Spremnost da se u svakom trenutku bude na strani "đe manje biju".
1. Svaka izjava Svete Marovića, Filipa Vujanovića i Mila Djukanovića.
2. Mlada: Kakve venčanice imate?
Prodavačica: Bele i roze. Bele za nevine, roze za one malo manje nevine. Kakvu želite?
Mlada: Belu! A đe-đe (ovde-onde, prim. prev) roze.
Pravi čo'ek! Ponosan na svoju bradu i 15 kila viška... Kad su žene u pitanju grub i opasno ljubomoran! Uglavnom ne voli ostale narode ( sem rusa ), mada mu ni većina srba nije po volji...ali pravi čo'ek!
Jednom sam čuo komentar jednog momka za Che Guevaru (video je nečiju tetovažu). Vidi ovaj istetovirao četnika, prava srbenda.
Mjesto gdje je krenula svaka nervozna osoba koju pitas đe će. Postoji i produžena verzija:"U prkno više guzice". Može se javiti i kao obični komentar tj. kao znak negodovanja.
- Đe će da studira posle srednje?
- U Bijograd.
- Oće, u prkno. Od čega će da živi?
.......
- Đe ides na doček nove?
- U prkno više guzice.
Fizioloska potreba, obezbeđuje siromašnom delu stanovništva sve pogodnosti za koje se dugo smatralo da su rezervisane samo za elitu: U samom činu učestvuju svi mišići tela, tako da je odličan za održavanje kondicije i oblikovanje tela umesto odlaska na aerobik ili u teretanu. Grčenje lica, iskolačenost očiju, pruža odličan face-lifting i masažu lica, a uz malo tvrđu hranu mitiseri sami iskaču. Odlično za pročišćavanje organizma, doduše na malo primitivniji način u odnosu na jogu i tai-chi. Uvek prisutna neizvesnost u pogledu dobitka, može se porediti sa celom večeri provedenom u kazinu nekog elitnog hotela. I na kraju, letimično bačen pogled preko ramena, uz osećaj olakšanja koji obuzima celo telo, skoro je istovetan kao i nakon popodneva provedenog sa švalerkom u nekoj hotelskoj sobi.
Naravno i sve ovo što sam napisao je čist primer kenjanja.
Ako može seks bez emocija, mogu i emocije bez seksa. Ovo obično upotrebljavaju žene nakon seksa, kada muškarci žele samo da se okrenu na drugu stranu i zahrču iz petnih žila.
Fazon, ako si me jeb'o, sada mora i da me slušaš dok ja pričam o našoj povezanosti, o divnim i romantičnim trenucima koje provodimo zajedno, o tome kako ćemo živeti zajedno dok nas smrt ne rastavi, bla, bla, truć, truć. A znamo se tipa mesec dana.
: Hej, tiii, baš mi je bilo lepo.
: Mhm, da.
: Znaš, totalno odgovaramo jedno drugom. Nikada mi nije bilo lepše ni sa kim. Znam da izlazimo tek dve nedelje, ali mislim da sam se zaljubila, ono izistinski. Nije kao prošli put, sa Markom, on se popne na mene, bup, bup i kraj. Sa tobom osećam neku konekciju, ej, seks nam je trajao 11 minuta. Kao što Koeljo zapoveda. Hej? Slušaš li me.
: Hrk, ZzzzzZZZzzzZZz, hrk.
(udara ga jastukom po glavi)
: A, šta, gde? Evo, mazićemo se, dremnuo sam malo.
: Ništa me nisi slušao, a ja ti dušu otvorila. Da li je ono za tebe bio seks bez emocija?
: Ne, dušo, ouvaj, ne, naravno.
: E, pa, onda možeš da pričaš sa mnom o emocijama, ovaj put bez seksa.
Mesto koje je tokom devedesetih godina imalo viška placeva za prodaju,pa su se tu krajišnici naselili.Odlikuje se po tome što se krajiška muzika čuje na svakom koraku,batine se mogu jako lako dobiti,a ni pucanje iz vaternog oružja nije retkost..
Veternik,Futog,Čelarevo,Busije,Surčin,Batajnica,Rumenka,Bač....
Dadoh dva dinara, prevarih se grdno, mislio sam srati a samo sam prd'no.
Tin Ujević
Svršen glagolski oblik. Nešto što nije bacati foru.
Kako su nas učili da razlikujemo glagolske oblike po trajanju? Ako ima smisla da glagol stoji uz pola sata onda je nesvršeni, a ako zvuči nezgrapno i nelogično onda je svršeni. Hajmo!
Pola sata baciti foru. Ne baš. Osim ako nijesi stranac ili gastarbajter. Ali te onda glagolski oblici ne interesuju. - svršeni.
Pola sata bacati foru. Izbjegavaj!
Uspješno baciti foru je biti majstor u određivanju mjere. To je kuvarska vještina. Flambiranje. Tajni začin razgovora. Britkost britve brice. Britkost sjekire drvosječe. Ne cijepanje po čvoru drveta, no đe je najmekše, đe se vlakna dodiruju. Đe se odvajaju slojevi mesa šarana. Ne prstima đe se kose mrse, no đe im vjetar vlasi razdvaja.
Nekada je u korist razgovora a nekada u čast univerzumu.
-Meni je život mnogo dobra dá.
-Kako, boga ti? Šta je tvoje bolje od moga? Nije da mi je krivo...ja to informativno, radi razgovora.
-Uvijek krećem od đece.
-Pa i moja su isto...škole završila, dobila posao i kola da koriste koliko god oće.
-Pa đeca moje đece.
-Mašalah! Alah ih pozlatio. Biće i kod mene ubrzo.
-Pa moja žena, sam je Bog meni poslao i oni pločnici kuda sam trčao za njom su za moje noge bili istesani i gurali me da joj skute dovatim. E kad se sjetim njene haljine koja se izdizala svaki put kad bi skliznula iza ugla zgrade. Bog da joj dušu prosti. Odakle došla, tu i ot'šla.
-Sjećam je se, sjećam...da joj lako pane dženet i meleci.
-I moj posao i moja imovina. I sve što sam đeci ostavio. Đeci moje đece i njihovoj đeci. I svoj svojoj đeci po svijetu koju ni ne znam. Njihovim majkama. I njihovim babama.
-Eeee...
-I ja sám. Ljudi koji su me gledali su govorili da ličim na Patrika Svejzija. Da stojim kao bor među korovom. Prava leđa, široka ramena. Jaka prsa i snažne ruke. I moj mali prst je najbolji oblik malog prsta.
-Aaah...Ljuta!
-Dosta je. Koja ti je to po redu, rode?
-Samo kad nije zadnja.
-Đe ćeš, tek smo sjeli...aj još po jednu.
-Nemam ti kad, kume. No vidiš li ti ovaj mali prst koji pružim kad držim fildžan? E pa nije do fildžana. Ja to tako i kad pijem vodu i kad jedem viljuškom. I kad kucam po tastaturi. A znaš li šta je to? Inkarnacija moje ćune iz blagodati od prošlog života.
Imati seksualno... kako li se zove.... karanje.
X: Jesi bac'o ikru sinoć?
Y: Tri puta.
X: Ko je srećnica?
Y: Prva ljubav.
Nije online - sa njom je. Online je - priča sa njom.
Žene.
Pita se ako se želi znati kuda neko ide jer je nepristojno pitati đe ideš.
Ja:Đe ćeš akobogda kume?
Kum:Akobogda u prodavnicu.
Dabogda te rak izio do kosti!
Đa'oli o'tebe mlijeka pili, kakva si! (Kletva upućena ženskoj osobi)
Ovo sam čuo u Boki... Užas!
Za razliku od izbacivanja Kineza, što se odnosi na nuždu broj jedan iliti mokrenje , baciti Obamu se odnosi na nuždu broj dva to jest puštanje faksa.
Naravno kao i kod prvopomenute definicije, izraz je totalno politički i rasno nekorektan jer je nastao zbog boje kože trenutno najpoznatijeg afro-amerikanca na svetu, a usput nam dobro dođe jer mi tradicionalno ne volimo baš puno Amerikance, a ponajviše ne volimo čoveka koji je njihov precednik.
- Ajde bre Mišo hoćeš li više, završiće se termin dok ti kreneš.
- Evo me bre idem.
- Pa šta si radio do sada, pola sata te čekamo?
- Bac'o sam Obamu. U'vatilo me na vratima pa sam mor'o nazad da bombardujem šolju.
To ti je čo'ek preko 30 godina starosti, naboranog osunčanog lica, sa gustim brkovima i pomalo bradicom.
Stručnjak je za sve vrste obrade metala, varenje i uopšte poslove đe se primenjuje sila veća od 1KW. Voli jagnjetinu, jaretinu na kajmaku, pomalo prasetinu, pivo i rakiju i mnogo voli kučke i priča o njima bez da ih stvarno juri i guzi.
Klasične brke voze golfa keca ili dvojku ili opela ili vw karavane koje liče na mrtvački kovčeg. U sofisticiranijoj varijanti voze kabriolete preko 20 godina starosti i poneki od njih je radio amater ili ribolovac.
Ja, 07h ujutro:
"Brko jes usto?"
Brko:
"Jok ti si!"
Ja:
"Оćemo na planinu da montiramo stub?"
Brko:
"Nije problem. Poneću alat"
U blaženo vreme SFRJ (DFJ, FNRJ, itd.) 1945-1990 jedna od popularnijih skraćenica bila je ZBRLj, tj. Zbor Radnih Ljudi. Reč je o nazovi instituciji socijalističkog samoupravljanja u vidu bespredmetnog sastančenja po fabrikama, školama, sportskim društvima i slično. Manifestacija se održavala u "službenim prostorijama" (krug fabrike, zbornica...) i redovno završavala tamanjenjem mezetluka i/ili popravljanjem tržišnih bilansa preduzeća za proizvodnju alkoholnih pića (npr. lešenjem "Rubinovog" vinjaka).
Prvobitno zamišljen koncept da radnici na ZBRLj-ovima "sami odlučuju o daljoj sudbini preduzeća, pravcima razvoja, truć, bla, truć...", u praksi nije zaživeo i brzo je zamenjen gore pomenutim aktivnostima.
Danas nam (meni svakako) ovakve skraćenice služe isključivo u svrhu zajebancije, te tako nastaju i sledeće "institucije":
ZBRLjiG - Zbor Radnih Ljudi i Građana
ZBRLjiGOVNO - Zbor Radnih Ljudi i Građana Opštinskog Veća Narodne Odbrane
Neprijatelj broj jedan brakova i ljubavi generalno, ponajviše u manjim sredinama. Pogotovo ako ti je đed lud ko konj, a da bez njega ni pr'nuti ne možeš, koji voli popit' i miješati se i đe mu je mjesto i đe nije. On pamti ljude još kad su živjeli u plemenima i kad se razmnožavao brat sa sestrom. Tako gledano normalno da smo svi rođaci dan ga jeb'o i da se mogu bezbjedno ženiti tek u Bugarskoj.
Štono veli naš narod đe đed gurne nos tu kurcu mjesta nema.
Šesn'es' mi je godina. Mlad, pun snage i volje za životom. Opijalo se u to vrijeme kod Smiljane u kafani do ranih jutarnjih sati. Kad zora zabijeli kretalo se kući. Ko je mog'o otić'.
Smilja je imala ćerku ko u svakoj priči o ženi, samohranoj majci koja drži kafanu. Rumenih obraza, kovrdžave grive i vitka stasa, prosto narodski rečeno - domaćica. Zavoljesmo se mi tu na brzinu i ja sam normalno preš'o da budem inventar kafane. Sav višak žita, masti i vune ostaj'o je tu, para nije smjelo faliti. Sad kad bolje razmislim i viška i glavnice ali to nije ono najgore. Došlo je vrijeme da Jasmina (Smiljina ćerka) dođe u moj dom i upozna se sa mojom familijom. Malobrojnom istina, pošto mi je otac poginuo na pruzi, a baba odavno umrla. Vatreno da se krsti.
Đed je sjedio ućevapljen pored šporeta sav zarumenio, od toplote il' od rakije ni sad nisam siguran... Majka kao da je znala da ne bude kući tad.
- Ovo je Jasmina, moja buduća žena.
- Mala čija s'ti?
- Smiljina!
- O JEB'O TE DRAGI BOG! Smilje Radomirove?
- Da...
- Đede ček' da i ja nešto kaž...
- Ne valja vam rabota đeco. Ne valja da mi Bog oprosti. Mojeg oca stric i od tvojeg prađeda otac su od dva brata đeca. Da nisi začela slučajno, bogalje da rađate?
- Nije đede čekaj da te pitam. Koje je to koljeno?
- Prvo! Što se mene tiče!
Definicija je napisana za takmičenje Tvoja definicija zvuči poznato.
F5 ili ,,Quick save" je omiljeno dugme svih koji vole da pređu pucačinu(ili neku drugu igricu) sa maksimalnim healt-om i municijom.
Sejvuju posle svakog ubijenog protivnika , i ako ih ovaj slucajno malo zakaci pritiskaju svoje drugo omiljeno dugme F9-Quick load.I onda naravno s lakoćom ubijaju protivnike jer već znaju gde će da izadju.
Na nesrecu nemaju sve igrice ovu opciju , i na njima sejv dobijas samo u vidu onog cuvenog ,,Save game" ili ,,Checkpoint" na sred ekrana ,kad dolazi najteži deo nivoa gde moraš da ubiješ 1000000x protivnika i da loaduješ isto toliko puta.
Na nekim igricama ćete naci F6 kao quick save ili F8 kao quick load , ali je suština ista.
BANG! BANG! BANG!
-Joooj kako sam ga ubio
F5
(,,game saved" na sred ekrana)
.......BAM! BAM! BAM!....
-Joooj kako me video mamicu mu je*b....
F9 (Load game)
------Loading-----
-Eeeee sad ću ti pokazem si*o jedna
BANG! BANG! BANG! BANG! BANG! BANG! BANG! BANG! BANG!(Isprazni ceo šaržer u njega)
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.