
Nekonstruktivan zaključak izveden na sagovornikovom izlaganju.
-Sinoć me zaustavi nega likuša, ružnaaaa, ružna ko grob. Pita kol'ko je sati, kao fol. Ja rek'o petnaest do deset i štura brate da mi ne zapamti facu, jebote.
-Tebi svaka devojka ružna k'o grob.
-Pa brate, da si je video, i ti bi to rek'o.
-Pa tom logikom bi ti pre drk'o na muškarca nego jeb'o tako te pičoke.
-Tom logikom bi' ti puk'o šamar da mesec dana ogluviš na jedno uvo.
Korpa za veš (nikad se ne može isprazniti do kraja)
Prije će se otkriti Dražin grob nego dno od korpe za veš
Ma koliko nekad život delovao komplikovano zapravo u sebi sadrži samo dva koloseka koji su u početku bliski jedan drugome, a kasnije se njihovi vozovi sve više i više razilaze, tako da putnici u njima više ne mogu da se dobace pogledom. Jedan je put izgovora a drugi put rada. Oba kreću iz istog temelja, oba imaju istu početnu stanicu, a razlika zašto se neko ukrca na jedan a neko na drugi voz večna je misterija i leži u samoj osnovi naše slobodne volje, našeg porekla i bivstvovanja.
Novinar: Gospodine, ako nije indiskretno, kako ste završili ovde?
Klošar: Mislite tu na betonu, da prosim? Pa eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholočar i to me ubilo.
●
Novinar: Gospodine, kako ste postigli toliki uspeh na polju neurohirurgije?
Veljko: Radio sam jako puno, nije se imalo pa sam uvek morao biti najbolji da bih dobio stipendiju i dom, i da završim na vreme. Posle me bace na biro, posla nema, ja išao svaki dan u privatnu ordinaciju da volontiram, kuvao im kafe, jeo ostatke njihovog rucka, spavao u podrumu, dok me na kraju nisu tu i primili prvo na stažiranje pa potom i na specijalizaciju. U suštini eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholičar i to me motivisalo.
U svoje vreme mnogo prek covek. Posvadja se oko neke medje sa Alijom, a ovaj isto sirovina, porusi mu i kucu i okucnicu. Tu i ova Andja, zena kao zenetina, odma ode sa bogatasem, ostavi Baneta da tuguje. Medjutim ne lezi vraze, sazna Strahinja da je Alija zidao kucu bez gradjevinske dozvole, pa se ozesti, kako ovaj njemu rusi, a sam je pred Bogom gresan. Uze nekog buldoga, saceka Aliju kada se pijan vracao iz kavane i pusti dzukca na njega. Ovaj umre od straote, a Andja se opet vrati Banetu.
Jako žalosno za gledati. Glupo ti je da gledaš u tu žalosnu pojavu. Gore do plača majke Jugovića.
-Pogledaj onaj hodajući grob što ide prema nama.
-Au, plač majke Živane.
Obični listovi između kojih leži rđa od metalnih kružića koji drže sliku, najružniji dokument koji ćeš imati tokom života, ovu ličnu zavoliš tek kad uzmeš ono parče plastike od kog se ježiš kada se setiš da ima čip.
Vrlo zajeban osećaj je kada posle godinu dana otvoriš staru ličnu kartu i osetiš onaj miris koji ti je dozvoljavao da upadaš u klubove i piješ pivo čak, a onda se setiš da ti je u džepu ono usrano parče plastike od malopre.
Štreberske priče se natječu rame uz rame sa ribolovačkim pričama. U zadnje vrijeme štreberi imaju neki svoj fazon, lafo oni nikad nisu naučili, past će na ispitu k'o dolar 1987-e. Oni nikad ne uče, a nekim čudom sve polažu. Vile ih prenijele, jelte. Razlog njihovog laganja vjerovatno leži u tome da budu prihvaćeni u društvu, jer većina društva ne voli učiti i ne voli biti štreber. Niko ne voli štrebere, a opet svi traže pomoć od njih kad zapne. Tada oni stupaju na scenu sa svojim providnim lažima.
Neko: Kolega, kolega! Može samo jedno pitanje, nešto mi nije jasno iz ovih metoda?
Štreber: Može, samo požuri, moram kući, propustio sam već jedan bus, kasnim 20 minuta kući. Gubim vrijeme bezveze.
Neko: Evo, evo. Kako dobi ovu jednačinu za Eulerov implicitni metod?
Štreber: Aaaa, pa to ti je veoma lagano. Ako znaš kako se radi eksplicitni metod, onda i ovaj znaš, samo što se ovaj radi za (n+1) koraka.
Neko: Ma da, znam ja taj eksplicitni, samo me malo ovo bunilo što su slični. Hvala. Nego, kako ti to sve znaš? Još nikad ti nisam postavio pitanje da nisi znao. Mora da učiš puno.
Štreber: Hh. Ma ne učim skoro nikako. Gledam filmove po cijeli dan, malo u grad izađem i tako to.
Neko: Ejs? Nisam te nikad u gradu vidio. Kad je slijedeći rok iz automatike?
Štreber: U srijedu.
Neko: Aj jebote svijet, pa nisam još ništa pipnuo. Mogli smo zajedno učiti.
Štreber: (mora ga se nekako riješiti, ne može on učiti s nekim ko ne zna ništa) Joj nisam ni ja ništa pogledao. Hoćemo izginut. A ne znam baš, stan mi pun, a imam i nekog posla. Mislim da neću moći to sad ni spremati.
Neko: Ma de boli te kita, ima da razvališ. Znam ja tebe.
Štreber: Koje? Vidjećeš kad me obori, ništa ne znam.
Šta mislite čije ime se našlo na vrhu liste poslije ispita?
Ne, ne, nije ovo objašnjenje procesa pomoću kojeg našim raspalim računarima treba da udahnemo novi život, već takođe jedan od mnogobrojnih poziva na seks. Razlika u odnosu na opšteprihvaćeno dođi na kafu leži u tome što prikriveni poziv na arčenje, posmatrano iz šovinističkog ugla, uglavnom upućuje lepši pol pošto se podrazumeva da muškarci znaju da srede komp, a devojke ne (jašta bre). Jedini problem kada se zaputite kod komšinice da joj podignete sistem, nastaje kada ortak koga sretnete na putu do nje nije baš upoznat sa ovim izrazom.
Sloba: Gde si bre Marko, sto godina te nema.
Marko: Evo me batice, krenuo do Nine da joj podignem sistem.
Sloba: Puk’o joj komp a? Stani bre malo. Pa gde su ti diskovi sa programima? Čime misliš da joj podigneš sistem, tukijem?
Marko: Pa tako nešto.
Sloba: Daj bre ne zajebavaj, ozbiljno te pitam.
Marko: Matori sve što mi treba nalazi se u džepu.
Sloba: Aaaa kapiram, sve ti je na flešu. Drajveri i tako to.
Marko: Ne kapiraš ti ništa ludaku. Kurtoni su mi u džepu, idem bre da krešem Ninu.
Sloba: Pa što odmah ne kažeš tako, jebalo te podizanje sistema.
Marko: Da nisi ti sveštenik, pa treba da ti se ispovedim?
Sloba: Dobro bre ne pizdi odma’. Nego ’oćeš sutra da svratiš do mene da mi podigneš sistem?
Marko: Jedi govna.
... o glavu mu se obijaju.
Iz ove poučne umotvorine pre svega uviđamo da i sam Nečastivi ne živi baš kao bubreg u loju, da nema leba bez motike i da sit gladnome ne veruje, dakle, ne lezi vraže dok ne obaviš sezonske poljoprivredne radove. A ako si djavolov pomoćnik-nadničar iskopaćeš jamu u koju ćeš upasti, shvatićeš da je odneo vrag šalu i daćeš dva dinara da izađeš iz kola a već si dao jedan da se uhvatiš, nije skupo kad znamo ko je kolovođa, ali kako je dinar po dinar - pogača, onda ti sve to nije ni trebalo, mogao si odmah da je umesiš, prste da poližeš i Bog da te vidi.
Specijalno opremljene i obučene ziljavuše koje svojoj koleginici najboljoj drugarici pomažu da se spremi za izlazak. Tim se obično sastoji od 4-6 djevojaka koje će cijeli dan (najčešće petak ili subotu) posvetiti svojoj drugarici ne bi li joj pomogle da to veče dobije što više besplatnih pića u kafiću, od šabana koji žive u nadi da će jebati.
Naoružane puderom, kremicama, pomadama, fenovima, peglama i kojekakvim kurcima, bore se protiv bubuljica, rošavosti i ružnoće uopšte. Sa ponosom gledaju svojih ruku dijelo kada, u 15 do 9, Pepeljuga svečano odlazi na bal dok one ostaju da tračare i tove se slatkišima.
Pepeljuga u ovoj priči ne postaje klošar u ponoć, već grob ujutru kad se šminka razmaže, kosa uplete, štikle izlome a korseti popucaju....
Je jedini oblik ptičijeg izmeta ptičije govno koji zaista donosi sreću. Najmanja i doskoro najbogatija zemlja na svetu Republika Nauru, 21 kvadratni kilometar, oko 10 000 stanovnika, leži na naslagama guana. Najviši godišnji prihod 'per capita' ostvarivan upravo od eksploatacije ptičijeg izmeta, koji je formirao oko 15 metara dubok sloj akumuliranog ptičijeg izmeta. Sloj se formira zbog položaja ostrvceta koje ptice biraju za odmorište tokom migracija.
Ekonomija zemlje 'pukla' zbog lošeg vođenja. (čitaj: SAD).
Više informacija na:
http://www.earth.northwestern.edu/people/emile/nauru.html
Ovih dana kola pošalica:
Sreća da krave ne lete
Urbana legenda o količinskom odnosu žena i muškaraca u Banja Luci.
Brojka se kreće od famozne 12 na 1, pa do mizerne 5 na 1...
7 na jedan nije loše...
al je problem kad od tih 7, bar 4 predstavljaju grob slatke duše
Улудо потрошити силан новац или вријеме на нешто. За разлику од, рецимо, коцкања, гдје је скоро сигурно да ти се уложено неће вратити, овдје је обрнут случај - потпуно си убијеђен да си добро инвестирао, кад оно међутим, не лези враже. Међутим, није губитак пара оно што највише боли, већ осјећај да апсолутно ништа не можеш да учиниш, потпуно су ти везане руке. Једно од најнепријатнијих осјећања које човјек може да доживи.
- Знаш оне Русе, Попове, што су купили кућу код Херцег Новог?
- Знам, и шта с њима?
- Сад сам малоприје причао с њима, људи су изван себе.
- Што?
- Изгледа да је претходни власник заборавио да им спомене да се кућа налази на клизишту...
- Аоо...
- А урвали су тамо грдило пара, сад 'оће да туже продавца и да се купе назад у Москву.
- А шта би с кућом?
- Ништа, ено је сад неђе на потезу Суторина - Игало.
Upotreba pičke, sisa i guzice u svrhu postizanja ciljeva koji nemaju veze sa stvarnom svrhom navedenih organa.
žuta štampa, zgodne plesačice uz narodnjaka ružnog kao grob, kreativni diskursi Velje Ilića, pojedine definicije slične ovoj...
Ko se modovanjem ne nagrije, taj se banovanjem ne nadimi.
Za dobrim se modom diže banovina.
Svaka mod svome banu leti.
Zora sviće, bit će bana.
Tko rano hejtuje, tri bana grabi.
U cara Modijana kozje uši.
U svakom autoru ima kukolja.
Kome zakon lezi u banovanju, postovi mu smrde nečovještvom.
Ispod Moda tri đavola vire.
Ispeci pa banuj!
U modovanju je lako dobar biti, na banu se poznaju junaci.
Mi o modu, a mod na cetu.
Tko drugom ban kopa, sam u nju upada.
Tko se zadnji banuje, najslađe se banuje.
Drvo se na drvo naslanja, a mod na ban.
Za vreme Turskog zuluma po Srbiji postojale su neke čike koje su sebe nazivali Dahijama. Oni su smišljali svakojake stvari i živeli su ono pravo dobro. Ali ne lezi vraže, sve što je dobro kratko traje. Upravo to se desilo i njima. Pošto su pravili nevidjene žurke, nevidjeno su se i istrošili, pa su logično ostali bez keša. Onda su odlučili da je najlakše oporezovati čike koji se zovu Vazali i čiji su oni bili podanici. Od tog doba datira ova troslovna skraćenica i ' naravno ' nema nikakve veze sa današnjim PDV-om. Porez Dahija Vazalima.
Ljudina.
Dva metra u vis, dva preko leđa. Radi, i voli da radi. Seljak čovjek. Naučen od malih nogu pravim vrijednostima, bar prema njegovom ocu. Nijedan posao ne ostavlja nedovršen. Kao mali jeo samo kajmak i 'ljeba sredinu. Ako on prisustvuje prelu, niko se ne smije sa njim pobiti. Zadnji koji je to uradio i dalje leži na kliničkom. Na ramenima može da ponese 2 džaka cementa i još na džakovima da sjede po dvije mlade curice. Domaćin!
Ne kosi on livadu kosom zato što nema kosačicu, nego zato što mu je ćeif.
- Đe si Milisave, krme te ubolo, ti si mi trebo!
- Šta je Radovane? Para nemam, to znaš i sam.
- Ma jebeš pare, šćedo da te priupitam nešta. Ti poznaješ vako ljudi iz susjednog nam sela, je l' tako?
- Jes'.
- Znaš onaj mali od Mirka stolara?
- Ja, mali Radojica.
- E, moja ti se Jelena sa njim zaba'lja.
- Oooo, dobar momak, taj ti ručno kosi livadu. Iš'o sa mnom u drva, trupac rastov diže ko iz pičke. Ima da ti budu unučići ko lutke.
- E, to sam šćeo da čujem. Odo do Mirka da svadbu ugovaramo, častim kad se vratim!
Da li vam se ikada desilo da ne možete da se skoncentrišete da sednete,i da učite svoje gradivo?Budite se,dan lep,vi naspavani,sedate da doručkujete.Lepo ste se zasitili,niste preterali,stoga vam neće većina krvi otići u želudac,i ostaće vam dovoljno za aktivaciju mozga.Sedate zatim malo na kompjuter,odigrate CS,pređete sve sajtove koji vas zanimaju,i posle nekog vremena kažete sebi "E sad bih mogao da učim".Sednete vi lepo,pređete par strana,kad-ne lezi vraže,sve se nešto vrpoljite.Pustili ste muziku koja vas ne tera da reagujete na nju,prazna je kuća,niko vas ne uznemirava,niko ne buši u komšiluku,niko vam ne smeta.Pitate se "Šta je problem?".Shvatate,i prelazite na egzekuciju zarad učenja.
Ova vrsta masturbacije ima odliku da ne uživate u njoj;nemate nikakav emotivni,ni nagonski osećaj da je odradite,ali morate da odradite taj posao da biste se mogli koncentrisati.Često nije potreban ni stimulans bilo koje vrste,jer vam je u glavi (što je jedina situacija) samo da što pre završite posao.
Slobodni zidar iz Bosne, ne sasvim običan, drugačiji od svojih kolega. Obično veoma krupan i visok sa težinom iznad 120 kg. Svaki jači zidarski tim poseduje masona koji je neophodan na teškim i nepristupačnim mestima. Čekajući svoj trenutak u stanju je da ispije dve gajbe piva, leži u travi i kuka na bol u leđima grickajući travčicu koju je pažljivo predhodno odabrao. Pričajući viceve, zagovara kolege na skeli. Neretko razmišlja i govori o privatnim planovima kod kuće kao i o ''nešto me jebe'' svom audiju karavanu iz '96 , neprežalivši Golfa iz '88 kojeg je jesenas prodao.
-E gotovo i to, ajmo mi popit pivu dok mason naređa odžak za kotlarnicu.
-Vala ajd', ucrvlja se ležeći ovde!
-i da znaš, ne moraš merit' ali odžak mora bit' viši od kuće!
Radnja, veoma efikasna, praktikovana u vremenu davnom, kada su ljudi bili veoma tvrdoglavi i nerazumni, Bogu hvala, totalnoj suprotnosti današnjice. Izvršavala se tako što se iznad glave jako zavrti buzdovan, nalik elisi helikoptera i onda suptilno spusti na glavu osobi sa kojom vam se mišljenja razilaze. Džentlmentski. Može i na stomak. Kada osoba leži. Posle udarca u glavu. Elem, osoba bi tada naprasno shvatila kako je njen način razmisljanja pogrešan, te da je njen sagovornik sto posto u pravu.
Narodski rečeno, bila bi obuzd(ov)ana.
Sva sreća, te se ovaj varvarski čin više ne primenjuje, jer ljudi danas svoje nesuglasice rešavaju konverzacijom.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.