
Skupo odelo koje je stajalo sto godina u ormanu i sad je skroz demode.
Sin: Kevo, đe mi je odelo?
Keva: Ma bacila, raspalo se.
Sin: Daj kevo, sad moram da idem u onom ormani odelu.
"Čujemo/Vidimo se obavezno!" je uobičajna metoda za završetak dosadnog, napornog razgovora u srpskom jeziku. Koristi se u situacijama kada (najčešće sasvim slučajno - u gradskom prevozu, u samoposluzi) nabasate na nekoga ko vam je nekad davno bio poznanik, poludrugar ili ste ga vidjeli ukupno 3 puta u životu. Moguće je da je pukušavao da vas muva ako ste različitog pola. Prednost ove metode je ta što se dosadan razgovor prekida velikom lakoćom , a pri tome zadržavate prijateljski i nasmijan stav.
Osoba A (dosadna strašno): Hej, Dačo brate, pa đe si ti, nijesam te vidio 100 godina!
Osoba B (ja, neopisivo zanimljiv): (neprijatna tišina dok pokušavam da se sjetim imena osobe A) - O pa đe si, šta se radi! (lažni osmjeh prijateljstva)
Osoba A: Ma ništa, znaš kako ide, malo se gura fakultet, malo se izlazi, ništa posebno. Kako si ti, kako su tvoji?
Osoba B: Dobro su svi, ja sam dobro, smaram se uglavnom, evo baš krenuo do drugara da gledam neki fudbal. Reci mi jesi tu? Jesi još uvijek na onom broju?
Osoba A: Jesam, jesam, 06....
Osoba B: E super, ajde baš da se čujemo i da popijemo neko pivo i da se ispričamo! (lazni drugarski osmjeh na 120%)
Osoba A: Važi brate!
Osoba B: Ajde, čujemo se i gledamo obavezno!
6. 9. 1822. godine, Negdje...
razgovaraju Sen Simon i Ogist Kont (dvojica osnivača sociologije)
SWEET_SEN says: đe si brate Ole? Šta mai?
OGGY says: evo sad došao iz pekare. Kako sam samo bijesan!!!
SWEET_SEN says: što lave? Šta bi? Da ti neko nije uvalio ljepila u kiflu?
OGGY says: ma jok bolan! Slušaj: dođem ja u pekaru, stanem u red ko čovjek kakav, čekam da dobijem svoj komad hljeba, nisam jeo već dva dana, poješće mi želudac sam sebe.. neće, pusti to, što me odvraćaš od teme?
SWEET_SEN says: šta sad na mene svaljuješ svoj želudac??!
OGGY: KO je spomenuo želudac? De da ti ispičam. Ne prekidaj me
SWEET_SEN says: dobro ajde. Čapri, nesto...
OGGY says: stojim tako, gledam one kroasane, skapah.. kad ti doletiše tri ili četiri srednjoškolca, uletiše preko reda i pokušiše zadnji kroasan. Hejjjj!!? Em nekultura, Em nekroasan. I znaš sta sam morao kupiti? Perec od tri dana. Sen brate, ljut sam. Ne mogu više. Ti si moj brat – pomozi mi...
SWEET_SEN says: šta treba buraz, samo reci. Tu sam za te...
OGGY says: danas sam zamrzio srednjoškolce.. gade mi se.. ne mogu ih smislit.. ja moram osvetu sprovesti... pomozi mi...
SWEET_SEN says: nije frka rođak, pomoći ću ti, samo reci sta ćemo...
OGGY says: želim nešto trajno.. nešto generacijsko.. nesto mučno, bolno, teško, mozgoparajuće, nešto naporno i žestoko, nesto sto ce proklinjati zbog patnje koju će im to nesto zadavati...
SWEET_SEN says: Heeej... Ajmo izmislit S.O.C.I.O.L.O.G.I.J.U................................
Kletve i izrazi koji na žalost ili na sreću polako ali sigurno izumiru:
Turi mi jedno kilo krtole (dajte mi kilo krompira)
Idi na'rani ajvan (nahraniti stoku)
Đavo odnio prešu (nemoj žuriti)
Đe si bio veseo? (nisam te odavno vidio)
Đe si vazdan kukala ti majka!!! (gdje si bio čitav dan)
E manit se smij'o da Bog da (šta se smiješ)
Ne bi se crni đavo vođe snašo (ne razumijem)
E blento jedan
Stani, stala ti voda
Ustani, ne digo se da Bog da
Džombosali se, kakvi ste (to je kada djeci nešto tepate)
Nemoj da se džilitaš (ne pomjeraj se)
Odok na kavurinu neđe (idem popiti kafu)
Da Bog da se muške gaće nad tobom ne driješile (ženska kletva)
E manit skako
E naZlo ti svanulo
Ne prdoklači (ne pričaj gluposti)
Unđe sam ti na derneku bijo (unđe - tamo)...
Počini malo (odmori)...
Laku vi noć!!!
Opis poguzja osobe izrazito malih gluteusa. Ima toliko male guzove, da čini se, kada sedne svaki put zalepi čmar direktno na stolicu ili bilo koju drugu ravnu površinu.
-Pa ebote, pogle onu! Pa đe joj je gujzca, kako uopšte sedi!?
-Pa na čmaru ebote!
Teretana. Okupljalište modernih gladijatora opremljeno raznovrsnim spravama za mučenje. Mjesto gdje se ljudi svojevoljno i disciplinovano čereče, mrcvare, zlopate i preznojavaju. Sve za ljepotu i zdravlje.
- Đe ćeš ti? Jel opet u GVP?
- Odo' malo u teretanu.
- Bolje da si ona drva iscijep'o nego što stalno ideš u tu čerečanu.
Pojava kad neki bolid pojede govno i načisto sjebe svoj život, prijatelji i porodica ga nekako uspiju spasiti od totalnog kolapsa, a on se nakon toga osjeća kompetentnim da drži predavanja na univerzitetima.
Bivši narkoman: Ja sam se fikso đe sam god stigo. Znaći samo nisam u oći. Izbo sam se pravo, nisam znao đe ću više. I onda sam jednom bio išo u komunu i izljećio sam se skroz. Ja nisam znao kako to droga i te stvari, al sad znam. Nemojte probat drogu, to nevalja. Da se mene pita, to bi se ukinulo. Znaći droga fuj to.
Bivša kurvetina: Udala sam se na velikom odmoru u sedmom razredu. Sa 14 godina sam rodila blizance, pa me je onda muž ostavio jer nisu djeca bila njegova. Onda sam otišla mami, ona mi sad čuva djecu, a ja ponovo upisala školu. Osnovnu. Vanredno. I preporučujem svima koji ovo slušaju da se ne udaju na velikom odmoru u sedmom razredu.
To je ono sto usmeri, nazalost, vecinu kupaca sa ovih prostora na proizvod koji ce kupiti. Iako je vrednost tog poklona koji se dobije uz kupljeni prozivod, kao po pravilu, izmedju 60 i 120 puta manja od vrednosti samog proizvoda, poklon je ono sto nadomescuje sve nedostatke samog proizvoda i to cime cemo se hvalisati po komsiluku ( a ne samim proizvodom ).
Otac - I sine , sta si odlucio, ja ti predlazem da uzmemo ovaj kompjuter ovde, od 54000 dinara, na 12 mesecnih rata.
Sin - Ali cale, ovaj pored (znatno losiji) kosta samo 54399, a uz njega se na poklon dobije i WEB KAMERA!!!(koja kosta 1000 din)
Cerka - Znaci uzimamo 5 kesica Mayovita majoneza i 4 kesice Polimark kechapa...
Majka - ali pogledaj, ako uzmemo 8 kesica Hellmans majoneza, dobijamo i plasticnu ciniju na poklon!! znam da ne volite Hellmans majoneze, ali chinija je ipak chinija.
Najpoznatije pitanje koje krasi konverzaciju muškaraca od kada je sveta i veka! Ugledavši neku "trebu" jedan drugog često pita "Bi li je?"
Fina je ova mala. Bi li je?
Odgovor može biti raznovrstan a u nekim predelima našeg govornog područja on obično glasi: A đe ne bi...
Izraz za osobu koja ima određenu govornu manu ili nosi protezu, tako da šuška dok priča kao lišće na vetru.
- 'Đe s', mali, 'aj basket malo, do 21?!
- TŠećkaj išššem šamo da oštavim tšelefšon, pa šu dočšiii!
- U, klinac, u pičku materinu, obesiću ja tebi obruč o drvo, kad se već solidarišeš s lišćem na vetru.
Zajebancija na račun mesara, koji su poslednji put u klaonicama nešto normalno zaklali još prije rata. Klasični primjeri prevare, i to najgore vrste.
- E je l' ti uzimaš ćevape kod Prpe?
- Jes bogami, al nisu mu nešto u poslednje vrijeme.
- Đe će biti, pa taj ti mrtvo krme kolje, a živo drži da skiči.
- Izgleda...
Šaljiv način da se opiše kako se nešto vidi iz aviona, tj. da je mnogo očigledno.
○ Ako nađeš đe sam ostavio onu kajlu, tvoja je!
○ Daj bre, ne zajebavaj se! Eno je iza one šolje... to bi i slep video.
○ Jebi se!
Poslednji trenuci žurke, kafići pred fajront, preostali štapići u činiji na stolu, zadnja cigareta u uglu kutije.
Bijedni, nikakvi, ispipani, neizvučeni igrači na klupi za rezerve, talog, mulj, sir sa dna kace.
Devedeseti minut je davno istekao, cure i poslednja zrnca pijeska produžetaka i sve su manje i manje šanse da će zablistati, makar u finišu, makar kao statisti, u trenutku kada su uloge već podijeljene a glavni aduti odavno prošli i prebrojani.
Ko zna, prilike se ponekad love i u mutnom.
- Đe ste krenuli?
- Do Fuzije, malo, na još po jednu pred spavanje. Ima li koga?
- Onako.
- Pičke?
- Samo neki pijani penali, ništa da valja.
- E, odlično, možda i ubodem neki zicer.
Već ostarjeli ali i dalje uspješno eksploatisani fazon unošenja emocija u pjevanje.
Počelo je sa Marinom Perazić, preko Maraje Keri i Toni Brekston, pa do Rijane i Ekrema Jevrića.
...Prozor grli svjetlost plavkastog satena, ah, uuuuh, mmmm, jutro umiva tvoj vrat-ahmmmm....
...Eto šta znaaaaam, skenj, hhhhhm, ništa ne znaAa-uh-uh-Aaaaam, a đe da znaa-hmhm-M...
'Ladna pica, suva za sve pare. Tol'ko suva da se brašno ne bi u'vatilo ni tri dana da ga bacaš. Ni jedna jedina suzica tu ne krene, reda radi. Samo stoji, samo mami, al' radosti ne daje.
Gile: "Šomi tebra, čujem da si savato malu Džinu - š'o se ne fališ, što si mida?"
Šomi: "Ma, pusti me ćoveće - bolje da sam uplatio net za ovaj mesec i gledao njavu k'o čovek, nego što sam puk'o kinte za izlazak i pakovanje Durexa!"
Šomi: "Zato tebra, što je riba 'ladna kao Ksendža, mir neka joj je večni. Zato što je življi bio Ksendžin poster iz "Super Tin-a" na koji sam ga bacao u osnovnoj. Zato što sam kunilungisao kao nezdrav, a ona je jedini zvuk zadovoljstva ispustila tek kada se počešala iza uveta."
Gile: "Jebi ga, brate - loše ližeš."
Šomi: "More, da se teraš ti u tri lepe malo, zn'š!"
Rezignacija roditelja nesposobnošću vlastitog potomka. Nije za bolje, dobro mu je i tu gde smo ga smestili. Jebiga, nesposobno, al' mora da živi od nečeg.
- Miloje, šta bi s onim tvojim malim?
- Profesor na Višoj ekonomskoj...
- Dobro bogami, izvuče se...
- A jebiga, htjeli mi da bude policajac ili nogometaš, al' nije za bolje pa ga dadosmo đe bilo...
Odgovor iskusnog kladioničara na pitanje: "Jesi li dobio šta na kladionici?"
:susret u lokalnoj kladži:
-Đe si komšo, sto godina! Jes' dobio kak'e pare, a? Sinoć Liga šampiona...
-E, moj komšo. Ja ni grip ne mogu da dobijem kamo pare...
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.