Usled depresije i katastrofe od ljubavnog života, mlad momak često popusti pod pritiskom nejebice i diže ruku na sebe u nadi da će tako naći mir i pobjeći od haosa u koji ga je suv kurac doveo. Uzima stvar u svoje ruke i drka danima.
-Đe je mali Đuro? Nema ga pet dana?
-Ma pusti, ostavila ga ona njegova, digao ruku na sebe, zaključao se u sobu nasamo sa Jupornom. Neće ga biti neko vrijeme.
Igrica za NES konzole napravljena od Capcom-a. Napravljeno je šest delova ove igrice.
Šta se radi? Igrica je toliko zajebana i teška da ti trebaju refleksi i brzina koja se jedino dobija nakon 12 popijenih kafa, ali ni to ne bi bilo dovoljno. Trebalo bi da budeš kompletni nolajfer koji bi se posvetio uvežbavanju ove igrice da bi se u opšte stiglo do zadnjeg nivoa.
Na početku igrice se prikaže 8 robota koje biraš i tad misliš "o kul urađeni roboti", ali onda kad započneš nivo, vidiš nekon pedera u plavom odelu sa nekim jadnim topom umesto ruke. Tokom nivoa nalećeš na neprijatelje koji se zaleću u tebe k'o mutavi na brašno i koji te pucaju iz svakog dela tela, a ti samo sa topom možeš da ih rokaš. i kad misliš da si ih ubio i slučajno se vratiš nazad, vidiš neprijatelja kako je respavnovao nov-novcat. I tako dok preskačeš prepreke za koji ti trea tajming k'o profesionalnom bejbol igraču na dopu, i pucaš male debilne robote, naletiš na karakonžulu veliku kao pola ekrana, čiji je glavni zadatak da skače i gazi po tebi k'o pijan po govnima. i na kraju kad konačno posle tolikog mučenja i obolelih prstiju stigneš do kraja, saznaš da je boss zapravo onaj robot kojeg si izabrao na početku, i on će biti taj koji će ti dovršiti igru.
Ako kojim neverovatnim slučajem uspeš da pređeš svih osam robota, ulaziš u zadnji nivo kod Doktora Vilija. E njegov nivo je ultra-zajeban i treba da kombinuješ sva oružija koja si uzeo od prethodnih robota.
Uglavnom, za obične smrtnige, igra se ne može preći bez hakova i game genie-a.
Starocrnogorska kletva, označava želju da teško zasitite neku džukelu svojim ličnim mesom. Može i: "pas ti se mesa napoteza'" ili "pas ti se mesa ne nabuca' ". U Zeti ima upitno: "api lji ve cuko?"
Đe si Mijo?
Ti Džoni, ša ima?
Jesi se sjetio ?
A pička mu materina ...
E pas ti se strva ne nagloda' !
Šaljiv način da se opiše kako se nešto vidi iz aviona, tj. da je mnogo očigledno.
○ Ako nađeš đe sam ostavio onu kajlu, tvoja je!
○ Daj bre, ne zajebavaj se! Eno je iza one šolje... to bi i slep video.
○ Jebi se!
Započeti putovanje za vrijeme nevremena.
- A đe ste krenuli po ovome zlu, jadni ne bili?
- Briga me za zimu, briga me za sneg, imam toplo krzno, ja sam pravi međed, baba!
- Zaladio si ti, vidim lijepo.
Skupo odelo koje je stajalo sto godina u ormanu i sad je skroz demode.
Sin: Kevo, đe mi je odelo?
Keva: Ma bacila, raspalo se.
Sin: Daj kevo, sad moram da idem u onom ormani odelu.
Zadovoljna rekacija prosječnog građanina na vijest da je vladajuća struktura nabavila još jedno luksuzno prevozno sredstvo. Napaćeni od brige za narodom, to i zaslužuju.
- Dobar je, dobar. A koliki sam porez prošle godine platio, računam da sam ih bar brisače častio. I kad odu đe po Evropi s njim, ka da sam ja bio!
Osnovna karakteristika dobrog računara u očima laika.
- Da mi doneseš malom dobar konfijuter!
- Na šta tačno misliš? Grafička, jezgro, hard disk?
- Ma, da mu bude ravan ekran! Nemoj mi one s guzicom, nemam ga đe turiti.
- Smatraj to završenim.
Teretana. Okupljalište modernih gladijatora opremljeno raznovrsnim spravama za mučenje. Mjesto gdje se ljudi svojevoljno i disciplinovano čereče, mrcvare, zlopate i preznojavaju. Sve za ljepotu i zdravlje.
- Đe ćeš ti? Jel opet u GVP?
- Odo' malo u teretanu.
- Bolje da si ona drva iscijep'o nego što stalno ideš u tu čerečanu.
Izraz koji se u razgovoru koristi nakon što kažemo nešto što nipošto nijesmo smjeli reći. Nakon njega dodajemo ono što smo mislili reći, ili ono što smo trebali misliti, kako bi naš sagovornik bio zadovoljan.
A: Đe si ženo?
B: O Radivoje, kako si? Šta će ove flaše na stolu?
A: Ma svraćao nam šupak... hoću reći, šurak, pa rekoh da ga počastim.
Opis poguzja osobe izrazito malih gluteusa. Ima toliko male guzove, da čini se, kada sedne svaki put zalepi čmar direktno na stolicu ili bilo koju drugu ravnu površinu.
-Pa ebote, pogle onu! Pa đe joj je gujzca, kako uopšte sedi!?
-Pa na čmaru ebote!
Džoker režisera filmova za odrasle. Može da igra na svakoj poziciji.
- Treba mi nešto efektno za zadnju scenu. Šta da radim Arnolde Švarcenpekere?
- Uvedi mene gazda, ja sam svestran, umetnuo bi ga đe 'oćeš samo ako mi dobro platiš.
Radno mesto koje je nastalo kao produkt nepotizma u preduzećima.
Mrčndajzeri (merchandiser), do skoro znani kao komercijalisti, su to postali onog momenta kada su direktori postali menadžeri, a radnici - operateri. Radna obaveza jednog mrčndajzera je da svira kurcu i mrsi muda kod klijentele koja sarađuje sa njegovim preduzećem. Mora da bude izuzetno doteran, da prati trendove i da lepo miriši, što će uvek ostaviti pozitivan utisak na poslovne saradnike, koji ga u svojim kancelarijama tovare kafom i ratlukom. On ih indirektno, kroz neku neobaveznu priču, navodi da povećaju lager njegovog asortimana, što mu i u 90% slučajeva uspe, a što u dobroj meri ide u prilog njegovom finansijskom bonusu. Obilazi štandove i odeljenja gde stoji njegova roba, vodi računa o estetici i da neki kolega mrsomud, ne ispadobraniše na njegovu teritoriju.
Neophodni rekviziti jednog mrčndajzera su firmin auto, službeni telefon, rokovnik ili neki registar i hemijska olovka. Oni koji rade za jača preduzeća, neretko sa sobom nose i manji notebook. Sve u svemu, paraziti sopstvene firme, koji žive na grbači radnika u proizvodnji.
Kapitalizam trpi ovaj tip zaraze...
- "Jel' Mićo, Boga ti, đe reče ti ono da radiš...?"
- "Ja strina radim u "Imleku" kao mrčndajzer..."
- "Kao mrčjanzer... aha, aha... A u "Imleku" veliš...? E baš lepo, to je dobra firma...
haluga, hendek, uvala ili izbočina, geološke ili ljudske prirode, koja izgleda veoma ružno ili odvratno.
- Đe ću 'vo granje i ovaj truhli krompir?
- Baci ga na onu hrnjagu dole pored rijeke, jebi mu mater.
- Dragi sine, kakva ti je ovo hrnjaga od sobe?!
- Bio mi drug.
Pjesma koja služi za potkrepljivanje idiotluka koje je neko napravio i za opravdanje istog za svoj postupak.
Lik piša po kolima
A: Viđi idiote one đe pišaju!
B: Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine, mogu samo da nas mrze oni što nas ne vole!
Poze koje se zauzimaju nesvjesno. Način na koji tijelo pita ukoliko se um stidi.
- Što je trebalo?
- Ništa, što?
- A što znam ja, iskrivio si mi se tu kao znak pitanja...
- A to. Reci mi đe je wc, molim te?
Najpoznatije pitanje koje krasi konverzaciju muškaraca od kada je sveta i veka! Ugledavši neku "trebu" jedan drugog često pita "Bi li je?"
Fina je ova mala. Bi li je?
Odgovor može biti raznovrstan a u nekim predelima našeg govornog područja on obično glasi: A đe ne bi...
- Đe si junačino! Što činiš?
- Evo... Jurim neke rezultate, ne ide mi Vest Hem.
- Samo bez šjekiranja, krsta mi svi nešto manitaju.
- A koji je tebi, što pričaš tako?
- Kacam luuud!!!
- Može lekić?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.