
Srbija je pitoma zemlja, nema smrtonosnih životinja, opasnih predela, reka koje gutaju sve pred sobom, zemljotresa(dobro ima al' je raritet, da se ne naljute Kraljevčani) nema ni onih poplava ludačkih(opet isto samo, Jaša Tomić).
I gde onda da bace čoveka koji se tako dobro snalazi u divljini ako nam priroda i nije baš divlja. Nije priroda, ali zato ljudi...
Da, ironično ali najveća divljina je u najurbanijim oblastima, te ćemo našeg "Medved Roštilje" baciti u sred Beograda.
Lome se grane, čuje se cepanje platna zatim zvuk tela koje upada u kontejner, iz kontejnera izlazi ruka koja se hvata za obod, zatim druga na kojoj se nalazi sat(u tom trenutku protrčava mali ciga krade sat i nestaje) potom izvire glava našeg junaka:
-Ohh, evo me, u sred nigde, divlji Beograd, tačno je - pogleda na ruku, nema sata - ne znam koliko je sati ali po dimu ove prepune ćevapdžinice mogu zaključiti da je oko 5 ujutro i da se mladi primerci ove životinjske vrste zvane Studentus Tarzanus vraćaju ušikani iz kolektivnih okupljanja, treba biti vrlo oprezan, ne gledajte ih u oči, niti pokušavajte da uspostavite bilo kakav vid komunikacije sa njima, pokušaću neprimetno da izađem iz ove zamke...
(iskače iz kontejnera čuči i govori u kameru dok od iza prilazi lik sa pljeskom i pivom u rukama)
- Dakle, moram da smislim kako da zaobiđem.. AAA(pivo mu zaliva vrat) oh ne, beži Rodžere, primećeni smo. (kreću da trče, ali ih primećuju dva organa reda)
- Stop you monkeys! Stop I fuck your mother!
- Izvinite, oni tamo su nas napali morali smo da bežimo!
- Well stop in mothers pussy! (kamermanu) Is that yours? You donkey one!
- Gospodine, mi smo novinari, samo želimo da snimimo vaš način života.
- Živoje, put them foxes, this Romanian is familiar to me, i think he's on paydo.
- Nemojte, nemojte molim vas!
(hapse ih, odvode u stanicu, posle poziva britanske ambasade ponovo ih puštaju)
- Evo nas, ponovo u divljini, upozorili su nas da treba da izvadimo pasoše čim primetino čuvare rezervata. Oh vidi! (pokazuje prstom na četiri lika sa kajlama) Primerci skoro uginule vrste Dizel D2, možda možemo njih da iskoristimo da izžickamo za neku hranu.
(prilazi im)
- Ćao društvo, lep nakit, moram primetiti.
- What ya want stupid American, go in America I fuck your mother in pussy to I fuck you! You bombarded us now you want to live here and fuck our girls, turn into match and delete.
- Ne razumem šta govore, neko bombardovanje, sigurno nije nešto prijatno, idemo Rodžere. Baš sam mislio da će ovi mladi momci znati bar malo engleski.
(dolaze do Kalemegdana, snimaju prostranstvo)
-Vidite one šume i brda tamo? Plan nam je da pobegnemo iz ove betonske džungle tako što ćemo otići tamo i zapaliti signalne bakluje gde će nas dočekati helikopter. Pre toga moramo da nazovemo našu helikoptersku ekipu, problem je samo naći neku nerazbijenu govornicu i osobu zaduženu za prodaju kartica koja nam neće reći nešto ovako "Talk Serbian so whole world can understand you"... Zaista moramo pronaći šta to znači, ako se ikada bezbedno vratimo.
Baba neka: Hey, dont film that!
- Molim?
Baba: Dont film, you nato agressors! You are spies, arent you? I know the ones like you!
- Opet neka agresija... 'Ajmo, ne mogu više.
Odlaze, nailaze na neku dvojicu Engleza što se vraćaju sa Egzita, oni im pozajmljuju pare za nazad. Epizoda nikada nije objavljena jer im je u avionu ukradena kompletna oprema i snimljen materijal, u istom avionu bila je srpska delegacija koja je išla na neke tamo pregovore.
Jeste to što misliš.I gore je nego što misliš.
Primjera nema,jer nije to što mislite.
Osoba koja se ponaša kao ti, radi isto što i ti, izgleda isto kao i ti.
Kada treba da dobije, kada je dobila, ili kada dugo nije dobila.
Inače su kul.
Zvala se jednostavno, Ivana. I danas se valjda zove tako. Ne znam da l je živa, al pravo da vam kažem, nekako mi puca kurac. Elem, pucanje kurca na stranu, al mi smo se beskrajno voleli. Išli smo u vrtić "Pčelica Maja", ona u srednju, ja u veliku grupu. Ona je nosila roze mašnicu u kosi, a ja plave patofne na nogama. Ona nije znala da kaže slovo r, a ja sam znao da kažem sva slova, pa sam je zezao da izgovara "Riba ribi grize rep" i svaki put je poljubio u nos kad to kaže. Bila je slatka kao lipov kurac....ovaj, lipov med, ili možda bagremov, ne sećam se. Stalno smo blejali zajedno u pesku. Ljuljao sam je na ljuljašci i klackali smo se zajedno. Naučila me da igram lastiš, a ja nju da puca iz pištolja na kapisle. Najviše sam voleo, kad nas vaspitačice pošalju na spavanje, da se iskradem iz svog kreveta, uđem u sobu gde je srednja grupa i uvučem joj se u krevet. Tamo smo otkrivali naša tela. Ona je dodirivala moju pišu, a ja mazio njenu picu. Smejali smo se k'o ludi na brašno i bilo nam je do jaja. Jednom prilikom nas je izvalila vaspitačica i rekla našim roditeljima da smo psihijatrijski slučajevi. Moja mama je plakala, a ćale me pit'o "Jesi jeb'o ti ovu malu" i šmekerski se osmehnuo. Od tad nam nisu dali da se družimo, ali smo se viđali krišom ponekad. I kako je to Miroslav Ilić lepo opisao, jednog dana dok sam se sam vraćao iz vrtiča, video sam da se prokleta kurva krlja s nekim u senci kestena. Tad mi je puk'o film i pucao sam tom pederu u nogu. Pištoljem na kapisle, naravno. Ona je skočila i manirom iskusne latino glumice rekla: "Ovo nije ono što ti misliš, mi smo samo...", ali ja nisam želeo da je slušam. Plakao sam danima i noćima, odbijao sam da jedem poparu. Ispisali su me iz tog vrtića i upisali u "Neven". Tamo sam se navukao na dop i sad vam ovo pišem i verovatno odbrojavam poslednje trenutke mog bednog života bez Ivane. Ivana, I wiil always love you iako si jeftina droca.
U stara vremena, posebno kod zanatlija, smatralo se da onaj čovek koji nije sposoban da uradi jedan posao, nije predodređen ni za neki drugi. Ljudi bi ga gledali kao nekorisnu masu, a da li on zna da uradi nešto drugo, sad već nije ni bitno.
Šteta je učinjena.
Kocka je bačena.
Hanibal je prešao Alpe.
Situaciju prati ljutita narav ovog "što nije ni za šta" jer sama zamisao da te neko "poprckuje" sa leđa, onako mučki, ne daje ti za pravo da imaš facu Nedeljka Bajića Baje dok izvodi pesmu "Koktel ljubavi". Pre bi mu sipao mleveno staklo u ovsene pahuljice, zar ne?
Iznad samog obrisa mora, pod bregom, niče nova građevina. Beli stubovi a zid počinje da pregrađuje pogled na plavu pučinu. Zdanje liči na grdosiju sa zgomilanim, neravnomernim grbama. Majstor radi sa učenikom i stalno mu daje uputstva.
-Ne smeš kamen da polažeš bilo kako u zid. Kamen ima samo jednu stranu koja mora da nalegne.
-A kako da znam koja je to strana? Obe su iste. Kiša je isprala kamen.
-Treba da pogodiš žicu. U svakom kamenu postoji samo njegova žica. Ona nikad nije ista kod dva kamena. Ako umeš da je slediš, znaćeš da je postaviš kako treba.
Mladić gleda površinu vode i uzdiše.
-Cigla se ne hvata tako. Važno je da prihvatiš ciglu kako valja.
-Zar je to toliko bitno? Cigla nije kamen da joj se vide žice. Mogu da je dohvatim sa koje god hoću strane.
-U našem poslu je sve važno. Jedino tako postaješ majstor.
Mladić je ljut, pa žustro prebira alatke po rancu i dodaje ih majstoru.
-Polako sa viskom. On je naša vaga. Osetljiv je. Da si tako zdipio libelo, osetio bi bol; kao da si se nabio prst u oko!
Ubacuje se vlasnik kuće.
-Možda dečko nije za zidara. Da bi za sve to imao osećaj, potreban je dar. Možda mu leži da bude stolar.
-KO NIJE ZA JEDNO, NIJE NI ZA ŠTA! KO RADI DOBRO JEDAN POSAO, TAJ ĆE SVE DOBRO DA RADI!
Svetlu, prozirnu površinu mora uzburkao je jedva primetan povetarac.
Nije mi hitno, morem da ostavim za kasnije, za sutra...
- Miladine, imaš ispit za 7 dana, ceo dan zveraš u taj kompijuter!?
- Kevo, nemoj da me smaraš, učiću sutra, nije mi pukao vodenjak, pusti me čoveče...
- Žiiiiko! Sam ti reko da mi doneseš dvanesticu, čeka čovek ovde da mu zavrnem točak!!!
- Evo me ćale smiri se, nije čoveku pukao vodenjak da se toliko žuri, jel tako gospodine, da stavim ja vama jednu kaficu?
Riječi koje Srbin izgovara kad mu se potrefi par dana bez problema.
-Ma šta je ovo jeb'o te,sve mi kako treba:pare,žena,ljubavnica...Nešto nije u redu...Ček da turim kamenčić u cipelu,bar da žulja nešto,da se ne ureknem.
Recenica koja momentalno prekida bilo kakvu diskusiju u pogledu velicanja zapadne tehnologije ili naoruzanja. Pretezno je izgovaraju stariji likovi, koji su to isto culi od nekog ko je ekspert.
Krsna slava u selu podno Radan planine...
1: auuuu, sto sam gledao na televizoru juce, neki americki satelit...
2: auuuuuuuuu, jeeees...onaj sto moze da sprzi lanserom (misleci na laser) bilo koju tacku na zemlji...
3: ma ajde breee, sta to pricate, Rus ima tenk sto obara americke satelite...
1,2: ne pricaj.
3: ma nego, reko mi Ivica, on zna.
Najgori tip muškarca za tvoju ćerku.
Čitaš ga kao otvorenu knjigu. Jasno ti je sve što radi tvojoj ćerci, jer isto to si i ti radio njenoj majci u tim godinama. Isto to si radio i mnogim devojkama pre njene majke, a isto to si par puta uradio i devojkama koje si upoznao pošto si već oženio njenu majku.
Znaš sve. Sve ti je jasno, ali tvojoj ćerci i ženi ništa nije jasno.
Njima deluje kao fin mladić. Đubre jedno pokvareno!
Ako im i kažeš šta radi, samo ćeš sebe pokopati, a njega nećeš diskreditovati. Znaš i sam da ne možeš ništa.
Možeš samo da ga mrziš, isto kao što su tebe mrzeli očevi i braća svih tvojih devojaka. Isto kao što će on jednog dana mrzeti nekog klinca ako bude imao ćerku.
Tužan zaključak ti se javlja u glavi: Sve se vraća, sve se plaća.
*Milica:* Mama, tata, ovo je Miloš,
*Miloš:* Milice, pa što ti ne reče da imaš mlađu sestru? Dobro veče gospodine, ja sam Miloš,
*Mama:* Jao Milice, baš divan mladić. Isti tvoj otac kad je bio u tim godinama,
*Tata:* *(pu jebem ti, nije valjda kao ja.)*
Pa liči malo. Mladiću, čime se ti baviš?
*Miloš:* Treniram fudbal, malo sviram gitaru u slobodno vreme...
*Tata:* *(e jebem ti, isti je kao ja. Ne Milice, ne sa njim, to ti je prevrtljivo govno, laže isto kao što sam i ja lagao)*
Antagonizam totalni. Jeste, nije, al može da bude, jok more.
A: Jesi jebo?
B: Šta znam.
A: Kako, pa sad ideš odatle.
B: Taman se skinuli, kad upade joj muž. Znam da sam iskočio kroz prozor, ali sam ga pre toga stavio. Uglavnom nisam svršio to znam. Ili jesam? Ali posle. Znači nisam jebo. Ali sve je bilo odrađeno. Jebem li ga...
Izraz se upotrebljava za neku osobu čije su karakterne osobine suprostavljene nekoj drugoj osobi u smislu, gdje je jedna osoba predstavljena kao teška lopina i prevarant, dok druga je isto tako imala svojih kriminalnih poteza. Izraz je nastao iz običaja da se najbolje namirnice čuvaju za ovaj vjerski praznik.
"Jest onaj Vučić lopov, taj bi babi dukate sa očiju mazno, pa nešto kontam da za onog Đilasa glasam..."
"E jesi našo za koga ćeš, pa nije ni njegovo maslo za ramazana"
Polako, čoče, đe žuriš, nije 'tica da odleti!
Izraz koji koristimo da kažemo da nema potrebe za hitnoćom, žurbom, ne daj Bože panikom.
Sve će se srediti - kad tad.
Prije par godina u N., napadao snijeg do koljena, đeci i do ramena. Obraćanje gradonačelnika lokalnoj televiziji:
-Apelujem na građane da očiste snijeg ispred svojih kuća i zgrada. Soli imamo, goriva isto tako, manjka nam ljudi. Smirimo se svi, nema ga što se nije sam otopio.
Opis čovjeka koji nije baš žestok kad se nešto radi! Šta kurac žestok, hladan k'o januar, vik'o njemu, a kamenu da nešto uradi isto ti je! Kad radi sebi, k'o da radi za državu, pa mu je isto, stig'o ili ne stig'o uraditi to što treba!
- E mali, zvao me Mlađ'ka da mu pomognem istovarati neki materijal sutra rano, pa ne mogu večeras na cugu...
- Jebo te on, samo ti idi pa ćeš vidjeti kako ćeš biti donji!
- Što?
- Ima da zaradi penziju na lopati, k'o i ćaća mu! Mene zvao prije dva mjeseca isto na neki istovar, ja uranio u sedam ujutro, kad on i ćaća mu ideu u osam sati, jebo sam mu sve po redu, a najviše sestru...
- Ima dobru sestru, more biti da nam donese kavu sutra ujutro!
- Nećeš jebati!
Izraz koji opisuje nešto što je lepo i korisno, ali nije savršeno i samim tim gubi na funkcionalnosti. Sve sve, al nije to to. Izraz nastao iz čuvenih priča naših očeva o njihovim bahanalijama sa razvratnim Čehinjama koje su ih prosto molile da ih rastave od kurca.
Ekskurzija. Beč, Šenbrunska palata. Natpis velikim slovima na nemačkom i engleskom : "Nicht auf dem Rasen Schritt"/ "Do not step on the grass".
- Brate ajd vatamo prečicu preko trave, ne mogu sad da se tupim okolo da idemo, gle kolko ima da se kruži bar jedno 200 metra. A i nema ko to nije uradio ko nije bio u nekoj palati. Šta ćemo posle da prepričavamo ako nismo zgazili preko trave.
- Sti normalan bre umobolniče! Znaš li kolko žbirova ima koji motre na nas ovde, pa ima ih više nego muslimana na Velodromu! Idi begaj molim te...
- Daj breee, pa ako ne pregaziš travicu gde piše da ne smeš, to ti je isto kao ćale koji nije karo Čehinju!
- U. Ajd onda.
Ono što ja posedujem a komšija ne.
Isto to mišljenje ima i on.
...je isto što i hoću, mogu, imam, znam, želim, samo obrnuto.
- Srećo, hoćeš da mi daš večeras?
- Šta bre da ti dam?
- Pa malo, ovo, ono...u krevetu...
- Ma pali bre, neću...
- Kako bre nećeš?
- Isto ko da hoću, samo obrnuto...
Isto važi i za ostale odrikače....
Primenjuje se kad osoba sa kojom razgovaraš ne želi da prihvati negaciju kao tvoj odgovor, pa te uvek pita "Kako ... nećeš, ne možeš, ne želiš, nemaš...?"
Odgovorom "Isto ko da.... samo obrnuto" stavljaš do znanja sagovorniku da mu je pitanje koje je počelo sa "kako" neprimerno ili glupo...
Sakupio si sve izvode, navode, spiskove, pečate, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikir psa zaove predsednika opštine i čekaš na šalteru od 6 ujutru prethodnog dana. Ovo je deseti dan kako dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano rifrešuje gomila penzionera koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzioner, i tu negde na polovini blagog olakšanja, saseca te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa devetoro dece i navodno svi imaju zakazano za pasoš. Blekaut.
Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vreme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da se smeje, onako podrugljivo, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez reči pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrednih papira. To je to. Gotovo je. Bićeš slobodan. Već osećaš čist vazduh i čuješ tuš kako prska...I sapun...
- "Ima jedan problem."
Pomišljaš "Kakav? KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i jebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoske mesne kancelarije koja radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mešavina krika i samrtnog hropca.
- U indeksu vidim da je vaš đed, gospodine, bio kolaborator. Naime, po našim podacima, hiljadušeststosedamnaeste skov'o je dva triput kaljena jatagana za Saftet-aliju, tadašnjeg muftiju požarevačke nahije. Uplatite taksu za izmenu registra na ovaj žiro račun i dođite sutra u 6 sa potvrdom o uplati i ostalim dokumentima...SLEDEĆI!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.