
Sud koji određuje visinu i težinu kazne spram svote ubačene u kasu časne gospode sudija!
Tarife:
1. Ne daš ništa- ćelija sa rmpalijom, koji je u zatvoru zbog svojih gej sklonosti (čitaj nastranosti) na koje je primoravao svoje žrtve
2. Ponudiš malo- samica i duplo veća kazna zbog vređanja
3. Daš koliko treba- uslovna kazna ili u najgorem slučaju kazna zakonskog minimuma
4. Daš i više nego što treba ali je zločin suviše očigledan pa ne mogu da te oslobode- postaneš zvezda svih domaćih medija u tom trenutku, dobiješ kućni pritvor i šansu za svoj rijaliti šou!
Tako nešto ne postoji. Ni gospode, ni galantne. Samo zakon ponude i potražnje.
Ne, nije ona duguljasta latinoamericka zemlja.
Ovo je izraz koji se koristi u dozivanju starije gospode.
Znaci, slicno kao kolega, brate, familijo, rode, brko...
Ej, čile, gde se ide odovde za Bunibrod?
Kulturni odjeb osobi koja je inferiornija od nas u svakom pogledu. Koriste ga svi od momaka iz raznih klanova do gospode iz fotelja.
-Gospodine vaš auto je poprečen ispred moga, da li bi mogli da ga pomerite?
-Jok ja.
-A zašto moliću?
-Jok ja.
-Čoveče hitno je, žena mi se porađa, pukao joj je vodenjak i poplavila je pola stana. Ako mi se digne parket mogu si jebem mater!
-Ma jebem i tebe i ženu, nemoj ja tebi da dignem spomenik ščuo?!
-Pobogu pa kako to?!
-U takvoj sam mogućnosti, ljavaj.
*
-Idi baci ono đubre, još sam ti prekjuče rekao. Hoćeš da nam se zapate Cigani u garaži?!
-Izvini ćale, ali ne mogu. Ti si iskusniji pa odradi to sam.
-A je li? A kako to odjednom?
-Pa vidiš ćale, u takvoj sam mogućnosti.
-Ma jebem li ti sunce žarko, bićeš ti u gipsu kad te dohvatim! Nosi to smeće dok sa tobom nisam napunio kontejner!
Licemerna, razdražljiva osoba koja je pogrešno shvatila Hristovo učenje i njegov glavni princip- praštanje. Vrlo lako prelazi sa ,,oprosti im Gospode" na ,,jebaću ti mater". Kroz istoriju je bilo bezbroj primera. Evo najpoznatijih.
Konstantin: Možda bi bilo gotivno da se pokrstim pred smrt i tako primim oproštaj? Možda sam grešio... Žena, sin, Maksencije... Da, Konstantin Veliki, Konstantin Milosrdni, Konstantin Hrišćanin, Konstantin Pravedni... O bože, skinite više Maksencijevu glavu sa koplja, smrdi!
Inkvizicija: Misliš i ne slažeš se sa nama? Na lomaču! (Bruno:Umirem za svoje stavove! Galilej: Ma na kraju krajeva, koga je briga za istinu?)
Inkvizicija: Ti si veštica, đavo te je obuzeo! Gori u slavu Gospodnju! Na lomaču!
Papa Aleksandar VI: Zašto si mene naveo u ovom primeru? Pa ja sam davao oprost grehа... u zamenu za zlato.
Inkvizicija: Ti si protestant, veruješ u Hrista, ali ne veruješ u Rim? Na lomaču!
Savremeni hrišćanin na netu: Samo ti vredjaj hriscansku veru kopile jedno. Zelim ti da isto ovako skocis sa 30 metara, ili da se okliznes, boze zdravlja, ali da te dole niko ne ceka, nego da ti prsne lobanja zajedno sa mozgom, pa da vidis kako ce isus posle da te doceka...mamicu ti nabedjenu u picku!
Obraz: За крст часни и слободу златну, удри педера!!!
Hrišćanin tokom diskusije o bivšoj Jugi: Skenjam ti se na Alaha, džiberu jedan!
Vežbati na javnom mesto, najčešće parku ili dečijem igralištu. Izraz potiče od uslova u kojima krhke metalne konstrukcije dečijih igrališta ostaju posle višesatovne torture od strane izdefinisane gospode.
Opet ovi seljoberi savijaju šipke, da ne poveruje čovek. Ne može dete da dodje na red od njih da se igra...
Izraz koji upotrebljavamo kada vidimo nekog ko se ponaša kao apsolutna budala. Jedna od češćih alternacija na: "S kim ja duvam".
Neka random osoba: Jao, da vidiš kakve sam helankice kupila, i još da vidiš kakav slatkiš radi u prodavnici, a tek što sam videla da je izašao novi crtać i ...
Ja (u sebi) : O Bože... S kim ja delim kiseonik...
Znači, znači je omiljena uzrečica nas elokventne, pametne, znači, izrazito obrazovane u svakom smislu, načitane, pronicljive, zgodne ali istovremeno i nezgodne, znači, kulturne, sveznajuće, znači, nadasve skromne i ugladjene, znači, gospode. Svaki dingospo upotrebljava ovu uzrečicu.
Mada ovo posljednje ne mora da znači. Znači uvek ima izuzetaka.
Ime Bila Klintona u interpretaciji dela sredovecne gospode i penzionera koji su pomno pratili i verovali "DNEVNIKU" na RTS-u tokom devedesetih.
Verovatno ljudi nisu mogli lepo da cuju spikera sa RTS-a, posto smo mi bas jako lupali one serpe za vreme emitovanja ;)
Miki Manojlovic u ulozi Stojana - film "RANE":
"Jooooj Klingtoneee!!!
Svaki emancipovani gospodin, Srbin, koji drzi do sebe,
mora da se pridrzava univerzalnog srpskog bontona,
kako bi ostavio utisak i na domacine restorana i na ostale goste.
Ne retko, svi oni ostaju zaprepasceni ugladjenoscu,
manirima i bontonom kulturne gospode, koju isprate iskrenim osmehom.
-Pre glavnog jela naruci se aperitiv i meze.
-Potom se bira jastog, a ako nema, e onda najzaguljeniji naziv ribe za koju nikad nisi cuo (orada, brancin, losos, tostolobik)
-Naruci se toceno pivo ili crno vino.
-Pazljivo se cereci jastog ili riba, nozem i viljuskom,nikako prstima.
-Jastog se pojede ceo, sa sve krljustima i resh kandzama,koji imaju specifican aromaticno-hrskav ukus, na koji se mora polako navici,a potom klizi niz grlo, samo od sebe.
-Na kraju, za desert, iscedi se limun u cinijicu sa vodom,malo promesa i popije. Moze i da se pospe po ribi u toku cerecenja.
Ljudi koji nekulturno jedu prstima, moraju potom da peru iste u toj vodi, jer ne umeju sa viljuskom i nozem.
To su uglavnom oni alergicni na riblje koske,i ne gutaju ih zajedno sa ribom, vec prstima odvajaju od mesa.
-Da bi domacin restorana uvideo da je obrok bio prijatan, valja kvalitetno i uredno olizati sve tanjire od eventualnih ostataka.
-Na kraju obavezno pohvaliti kuvara, zahvaliti se i ubaciti konobaru u dzep na kosulji 50tak do 100 dinara.
Bananamen je gospodin koji je ponosni vlasnik alata poznatog pod nazivom ''devojacki san''. Ovog gospodina odlikuje to sto je njegov alat poprilicno veci od alata ostale gospode,pa stoga on radi kud i kamo kvalitetnije,ima vise posla a i zadovoljne musterije.
Narodna sprdancija kojom iskusni zajebanti ubijaju dvije muve u šarolikom generacijskom društvu. Prvo mladim lavovima ulijevaju nadu da će im ćuna možda u dogledno vrijeme ipak dostići veličinu tukija zvijzda porno filmova, a druga je elegantno spuštanje sredovječne gospode koja se konstantno žali na neke zdravstvene probleme.
- A čo'ječe, šta me snašlo, stalno me nešto svrbi i izrastaju mi neke čibe po tijelu.
- Au, šta ćeš sad?
- Ma kaže komšo doktur, da nije strašno, neka masna tkiva, ne ude plavo.
- Eeee, do pedesete raste kurac, a poslije pedesete svaki kurac.
- Izgleda da je mene samo zadesilo ovo drugo!
Najveći deo populacije viđen od strane očiju političara. Mali čovek ima male potrebe, on drugačije kenja i jede, drugačije spava i jebe svoju ženu pa je valjda otud mali, za razliku od prefinjene gospode koja seru jednom mesečno, transportuju se teleportom pa njihov život ima smisla.
*Po čemu si ti veliki čovek ako je on mali majku ti...
Omiljena uzrečica poštovane gospode akademskih građana. Naime, molim Vas, poštovani profesori, političari, inženjeri, Dr Mr i šta već tu sve ne postoji, koriste ove dve divne reči iza kojih leži najveće zlo ljudskog jezika. Čovek ne mož' da izgovori takve psovke, tako da se oslanja na ovu stereotipnu konstrukciju.
-Gospodine Ovaj-onaj, spekuliše se da ste zidanjem ovog vrtića, pre svega oprali ruke od mnogobrojnih prevara i oprali pare od narko-kartela iz Zimbabvea.
-(majku im, kako znaju!) Molim Vas gospođice (majku ti tvoju izopačenu ružnu, nađi pravi posao, svinjo debela, šta te boli ku*ac odakle meni pare i zašto zidam jebeni vrtić) to su samo spekulacije.
Antonim floskule ISPASTI LAF. Učiniti ili izvaliti glupost. Lupiti i ostati živ. Provaliti. Rečnikom naroda nebeskog - usrati motku.
Inače, reč "gaf" nam dolazi od gospode Francuza (franc. gaffe, "nesmotrenost, nespretnost")...mada nas na ovom sajtu već 10 godina sve vezuje jedan daleko poznatiji galicizam, naime, ŽARGON.
- A ovo je spomenik...ovo je Beograd...ovaj ovde spomenik...i on gleda na ušće...
Ovo je...slabost Beograda je što ne koristi dovoljno prednost što je na dve reke.
Ovde ima...ovde znači...brdo znači...planine...planinski deo, zato se zove Kale, Kalemegdan, Kale...je brdo. Tu su bili Turci ustvari utvrđeni...
- Qu'est-ce qu'il dit?
- C'est une gaffe, monsieur Besson, une tradition chez les politiciens serbes...
- Šta si mu rekla, bre??
- Prevod, gospodine ministre. Francuski je, znate, prilično štur jezik...
Apsolutno neopisivo čudna i umobolna stvorenja koja predstavljaju tebi bliske osobe, tvoje družbenike na spetljanoj zemaljskoj kugli. Nepobedivi mamlazi, izvor provala bez dna, ljudi koji su takvi kakvi su i baš tako im ništa ne fali. Ekipa za natprirodne avanture, kada bi one postojale. Kreature sasvim drugačijih shvatanja od tvog. A bez njih se ne može. Gospode bože, baš se ne može.
-Oće l' ovaj bus skoro?
-Nemam pojma, nešto ga nema. Evo, uzmi slušalicu, vidi šta slušam, baš je super. Jao, što sam se naložila na ovu pesmu!
-Šta je bre ovo? Rođena s vukovima? Pokušavaš da me ubiješ, priznaj!
-Što, baš je ekstra! Znaš, neke pesme te podsećaju na tvoju trenutnu životnu situaciju, pa prosto obožavaš da ih slušaš!
-Baš si kapetan očigledni. Nemoj da mi kažeš, ova pesma opisuje tvoj život? Hmmmm, kad razmislim, to je krajnje uznemirujuće.
-Bolje to nego ono drogeraško što si slušala danas kad sam došla kod tebe.
-Pobogu, dete, ti baš nemaš pojma. To su najobičniji Partibrejkersi, a neću da ti kažem koliko je to daleko od drogeraškog.
-Svejedno, glupa pesma.
-Nemaš pojma o čemu se govori u tekstu. Znaš, ako se obavi književna analiza, dolazimo do upravo tvog zaključka...
-Glupa pesma!
-Nije glupa pesma, bre!
-Jeste, samo se ponavlja jedno te isto, i to je dosadno. Glupa!
-Aaarghh, nemaš pojma! Imaš potpuno pogrešan...
-Baš me briga, neću da se svađam.
-A i mene zabole.
-......................................
-Izgleda da nas ispalio ovaj bus, a?
-Izgleda, nije ni čudo.
-Aj daj tu slušalicu, možda imaš neku normalnu pesmu, ahahahahaha.
-Važi, da dođeš sutra do mene?
-Samo nemoj ponovo da mi puštaš novi Dinčin CD.
"Srpski kavijar", kako ga nazvaše u jednom časopisu.
Teško i sporo se pravi:
- paprike se prvo kupuju,
- pa vuku sa pijace,
- pa peku na plotni, u rerni, na "Smederevcu", improvizovanom roštilju od bubnja veš mašine ili nekoj sličnoj skalameriji,
- pa ljušte i cepkaju satima
- i tek onda ukuvavaju do potrebne gustine u velikoj plitkoj šerpi uz neprestano mešanje;
a tako lako, lepo i brzo, o Gospode, prebrzo se pojede!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.