
Budala. Ona teška budala, budaletina.
Osoba koja nije u stanju ni sediše u autobusu da ti sačuva, a o dvema nacrtanim ovcama i da ne govorimo. Osoba koja ti je puškicu na pismenom iz matematike bacila kad ne treba i zbog toga si leteo napolje, a da je pritom cela situacija ispala urnebesno smešna. Idiot koji je na pitanje roditelja da li puši, sa najboljom namerom odgovorio sa "Ne. Ni ja, ni on" jer se mučeniku smrzlo govno na samu pomisao o mogućim posledicama.
Tvoj ortak koji vas je milion puta zavio u crno, milion puta si bio kažnjen, milion puta nisi mogao da sedneš na dupe od batina. Ortak za kog si milion puta rekao da nećeš nikad više ništa u životu od njega da potražiš niti da mu daš, a pojeo si govna. Pojeo si govna jer ga voliš, bez obzira na sve najebotine kroz koje si prošao, znaš da je kroz iste prošao i sam i znaš da je i njemu bilo isto kao i tebi.
Budala, sa kojom ćeš se jednoga dana sećati svih budalaština kroz smeh i iz svega izvući bar nešto pozitivno, ma koliko to teško bilo.
- Čika Nikola, čuo sam svakakve priče za tebe i mog matorog iz mladosti. Je l' to sve istina ili...?
- Većina. Tvoj matori je bio pojava. Jednom su ga zaustavili, a on nije još imao dozvolu, a ni ličnu kartu pa se gospodin predstavio kao ja i meni je stigla kazna.
- Stvarno? I?
- Pa ništa. Došla kazna kod mene, moj otac hteo da me odrobija, ali kasnije smo se raskusurali.
Uz modne blogere najpoželjnije zanimanje u bliskoj budućnosti. Ne zahtjeva nekakvo posebno predznanje, školu, a uglavnom se svodi na iznošenje ličnih stavova o trenutnim događajima u svijetu i kod nas.
Već danas svaka televizija sa nacionalnom frekvencijom ima po jednog, dok se ove bez oslanjaju na Dejana Anđusa i njegov raskošni novinarski talenat.
Mi novinari smo u teškoj situaciji, zbog situacije u Srbiji koja je dosta komplikovana, dosta izmešana... khm, ja se u tome odlično snalazim, maksimalno sam obavešten... kgh. Ko je razumeo šta sam rekao, razumeo je, a ako me neke druge spoljne okolnosti budu naterale spreman sam da delić po delić bitaka vodim... do, do nekog konačnog rata. A sada bard fudbala, gospodin Milan Živadinović.
U ovom turobnom vremenu kada su kulturne vrijednosti svedene na nivo plate u fabrici kompresora i pneumatskih alata 'TRUDBENIK' AD Doboj, koja je u stečaju od kako je izgrađena, i u doba kada Jelena Karleuša i kojekakvi sisomlati određuju pravac razmišljanja nervno izmorene omladine, 'idi čitaj knjige' je antička rečenica koju smo posljednji put čuli kada je Josip Broz putovao na Kubu da drka na Fidelove konkubine.
Čitanje je za debile. Za one što nemaju muda da ukradu BMW i diluju gudrovinu omladini, razbiju glavu pederu i ubiju Brisa Tatona. Za one intelektualce. Za one cvikeraše. Za debile.
Osim ako se ne čita 'Svet', 'Skandal' i 'Smokvin list'.
Roditelj: Idi, sinak, čitaj nešto, privedi kraju cjelinu zvanu fakultet, postani i ti gospodin, majku mu jebem!
Sin: Ma zajebi, torrrrimauuu, to je za pičkice. De mi tetka?
Roditelj: Pa tetka je u Australijama, otišl....
Sin: Ma ne ta tetka, konju. A jebote, čiji sam ja potomak!
___________________________________________________________________
Dženerik komentar na domaćim forumima: PA ŠTA TI IMAŠ PROTIV DARE BUBAMARE? IDI ČITAJ KNJIGE AKO TI SE NE SVIĐA!
Sušta suprotnost srednjem prstu. Dok se srednjak koristi kao sredstvo vulgarnog izražavanja, upotreba malog prsta jasan je pokazatelj elitizma, društvenog krema, i dokaz poznavanja bontona među višom kastom.
-Kćeri, kako to piješ kafu? Pa silan sam novac dala za tvoje časove lepog ponašanja, a ti i dalje držiš šoljicu kafe sa obe ruke. Hoćeš da ti se na zabavi ona bubuljičava kćerka Lorda od Jorka smeje? Šoljica se drži jednom rukom! I podigni mali prst dok piješ, jesi li čula mlada damo?! Isto ti važi i dok piješ čaj!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Na ti ovo belo, probaj kakvog je kvaliteta...
-U, daj, daj, daj...!
-'de ćeš bre sivonjo, ne uzima se to tako! Brukaš me pred drugarima, pred jaranima mojim! Dovedoh te na nabolji splav, a ti k'o siš'o s' neke planinčine! Čmaru jedan!
-Izvini brate ono, žao mi je.
-Ništa, ništa, samo pazi se brate! Ajde, kako sam te učio: uzmeš malo na prst, pa onda... Ne taj prst, siso jedna! E tako, uzmeš malo na mali prst, šmekerski, protrljaš između zuba i to je. 'el fino šljaka!
-Fino, fino.
-E'o ti onda, izvuci dve-tri lajne, al' nemo' k'o neki seljak, nego gospodski. Moram da pazim na ugled matori, ja ovde uživam poštovanje! Ne družim ti se ja sa seljacima i ostalim jajarama i smradovima!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Jeco, kako ti bilo s' Mladenom sinoć? Je l' bilo akcije hihi?
-Ma bilo je, al' jedva.
-Što, šta je bilo?
-Ma mi ti se ljubimo, ja se naložila, mic, po mic, on spušta ruku dole, gura mi ruku u gaćice...
-I?
-Krenuo idiot da me fingeruje malićem, ej!
-Molim?
-Indijanac bre! Pitam ga šta radiš to, on mi kaže: Pa ja sam gospodin čovek, ne želim da ispadnem napadan i vulgaran! Zamisli molim te!
-Ma taj ti je peder sto posto!
-Sigurno!
Duhovito-poluozbiljni spust kategorije&provinijencije 'ajde udalji se od mene, idiote, upućen subjektu koji je iz određenog razloga isti i zaslužio. Odjebi. Pali. Mršći. Čibenik, bre!
- E, brate, vidi što sam kupio maj'cu, nači, Tomi Hilfiger, original...
- E, Tomi, 'ajde trokorak od mene dok me nisi ozračio tom gejštinom, ok?
...
- Bog ti pomog'o, gospodin', daš neku paru, žena-deca, ovo-ono...?
- Pripadniče romske populacije, učini momenatalno jedan trokorak da ti ne bih opštio sa majkom, ščuo?!?!
...
- Dule...Je l' da dalje nastavimo sa vežbanjem trojki ili...?
- Dečko, ajde malo vežbaj trokorak, vidiš da pričam sa svojim art-dilerom...I šta kažeš? Milić od Mačve? Mrtva Priroda?
Lik koji se doselio u Beograd, a nije usput naučio da i na selu postoje ljudi koji su gospoda, kao što u gradu postoje ljudi koji su seljaci. Pošto je, iz nekih ličnih razloga, duboko nesiguran u sebe i nema izgrađenu ličnost, on nema hrabrosti da kaže odakle je, a kamoli da bude ponosan na to. Zato se uvek trudi da to sakrije ako može, između ostalog, tako što pokušava da sakrije svoj akcenat (neuspešno). Sela se gnuša, kao i Srbije generalno, jer jelte - urbano i nacionalno ne mogu ići zajedno. Granice i nacije su za njega prevaziđena stvar. Himna mu para uši, a zastava bode oči. One su opijum za seljake. Ne veruje u Boga, ali voli da priča o njemu i dokazuje njegovo nepostojanje. Čak i kada ga niko o tome ne pita. Jer, ima li išta urbanije od podjebavanja vernika? Oblači se urbano, sluša kul muziku, izlazi na kul mesta i druži se sa kul ljudima. Kako prepoznaje šta je kul? Jednostavno. Gleda televiziju. Inače, B92 mu je memorisan na broju 1, jer RTS gledaju samo seljaci. Gotivi Lunu Lu, Bebi Dol mu je baš super, a Ivan Tasovac je pravi gospodin. Voli da čita (isključivo izdanja Samizdata). Vremenom, kad ispegla akcenat, uklopi se i malko pusti muda, onda prelazi na sledeći stepen kuloće i urbanosti, a to je pljuvanje po Beogradu. Nekad ga je taj grad fascinirao, ali sada ga već guši. Prerastao ga je. Pun je seljaka, primitivan i zatvoren, nije kao Njujork... ili London... ili Zagreb. Jedva čeka da ode iz njega...
Stariji i mlađi, dve su reči kod južnoslovenskih naroda, za koje se ne zna sasvim tačno, da li su pozitiv ili komparativ.
- Šta pijete, stari gospodine?
- Ko star!? Ja imam još pet godina do penzije!
- Izvinite, mislio sam stariji gospodin.
- To je već nešto drugo, mladiću!
___________________________
- Šta pijete, mladi kolega?
- Ko bre mlad!? Imam već dva'es i čet'ri godine, srednjoškolke me već zovu „čiko”!
- Izvini, mislio sam mlađi...
- E, to je već druga priča!
VD. Dobio si funkciju. Al na kratko. Jebiga, nisi dovoljno dobar, al dok ne naidje bolji, će pomineš.
Slatkoća položaja umiksovana sa gorčinom saznanja da si nesposoban.
Spiker dnevnika: VD srpske reprezentacije u fudbalu, gospodin Ćurčić, izjavio je da njegovi skauti pomno prate napredak Dušana Baste, i da valja očekivati...
Poznavalac fudbala u veš majici: Ma šta on zna koj kurac...
Maki: Brale, 'si vid'o što Maja ima novog baju, a?
Dinča: E, buraz, pa on je samo VD jebača, dok joj se ne vrati Stole Grom s mora. Taj ga je najebao posle...
Lekovi kojima psihijatri pod kontrolom drže pacijentovo ludilo.
- Doktore, daj mi neke pilule, šarene pilule za lilule, ja više ne mogu ovako...
- Jedi govna, Bajaga, peti put ti ovog meseca prepisujem dozu za pola godine. Šta ti radiš s njima uopšte, jedeš ih za ručak?
- Ma puši ga, doco, odoh ja kod Zduje lerdija, završim dop ko gospodin, jebale te tvoje pilule za lilule, za lilule...
Mladja osoba,staromodnih i konzervativnih shvatanja koja nikad nije u toku zbivanja.
Direktor sekretarici:
-Miro,cekamo nekog Nemca,pozovite aerodrom i pitajte kada slece Lufthanza iz Minhena! Trebalo bi da je poleteo oko 12h,a ne javlja se!
Sekretarica poziva:
-Dobar dan,ja sam iz te i te firme,htela sam da pitam,ako je moguce,da nam proverite,da li je sleteo gospodin Lufthanza,koji je krenuo iz Minhena u 12h!
...istinit dogadjaj...
Pesme koje slusamo i koje su nas smorile,kad god odemo negde na neko slavlje(Svadba,ispracaj,rodjenje deteta,rodjendan,ili odlazak na neko putovanje)uvek isto,uvek iste pesme.
Svadba:Danas majko zenis svoga sina
Ispracaj:Nas dva brata oba ratujemo...(a vojsku sluze civilno,i pistolj su videli samo u kanteru)
Rodjenje deteta:Rodio se sin mamin gospodin...
rodjendan:Kakvo je to vece rodjendan ja slavim...
Putovanja:Tropski bar,pivo mi daj...
a takodje u ove pesme spadaju i pesme koje su posvecene nekom posebnom imenu(autobiografske) pa ih onda slusamo na rodjendanu recimo Marije: Marija,Marija vino mi nocas prija...
Svijet iz perspektive posmatarača za stolom u uglu kafane, kroz veo duvanskog dima.
On je taj koji prvi ulazi i poslednji izlazi. Sjedi sam za stolom sa limenom pikslom, predizbornim upaljačem, mekim pakovanjem cigareta i čašom lošeg alkohola, nehajno nalakćen. Tako ga drugi vide. Njegov pogled filtriran je dimom cigarete bez filtera iz ugla usana koja kao da se nikad ne gasi. Ne znaju ga po imenu. Tek ponekom konobari nadjenu nadimak, ali ga nikad njime ne oslove.
Gotovo neprimjetan za druge. Vide ga, ali se ne bave njime. Ni on se ne bavi njima. U njegovoj slici nema oštrih ivica i jasnih oblika, nema jarkih boja, nema društva, nema porodice. Sve je obavijeno izmaglicom nezainteresovanosti i samodovoljnosti. Sfumato kao tehnika življenja i nirvana u pravom smislu riječi.
- Jebem ti inventuru, da ti jebem! Ima l' išta na svijetu dosadnije... Dokle smo?
- Magacin završen, šank završen. Još samo ovo po kafani.
- Dobro, to ćemo časkom. Piši - stolica!
- Komada?
- Trideset.
- Toliko je i bilo. Dalje!
- Sto.
- Komada?
- Deset. Gospodin u korneru.
- Komada?
- Jedan.
- Ček! Prošle godine su bila dvojica.
- C'est la vie, moj Milutine, c'est la vie...
http://vukajlija.com/forum/teme/68599-ja-u-skolu-idem-i-dobar-sam-djak-ko-od-skole-bezi
Po usluznosti i poslovnosti skoro jednaki salterskim radnicima.
Za mrvu kulturniji od salterasa zato sto u butiku najcesce nema saltera iza kojih bi se krili kada vam toliko dignu pritisak da pozelite da se fizicki obracunate sa istima.
Kada udjete na njihovu teritoriju ili ti butik,najcesce vise na telefonu ili jedu, bez ikakve namere da prekidaju razgovor ili obrok dok im ne ukazete na to da ste prisutni.Kada pak to ucinite dobijete usiljeni osmeh koji ledi krv u zilama i izvolite koje zvuci podjednako umiljato kao "sta sad oces ti koj kurac".
Ako samo razgledate pomno ce vas pratiti od ofingera do ofingera dok vam ne postane toliko neprijatno da pozelite da napustite planetu a ne butik.
Ako pak izrazite zelju za nekim odredjenim odevnim ili obuvnim predmetom,ceka vas momentalno prevrtanje ocima u slucaju da mozda negde u butiku postoji to sto ste trazili i gospodin ili gospodjica moraju da dignu dupe iz stolice i da vas usluze,a u slucaju da nemaju u butiku ono sto ste trazili pogledace vas kao da ste pali sa marsa,zbunjeno i zacudjeno u maniru "Sta ti pada napamet da tako nesto trazis od mene,zar nisi pogledao u pasulj jutros i video da nema tako nesto u ovom butiku".
U slucaju da zatrazite da probate nesto a zatim isto nekupite budite spremni na poglede i nadrkane gestikulacije koje bi ubile i 300 spartanaca.
Jedino resenje da se ne susretnete sa datim primercima necovecnosti i zlovolje kupujte on-line ili naucite da sijete,u suprotnom kratak kurs kontrole besa i meditacije i spremni ste da krenete u shoping bez posledica. :)
ili Vajber, leti telefon kroz šajber. Jer je toliko bitno da ostanemo u kontaktu sa ljudima oko nas. Oh, ti ljudi bez kojih se ne može na dnevnom nivou, dok skrolamo kroz kontakte u pozi francuskog kralja gejeva "Koga da danas obuhvatim svojim bitnim životom? O agonija životnih izbora!" Najzanimljivije je od svega da uređaj na kome najčešće koristimo viber ili sličnu zajebanciju zovemo telefon. Oh bože taj telefon pa ko još nekoga zove ili priča? Moram da pričam? Pa to je tako juče. Ti telefoni će mi doći glave. Nekako je uvek zanimljivije poslati poruku nego pričati s nekim. Ceo dan se dopisuješ i onda te neko nazove i najednom nemaš šta da mu kažeš. A kad treba nešto da kažeš onda pišeš.
- Što sam ja došao ovde? Da gledam kako ti pišeš na telefon?
- Na viberu sam.
- Pa što si me zvao na kafu onda?
- Da, da, evo sekund brate.
- Molim vas, smena mi završava. Ja bih da naplatim.
- Šta? A, to. E brate de reguliši slab sam nešto.
- Gospodin s kojim ste sedeli je otišao pre cirka tri sata, po mojoj slobodnoj proceni.
Vrlo efikasna dijeta sa veoma intenzivnim treningom. Ako zanemarimo njenu bolnost i skupoću, onda je to jedna od NAJefikasnijih dijeta na prostoru Srbije.
Stojiš na semaforu i naravno okrećeš se da vidiš ima li policije, jer kao i obično svetlo je crveno, a automobila nema. U trenutku u kojem odlučiš da pređeš ulicu, svestan nepostojeće opasnosti, načiniš par koraka, iza ćoška se pojavljuje naš plavi prijatelj.
Vi onako uplašeni sačekate da vam priđe i upita vas za lične podatke. Kada dotični spusti pogled na blokče ne bi li vam napisao kaznu vi onako iznervirani njemu opsujete majku.
Uvređeni gospodin na tu primedbu (koja je u tom trenutku sasvim na mestu) vadi
gumenu palicu (čitaj pendrek) i ljubazno vas zamoli da ga otpratite do stanice.
I sad šta se tu dešava?
Svesni činjenice da ste (u 90% slučajeva) dali pogrešne podatke i da ste već ostali bez izvesne sume novca, pokušavate da izbegnete bolnu raspravu iz koje uvek proizađe da ste opsovali sopstvenu majku, pokušavate da primenite manevre IZBEGAVANjA.
Međutim, uniformisani gospodin koji tu rutinu dnevno ponovi desetak puta, ima bolju kondiciju od vas. Tu vas on sustigne i tu vam se NAJE... I tako ojađeni i ispovređivani dobijate još i dvodnevni apartman na hlebu i vodi. Kada se konačno vratite kući sa osmehom otkrivate da ste smršali zapanjujućih 10 kilograma!!!
Porvraćajuć slogan odabranih društvanceta, (uh, drutšvance, uh) firmi koje se druže posle posla, starih poznanika, raznih ženskih okupljenih žgadija koje mungosno krive glavu kolektivno u ustranu kad se slikaju. Tačka na i od instagram mozga i kvačica na č od čmarine ispeglane napućenih usana uuuu, uuu, uu, u idiotskoj iluziji posebnosti u startu razvejanoj općim pravilom da iza svakog novopojavljenog mi to tako stoje manje više iste jedinke apsolutno zamenjive muškim i ženskim kartonskim maketama Novaka Đokovića.
Pa, mi to tako: kupimo čips, pivo i skuvamo lonac kafe, pijemo iz ogromnih šolja na kojima je Snupi kako spava na engleskom i slogan mmm volim da spavam z z z mmm kafa jer mi ne možemo dan pravnog fakulteta da počnemo bez kafe i mi to tako, znaš, originalno, kućna varijanta, kafić uzak, tesna šupčetina preuređena ali to je naše mesto gde ja udaram glavom uporno o neku kuku u ćošku de je prethodni gazda kačio polutke, a konobar ladno ne vraća 45 dinara: ha, ma boli me kurac, čekam, imam ceo dan samo se ti prebiraj po džepovima Gojko, ličiš mi na Gojka opasno, brate znaš Gojka iz Stanova, brate, vozi kola, ima onu sestru, brate, ne, ne... ma u redu je, ZADRŽI, budi se galantni svileni šal u meni a na njemu se srmali kadifom ispisuje: gospodin Darko Rundek, pa otpijem jedno ništa onako da potvrdim širokost i ližem li ližem pivo nula tri, uostalom ja imam pljosku pa odem do wc da se doteram votkom - ja to tako, dok mi ona predano žvaće kašičiću od kuvane plastikovine, treći dan, sa aromom jumisove supe.
Nebo se spustilo, oblačno, nigde, živo, pile, tmurina neka u dušama kasabalijskim, most se srušio, Andriću, iskrivljene naočare, pljunula ga lama, svuda garež, crni, sneg, vrag i trinesti paragrafi ugašenih svetiljki, vrane, konji, izmršaveli i sve smrdi na ugalj i proaplu industriju dok dve studentkinje engleskog idu ulicom u šetnju do parka pretovrenog u parking i preslišavaju jedna drugu treću kolonu glagola, past particip duša našijeh. Uslikavaju se na okuci Mate Pižurice dole kod Petrijine petlje i objavljui mi to tako – napaćeni Mitar Pešikan iz momenta likes this dok se iza njihovih lepih lica mangulica vide udžerice, golo granje, mraz, odžak okrnjen, crnodimujuć i pogrbljena baka koja nosi uflekan kaput govno žut iz šesettreće i skuplja šećer prosuti što je nekoć kotzkom bio.
- Baba pa de ćeš taj prljav šećer nazad aman nije sto dukata vidi kako je crn.
- Pa ja to tako - i opiči selfi grada propaloga odozdo kroz noge ko Delpotro.
Produkt nastao spojem tradicionalnog srpskog vaspitanja zasnovanog na principu nepogrešivosti roditelja i istog u neprijatnoj situaciji.
- (Ćale, koji se sapliće na papuču i održavajući ravnotežu obara čašu sa sokom) E, sad ću da ti jebem mater, gle koji nered, ako si sipao sok u čašu ima da ga popiješ odma' šta ga cediš ceo dan, je l' se ovde ostavljaju papuče, koji kurac plaćam grejanje mora gospodin da nosi papuče, pazi da se ne prehladiš, aj krpu u ruke i čisti ovo, konju jedan glupi, sledeći put pazi šta radiš!
Piti gospotski, onako sa merakom. Isključivo žestinu da ne kažem rakiju. Kratki trzaji, po pravilu iz flaše od maksimalno pola litra. Ubijanje žgaravice ili pranje krajnika. Totalna nepoznanica mlađih generacija koji se balsumiravaju od alkohola pošto ne znaju da piju i traju. Sve i odmah, a to rakija neće. Inače, kosači su ranije ovako gustirali rakiju, prali grlo od vratine do vratine i tako se rešavali obilnog znojenja i ubijali potrebu za vodom. Odatle i izraz.
- Što je flaša prazna?
- Šta što je?! Pa popio si je. I stoka zna kad je dosta, ti nikako da naučiš...
- A jes. Pa popio, sa kumom je l si videla?
- Da sa kumom, čovek ko gospodin, gucnuo par puta da te ispoštuje samo i ode.
- Šta gucnuo, poteg'o ga dobro kumašin, jedva istera kola.
- Ma da je četvoronoške otišao, u gaće se nije usrao!
Jedan od boljih pokazatelja temperamenta i nivoa kulture ljudi jedne države. Dok su u nekim zemljama na Zapadu veliki tržni centri i marketi odavno prestali da budu fascinantni, kod nas i dalje postoje ljudi koji misle da je značajno biti vidjen u delti ili merkatoru. Neki kupuju iz pomodarstva, drugi jer je jeftinije, uglavnom - masa ljudi kupuje masu nepotrebnih stvari, a nikome se na kasi ne čeka deset minuta.
Idea, pokušavam da kupim nešto da pojedem, i jedva čekam da se vretim u stan pošto već umirem od gladi. Ispred mene gospodin sa punim kolicima, i gospodja koja kupuje makarone i neko povrće. Druga baba dolazi, staje ispred mene i počinje svadja :
- Gospodjo ne znam da li ste primetili, ali ostavila sam moju korpu tu pored, ja sam na redu.
- Žao mi je, niste bili tu i ja sam stala iza gospodina, sačekajte neću dugo, nemam puno toga..
- Aman ženo, otišla sam po sok i čokoladu, tu mi je bila korpa, ja sad ne znam kako je vi niste videli. Molila bih vas da mi ustupite mesto, ja sam na redu.
- E niste! Pa dobro, sad svi ovde treba da čekamo da se vi vratite, kako ja da znam šta vi tamo uzimate i koliko ćete se zadržati?
Gospodin se uključuje u raspravu:
- Ta manite se rasprave, nećemo se sad ovde valda svadjati..Svi ćemo kupiti..
Baba ga prekida:
- Pa što se vi sad mešate? Molim vas, pa stajala sam iza vas, evo samo sam po sok i čokoladu..
Kasirka, vidno iznervirana zavodi red:
- Ja bih vas molila da ne dramite, strpite se malo, svi ćete doći na red, čekaju i drugi ljudi.
Žena:
- Pa ja ne dramim, gospodja lepo otišla, ja nisam videla, a i da sam videla..
Epilog : deset minuta čekanja na kasi, svi nadrndani i svi u pravu.
Vidimo se, sve najlepše ti želim.
- Konju jedan! Ja te čekam 2 sata, a ti gospodin blejiš u kafani sa ortacima i ločeš po celu noć! Ovo ti je poslednje, vraćam se kod roditelja.
- Ajd' pa tako.
- Lemi, 'oćeš na roštilj večeras kod mene? Tu smo neka ekipa iz komšiluka.
- Jok. Ugovorio sam sastanak sa Sonjom za večeras.
- Ništa onda buraz, ajd' pa tako i javi se nekad.
- Aj.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.