
Bio jednom jedan pevac, ali ne onaj o kojem lascivno pevaju panonski govnari, već pravi pevac. Ipak, ni taj pevac ne beše običan, bio je neobično krupan, srčan i drčan pa je ubrzo, oštrim kljunom i mamuzama suvereno vladao čitavim atarom. Toliko je neustrašiv bio da je jednom iz kokošinjca uspeo da otera džinovsku sovu buljinu, pa čak i jastreba što mu je na njegovom rođenom bunjištu napao omiljenu koku.
Naš narod lepo kaže "u dobru se ne ponesi", al jebiga, pevac se poneo i tako ponesen bojnim uspesima i divljenjem ostale živine skočio na krov i dreknuo koliko ga grlo nosi "Ja sam najjači pernati stvor pod kapom nebeskom!" Sad, takva notorna budalaština možda je jednom i mogla da mu prođe, jer svakom se desi da nekad izvali glupost. Međutim jok, umesto da se preispita malo, pevac je to ponovio, i jednom, i dvaput, nakon čega pred njega sleti krilat anđeo i veli "Vidi perja, šta ćeš sad?"
Razume se, svako normalan tu bi video da je vrag odneo šalu pa se pokrio i mudima po glavi ako uši nema, međutim pevac poče "Kako si ti pernati stvor ako imaš perje samo na krilima?" Anđeo se na to nasmeši i izraste mu perje po čitavom telu. Kad pevac to vide, reče "A nećemo tako, ti očigledno možeš da menjaš oblik, šta ako se pretvoriš u štogod što nije pernato tokom borbe?" Anđeo se opet nasmeši i dade svoju moć promene oblika gusanu da je pričuva...
I tako dalje, da ne dužimo priču nepotrebno, nakon što su svi njegovi uslovi zadovoljeni, pevac je zasluženo dobio po pičci. Čiča miča i gotova priča.
Tako da zapamti mladiću, ne spuštaj veće od sebe na svoj nivo, postoji razlog zašto su tu gde jesu. Jer ako se nađu u ravni s tobom to ne znači da ste barabar, to znači da mogu slobodno da te spičkaju, bez truna samilosti, griže savesti i osude okoline.
Međed nije mačka, pa taman i jeo iz kontejnera.
- Čujem, Mare, opasna salaukovina pala sinoć, mali Krle dobio po tamburi?
- Dobro čuješ, bio ja tamo od početka. Šteta samo što ih nije dobio ranije od nekog slabijeg, otkad je počeo da pimpla neki kik-boks opasno je pustio muda.
- I, šta je to bilo?
- Ko što reko, pustio mali muda, ne znam koji mu je bio da oplete po skinsima a tamo u ćošku sedi Kiza s verenicom.
- Auuu, mali nije čitav, mislim dobar je Kiza ko da nije Kiza, ako me razumeš. Al opet ne da nije pametno da ga diraš nego...
- E baš to, svi znaju da je duša od čoveka, reko bi monah od Budizma da mu obučeš one njihove haljine a ne naci. I tako, uzo mali "Skinsi su ti pičkice kad ih nema bar dvaes na gomili" i sve tako u tom fazonu.
- Ajoj...
- E, Kiza ga sluša, sluša pa kaže "Mali dođi vamo, tu stani, na ovu liniju u stavu mirno. Oćemo sad napolje da mi pokažeš kakve su to skinsi pičkice?"
- A on?
- U kafiću muk, svi slušaju a mali se malo usro, nije mislio da će ovaj da ga diže al opet misli izvuće se na foru. "Ja bi, al šta ako izvadiš ćakiju?", veli, "Znam da imaš".
- Jebem ti budalu. Da je rekao samo "Izvini Zoki neću više nikad, šalio sam se" ovaj bi ga pustio garant. Čujem, voli da kenja ona njegova mala kad joj zapadne da mu čisti krv i creva s cipela pa nije zgodno.
- To i ja kontam, al malom steroidi mozak popili. A Kiza po-be-le-o, vadi skakavac, vadi bokser, stavlja na sto "Evo i mobilni ću da ostavim da ne misliš da ću njim da te kundačim".
- Gotovo...
- Jašta, uzo Mića za šankom unapred da zove hitnu, al čekaj sad, malom đavo ne da mira. Veli "A cokule? Ja sam došao u patikama".
- Uf uf uf...
- Mića prekida vezu i traži broj pogrebnog, Kiza ćuti a više nije bled nego zelen ko gastoski merdža. Skida jednu cokulu pa onda drugu, šutira obe u ćošak tako da je vrata od klonje odvalio, onako bos vata Krleta za šiju i izvlači na ulicu.
- A tamo?
- Ma crtani filmovi boktejebo, Svrabiša i Češko šou, pola nas nije smelo da gleda. Eno ga mali visi na aparatima, konzilijum još ne zna ni s koje strane bi krenuli da ga sastavljaju.
Ovo je posebna vrsta ljudi koji znaju na koji tim se treba kladiti. Šta će sigurno doći, a šta neće. Ustvari, mada ni oni nisu toga svesni oni zastupaju princip nepotpune indukcije.(Jako zastupljen u savremenoj nauci. Otprilike, svako pravilo važi dok se ne pojavi izuzetak, tako će jednom i on dobiti na tiketu sa nekom nenormalnom kvotom, iako je pravilo da je do tad gubio). Kladionicu uglavnom uređuje kreativna muška ruka, tako da sve do jedne izgledaju kao pacovski brlozi. Jedan jedini radnik, zarastao u kosu i bradu začitao se u neki Kurir, Scandal ili Sport. Dva do tri televizora imaju na ekranima neke tabele sa šarenim brojevima. Likovi gledaju te brojeve i zapisuju, i sa mukom se sećaju kako se pišu pojedina slova i brojevi.Postoji više tipovi ovih teoretičara:
1. tip zovu ga i Znajiša:- Ima oko pedeset godina i ostao je bez posla. Ispred sebe uvek ima i flašu piva. Razume se u politiku, sve teorije zavere i sport, naročito fudbal. Nekad je studirao ali je batalio jer je otkrio da je previše pametan da bi se zamlaćivao sa školom.Žena i odrasla deca ga izdržavaju, a on se nada da će dobiti par soma evra na foru. Zahvaljući svom velikom znanju koga nema u školi.(zato je i batalio studije)
2.tip propali sportista(ili čovek koji je mogao):-On na sav glas proziva Znajišu i govori sve suprotno od njega. Onda, uhvati ga nostalgični momenat, i počne svoju dirljivu priču o tome kako je kao mlad(a to može biti i do pre par godina) trenirao fudbal ili basket. Nudili su mu velike ugovore, veliku lovu i slavu, ali on to nije hteo. Nije to radio za pare, nego za dušu...Ili se jednostavno povredio i stavio tačku na karijeru sportiste. Kakogod, nije sve tako crno, od dana stare slave ostale su mu lepe uspomene, i sportska, kladioničarska mudrost.
3.Šaban, Batica, Zeldi, Zemunac, Momak iz bloka. Ovi likovi su po pravilu rasli na filmovima kao što su Rane, Skarfejs, Kum, Do Koske... Za razliku od ova dva prva tipa, ovi mogu biti i agresivni, jer ih neko nije ispoštovao. Ili ih je pogledao popreko.E sad većina njih nisu nikakvi gangsteri već paraziti, koji smrde na gajbi svojih roditelja i sanjare o lakoj lovi.Njima sa telefona iz sve snage može da trešti Baja Mali Knindža, Prti
BE GE, ili Jašar Ahmedovski..Podjebavaće ova dva prva tipa i ponekad i poslušati njihov savet. Kako se nikog ne boje jer vise u lokalnoj teretani i piju hemikalije koliko i Azotara Pančevo izbaci godišnje, zavrću uši svima i podjebavaju sve. Dok se ne pojavi najjači momak u kraju.
4.Najjači momak u kraju. Trenira džudo ili karate, ili tako neku veštinu. Dogurao je do crnog pojasa i osvojio neke prestižne turnire. Ali ne zato što je puno trenirao već zato što ima prirodni dar. On je manijak, razbijač i on odigra jednom mesečno poneki tiket čisto da se pojavi da šabanima pokaže ko je najstariji.
Nosi bodi majcu bez rukava da se vide prenapregnuti tricepsi.Trening i mudrost sa istoka, jači su od steroida i teretane(njegov moto) .Za razliku od ostalih šabana, ovaj momak je rastao na Američkom Nindži i on ne toleriše da mu neko kaže kako nije u pravu. Gotivi Znajišu i Propalog sportistu, a i oni vole njega. On zna da izvede specifičnu grimasu jednom obrvom, i tada se šabani razbeže kao džukci od šintera.
5.Dovitljivi klinci. Uglavnom, jedan od njih radi u kladži i naplaćuje tikete. Našao je neku rupu u softveru, i rešio je da uzme laku lovu sa svojim ortakom iz razreda. Uglavnom fora je bila da vrati sat unazad, pa znajući rezultat da popuni tiket. Tako bi šišao gazdu metar dana pa kad postane lakom i njegov jaran dobije jedno petsto evra, gazda se zapita ko je tu lud. Posle jednog zavrtanja ušiju klinac sve prizna, i sad mora da šest meseci radi za dž, pošto je gazda pravi gangster, sa svim lokalnim ovlašćenjima..
6. Gazda kladionice. Dolazi retko. Nezgrapan, uglavnom proćelav. Često ima salce na potiljku. Jako često je u pitanju Crnogorac ili Bosanac. Onih beogradskih je sve manje. Od škole ima kako tako završenu osnovnu i dva cela razreda Mašinske škole iz Železnika(ili slične). Uđe u lokal, ne jebe nikog pet posto, nešto izdeklamuje blagajniku i odveze se u svom džipu. Pošto ga pucaju kompleksi jer je ružan, glup i pokvaren, kriminalom je sebi u društvu obezbedio status. U kraju u kom je ustoličen, radi i sa gudrom i kamatari, a gore navedeni šabani uvek od njega zajme ili vraćaju neke pare. Iako je smradina sa manirima Tonija Montane, njega ipak zovu gospodine. I tako on šeta devojčicu trideset godina mlađu, u kraju je proglašen za lokalno božanstvo(van svoje teritorije ne sme da prismrdi, jer će ga sjebati jači i veći) i on samozadovoljan, iako zna da je jedan debeli kurton, on svršava sam na sebe, jer je uspeo u životu....(A neki lepši i plemenitiji i sa više škole nisu, pa šta im to sada vredi...)Nažalost, ovo jedini tip kladioničarskih teoretičara koji su uspeli, a od ostalih tipova on živi i vlada....
....Inače kladionica kao institucija, ima i poseban manir odevanja, pa prema tome trenerka u kombinaciji sa klompama i ofucanom kožnom jaknom je jedan fashion yes(Vidi stvar na ju tjubu Sajsi-Mama).Šabani najviše vole takozvanu trešu u kombinaciji sa amortizer patikama. Gazda kladionice, zna da nosi odelo u kome je graciozan poput nasukanog kita.I dok se gega uz tri stepenika da bi ušao u svoj lokal, kapljice znoja mu izlaze na čelu...To je to otprilike. Ako se setim još nečega dopisaću. Lupači minusa odjebite! Ko pročita nek i lupa minus ali nek pročita!
Kada kreneš sa čitanjem ove definicije, prvo jednom naglas izgovori riječ žbaha. Zvuči gadno, jel da?
Žbaha je djevojka kojoj smrdi iz usta. Svašta će ljudi izmisliti, između ostalog i žvake, čak će izmisliti i jeftine žvake, i žvake u paketima. Razmišljaće o tebi kao svom kupcu, da ih imaš više uz sebe, da eto, ne gledaš krivljenje lica svog sagovornika dok pričaš nešto sa njim.
Žbaha je urnebesna, vuče na debelu i ne zna ukombinovati boje. Ja se žbahe bojim, i bježaću od nje kad god uhvatim priliku.
Eto sinoć ja i moja boginja, moja drugarica čije ime neću reći zbog toga što bi se Jelena naljutila na mene kad bi saznala da je spominjem na Vukajliji, odemo na predstavu pozorišnog tipa. Predstava je bila preeeedobra, jedino jedna scena za koju smo se dogovorili da ćemo im zamjeriti kad se sjetimo te predstave je ta kada Hasanaginica umire - umire prenaglo, i Hasan - aga zajedno sa ostatkom škvadre to uopšte ne doživljava. Kao umrla je, sretan joj dženet i to je to.
Sjedimo tako poslije predstave i pričamo o predstavi, i ja tu primjetim da sam se već momački zacugao. Šta ću boli me kurac, imam para, to što njima trebam platiti knjige nije bitno, bitno je da ih imam, pa odlučimo da ne idemo odmah kući nego da skršimo i moje i njene pare i pare njene sestre iz Vinkovaca koja studira ekonomiju u Osjeku. Kaže da ne voli ekonomiju, i da preko ljeta radi na moru. Pametno, rekoh.
Napio sam se burazeru, kao livada sam bio nekada kada sam krenuo kući. I, eto ti njih: četiri žbahe. Pa ja njega znam, reče jedna, glavna žbaha među žbahama. Ponudile su me da pođem zajedno sa njima u njihovu sobu u domu, jer one tamo nastavljaju sa cuganjem. Umoran sam, kažem im, a i bus bih trebao uhvatiti, nije mi baš nešto stalo do smrzavanja, iako volim snijeg i ne libim se da to napišem.
Ne znam sada tačno kako je došlo do toga da ja stojim naslonjen na gepek nekog automobila, sivog, ili možda prljavog pa zbog toga sivog, i da privlačim glavnu žbahu ka sebi sa namjerom da je poljubim. Otkud mi ta ideja, stvarno ne znam. Ustvari znam, bio sam pijan kao tikva. I jebote, poljubim je tu na foru, i znaš kad ne znam, žao mi je te djevojke i vazduha koji ona truje, žao mi je svega u šta žbaha dune. Prepao sam se, eto proljeća mi, prepao sam se i krenuo sam bježati od nje. Stavio sam ruke u džepove jakne i bježao sam. Gospodin. Kroz maglu sam mogao čuti kako me ona doziva, mislim da je vazduh postajao zelen jer smrad ima takvu boju, čuo sam i Orbit kako nju doziva.
Bježao sam od zla. Gadio sam se samom sebi. Ja sam pogan čovjek. Ja sam prevario svoju djevojku sa žbahom koja ima ružne nokte i masnu kosu. Bježao sam od sebe, bježao sam i bilo je klizavo, pao je prvi snijeg, a nisam posebno dobar hodač a kamoli trčač po snijegu, i sapleo sam se o ležećeg policajca i pao sam preko njega. Da li je ovo realno, pa pao sam preko ležećeg policajca, zapitao sam se dok sam sjedio na dupetu... dok mi je mirisalo iz usta, seljanko jedna pogana!
Izraz koji metaforički opisuje krajnji stadium pucanja živaca nekog pojedinca, nakon primljenog analnog seksa.
Obično nastaje usled sudara atoma „ Strpljenja više nema“ i „E jebo sam ti milosnu majku“.
Naravno da i nedostatak vazelina (citaj: skidanje maske) izvršioca ovog seksualnog čina moze izazvati ovu rekaciju.
Upoznao si neku vrh ribu, koja svojom mimikom tj. femkanjem očigledno pokazuje da si je zainteresovao.
Želiš što pre da je vidiš, ali pokušavaš da ispadneš Džek, pa je ne cimaš odmah, nego čekaš večernje sate sledećeg dana, da drndaš po dugmićima svog telefona.
Prospeš neku foru koju si pokupio sa Vukajlije, koja je nasmejala celo tvoje okruženje, a ona, ledena kraljica, ti odgovori tipa: ja sam fina devojka i ne volim vulgarnosti.
Tad obično dolazi do „Malog praska“ u tvom mozgu, ali izgled ove ribe očarava, tako da pokušavas ipak da iskuliraš i ponavljaš u sebi: „Sve ću dvore da ti kupim, samo kurcem da te lupim“.
Zakazivanje sastanka sa ovom, iz tvog ugla „Ribom nad ribama“ postaje borba sa vetrenjačama. Moderni tokovi i civilizacija, doprineli su tome, da i žene imaju mnoštvo obaveza.
I dok ti pokusavaš da se potpuno iskombinuješ i odjebavaš sve ostalo da bi se video sa njom, ona ti cepa klempe pričom da ima puno da uči, da mora da pomaže kevi, ćaletu, da ima obaveze, da ide na manikire, da radi i još 100 kojekakvih kuraca….
Ti kuvaš. Pominješ familije Dinkiću i Merkelovoj.
Čak joj i kažeš, da te to malo nervira.
E tu si se zajebao… Na tvoje zaprepašćenje, ona kreće da te napada: „Ti si netolerantan, previše impulsivan i osetljiv“.
Kao po običaju spuštaš loptu i pokušavaš da vratiš sve u prvobitno stanje, iako osećaš da ti polako puca film.
Konačno se nalazite u nekom kafiću i nakon dugog monologa, naravno proizvoda njene divne mašte, o tome kako je ona oličenje poštenja, morala, dobrote i privlačnosti, uspevaš da je poljubiš.
Ispratiš je lepo do kuće. Nakon rastanka krećeš da pevušiš. Odjednom počinju da ti se sviđaju pesme Sergeja Ćetkovića, Vlada Georgijeva i ostalih pičkopaćenika…
Narednih par dana se odigrava scenario jurnjave mačke i miša. Ona odgovara na tvoje poruke na takte od po 2 sata. Tebe potera inat pa kreneš i ti na 2 sata da odgovaraš na poruke.
Naposletku ti stiže od nje poruka kako se ponašaš čudno u zadnjih 2 dana. Ti se naravno vadiš, kako imaš malo više obaveza ovih dana i da ne možeš odmah da odgovoriš na poruku.
Neverovatno je da riba sad počinje da produžava taktove odgovora sa 2 na 4 sata.
Ti si naravno u međuvremenu izvadio par pasusa iz pesama gore navedenih pičkopaćenika, spremnih za iskazivanje najdublje romantike, koja je tvojoj duši trenutno potrebna i koji čekaju da ih prepišeš na sms poruku….
-…Ona može tek eventualno sledećeg vikenda da se opet nađe sa tobom.
Sad ti definitivno puca film i pokušavaš opet da joj to saopštiš. Uzimaš telefon u ruke, odlučan i zoveš.
Ona opet kreće sa napadima, kako si preosetljiv. Ti počinješ da se pitaš, da li stvarno sa tobom nešto nije u redu.
„Meni je potreban dečko koji će da mi toleriše neke stvari“ (misleći time da joj treba junac, koji će da trpi, još i da gotivi to što ga neko vuče za rogove i da bude tu samo kad se njoj digne mali prst na desnom stopalu ili je nešto zasvrbi).
Srećom shvataš da te ona smatra za većeg magarca nego što si bio do sad u tom vašem odnosu.
I sada nastupa „Bracin prasak“, kao u filmu „Kad porastem biću Kengur“.
-„Kenja mi se od vaših dijeta, bokova, kukova….Jebite se manekeni, jebite se!!!!“
Oteraš je naravno u neki od dva ponuđena polna organa, sa obaveznim atributom „lepi, lepa, krasni i krasnu“.
Sutra ujutru krećeš na posao i kaješ se zbog svega, nervozan i skenjan…pokušavaš da stupiš u kontakt sa njom i iz tebi nepoznatih razloga postaješ još veći magarac nego što si bio, ali nije ti ona Iris pa da ti se ponovo javi, dok ti sediš polu go na krovu solitera sa ortacima iz kraja….
Tvoja karta za izlaz iz neprijatne tišine kada na ulici, u liftu, sex šopu, pošti ili čekaonici kod urologa naletiš na:
a) penzionera iz ulaza koji izbegava antibiotike ali forsira beli "lukac feat. radža" kao narodni lek;
b) čaletovog prijatelja;
v) ribu koja je iskoristila tvoj trenutak slabosti (alkohol-patos stanje) i očekuje tvoj poziv dve godine;
g) osobu za koju nemaš pojma odakle se znate ali je ona jako srećna što te je srela.
Penzioner iz ulaza
mesto susreta: Pošta Republike Srbije
- Zdravo sine!
- Zdravo deda.
- Pa kako si sinko, ide li čkola, kako tvoji, imaš li neko žensko da te greje, a?
- Evo nije loše.
"Ma koji moj 'oće ovaj fosil, šta njega boli kako su moji! Ej, bre, još naš'o da podjebava što ne arčim ništa!"
(tišina i penzos te gleda tužnog izraza lica kao da je Tito vaskrso pa ponovo umro)
- Zahladnelo deda, onako opasno, da se ne obrija čovek.
- Jeste sinko, evo počele da me bole koske, a ja imam znaš i disfunkcionalno rame, artitis i još ovo vreme kao da 'oće da me dokusuri, ali ja se borim: svaki dan jednu rakijicu i češalj luka udarim, kafu ne pijem pritisak mi je loš, razumeš.
- Izdrži stari, evo kažu sad će toplije, ajd' sve najbolje idem ja ovaj red je predugačak.
- U zdravlje sinko, da si mi živ i zdrav i da nadješ neku finu da te greje!!
"More, marš u pizdu materinu!"
Ćaletov prijatelj
mesto susreta: ulica
- O'ho'ho gde si, bre, mali?!
- Zdravo! (neizbežni kez)
- U, vidi koliko si naras'o ko da si kvasac! Ljubi te čika Zoki! Kako si? Jebeš li nešto? Šta radi onaj tvoj ćale u bulju mu ga zaboravim?!
- Evo nije loše, trudim se. Ćale eno ga kući gleda skupštinu.
(nastupa tišina, čovek te gleda sa nevericom i ne veruje da je tvoj ćale napravio mutavog debila)
- Malo me zeza ovo vreme, opasno zahladnelo, nigde ne izlazim, mnogo bre hladno i još najavljuju hladnije možda sa mestimičnim pojavama snežnog pokrivača.
- U jeste sinko, mada nije toliko, bilo je i hladnije, pitaj ćaleta on će da ti ispriča kako je bilo tek hladno na ratištu, cigaretu ne mož' covek da zavije.
- Čika Zoki, idem ja, žurim, ova proziva na predavanjima.
- Ajde sine, i pozdravi ćaleta i kaži mu da se javi da mu ne filujem guzicu!
Skrndelj kog želiš da izbrišeš iz sećanja
mesto susreta : Sex šop
- Ej, ćaoo! Hi'hi'hi!
- E, zdravo.
- Pa gde si ti, nema te da se javiš, kako si? Kako ljubav? Šta ima kod tebe? Odkud ti ovde, šta ti treba, možda mogu (želim!) da ti pomognem ...hi'hi'hi!
- Evo uzimam neki poklon drugarici onako neku foru ili slično. Ti šta radiš ovde, nišaniš nekog gumenka, a?
( usled poklapanja nastaje tišina, gledaš okolo, ubedario si čak i radnika šopa, proradi ti emotivna strana moraš da bekneš nešto ali nikako da se izviniš)
- Uff, bre, koja vrućina, kažu biće još toplije, udariće i do 42 stepeni celzijusovih.
- Ej, pa daaa! (nastavlja da krešti) Previše je vruće, opasno se znojim, ali ja obožavam prirodne mirise tela ti bar znaš našta mislim, hi'hi'hi!.... (prekidaš je)
- E, aj vidimo se, žurim, moram da nadjem nešto zanimljivo.
- Ćao, javi se nekad, znaš ono na kaficu i to... Hi'hi'hi!
Neindetifikovana osoba
mesto susreta : čekaonica ispred vrata urologa studentske poliklinike
- Gde si, tebro, ša ra'iš? Kako si mi ti?
- A? E, evo... nije loše. Ti?
- Evo, tebra, pio neke preparate za teretanu pa mi vojvoda bojkotuje ofanzivu.
( nastupa tišina on očekuje tvoje jadanje, jebe ti se da mu kažeš)
- Nego, brate, polude ovo vreme, čas kiša čas toplo, pritisak ide do nekoliko miliona milibara.
- E znači tebro, vreme haos, sve je tačno to što kažeš, ono neizvesno kao zakon ulice.
- ... E, idem ja mislim da su me prozvali.
- Budi mi dobar, tebra, znači budi u fulu, poštuje te brat!
Svi oni koji su nekada igrali pen’n’paper verziju D’n’Da upoznati su sa izvjesnim nepisanim pravilima balkanskog izdanja ove igre.
Ova pravila mahom se odnose na uloge određenih osoba u igri u odnosu na njihov položaj u društvu koje igra.
Kako se igra obično igra u krugu porodice sa par ortaka, uloge su obično zacmentirane, tako da ako jednom budete DM, vrlo je moguće da to zauvijek i ostanete. Ako vas to već smara, onda jebi ga, ostaje vam samo da ih crnjačite kroz igru i pravite glupe kampanje u nadi da će vas smijeniti.
Otac – Vodi glavnu riječ pri izboru DM-a i najveći dio igre zavisi od njega i njegove sposobnosti rolplejovanja. Ako proglasi samog sebe za DM-a, ima pravo da prekine svoj mandat kada god to želi. Takođe, bez obzira na to da li je DM ili igrač on uvijek mijenja pravila kako njemu odgovara, pa ne treba da vas čudi ako igra sa lawful good assassinom i pritom još fura warhammer i plate armor. Ako ima više sinova u igri, obično popušta najmlađem.
Stariji sin – Obično se najviše pridržava pravila i predstavlja suštu suprotnost svom anarhistčnom ocu i prijateljima koji igraju sa njima. Ako dovede svoje ortake da igraju, otac izabere ko može da igra a ko ne u zavisnosti od toga koliko se dobro prilagođavaju njegovim pravilima. Ako matori neće da bude DM, tu “čast” naslijeđuje stariji od njegovih sinova.
Mlađi sin – Jedini lik koji ne mora biti pijan da bi mu otac dozvolio da modifikuje pravila po svojoj volji. Ako otac tenkuje sa lawful good assassinom, ovaj ga može pratiti sa chaotic evil paladinom.
Ortaci – Ćale ih voli dok kapiraju da postoji samo jedno pravilo: “Nema pravila!”
Radnja primjera odvija se za trpezarijskim stolom u večenjim časovima negdje sredinom ‘90ih:
Stariji sin (DM): Sad si ispred njihovog utvrđenja.
Matorac: Idem naprijed i derem se iz mozga kako ću im jebati mater svima.
Mlađi sin smarač: To tata! Jebi im majku!
Stariji sin (DM): Stari ne seri. Nemoj da kvariš igru ako nećeš normalno da igraš. A ti Mirko da ćutiš. Ne znaš ni pravila a ložiš ga tu nešto.
Matorac: Jeb’o ti pas mater Dejane, pa ja sam chaotic. Mogu da radim šta ‘oću. A ti Miki znaš koga tata voli najviše.
Pijani sinov ortak: Vaistinu čika Boro.
Matorac: Eto vi’š kako Šomi zna. Ti da nam budeš master. Joooj budale!
Stariji sin (DM): Ma to nema veze sa tim jesi li lawful, neutral ili chaotic ali ‘aj igraj kako ‘oćeš nema veze, nek te Mirko od 15 godina uči.
Matorac: Dobro onda, ima li to govno vrata?
Stariji sin (DM): Uhhh. A da ima, kako bi drugo ulazili i izlazili?
Mlađi sin smarač: Raspiči ih čekićem tata.
Matorac: Dobro onda, razvaljujem ih macolom!
Stariji sin (DM): Boro jebo te, maloprije ti je onaj prist dao ključ da otvoriš.
Matorac: Ma bježi bre tamo zanovjetalo jedno eto ti pa sam sa sobom igraj. Šomi, Dule ‘oćete da ja budem master sad da igrate vas dvojica i Mirko.
Koliko-toliko ozbiljan ortak: Ok čika Boro ali nemamo scenario.
Matorac: Dule sine, sa’ću ja to smišljam dok igramo.
10ak minuta kasnije nakon što su ispraznili pepeljaru, načeli novo pivo i prethodno se ispišali, kreiraju se likovi i nakon par minuta igre sledeća situacija:
Matorac (DM): Nailaziš na neko selo. Tu je neka seljanka, ore livadu i viri joj obradinka.
Koliko-toliko ozbiljan ortak: Pitam je kuda su skrenuli nekromanseri.
Matorac (DM): Daj Dule, unesi malo rol-pleja. Pa viri joj obradinka sine, obrati pažnju na detalje jebo te.
Koliko-toliko ozbiljan ortak: Pa eto, nema veze. Pitam je ipak.
Matorac (DM): Nema šta da bacaš kocku. Ne možeš tako proći check. Ne može se sa tak’im ženama na taj način. Ne, ne. Ajde Šomi tvoj red.
Pijani sinov ortak: Ulijećem joj da je jebem. baca kocku
Stariji sin: Daj jebo te Šomi koji ti je to roll?
Pijani sinov ortak: kulira ga mrmlja 12 puta 20 to je 240. 240 ukupno!
Stariji sin: Oj mene! Pa vi množite ta govna sve izreda sa 20?!
Matorac (DM): Ćuti tu, ovo je rol plej. Ovo je pravo! Šomi, prošla ti ova naglašava sledeće dvije riječi “jebački check”. Ja sam zapisao 50. Pojebao si je i sad kaže da je jebe i Mirko ako 'oćete da vam otkrije đe su pošli nekromanseri.
Mlađi sin smarač: To! Jebaćuuu!
Matorac (DM): Jebaćeš ti sine tatin! Ne moraš ni kocku da bacaš. Pojebao si je i sad ti daje dvije picine dlake koje ti ojačavaju oružje. Kad baciš kocku to što dobiješ ti se množi sa još 20! A ti Šomi dobijaš njenu picinu tečnost kojom se namažeš I onda ti je sve ovo lokpiking, stelt i ta govna na tu foru kad baciš kocku puta 20.
Mlađi sin smarač: Ti si najjači tata! Dejo me nikad ne bi pustio da budem kejotik ivl paladin.
Stariji sin: K...k...kejotik ivl paladin?! Jesi ti normalan stari?! Alo!
Matorac (DM): Jesam Deki. A ti Mirko pošto me tako voliš ono ti se množi ne sa 20 nego 30.
Pijani sinov ortak: Čika Boro, vi jebete! Što moj stari nije takav…
Matorac (DM): I za tebe važi isto mali.
Pijani sinov ortak: Blagodarim čika Boro.
Koliko-toliko ozbiljan ortak: A čika Boro, đe kaže da su pošli nekromanseri?
Matorac (DM): A to. Pošli su da jebu kurve u susjednom gradu. Kaže da je jednoga lako prepoznati jer mu se močuga ocrtava preko gaća odlično čak i kad je mlitava.
Stariji sin: Znači ne vjerujem! odlazi iz sobe
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.