Zamislite Knez Mihajlovu ulicu sa sređenim fasadama, noću, sa dobrim osvetljenjem.
Zamislite ZAISTA renoviranu fasadu Narodnog muzeja (pošto su desetak godina skoro stajale skele i koje su pokazivale da se nešto radi, sređuje, šta god).
Zamislite "bezistan" (iza Meka na Terazijama) očišćen i "osvežene" boje.
Zamislite one zgrade koje vidite na Brankovom mostu kada dolazite iz pravca Novog Beograda.
Zamislite toliko tih lepih, prelepih zgrada iz svojih gradova, sa ruiniranim fasadama, koje su zaostavština prošlosti. Prošlosti u koju se svi busamo, ali je ne poštujemo.
Možda je Belvil lep, ali jebeš ti to kada je na pragu uništenja/nestanka ono bez čega tog istog Belvila ne bi ni bilo.
Ljudi koji su živeli u zemlji koja je imala more, dobre ski-centre, u kojoj su fudbalska i košarkaška liga bile jake i kvalitetne, izbor dobrih piva bio je velik, standard visok, i mogao si bez problema da otputuješ gde god poželiš.
Kako da se tih vremena ne setiš sa nostalgijom?
Uzgajivač mačaka za borbu protiv štetočina (1), čovek koji oseća patološku odbojnost prema kravama muzarama, te na svaki način pokušava da se ogradi od istih, tvorac izraza "klerofašizam" koji se nigde osim od njega ne može čuti i najveći evropski borac protiv istog
1. I mi za štetočine imamo mačku
2. Vojvodina nije krava muzara, Novi sad nije krava muzara, niko nije krava muzara
Kada vam dođe tetka ili neki od rođaka koji žive u inostranstvu i u lovi su, pa ti umesto 200 e poklone čokoladu, po principu, uzmi, to je lepo, kao da si iz neke od zemalja treceg sveta... Jebem im njihov standard ...
Brazilski talentovani fudbaler ili bolje "hocu kakim-necu kakim" zbog svojih klackavih stavova u vezi prelaska u evropski fudbal, tacnije Real Madrid. Svaki prijatelj sporta i ljubitelj fudbala zna da u Brazilu zivi sirotinja i da sanjaju bogate evro klubove, pa izjave koje ovaj mladic daje, deluju porazavajuce na intelekt.
Nejmar:Ostajem u Santosu!
Nejmar:Sanjam Real Madrid!
Nejmar:Ima vremena za Real!
Nejmar:Hocu u Ligu sampiona!
Najposjećenija i ujedno najzanimljivija mjesta kojim obiluju evropski glavni gradovi. Svaki grad ih ima nekoliko ali se ipak jedna izdvaja kao njegovo obilježje.
Bio si u Parizu. Obišao si Jelisejska polja, bio kod Trijumfalne kapije, posjetio Mulen ruž ali nisi išao do Ajfelovog tornja!? Nisi ti dobar s glavom.
- 'Esi bio u Pičkovcu?
- Jesam!
- 'Esi guzio?
- Nisam.
- Nisi ti bio u Pičkovcu.
- Čujem da si bio u Amsterdamu!
- Jesam.
- Ijaoo, baš si neki, da ne povedeš svoju drugaricu... Reci mi jesi bio u kući Ane Frank, jesi obišao Van Gogov muzej, jesi se slikao pored Rembrantovog spomenika?
- Ništa od toga.
- Pa, naravno! Pošalješ seljaka u Amsterdam... Šta si uopšte radio tamo?
- Uđem ti ja u Ulicu crvenih fenjera i krenem redom...
Covek koji zivi u jednoj ostrvskoj zemlji na kojoj nema mnogo toga sto uspeva od prirodnih bogatstava. Pa ipak taj covek se izborio za najveci svetski standard svoje zemlje. Dokaz da se umesto kukanja o EU, nesto moze i u svom dvoristu prvo pocistiti.
Tone brod. Crnogorac i Japanac na njemu.
Japanac: Sta da radimo ?
Crnogorac: Oca ti Japanskog, ti bi samo nesto da radis !
Standard kod konzumiranja buksni. Dva cima, šalji dalje.
- Ajde kamperčino, dobićeš flop da žvaćeš posle!
Termin porođaja Srbije. Dan, nakon kojeg se novi, evropski život počinje rađati. Prestanak svih trudova, nakon godina i godina plođenja u zdrav mozak od strane zlih sila, uz nebrojeno mnogo spontanih abortusa. Dan, kada se punjena pljeka pretvara u čiz-br-gr, a palačinkčina kod Pinokija u Munzeu sa eurokremom-plazmom-bananom-šlagom-cimetom-orasima, postaje američka krofnica u flafičastoj salvetici.
- Vučko, o čemu mi tako duboko razmišljaš?
- Mislim se nešto, Ivice. Dali smo im Vojvodu, dali smo im generale, dali smo im fabrike, dali smo im da nas hrane sa GMO, dali smo im dupe, mislim, makar ja... davali smo im organe, a dali smo im bre i ognjište! Mislim da je Srbija definitivno zaslužila datum!
- Takoe, spasitelju!
čedistau trenutku kada se oseća ugroženim, pa to udara na sva zvona opisujući svoj osećaj ugroženosti kao napad na demokratiju, evropski put Srbije, civilizaciju, i naravno "povratak u devedesete". Ovih perioda je bilo dosta za vreme vakta Koštunice, Koštunica a sada će ih biti sve manje, pošto aktuelni američki poverenik Tadić čediste samo ignoriše.
Ja sam sve vreme mislio da je Kostunica novi Milosevic, a on je zapravo novi Staljin. Vreme sablje je bilo najbolje vreme u Srbiji jer su tada pacovi bezali a gradjani ziveli slobodno. Eraserhead LDFovac, povodom hapsenja Gonza, poznatijeg kao Batić
Stanje u kojem je muskarcu njegova bela armija neustrasivih udarila u glavu.Stanje u kojem se kriterijumi opasno menjaju od standardnih,stanje u kojem ti je svaka riba dobra.
Posle praznjenja kasarne sve se vraca u standard mode.
Ko sto rece jedan moj ortak " brate meni je sad svaka dobra .......sve dok ga ne izdrkam".....
Što će sa jedne strane biti oni koji ga puše a sa druge oni kojima se puši.
Riknuo psihički, neočekivano ko Bata Kan- Kan onomad. Klabingovao, trpao berli ligl srednjoškolke, oćne studentkinje i klimakterične tetke, uništavao se od alkohola, povremeno i od dobre gandže. Na Jućubu je pičilo od Sleja do Laza Magistrale, Radio Morava je već bila standard. Pikao fudbal sa Vlasima a posle tekme se tukao budacima sa njihovim navijačima, ispijao Čiču ispred prodavnice sa seljacima i psovao dete masonsko Klintonu... Ali, spičilo ga u vugla i sjebo se skroz. Jednog jutra se probudio sa uvodnim taktovima 'Ljubi se istok i zapad' u glavi i tada je sve otišlo u pizdu materinu.
- Ljudi, šta je sa Rokijem? Nema ga više da se komira sa nama iza STR 'Dostana' posle fudbalice, da nije ljut nešto, ili jednostavno postao papuča nedobog? Ma uzela ga ona njekova fuksa pod svoje, sto posto...
- Da si ti meni živ i zdrav, ona ga ostavila još prošle nedelje jer je pored njega toliko zagorela da je pobegla sa razvozačem hleba. Kažu da on ne izlazi iz kuće više, gleda njavu po ceo dan a kada ne gleda njavu jede sarmu i plače. Ukratko, čovek je proslušao Plavi orkestar.
Nepostojeća osobina lopte kao geometrijskog tela koju su pak izmislili bajni poznavaoci fudbala, a još bolji matematičari i uzeli je za standard rastojanja koje lopta treba preći van linije da bi izašla u aut. Često se pominje i kod sumnjivih situacija u kojima se lopta zaustavlja oko gol linije.
"Iz ovog ugla jasno vidimo da lopta nije prešla liniju celim svojim obimom..."
Jedini čovjek koji se raduje nečijoj smrti i trlja ruke kad čuje za smrtni slučaj, jer za obred sahrane dobije još minimalno 50 evra, pored enormne plate koju ima, s obzirom na standard nas običnih smrtnika u BiH. Ima ih dobrih, al' većina su smradovi.
Istinit događaj.
Sjedimo mi pred kafanom kod Funge i hodža pored nas drži nam neka predavanja o siru i vojnoj muzici. U međuvremenu nailazi naš poznanik na skuteru i u krivini proklizuje i pada. Srećom po njega nije se povrijedio mnogo. Kad će naš hodža na to: ''E jebi ga, ja se ponad'o još jedna dženaza / sahrana.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.