
Razloga za dernek ima mnogo-položen ispit, dat uslov za budžet, prošli ste godinu, smuvali ONOG lika/ ONU likušu, otplatili dugove, došli do velike svote novca i ostala uobičajena smrtnička sranja.
E sad, proslava.
Dernek.
Dernek je reč turskog porekla koja se koristi za provod epskih razmera, "ako-sam-neka-sam-opet-ću" provod, apokaliptičnih posledica ali najbolji u životu (bar onaj deo kog se sećate/koji su vam prepričali).
Hej, mozda je čudno pokloniti cveće masnoj šankerici sa dlakavim mladežom na gornjoj usni, al' nek ide život!
Ortaci, hrana, piće, tuča, budjenje u jarku....sa osmehom na licu, govnavim ukusom u ustima i kratkoročnom amnezijom.
Toooo!!!!!!!!!
-E....'de je Gane? Nema ga na terenima tri dana...
-Hehe, položio statiku!
-Ololooo, kapiram. VMA?
-Ne ovaj put, nije bilo nešto posebno....sem onoga kad je pitao sopstvenu ribu da li je slobodna
Komšinica koja je ostala bez muža pre 20 godina. Ali sa pozamašnom inostranom penzijom pa može da živi opušteno i zagorčava život celom komšiluku. Komšinica Ruža raspolaže kompletnom arhivom dešavanja u kraju, poslednjih 20 godina. Kad si se prvi put poljubio sa ribom, kad si prvi put kresnuo, Sanju inače najbolju drugaricu. Kad su se Ostojići posvađali i zbog čega. Koliko su nameštaja polupali tom prilikom. Ko je otrovao onog dosadnog pekinezera, Lazićima i ko im redovno krade cveće. Koja će radnja uskoro da pukne i šta će se sledeće otvotiti u tom lokalu. Koliko promila je imao Lemi prilikom poslednjeg oduzimanja dozvole itd...
Majke ti znaš li da se Sanja sinoć udala.
Ložiš me nema šanse, pa najbolja mi je drugarica. A sinoć smo se zajedno vratili iz grada.
Ma istina je kad ti kažem.
Ama kako znaš?
Rekla mi Ruža.
Koja Ruža? Ruža bez muža, e onda je istina sigurno.
Kao što su deca saznala u školama,a neke starije osobe u vestima nekad davno(kad su promenili staru,jer im je dosadila), ovo je naša himna. Medjutim, postavlja se pitanje koliko ona zaslužuje mesto obeležja države. Jelte, himna je predviđena da budi nacionalnu svest...a ova naša kod mene budi sažaljenje. Iako je kompozicija dobra, tekst mi nije na mestu. Naime, kroz celu himnu se pominje kako Bog mora da nam pomogne,da nas nahrani,da nas spasi...Brate Srbine, pa ne možeš čekati Boga da uradi sve za tebe. Neće se ništa samo od sebe desiti. Uradi nešto po pitanju života u govnima, nemoj čekati zvezde padalice kako bi digao bunu protiv dahija. Nemoj gajiti kupus tamo gde bi trebao kukuruz, pa ćeš imati da jedeš.Nemoj misliti da je naš bog ustvari Hermes i da će tvojim kopačkama podariti brzinu,treniraj više. Jer, u suštini, ako i postoji, mislim da on ''ne mora'' ništa da uradi izuzev da tamo gore pije koktele i umire(?) od smeha.
I još jedno mi smeta: naziv koji ukazuje na politeizam. Ako postoji bog pravde,verovatno su tu i neki bogovi nepravde i bogovi kiselog kupusa.
-Matori,ustaj...himna se peva.
-Hoću, zabole me...ovim našim fudbalerima ni Bog ne može pomoći.
Radnja sa sirokim asortimanom cvetnih aranzmana.
...ali ipak niko ne kupuje cvece tamo za osmi mart....
Ono što stoji pored muškatli i ja uvek sjebem kad dolazim kući pijan.Biljka koja po mojoj majci ima veću botaničku vrednost nego kupus.
Znaš li ti koliko sam ja ovo cveće platila
Ko krava kad zagazi u kupus
Čest komentar starijih za mlade sklone 'ekstremnom' ponašanju.
-vidi kako preskače onu tarabu, c, c, c... pamet mu ne smeta... zamalo da pogazi cveće...
ERROR 404; File not found.
Lepo kaže gore, tako nešto ne postoji. Dobro, da ne preteram, postoji, ali je veća šansa da ćes naći neki oblik inteligencije u piksli, nego iskrenog dilera, koji bez ikakvog napumpavanja i preterivanja govori o kvalitetu robe koje prodaje.
Njegova je uvek najbolja. Nema veze što od 5 buksni ne možeš da se navariš.
Jebi ga brate, mnogo variš, treb’o bi da smanjiš, jer su mu svi rekli da je vutra prvoklasna, a ti kao ne mozeš da se navariš.
Na stranu to što se ti koji su to rekli nikad nisu vratili da uzmu još. Nema veze.
Kapiram ja da svaki ciga svoga konja hvali, to stoji i sve je to lepo, ali brate ovi preteruju.
Mozes ti da mu doneseš najjaču robu u gradu, ma i u državi, sve što će ti reći je:
-Nije loše brate, slično ovom mom.
I uvek je slično tom njegovom iako veze s vezom nema. E pa kurac je slično, usta te jebem. Žovla na kvadrat.
Tako da, ukoliko ikada naletiš na dilera koji će ti bez okolišanja i izmišljanja reći kakva je roba koju prodaje, taj ti je ili dugogodišnji pravi prijatelj, ili jedan veoma pošten i dobar čovek. A takve vredi gajiti.
-Tebra, dođi dizvučeš cim ovog skanka. Šije.
-Au, batice.. Od jednog dima sam se navario.
-Reci kakav skank, a?
-Brate, ovo je bolje od onog mog sranja 10 puta. Šta ja dajem ljudima jebote...
-Kajanje je dobar znak.
-Ne seri presveti. Navario si se mnogo.
I tako... Oženiš se devojkom iz nekih pasivnijih krajeva (Bosna ili tako nešto ...). Dobra riba. Lepo lice, violinska figura. Prema tebi uvek fina, sa poštovanjem. Na ulici dama. U krevetu ... Pomogneš joj da ostvari karijeru. Imate decu. Na ulici ste i dalje zagrljeni. Kupuješ joj cveće. Ona te i dalje gleda zaljubljeno kao prvog dana.
I onda, da li je bolje da saznaš ? Ono što već svi znaju. Ono zbog čega ti se nekad kradom smeju, iza leđa ? Da je tvoja draga olupala više jaja o guzu nego o tiganj. Da vam treće dete opasno liči na njenog bivšeg direktora ... Razvod je razvod, a pola imovine je pola imovine. Ponekad je bolje živeti u neznanju - blaženom.
- Ene ga Drakče sa ženom, malopre prođe. Drže se za ruke, pravi golupčići. Nas ne vide ni s' dvogled.
- Čekaj bre, pa zar on još ne zna ?
- Il' ne zna, il' se pravi da ne zna. Situacija - Maja Japundža.
Šaljiv odgovor na kompliment koji nam prija.
-Jao, cveće, pa nisi trebao.... Kako si ti nežen!
-Takav sam po celom telu! (uz blagi osmeh) :)
Nešto što je staromodno, prevaziđeno, demode. Objedinujuća definicija svih prošlih, zaostalih vremena i generacija koja nimalo ne odgovara savremenom, ultra-sofisticiranom svetu. Totalitarno voluminizirani izraz koji možda baš zbog toga najradije i koriste najplemenitiji predstavnici istog: kvazi-intelektualci i intelektualke, metroseksualci, homosi i, uostalom, svi wannabe pripadnici urbane društvene kaste ljudskih imitacija i moralnih nakaza. Doduše, obzirom da termin iz naslova direktno potiče sa francuskog govornog područja, pomenuta voluminiziranost se donekle i može razumeti. Au-revoir.
- 'De ćeš, Mladene?
- Ma, pusti me, Povlene, zakasniću na dejt...
- Oh, kučko moja muška...Pa, ko je srećni dobitnik, ako smem da znam?
- Jedan slatkiš iz teretane u kojoj vežbam...'Naš kako je sladak...
- Slatkiš? Iz teretane? Pobogu, Mlađo, pa to je tako passé! Treba da probaš cev od auspuha, to je sada in...
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- I? Kako je prošlo upoznavanje sa budućim tastom i taštom?
- Pa, ono...i nije bilo tako loše. OK su me prihvatili obzirom da sam im napumpao ćeru. A i doneo sam cveće, piće, znam ja red, xexe...
- Da, jebote. Cveće i piće nikada neće biti passé...
Trijumfalni zaključak na kraju savetodavne besede. Samo uradi kako sam ti rekao i nema frke, svi problemi će nestati, lipe će procvati, Sunce će zasijati, račun za struju će se platiti sam od sebe, ukratko, nestaće svi uzroci tvoje glavobolje. E sad, jebiga, moguće je da će ponuđena rešenja izazvati neku drugu vrstu glavobolje, ali šta sad, život je nekad siv k'o Bajaga, nekad žut k'o govno.
- Vidi, moraš biti pažljiv i nežan. Nemoj samo da se praviš da je slušaš, stvarno je slušaj. Vodi je u pozorište, lepo se obuci i obavezno glumi da ti nije smor. Kupi joj cveće. Nemoj da kradeš sa groblja, idi u cvećaru! Spremi neku večericu, ili naruči iz restorana ako ne znaš da kuvaš, lepo aranžiraj sto, sveće i te munje. Nemoj da prdiš za stolom! To je veoma važno. A posle, posle vidi šta ćeš.
- I znači ako sve to uradim konačno će se smilovati i udeliti mi prkno?
- Samo me slušaj i nema glava da te boli.
Popizditis koji se javlja prilikom psihičkog suženja svesti.
-Matori sam ti prič'o kad sam bacio ženu s' drugog sprata?
-Gde bre, kad?
-Prošle godine na moru, ja gledam finale Lige šampiona, pucaju se penali, a ona zvoca nešto, ja je ne jebem ni 2%, a ona cap za daljinac i promeni kanal!
-Auuuu...brate, izvela te iz takta!
-Jašta bre, popizdeo sam, uvatim je, dignem i bacim kroz terasu!
-Pa šta ti rekoše u muriji brate?
-Ma ništa, da pazi kako zaliva cveće!
-Kakvo bre cveće?
-Pa ja sam prevodio, otkud moja Milka zna grčki!
U mojoj glavi živi jedan drvodelja. Pravi najdivnije lukove i drvene pregrade, rezbari neverovatne ukrase i dekoracije, a ume i da izveze pravu čipku od drvenih letvica da padneš na dupe od divljenja.
U mojoj glavi živi jedan kuvar. Kuva fantastična jela i sprema lepe kolače. Kad on nešto skuva ili ispeče, prosto ti dođe da samo gledaš i ništa ne diraš koliko lepo izgleda.
U mojoj glavi živi i jedan zidar, njegove su kule legendarne, a vitki stubovi se penju do nebesa. Građevine su mu tanane i prozračne kao da ih je pauk ispleo.
Tu živi i jedan talentovani slikar, on i još par umetnika dele studio koji su im drvodelja i zidar napravili. Odmah pored njih su i učitelj, tesar, pekar, advokat i sudija. Sa druge strane ulice živi jedan stari policajac, ali on je već pred penzijom i samo se smeška ostalima, a nikad ne viče. Pored policajca stanuje i jedna devojka, pojma nemam odakle ona tu. Samo se doselila jednog dana i ne mrda odatle. Ima punu baštu predivnog cveća.
Na samom kraju sela živi jedan vojnik pacifista, nekad je bio ambiciozan i mlad, a sad mu je samo ostala navika da ujutro porani, uradi nekoliko vežbica i pozdravi državnu zastavu. Dalje od njega, u šumici pored sela, žive par pustinjaka i dva monaha, ali oni su sasvim otkačeni i ne dolaze često u selo. Samo svrate kad je seoska slava ili neko drugo veselje.
Ja samo ponekad pozovem nekog od njih koji mi je potreban da mi pomogne. Ne umem baš da budem vešt kao oni, ali sklepam dobru drvenu klupu, sazidam čvrst ravan zid, skuvam par finih jela, nacrtam ponešto, napišem neki tekst, posadim cvetić ili voćku. Poranim samo subotom, ali ne radim vežbe jer sam len. Ponekad se i otkačim baš kao ona četvorica iz šume, ali to ne radim prečesto. Ne bih da ispadne da sam lud.
Nešto sam načuo ovih dana da se sprema svadba. Udaje se ona devojka što voli cveće za onog mladog vojnika pacifistu. Bojim se da ću morati pozvati i nekog lekara da se doseli, trebaće mi nešto protiv glavobolje...
Udarni motiv mnogih pop/rok pesama kojima se služe mlađani muzičari za privlačenje što većeg broja čki k' sebi. Ekvivalent "hoću da te jebem kurcem u pičku", izrečen na malo poetskiji način zahvaljujući plejadi patetičnih muzičara koji mnoge sale napuniše(Mala Moštanica,Dokurcovići i Donja Sabanta). Suberzivnim delovanjem usmerava ciljanu ženku na pomisao da je dotični, nazovi muzičar, jako osećajan, voli poeziju i osuđuje japan jer kolje delfine na buljuke uzeo gitaru i zasvirao tu tužnu notu koja jebe samo za nju i njeno srce koje oh, tako divlje kuca dok on menja jedina tri akorda koja zna. Avaj kad bi samo znala da je ta osećajna čibuljava faca koja peva te divne stihove napaljen kao i svi ostali njegovog uzrasta, ne bi ga onda tako lako pustila da joj vršlja po baštici i vrlja cveće.
Saksija.
'Baba, u šta da posadim ove semenčice što mi da drugar pozajmio, kaže da je neko cveće'
'Uzmi sine te čaše iz kujine, ja u njih sadim biljke'
Univerzalni poklon za mladu devojku.
Kada joj uvene cveće ostaće joj samo KITA.
pojam je manje ili više poznat.
i varira od iskustava.
-supruga:"uzela sam odmor nedelju dana i idem kod majke."
-muž:"zašto kod majke?"
-supruga:"dugo nismo bile zajedno."
-muž:"a,gde ću ja za to vreme?"
-supruga:"ostavila sam ti ručak u frižideru,ćao"
dan prvi
-Pojeo sam pola onoga što je ostavila.
-gledao TV
dan drugi:
-Pojeo sam i drugu polovinu.
-Gledao TV
dan treći:
-Kupio suvu hranu.
-Gledao TV
dan četvrti:
-Nemam volju ni da jedem,kupio sam pivo.
-Gledao TV
dan peti:
-brza hrana,pivo,kafana
-nisam umeo pijan ni da uključim TV
dan šesti:
-spavao do kasno,mamurluk,kisela voda,
-bolela me glava(nisam ni mogao da gledam TV)
dan sedmi:
-.................
-.................
neko cveće zahteva konstantno zalivanje,i neprestanu brigu.
inače prerasta u korov.
Razmišljanja u zlatnom periodu naših života, kada smo bez brige i pameti razmišljali o svakojakim glupostima, maštali, radili ono što nikada ne bi kao odrasli, verovali u svakakve laži svojih roditelja zarad što boljeg vaspitanja. Uglavnom su to stvari koje se ceo život pamte ma koliko one bile besmislene.
Razmišljanja:
Na 100. spratu neke zgrade možeš dodirnuti oblake.
Sa 100 merdevina se možeš popeti na mesec.
Papirne novčanice su uvek veće vrednosti od metalnih.
Čokoladno mleko se dobija od braon krave.
Lanac ishrane je: Pas - Mačka - Miš - Sir
Kada pada kiša, Bog zaliva cveće.
Kada jedemo hrskavu hranu kosa nam se ukovrdžava.
Lepljiva traka je najbolji lek za ispucala usta.
Kišobran je bolji od bilo kakvog padobrana.
Mesec nas neprekidno prati.
Gutanje semenki će prouzrokovati rast lubenica u našem stomaku.
Roditeljske zavere:
Ako budemo razvlačili usta ostaće nam takva zauvek.
Ako nastavimo da čačkamo nos ostaće nam rupa u glavi.
Ako budemo plazili jezik da će neko nas udariti u potiljak i jezik će nam ispasti.
Ako ne peremo zube da će nam paukovi pojesti svu hranu sa zuba.
Da će nas odneti ciganka/babaroga/neka jeziva komšinica ne budemo li spavali...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.