
Uzvik koji pokazuje da ste za par sekundi presli ceo put religijskog prosvetljenja, koji ide otprilike ovako:
Pitanje- Ma, sta se bre ono cuje?
Sumnja- Ma, jel to ono sto mi se cini da jeste?
Samopreispitivanje- Jel to moje oci dobro vide?
Otkrovenje- Jebaga!!!
Poricanje- Ma, nije moguce!
Prihvatanje- Oooo, Gospode Boze!!! (krsti se triput)
A sve na konto jadnog deda Stanislava sto ste ga zatekli gde je natiso Stanojku iza plota. Putevi Gospodnji su nekad zaista cudni......
Podjebavajući odgovor na glup ispad sagovornika.
-Brate, da ti se pohvalim, došla tetka iz Frankfurta, dala mi 50 jevreja.
-E! Kad častiš?
-Aj može po pivo, ali imao sam planove kako da mi se višestruko vrati.
-Kakve planove?
-Mislio sam da stavim na Zvezdu u derbiju, lepa kvota, a i ovaj Partizan prop'o.
-Oprosti mu Gospode, ne zna šta čini.
________________________________________________________________
-Razmišljao sam da raskinem sa Miom.
-Zašto, božji čoveče? Zar nisi govorio kako svaki put dobiješ šlog u levu stranu kad svršiš? E, onaj avion da ispustiš? Onoj kad muva preleti sisu dobije upalu krila!
-Pa planiram da se malo više posvetim obrazovanju, a zbog nje ne mogu da idem na sve vežbe, stalno me zove da idem sa njom u šoping i tako to.
-Oprosti mu Gospode, ne zna šta čini...
Ili Quo vadis, domine? Pitanje koje je Petar prilikom šture iz Rima postavio Isusu, na šta mu je ovaj odgovorio da ide u Rim da ponovo bude razapet. Petar ukapira skrivenu poruku, vrati se nazad i nagrabusi u slavu Boga.
Petar Petrović je bio dobar čovjek. Ne pretjerano inteligentan, ali se ne može reći da je bio glup. U školi je imao primjerno vladanje, fakultet je završio u roku uz silan trud. Komšijama je pomagao sve teške fizičke poslove, nikad ne odbivši nikog. Pazio je svoje roditelje sve do njihove prerane smrti. Nije imao djevojku, jer nije imao stan, nije imao kola, živio je na selu... Deset godina je čekao na posao, ali ga nije dočekao. Svaki silazak u grad bio je mučenje za njega, jer je po pravilu sretao bivše školske drugove koji su vozili bjesna kola, uredno mu se javljajući uz prezriv smješak. Jedan od njih je dobio posao na konkursu na kome je samo Petar ispunjavao uslove i čak mu se u lice narugao zbog toga.
Ljudsko strpljenje poznaje granice. Jednog dana mu je prekipilo. Spakovao je kofere, podigao ono malo crkavice što je teškom mukom uštedio i krenuo preko granice.
Prešavši granični prelaz i izlazeći iz carinske zone ugledao je priliku koja ide prema zemlji koju je upravo napustio. Izgledao je kao običan čovjek, ali ga je srcem prepoznao.
- Kuda ideš, Gospode?
- Idem da me ponovo razapnu, jer to je moja sudbina.
- E, ne'š, kolega! Ovaj put, ne! Ja se tamo više ne vraćam.
- Ja, ipak, idem...
- Preporučio bih ti da ne ideš. To da ćeš biti razapet - to je potpuno sigurno. Ali publiciteta viditi nećeš. Vijest će izaći u nekom ćošku na stranama crne hronike i već sutradan niko neće govoriti o tome. I nemoj da se uzdaš u ono: "Bog je sa mnom." On nikad nije prešao preko granice. Pitaj carinika, ako meni ne vjeruješ.
- Ja, ipak, idem...
- Dobro, velik si decxko, odluka je na tebi. Zbogom.
- Zbogom.
- Ček, samo još nešto... Kad te budu razapeli nemoj mi one fore "Gospode, oprosti im jer ne znaju šta čine." Ovi to jako dobro znaju.
Trenutak kada debele devojke shvate da čaj od ljubičastih algi ipak ne deluje.
Mantra Ruške Jakić.
Koristi se kao protivsredstvo, kako se ista ne bi manifestovala u nečijem domu i morila stoku i osobito malu čeljad po selima.
Постоје речи које сте чули само у филмовима и серијама и чудили се да ли је у питању лош сценарио или лош превод. "Господе" је љубавни, гневни или узвик изненађења, констатација, реторичко питање, неуспела импровизација или свеобухватно очајан покушај драматизације.
Ретки су људи који у одговарајућој интонацији изговарају ову реч, и притом бивају схваћени. Већина остане исмевана у бари сопственог срама.
-Који је резултат?
-5:2
-5:2?! Господе!
-У извини Мигел Анхел, нисам те препозн'о.
Obavezna replika Svetlane Bojković u svakoj njenoj ulozi.
Prvo što ljudi pomisle kad ugledaju gospodju Božen.
Начин обраћања свевишњем од стране српског макроа и трговца људима.
Rečenica koja označava navodnu začudjenost nečime što je inače očekivano. Izgovara je lik iz Diznijevog crtaća, Snebivljiva Aždaja, u originalu Reluctant Dragon.
Recenica iz YouTube parodije filma "Boj na Kosovu". Koristi se kada su postupci ili reci sagovornika toliko glupe i lude da je to katastrasno.
Прва помисао када видите колегу на одговорном задатку, који је преко ко зна чијих кревета и крвних веза дошао на посао. На задатку изгледа смешно као и Душко Дугоушко када је регрутован у америчку војску.
- Добро, како је човек успео да упадне и погине у шахти у којој си ти радио?
- Шефе, ја сам квар поправио. Али изгледа да сам заборавио да вратим поклопац кад сам склонио сигнализацију. А и законом није прописана казна за радника који остави шахт отворен, распитао сам се.
- Па можда је то зато што законодавци нису претпоставили да неко може бити толико глуп. Господе Боже, регрутовали смо зеца.
- Молим?
- Жао ми је Душко Дугоушко, али закон није предвидео да се зечеви регрутују у нашу војску.
- Молим?
- Отпуштен си!
Prvo što čovek pomisli kada vidi igru srpske reprezentacije.
Domaći hibrid gospode Glembajevih, gospode Karića i Velimira Ilića.
Masne naslage elegantno prepunjene gospode.
Vecita je i nedokuciva enigma, sta se izgovara za vreme bogosluzenja. Valjda zbog toga svi pazljivo slusaju i pokusavaju nahvatati ponesto vise od: "raba bozijeg", "gospode pomiluj" i "amin". Zbog sveopste pometnje dolazi do neusaglasenog krstenja, uglavnom na gospode pomiluj, ili kada vam se cini da vas pop pogleduje... Uglavnom nit se tu zna sta pop peva, ni ko se zasto krsti, ali kad krene jedan, obavezno moraju svi...
Vlada sastavljena od starije gospode.
Najbolji drugar svih napaljenih školaraca i nesretno oženjene sredovečne gospode.
je izmišljena od strane gospode 50+ da ne bi morali da seksualno opšte sa svojim ostarelim polovinama.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.