
Nekada su ljudi lijepo uljuljkani u svoje samopouzdanje rešavali životne enigme bez ushićenja, zavisti potrebe za isticanjem takmičenjem... Svi su imali iste kuće, pretežno četiri vode, od kraja do kraja je zavisilo kakav je mentalitetet ili klimatski uslovi koji su određivali visinu oblik boju i materijal kuće. Porodica nije bila neugnano stado kao kod ražnatovića, već institucija sa hijerarhijom. Red u toj instituciji bio je inspirativan a vitez na čelu nje nosio je važne odluke. Među tim porodicama postojalo je poštovanje, solidarnost postojale su mobe koje su lišavale mogućnost da neko propadne, svi su imali isto, nisu mislili zlo drugima, isto se nosili, sa isto gidina ženili, prosto bili srećni zadovoljni, dakle zdravi. To i dalje postoji negdje na zapadu, gdje ljudi žive američki san u bijeloj drvenoj kući , da zaista postoji. Recimo ljudi u danskoj su najsrećniji, jer tamo postoje zakoni, urbanistički prije svega. Kurac ćeš tamo napravit zelenu kuću ako nije takav plan. Dakle dupla korist, Država liči na nešto a narod je zadovoljan i manje pakostan.
Država Srbija, negdje na ulasku u dvadest prvi vek. Čovek nije žalio inspiracije, pljucnuo je gospodi sa feminiziranim pokretima i šalčetom oko vrata da bi bili drugčiji jelte, neku paru, da naprave nešto drugčiju kuću, da bude skroz neobična. Vidio dečko neđe u Grčkoj dok je ljetovao , jebi ga i kumu će se pohvaliti. Neka budu što veće kapije, da mi ko ne vidi mezimicu, krov neka ima sedam voda, i to mi izbaci u blic ženu , reče on.Nosio je svoje godine kroz dvorište vješto prikrivajući diskus koji ga je štipao. Otuđen od svake logike, uživao je u tome što je drugačiji, što je baš nekom mladom i željnom života uzeo priliku da jebe, uzeo za sebe jednu mladu bizu, jer njemu se može jer je drugačiji. Nije jedini, i drugi tako rade , objavi najčitanija novina svih vremena.E prc, Lečiću evo ti ga na!!
Definicija zdravlja: zdravlje je stanje psihičkog, socijalnog i fizičkog blagostanja a ne samo odsustvo bolesti i poremećaja.
Troslojni toalet papir za perfekcioniste, kojima "ne sme nista da promakne".
Mirisljav je da bi imali stereo (dupe-nos) ugodjaj.
Za obicne smrtnike, to se naziva papir za dupe,a za perfekcioniste toalet papir ili higijenski toalet papir za spoljnu jednokratnu upotrebu sa aromom sumskog voca.
Moze da ima koliko god hoces slojeva, ne vredi mu nista.
To je samo medijski trik i navlaka za perfeks-ioniste.
Ako hoces troslojni aromaticni, namotas obicni mirisljavi, tri puta,a za akciju kojoj je namenjen, mekoca nije delotvorna prednost,vec mana.
Krajnje savrsenstvo se postize pranjem guzice, za obicne smrtnike, tj. klistiranjem za perfekcioniste.
Ono čemu morate da podlegnete na slavama i sličnim masovnim, tipično sprskim okupljanjima ako imate od 15 do 19 godina. Stariji likovi, nekad teške švalerčine će se svojski potruditi da vam daju do znanja kako su oni u tim godinama imali ko zna kol'ko riba i kako vi prosto ne umete da iskoristite svoju mladost. To je ujedno i povod za pljuvanje po modernoj tehnologiji.
Klasična srpska slava.
Ex-švaler, oko 50 godina (malo tiše, da ne čuju žene): E, mali, mali jebeš li ti šta ???
Napadnuti mladić: Pa šta znam, i ne baš.
Ex-švaler: Jao bre mali, mali! Nemaš ti pojma! Samo se nabiješ na onaj kompjuter, nije ni čudo! Ja sam u tvojim godinama to radio mnogo žešće.
Mladic: Pa nije, ne sastavim ja ni sat vremena za kompjuterom, imam trening, školu, ovo-ono...
Ex-švaler: Ma nemoj mi te priče. Ne znaš ti kako je nekad bilo. Vi bre imate te tastature, te telefone i te zajebancije. U moje vreme je bilo mnogo teže. Bila samo jedna prodavnica u celom selu i ja znam da će neka mala sigurno da dođe u prodavnicu u toku dana, i ja, šta ću, sednem na biciklu, pa ceo dan kružim oko prodavnice da bi se napravio lud kad ona dođe da je u'vatim da malo popričamo. Slabi ste vi klinci, slaaabi!
Mladić: hehehehe, čiko, znam ja to, pričali ste mi prošle godine. Idem ja, već su prošli kolači...
Simbol bogatstva prošlog veka. Nosili su je samo pravi domaćini kao po pravilu. Niko ostalom svetu nije branio da ih nosi ali nisu imali osnova a nekad se znao red. Ni danas ne vozi svako Mercedesa. I da vozi ima kome ne liči. Sada bele košulje imaju neku drugu ulogu. Džep na grudima je služio da se u njega stavi svežanj para sa najvećom novčanicom spolja ali to su radili skorojevići koji su bili nesigurni u sebe pošto je dokazivanje bogatstva odlika siromašnih.
- Idemo na fudbal danas?
- Nema trika!
- Što koj kurac, sve je dogovoreno?!
- Ne idem jer sam svinja i degenerik. Sinoć sam mislio da popijem svu rakiju koju je kum ispekao i sad se raspadam i rastajem sa dušom.
- Pa kad si debil kome su uvek gladne oči.
- Realno jesam. Krivo mi je što ću da umrem a nikad neću naučiti da pijem ko moj pokojni deda.
- Šta je sa njim? On nije pio na usta?
- Jeste ali je pio pametno brate, kao pravi gospodin. Ustajao je svako jutro u pola šest, i uz kafu pio dve rakije. Onda namiri stoku, obuče belu košulju i izađe u selo. U kafani pod lipom udari tačno 4 stomaklije i dođe kući, jede i legne da odmori sat i po. Ponovno ustajanje, presvlačenje, kafa i dve rakije, namirivanje marve, ponovo bela košulja i pod lipu na 4 stomaklije. I pedeset godina tako. E onda nas je Tito oprcao, uzeo četres 'ektara zemlje tako da ja sad nosim karirane umesto belih. Možda zato i pijem ko nezdrav.
- Nije ti ni lako. Jebeš fudbal daj da se prekrstimo.
Glup nacionalisticki slogan ,koji je trebalo da pokaze koliko ce Srbija biti velika kad pobedi sve svoje neprijatelje.Najvise se upotrebljavala devedesetih godina za vreme ludila i ratova.Posto smo mi nebeski narod ,nije mi jasno zasto smo imali teritorijalne pretenzije...........jer da bi dosli u nase carstvo,treba samo da umremo!
Napaljeni profesori koji nemaju autoriteta a imaju problema sa kontrolom djaka cesto kazu: "Ja sve vidim i sve cujem, iako vi mislite da ste se izvukli, znam ja sve te fore". Ubedjuju sebe da mogu da izadju na kraj sa nestasnim adolescentima a u ocima istih samo padaju i gube ono malo autoriteta sto su imali.
Komadi odeće koji se ostavljaju po stanovima i kućama u kojima se boravi. Najčešće je uzrok tome amnezija uzrokovana psihoaktivnim supstancama ili jednostavno nemarom, dok pojedini prefrigani primerci ljudske vrste to rade sa namerom kako bi imali razlog da se ponovo pojave u istoj kući ili stanu ili da stupe u kontakt sa vlasnikom.
- E buraz, gde si, jel si živ?
- Ko je to?
- Đorđe sa revizije. E, jel mogu da spavam kod tebe?
- Đorđe? Revizija? Opet? Kad si prvi put spavao?
- Pre par nedelja, zaboravio sam crnu majicu kod tebe, sećaš se?
- (češka se iza ušiju) Majicu sam našao, neku crnu, ali se tebe ne sećam...
- Ahahah, nije ni čudo što me se ne sećaš kad si bio pijan kao majka!
- Jeste, jeste...pa ništa, dođi da prespavaš onda.
- Jea!
Ono čega se nismo stideli kad' smo bili klinci, a čega se sad stidimo. Nešto što smo imali u dalekoj prošlosti, dalekoj. Uglavnom se ovaj izraz koristi i naglašava tokom konverzacije sa nekom osobom kada je reč o starom automobilu koji je bio u vlasništvu našeg oca, ili neke situacije i slično.
(Lik 23 god. šeta sa devojkom)
- Jao srce vidi šta su smešna kola, Tristać? Tako nekako!?
I moj otac ih je imao, kad sam bio mali.
U svakom od nas je pritajeno. Ljubav i dobrota koju primamo i dajemo mu ne dozvoljava da "digne glavu".
Zlo ojača kod ljudi koji nisu imali sreću da se napoje ljubavlju i dobrotom. Kod njih je sledeća prepreka za zlo-moral.
Zlo se povampiri kada moral posrne. Tada traži žrtvu i uvek je nađe.
Ono što ljudi često stavljaju ispred zdravlja i para jer su, zaboga, na Titaniku svi bili zdravi i bogati, ali nisu imali sreće pa su se udavili. Ono što ljudi zaboravljaju jeste činjenica da je na Titaniku najviše poginulo bolesnih i siromašnih za koje nije bilo čamaca za spasavanje.
- Srećna ti Nova, želim ti sve najlepše, pre svega zdravlje, pa pare, naravno ljubav...
- Ma zajebi to, na Titaniku su svi bili zdravi i bogati pa...
- Dobro, jedi govna onda!
Kada vam negde na samom početku ispitnog roka padne na pamet da biste baš voleli da promenite svet, krenete na jogu, naučite japanski, da se bavite kolekcionarstvom, naučite da svirate violinu ili da pročitate onih 6 tomova omiljene knjige vašeg dede koju vam je preporučio na letnjem raspustu, ali tada za to niste imali vremena!
januar:
A: Ti pade onaj ispit od pre nedelju dana??
B: Aha... Ma, ko ga šiša, ja sam svestran čovek, morao sam na kurs japanskog!
mart:
A: Kako ide japanski?
B: Šta?
A: Ma onaj kurs što si počeo??
B: A tooo!! Ma, batalio sam ga posle ispitnog roka, nisam imao vremena za basket!
Vrhunac kurčenja prilikom neobavene konverzacije sa nekom vrhunskom pičkom! Pokušaj da se u startu izdignete i postavite bar u njen nivo. Sam izraz je nastao zbog toga što su se za vođu kosaca, dok su se isti imali radi čega okupljati, birali najsposbniji i najjači ljudi u selu, kako bi uvijek bili za otkos brži od ostalih.
- Jesi čuo da bi Maja voljela da joj neko napravi dijete i da nema nikakvih obaveza poslije prema njima.
- E? Kako to misli izvesti?
- Ne znam, po meni najbolje da raspiše konkurs i tako nađe kvalitetan materijal...
- Tu bi' ja izdominir'o... lijep, zgodan, pametan, omiljen u društvu, nema da fali! Naše dijete bi sa šest mjeseci vodilo kosce!
- Tugo moja, toliko nabroja, a ni jedno ne ubode...
U ogromnom broju slučajeva momenat kada gubite kredibilitet koji ste do tada imali i počinjete da ličite na Srećka Šojića. Papir, donet kao krunski dokaz vaših tvrdnji, umesto da vam pomogne najčešće će vas naterati da izgledate kao kornjača koja je pala na leđa pa sad očajnički pokušava da se podigne tako što mlati sve četiri u vazduhu.
-Ali gospodine, da li vi zaista verujete u tih 500 hiljada neprijavljenih Kineza?
-Još sumnjate! Evo, ovde imam jedan papir(vadi papir i diže ga da kamera zumira) sa imenima svih tih Kineza!
Precizna kvantifikacija stepena hladnoće.
Potiče od specifičnog emotivnog odnosa tašte i zeta. Kao i ljubav i mnoge druge stvari, samo onaj ko je osetio razumeće u potpunosti tu pojavu.
Za ostale, recimo da su sličan mada mnogo površniji odnos imali Saber Rider i Jesse Blue.
I tu je, uostalom, predmet nesloge bila ženska. ("De od svih baš nju nađe?")
Iako je referenca nematerijalan, apstraktan pojam, gotovo po pravilu se koristi za baš za poređenje materijalnih pojmova, poput piva i sl.
Nekada popularna serija na Pinku, snimljeno je vise sezona. Borili su se protiv ptica koje su slali Lord Zed i neka vestica, imali robote koji su mogli da se spajaju u jednog velikog u slucaju da je protivnik ozbiljan, kao i kostime svih duginih boja. U njihovoj bazi su ziveli kanta koja svetli i zuji, ali ima dusu, i duh u ogromnoj staklenoj epruveti. Svako dete se identifikavalo sa nekim od njih.
- Koji si Mocni rendzer?
- Crveni!
- Ja sam jaci od tebe, ja sam Srebrni!
Svima je veoma poznato da sta god treba da se radi za skolu uvek se to odlaze, tako su radile prosle generacije pa rade i ove sada. Uvek nesto iskrsne i nikako da se uci, a svi su uvek imali veliku nameru da to urade mada kada dodje onaj deo gde se uci malo ko to na vreme odrani onako kako treba.
(Cuje se alarm na mobilnom ujutru u 8)
Jao ko mi je navio ovaj sat ovako rano kad sam druga smena, ima da ga ubijem samo da ga nadjem. Ihhhh 8 sati, idem u skolu tek u 2, imam dosta vremena za ucenje jos malo cu da spavam.
(9 sati)
Auuuu ala sam se uspavao, hteo sam da ustanem oko 8 i 20. Nema veze evo jos 10 minuta da se rasanim i onda ustanem i obucem se i operem zube do pola 10.
(9 i 25)
Jaoooo kako vreme samo leti, a bas mi se nesto ne ustaje, mada moram da ucim. Ako ustanem u pola 10 i operem zube i obucem se do 15 do 10 imam 4 sata da ucim to mi je dovoljno.
(10 sati)
E to je to sad stvarno moram da ustanem iz kreveta i da se spremim i da ucim.
(pola 11)
Uhhh oduzi se ovo spremanje, nema veze sada uzimam da ucim. Auuu pola 11 a ja jos nisam doruckovao. Dorucak je najvazniji deo dana, bilo bi bolje da prvo nesto pojedem.
(15 do 11)
Uf cekaj dok jedem da pogledam sta ima na tv-u, mozda se nadje nesto dobro. Nema nista sem ove serije a ovu epizodu sam gledao sinoc, ma nema veze odgledacu opet i onako je imala neke dobre fore.
(11 i 15)
Dobro sad idem da ucim, imam jos 2 sata i 45 minuta do skole, sasvim dovoljno vremena da naucim sve za skolu.
(11 i 20 zvoni telefon)
Jao ko to sad zove taman sam poceo da ucim.
- Halo.
- Evo cale ucim malo.
- Pa ustao sam u 8 da bih ucio celo jutro.
- Vazi danas necu da bezim.
- Cao.
E sad kad mi je telefon u rukama daj da pozovem nekog druga da ga malo zaludjujem
(10 do 12)
E kako me samo nasmejao ovaj Vukasin sad bas me je oraspolozio. Odo na net da pogledam taj klip o kojem mi je pricao.
(12 sati)
Napokon se ukljucio ovaj kompijuter.
(12 i 15)
Znaci klip je ubica sad cu da ga zovem da mu kazem da sam ga gledao i da ga zezam sto mi nije sve lepo objasnio.
(pola 1)
Ajde kad mi je komp vec ukljucen da uzmem da pogledam sta ima novo na fb.
Ih ala je glupo ovako bez muzike da se radi nesto, moram da pustim muziku malo da se ja opustim.
(1 sat)
Vec je jedan, jos samo ova pesma i idem da ucim, ma sta to sat vremena jos imam, dovoljno vremena da 2 puta ovo isto naucim.
(1 i 15)
Jos 45 minuta do skole, a ja nista nisam rucao. Odoh da rucam prvo nesto pa cu da ucim, moram da rucam imam danas 7 casova ako nesto ne jedem ima da se onesvestim u skoli.
(15 do 2)
Evo je skola za 15 minuta, da vidim prvi cas fizicko to necu da radim i ucicu za drugi cas pa cu na velikom odmoru da ucim za treci i cetvrti a sa petog i sestog cu da pobegnem a sedmi je kod razrednog tu se nadam da nece nista da me pita. Super sam iskoristio ovaj dan i naravno nista nisam izgubio sto sam se malo zezao i nisam ucio, ALI SUTRA CEO DAN UCIM, CEKAJ DA NAVIJEM SAD SAT DA ME BUDI SUTRA U 8 DA NE ZABORAVIM.
Po priči starijih generacija jedina prepreka za završetak fakulteta. Imali sve desetke, onda naiđe ta titoverovatnoća, dobiše peticu, posvađaše se sa profesorom, ovaj se zareče da dotična osoba nikada to neće da položi i onda moj ćale..kašljuc, osoba starije generacije se zainati, batali faks, uze kramp i zbogom pameti. Ma da, 'oće to.
Naopako lošiji Vuk od onog prethodnog na njegovoj funkciji. Ugradili mu u lobanju Cue (Kju) uređaj u koji su usnimljene sledeće fraze:
NNOODBK - Nikad nećemo odustati od diplomatske borbe za kosovo!
ODD - Oćudedem. (Hoću da jedem).
KJS - Kosovo je Srbija.
DBZMT - Dede Borise završide mi to!
Kladim se u kilogram Iriškog sira da nismo imali lošijeg ministra spoljnih poslova.
Vuk Jeremić - Srbin u Sahari.
Vuk Jeremić - Srbin u Kambodži.
Vuk Jeremić - Srbin u Moldaviji.
Vuk Jeremić - Srbin u Iranu.
Vuk Jeremić - Srbin u Senegalu.
lista je prevelika ...
Igra koju smo praktikovali kao klinci : vežeš novčanik tankim providnim silkom za pecanje, staviš u njega novčanicu da malo viri (obično su to bile one lažne novčanice od sto maraka koje su svi imali), sakriješ se na neko pogodno mesto i čekaš naivne prolaznike. Kada bi se neko sagao da ga uzme, brzo ga povučeš ka sebi, radostan jer si nekoga zajebao..
U mom slučaju jdnom smo za malo izazvali udes, jedan klinac je pao sa bajsa od silnog iznenadjenja, a jedan penzioner je prekinuo silk i novčanik odneo sa sobom..Postoje i tvrdnje da su neka deca dobijala i šamare od prolaznika koji su pobesneli jer su ispali naivni.
Mudri ljudi kažu: Bolje voleti i izgubiti, nego nikad ne voleti. E, a onda doživiš neuzvraćenu ljubav i skontaš da su ti mudri ljudi u stvari verovatno imali ljubav prema piću, dobroj knjizi, kockanju, prostitutkama ili eventualno politici, pošto su to stvari koje ne mogu da omanu kad ih voliš.
Nema ništa dobro u neuzvraćenoj ljubavi: prekomerno se luči adrenalin, srčani problemi, gastritis, sužena svest. U stvari, jedina dobra stvar koja odatle može proizaći jeste poezija. Petrarkin Kanconijer i Kleptonova Lejla, meni najdraži i najprijemčiviji primeri.
Mića: Brate, nemoj si takav sad. Znaš kako se kaže: Bolje voleti i iz...
Cvrle: Brate, oćeš da ti SAD JEBEM MATER NENORMALNU!?!
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.