
Ono što često možemo da čujemo od roditelja koji ne žele da sebi priznaju da im je dete pušač. Poznato je da Srbi kroz život idu uz izreku ''da se ne boje onog što ne poznaju'', ali nekad to može i da šteti, pogotovu kada sebi neće da priznaju da im ne puši cigare, dete koje na 2 metra smrdi od zifta.
-Ko? Moje dete puši? Pa neee, ja nju nisam tako vaspitao.
ono što obično deca koriste da bi ućutkali sagovornika kada nisu u pravu. dokaz da deca ponekad bolje znaju da se izvuku iz nelagodne situacije od odraslih jer na ovo pitanje sagovornik obično nema pametan odgovor.
-lele, što ti je ružna majca
-jel ti krivo?!
-(šta sad. nećemo sigurno reći da jeste. ako kažemo nije, onda ćemo biti poklopljeni sa 'epa onda ćuti')
Univerzalni šuk. Izražavanje nevjerice u mogućnost isijavanja tolike gluposti od strane samo jednog ljudskog bića.
- E brate, 'naš šta kontam?
- Š'a?
- Uzmem, prodam onaj moj stari jugec, i za te pare kupim u Srbiji cigara i prebacim nekako vamo i preprodam. I tako par puta dok se ne isplati.
- Ozbiljno, aham. Jes' ti to sve sam skont'o, il' ti je neko pomog'o?
- Sve ja, što?
- Ma ništa, super, blago tvojoj majci.
- Što?
Sudeći po američkim filmovima najadekvatniji odgovor na nečije pretnje.
A: Ne vratiš li mi pare do 15-tog izlomiću ti i noge i ruke, govno jedno kockarsko!
B: Jel' ti to meni pretiš?
A: Ne, nego ti izjavljujem ljubav. Mrš po pare, šibicaru!
Upitna rečenica kada vidimo drugara kako koristi tuđu stvar potpuno neodgovorno.
-Miloš (Baca tuđu školsku torbu): Iiiiii evo jeee... :)) Koš za tri !
-Marko: Alo bre šta radiš ti? Jel ti to mama kupila?
Сажета биографија локалне екипе за мали фудбал.
Mnogo puši.
Od uvođenja zakona o zabrani pušenja u javnim prostorijama, prosvetni radnici izlaze na pauzu za doručak i vare jednu na drugu pola sata. Mnogima je to prvi put u karijeri da posete park.
Pitanje koje uglavnom postavljaju bakice koje na ljubazan način žele da te obaveste da soka/kolača/mesa više nema. Uglavnom se upotrebljava na slavama i to kasno uveče.
-Sine, jel ti to nećeš više soka?
-Neću bako, sad prelazim na pivo.
Cesto pitanje u Maxiju ili gde vec pazarite. Ucestalije je od onoga: jel moze zvaka, nemam da ti vratim kusur?
Ulazim u radnju i pazarim. Dolazim na kasu. Racun 700 i nesto dinara.
ja: (dajem soma dinara).
prodavacica: jel imate nesto sitno, 2 ili 8 dinara?
ja: nemam (vec vidno besan)
prodavacica: dobro nista onda, ostaces mi duzan
To kažemo drugu kad mu damo CD, a on nam ga vrati svog izgrebanog i izmusanog.
- E, evo ti CD odgled'o sam filmove.
- Pa šta je bre ovo, jel ti imaš tanjir il' si jeo nad mojim CD-om?!!
Onaj trenutak kada preuzimas gajbu piva od prodavca i pitas "Jel moze licna" i u iscekivanju pozitivnog odgovora molis boga da kaze moze...i onda kada prihvati predlog licne karte u nama se stvara osecaj pobede i zadovoljstva i kao da je u tom trenutku gajba piva vaznija od licne karte...jer on moze lagano da ti izgubi licni,da iznajmi sony na tvoje ime,podigne kredit ili ti dodje na adresu..ali realno o tim stvarima ne razmisljas dok uzimas gajbu...
Ti:jel moze licna
Prodavac:hmmm aj moze al da vratis gajbu
Ti:do jaja
Ovo kažete nekom liku kome izuzetno puno smrdi iz usta na ko-zna-koju hranu (hranu!?) i snažno se oseća sa najmanje 5 metara.
Brate jel ti neko crko u usta operi jednom te zube!
Veoma iritirajuće kad te prekine u gledanju tvog omiljenog filma na kompu (akcioni, istorijski, pornići) i u tom trenutku ti zatraži da pokuša samo jednom da odigra neku igricu jer je videla kako ti to vešto i lako radiš.
Keva: Sine, ajde mi pokaži kako se igra ova sa kartama?
Ja: (u trenutku gasim šta sam gledao) Mama, prepala si me. Kako to ulaziš?
Keva: Ulazim kako hoću. Nego, interesuje me kako se igra ta sa kartama.
Ja: (bezvoljno ustajem i ustupam joj mesto) Sedi. Dvoklikneš na ikonicu igrice. Mišem. Levim klikom mama! Kažiprst ovde, sad klikni.
Keva: Polako, ne mogu sve da pohvatam. Kako sad?
Ja: Klikni dvaput brzo. Ma ne tako. Daj ja ću.
Keva: Nemoj, mogu sama. Nisam nesposobna, naučiću.
Ja: (popizditis pri sredini) Klikni na ikonicu. (lupam enter i konačno se igrica otvara) Sad klikneš na ovu kartu i tražiš drugu na koju ćeš da je staviš. (ala sam joj objasnio ima da shvati za 50 godina).
Keva: Ne zezaj me. Šta sad da radim?
Ja: Evo gledaj kako ja radim. (pomerim par karata na svoje mesto i dam njoj da pokuša)
Keva: Znači kliknem, držim i pomeram je na ovu kartu?
Ja: Ne, mama, ne na tu, ta je manja od ove, treba ti veća od te. Evo. (popizditis pri vrhuncu ali pomeram kartu na kartu druge boje)
Keva: Ne može tako sine. Uvek se slagalo karo na karo, srce na srce, pik na pik i tref na tref. Zar si toliko glup.
Ja: (Popizditis prelazi granicu) U ovoj igrici moraš da kombinuješ sve karte dok ne nađeš rešenje i složiš iste boje i uvek podeliš novi špil.
Keva: Aaaaaa! Sad mi je jasno. (počinje da kapira stvari i nastavlja da igra i opet neko njeno čuveno pitanje) Da li može da se vrati potez?
Ja: Ctrl i z. Mislim ctrl i y. (ko li je stavio slova tamo gde im nisu mesta) Ne jedno pa drugo, nego dva odjednom. Taako. (konačno sam joj sve objasnio i odlazim u klonju da se smirim)
Keva: (dolazi do kupatila i viče) Sine, sve karte se popunile i ne može ni jedna da se pomeri. Šta sad?
Ja: "$-@?]{:((((((
Redovna rečenica koja se koristila tokom devedesetih, posebno za vreme hiperinflacije, kada se benzin valjao na ulici, a ljudi nisu imali keša da natoče ljudski, nego su dolazili sa flašama od litar i to samo kada im je preko potrebno.
- Komšo koliko ti je benzin?
- Dve milijarde i trista pedeset miliona dinara.
- Daj natoči mi ovu flajku od litar majke ti.
- Jel ti to za molotovljev treba?
- Ma ne zajebavaj, moram do bolnice po ženu.
- A jebiga, malo šale u ova crna vremena nije na odmet. Evo litrača.
Steva: „Ma mala je sjajna. Prvo sam bio skeptičan zbog njenih godina, ali ona je daleko ispred svoje generacije. Znaš kako se kontamo. Sluša istu mjuzu kao ja. Ma ne mogu da ti opišem. Najjača osoba koju sam upoznao. A kako se ljubi tek. Bukvalno je savršena. Eto na primer sinoć smo bili...“
Godži: „Jel ti pušila?“
Steva: „E jesi ljakse! I ja budala našao tebi da pričam...“
Dobronamerno, ali zvuči kao idiotsko, pitanje kad je očigledno da ti nije ni do samog sebe.
Biće bolje kad me ponesu na većnu adresu.
A i biću privilegovan, Dr. Busen biće odmah iznad mene, Dr. Ilovača izražavaće će mi svu svoju ljubav čvrsto me obgrlivši, a med.tehničari, crvi, brinuće se o mojoj higijeni, biću čist do kosti.
Pitanje koje postavljaju prijatelji naših roditelja koje smo poslednji put videli kada smo imali jednocifren broj godina, a pritom su svesni toga.
"Jel' se sećaš ti mene?"
"Ne."
"Pa naravno, imao si pet meseci onda."
Pitanje koje se mahinalno nekome postavlja kada se nadje najcesce ispred ekrana dok vi gledate omiljenu emisiju na TV-u.
-Jeli brate jel' ti cale staklorezac?
-Ne
-Pa onda se skloni ispred ekrana, nisi providan!
Rečenica koju čuješ od druga/drugarice kada te otac ili majka izblamiraju, posebno ako se radi o drugu/drugarici koji pre toga nisu znali tvoje roditelje.
Otac ulazi u sobu gde dete sedi sa društvom (često dok ulazi pevuši neki narodnjak): E, deco, vidite što sam kupio duks, sad sam, kako vi ono kažete, COOL! Aaaa nema zajebancije.
Dete: Dobro, izađi sad tu mi je društvo.
Otac: Evo idem. (dok izlazi ugleda na tv-u prenos tenis meča ili nekog drugog sporta, i počinje da psuje, najčešće naše igrače, iz sveg glasa)
Društvo: Hahaha, koji ti je ćale car!
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.