
Pitanje koje otac postavlja sinu kad mu ovaj uzurpira njegovo visočanstvo televizor. Zna se da je svaki ćale gospodar televizora i da ne voli kada neko drugi komanduje daljinskim upravljačem, te onda kreće sa odbrambenim mehanizmom. Mladunac posle ovog pitanja ostaje bez odgovora i ustupa daljinski upravljač ocu, odlazeći pokunjeno u svoju sobu.
večernji časovi u prosečnoj srpskoj porodici, sin je dočekao svojih 5 minuta i gleda šta ga zanima. U tom momentu ulazi ćale
Ćale: Šta gledaš to, kakva je to serija?
Sin: Ma neka kriminalistička, dobro osmišljena priča. U Americi je bila najgledanija prošle godine...
Ćale: To da valja gledali bi Amerikanci, ne bi servirali nama.
:Sin već vidi kuda ovaj razgovor vodi:
Ćale: A jel imaš ti nešto da učiš?
Sin: Pa, ovaj, imam... :razočarano ustaje:
:Ćale još jednom odnosi pobedu, uzima daljinac i prebacuje na kaubojce:
Pitanje koje uputimo izuzetno srećnoj osobi, aludirajući mu/joj na to da želimo da malo te njegove/njene sreće pređe i na nas.
-Znači ovo mi je sedmi tiket za redom da dobijam, dobar sam brat bratu jedno hiljadu i po evra najmanje!
-U jeeebo te! Jel mogu brate bar malo da se očešem od tebe, možda i na mene pređe malo te tvoje sreće!
-Može brate, evo baš me jaja svrbe!
-Sajsi ga loma!
Izraz koji se nauči prvi pri prvoj poseti Lekaru. Na drugom dolasku počinje plakanje ispred doma zdravlja ili dečijeg dispanzera. Teškom mukom roditelji unesu dete u istoj ustanovi. Već na trećem dolasku klinac tokom celog puta razmišlja o bekstvu. I uspeva ispred samih vrata okreće se za 180 stepeni i šprint.
Ajde idemo da ti jedan čika pogleda zubiće.
- Ajde otvori jakooo ustaaa. (otvara usta) (doktor vidi da se klati zubić, pipa isti) Mmmm (kreće rovanje)
- Ništa gotovooo..
(priča sa roditeljima) Moraćemo da izvadimo zub.
- Čikooo jel će da me boli to sad?
- Neće, ne brini, polako ću ja, evo..
- Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa Mamaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa
Ajde idemo kod čika docu da te pregledaa..
- Nećuuuuuuuuuuuuu, njaaaaaaaaaaaa (kreće plakanje) nećuuuuuu, (izležava se vuče noge) otac ga diže odnosi u dispanzer.
Idemooo da primiš bocuu ostala još jedna..
(klinac ništa ne priča, roditelji su zbunjeni)
Ispred samih vrata dispanzera klinac se cima okreće za 180 stepeni i šprinta.
- De si krenuo jebem li ti mamicu vraćaj se ovamo.
Pitanje koje se postavlja u situaciji kada ne znamo odgovor na profesorovo pitanje u nadi da ćemo kupiti vreme.
- Recite mi kolega, kada govorimo o radijalnom priticanju arterske izdani koja je u mikro kapilarne pore stigla posle filtracije atmosfersih padavina..
- Profesore jel bi ste mogli da mi preformulišete pitanje?
- Pa znate, govorili smo to kad smo spominjali i horizontalnu cevnu drenažu..
- Da, to mi je poznato ali ako biste mogli i to malo da pojasnite?!
- E pa kolega, nisam siguran da sam razumeo koji vam detalj nije jasan, pa ako biste mogli da preformulišete pitanje ili da jedostavno dođete u sledećem roku da se ne zajebavamo više ovako?!
U vekovnom nadjebavanju pobornika zdravog života i okorelih nikotinskih džankija, ovo pitanje je ultimativna završnica.
Ne postoji toliko omiljen komad hrane koji bi pokupili kad nam padne na zemlju, izuzev neke, ne daj bože teške gladi. Sa cigaretom je već druga priča...
Cigareta nam može ispasti na zemlju, asfalt, u pepeljaru, i nikad nije diskutabilno treba li se sagnuti po nju. Pogotovo ako smo sigurni da nas niko ne gleda. Ili dovoljno pijani...
Samo se malo dune u filter i zabava može da se nastavi...
-Znaš dragi, videla te Mara sinoć u kafiću, i kaže da si bio toliko pijan da ti je non-stop ispadala cigareta iz ruku, i da si se stalno saginjao da je pokupiš sa poda...
-Da, pa?
-Pa mislim, to je tako fuuj. Jel bi se tako i za lebac sagnuo da ti ispadne?
-Slušaj ti mene ''draga''... I ti i Mara da se nosite u tri lepe materine!
-Što sad to?
-E tako mi kurcu drago! Saginjala se ta ista Mara da puši i gore od cigarete, to pod 1. a pod 2, gledao sam je kad u klonji popravlja šminku, pa ljubi pločice oko ogledala da skine višak karmina...
-Daaaj, sad lupaš.
- Kako da ne...Viš draga ja to ni mortus janpi ne bi uradio. A kao odgovor na tvoje poslednje pitanje, mogu samo da ti rečem da je dobro što nas Mara nije snimila kad smo otišli na pljesku posle fajronta...
-Molim?
-Opalim te golim! Opaaaaaaa!
Omiljeno pitanje mnogih devojaka, ničim izazvanih boraca protiv lezbo pornografije. Koliko god one mislile da je to vrhunski zajebano, matirajuće pitanje, na njega postoji vrlo jednostavan i efikasan odgovor.
-I tebi je sad to seksi da gledaš njih dve kako se žvalave?!
-Da.
-A jel bi voleo da gledaš dva muškarca kako se ljube?
-Ne.
-A što, gadno ti je, a?!
-Da.
-A dve devojke, to ti nije gadno?
-Ne.
Pitanje kojim lako možete saseći u korenu nečije filozofiranje i na indirektan način mu poručiti šta mislite o njegovom proseravanju.
Majstor za kompom: Ovo si mogao i sam da popraviš.Vidiš ovo ovde, to ti je klasična analogno digitalna konverzija metodom dvojne integracije.Realno to je pičkin dim pod uslovom da znaš sukcesivnu aproksimaciju.
Lik: Izvini sto te prekidam a jel kod tebe na kazančetu levi il desni klik?
Majstor: A?
lik: Ne mogu da se setim kako je kod tebe u klonji.Kod mene je desni.Hoću reći desni kad šoram a levi kad kenjam, pošto mi je tad četka u desnoj, ako me razumeš šta hoću da ti kažem.Nemoguće da nikada nisi razmišljao o tome?
Ironično pitanje, nekada velikom mudonji, od kog su ranije zazirali i krimosi iz kraja, a koji se sad istopi kad vidi i malog Cigu kako duva lepak.
- Pazi, znači idemo Mare, Cagi i ja. I naiđu oni reketaši, i počnu da se mršte.
- I šta je bilo?
- Ma počeli se kurče i onaj ćelavi bilmez, mamu mu jebem pokvarenu, izvadi nož!
- Ma zamisli molim te. Kakav je to način. Umesto da lepo porazgovarate ko ljudi.
- Koja bre priča, koje pičke materine? Cagi poludeo. Krene on na njih i...
- Vidi što je sladak ker. Kuc kuc, dođi. Kako je lep, da se istopiš. Izvini, nastavi.
- Jebo te ker, mrš džukelo! I kažem ti Cagi skoči na jednog i pukne mu šljagu po sred pičke. I onda...
- Jao beba u kolicima. Zamisli šetaš ovako malo bebče...
- Koji ti kurac sa tim umotanim hlebom bre, slušaj me. Nego, jel ti to koristiš omekšivač?
- Ne brate. Što?
- Zato što si postao mekan ko kurac mog deda Duksona! Topiš se ko slina na suncu kad vidiš da se neko malo govno kotrlja po ulici, pička ti materina! Ta roze majica je trebala da mi kaže da si muda uvukao u bulju, jebem te u kurac mekanog...
Pitanje koje postavi okorjeli nolajfer svojoj kevi, kada mu ona iznenada upadne u zatamnjenu sobu i naglo digne roletne i otvori prozor.
- Ajde više sjaši sa te beštije!!! Sav si se ucrv'o u toj sobetini!!! Idi vani malo!!! Evo vidi... :trrršššššš:... kako je sunčano napolju!!! Idi djete Božije primi malo Sunca!!!
- Kevo, jel' se sjećaš kad sam imao rožnjače?!
- Šta bulazniš ti?! Kakve rožnjače?!
- One koje si sad spalila!!!! Jesi normalna jebote?! Gdje češ tako naglo otvoriti prozor, znaš da je to šok za moj organizam!? Treba mi par sati da se adaptiram na svjetlo!
Posle nekoliko meseci, svi se mi ošišamo, samo što se reakcija žena dosta razlikuje od reakcije muškaraca. One stupaju viši nivo opisivanja, razmatranja drugih situacija ili samo diskutuju u nedogled. Dok muškarci obavljaju to jednostavno.
Ženska verzija.
Ž1: Jel to nova frizura? Baš si slatka tako!
Ž2: Stvarno tako misliš? Nisam bila sigurna kad sam se videla u ogledalu. Ne misliš da je previše pufnasta?
Ž1: O bože, ne! Volela bih da se ja tako ošišam, ali moje lice ja previše široko za to.
Ž2: Da li si ozbiljna? Tvoje lice je savršeno! Možeš slobodno da se ošišaš ovako stepenasto.
Ž1: Stvarno? Razmišljala sam i to ali mislim da bi mi to naglasilo moj dugačak vrat.
Ž2: Ne budi smešna. Volela bih da imam vrat kao tvoj. Bilo šta što može da odvrati pažnju od mojih ogromnih ramena.
Ž1: Ne pričaj gluposti! Znam devojke koje bi ubile za takva ramena. Samo pogledaj moje male ruke. Uz tvoja ramena, odeća bi me stajala deset puta lepše.
Muška verzija.
M1: Si se šišao?
M2: Aha.
Pitanje koje postavljamo u situaciji kada želimo da se izvučemo iz situacije kada nismo u pravu. Mora se reagovati brzo i preduhitriti sagovornik jer će u suprotnom to pitanje biti postavljeno nama i time bi sagovorniku stavili do znanja da ne pričamo istinu.
- Pa šta to bi sa tobom juče?
- E, brate, izvini. Taman sam krenuo da ti šaljem poruku da ne stižem ali me keva zvala, i posle sam zaboravio. A morao sam hitno da odvezem neku njenu prijateljicu kod veterinara, mačka je trebalo da se omaci...
- Ma daj, molim te, jel znaš...
- E, ma strašno, ne pitaj me ništa, znaš li ti koja je verovatnoća da se to baš tad desi?!
- Au, dobro onda, nema veze, izvini.
Gotovo svako, ko je makar jednom u životu tražio stan, je naišao na niz nelogičnosti. Prilikom razgovora sa stanodavcem, saznajemo da je to stan vrhunskog kvaliteta, sa svim potrebnim uređajima za normalno životno funkcionisanje, dok prilikom susreta "oči u oči" sa stanom, kapiramo da bi to bio sjajan prostor...za štalu. Zajeb se sastoji u sledećem: stanodavci NE LAŽU u vezi sa svojim stanovima, oni samo imaju poseban žargon, koji ostali ljudi pogrešno tumače.
1. sprat = prizemlje
prizemlje = suteren
suteren = atomsko sklonište ( super je ako bude bombardovanje )
novogradnja = građen neposredno posle 2. svetskog rata
stan je malo stariji, ali očuvan = Obrenovići još vladali
stan je osvetljen = ima jedan prozor sa severne strane
stan nije zagušljiv = krepavaju pacovi
stan nema vlagu = buđ, mahovina i lišajevi
stan je komforan = prčvarnik
dvosoban = jednosoban
jednosoban = garsonjera
garsonjera = ne postoji reč za ovo, deminutiv prčvarnika
centar grada = 2 km od centra
periferija = selo
kod Vuka = kod Đerma
kod Đerma = kod Cvetka
kod Cvetka = kraj Ustaničke
kraj Ustaničke = Kaluđerica ( eventualno Mali mokri lug )
dobra pokrivenost linijama GSP-a = ima jedan autobus koji ide na pola sata
komšije su divni ljudi = neizlečeni pajdoman, ratni profiter i puštač narodnjaka u 7 ujutru
kupatilo je kompletno opremljeno = bojler i slavine cure, vodokotlić visi
veš mašina = kurac d'izbiješ oči
televizor = crno beli, EI Niš sa 9 programa, uključuje se na stabilizator, nema daljinski
klima = ventilator
telefon = dvojnik
kablovska = vidi pod "veš mašina"
internet = bežični, na divljaka, 2 dana ga imaš, 3 dana nemaš, poželećeš dial-up
cena po dogovoru = kako gazda kaže
računi i kirija se plaćaju od 1-10 u mesecu = plaćaju se isključivo 1-og
ako nešto crkne samo od sebe, plaća gazda = plaćaš ti. Ne sviđa ti se? Traži drugi stan.
200 evra = 250 evra
depozit = depozit ( e da, ovo se ne razlikuje )
* Autor ovog rečnika se zahvaljuje svim stanodavcima ( njih 9 ) i svim potencijalnim stanodavcima ( preko 20 ) u poslednjih 7 godina. Bez njihove nesebične pomoći, ovaj rečnik nikad ne bi video svetlo dana.
Uzvično pitanje koje postaviš sebi kada odeš sređen "ko upisan" kod ženske predveče, a ona te upregne da joj namestiš tepihe po stanu, izneseš gomile kesa sa starim stvarima do kontejnera, izgužvaš svoje ispeglane pantalone centritajući one prethodno pomenute tepihe ispod troseda, gde svaki sed ima po jednu tonu. Onda onako znojav sedneš i popiješ jedno 'ladno, a ona utone u san, praktično komu, jer je ceo dan rintala po kući.
Prokletstvo letnjeg sređivanja kuće.
Ubitačna i za normalne ljude totalno nespojiva kombinacija. Ali nekim ljudima je sasvim normalno da jedu masan burek sa mesom i da zanovetaju radnicima u pekari da im prodaju najnemasniji, tj fit jogurt sa 0% masti. Kao da već ne unose dovoljno masti iz onog bureka.
Od pre 15 min:
Jedem ja burek i neka devojka naručuje četvrtinu sa mesom. I još:
"A koje jogurte imate?"
"Veličković, Imlek, Gložane, Niška, bla, bla..."
"Dajte mi bilo koji samo da ima malo procenta masti, neki fit, 0%"
Umalo se nisam udavio s jedan okrajak.
Fraza koju obično čujemo tokom vožnje u poluraspadnutom autobusu na kome se sem vrata ne može otvoriti ništa više, do neke pepeljare, a umesto klime putnici često udišu i izduvne gasove motora. Prosečan srpski međugradski autobus starosti oko 15 godina, vidno napaćen, i iznemogao ne uliva sigurnost ni jednom jedinom putniku, a mnogi proklinju trenutak kada su seli u njega. Kada na to dodamo i kvalitet srpskih puteva, zagarantovani su vam potresi od 5 stepeni Rihterove skale tokom putovanja. Pored svih tih rasklimanih sedišta, olabavljenih stakala koja svakog časa mogu skratiti muke nekom od putnika, i crnog dima koji polako ali sigurno boji pluća svim (ne)srećnicima koji su stigli na ovaj bus, šlag na torti predstavlja šofer sa svojom destruktivnom vožnjom po sve putnike. Istina, možda je i najmanje kriv za celokupnu situaciju, ali do krivaca je nemoguće stići, a šofer je tako blizu, teško je uzdržati se od spontanih komentara, ali po nekad to i nije najpametnije.
Običan putnik: Majstore jel' može malo po putu jebem mu gajde, ispade mi kamen iz bubrega još pre 15km? Il' da krenemo pešaka preko brda ionako teška posla da ćeš da stigneš do večeras sa ovim kršom vidiš da izdiše polako, a nismo ni Bogutovac prešli.
Vozač (Majstor): Sedi dole da te ja ne natovarim kamenjem ti ćeš da mi pričaš gde da vozim pička ti materina!
Penzioner u međugradskom prevozu : Sine ako možeš malo da nagaziš i na treći dnevnik ćemo zakasniti.
Vozač (Majstor): A i ti čiča podjebavaš a? Ne mogu kući da te slušaju pa te kod mene spakovali? Nemoj da te ubacim u prtljag, do Beograda ćeš da žvaćeš kofere. Kad stignemo, stignemo, kome se ne sviđa može da izađe, al' u pokretu, jer ako ugasim, ne garantujem da će moći da upali.
Kurtoazija.
Pitanje koje u stvari ne biste ni trebali da izgovarate, zato što ste kupovinom autobuske karte dobili pravo da sjednete gdje god vi jebeno želite.
Ali, uprkos svemu, ovo izgleda neke ljude dovodi u neugodne situacije.
Tako da bi recitovanje ove rečenice ispred čitavog razreda trebalo uvesti pod obavezno za svu djecu koja putuju autobusom do škole.Treba to sve od malih nogu učiti da ne očekuju ništa za džabe i da se valja za svoju guzicu izboriti.
1#
Sjedim u polupraznom autobusu, tri-četiri sjedišta ispred mene nalazi se jedna plavuša, onako građena kao gazela, kreće se kao nešto što je iskočilo sa platna na premijeri „Jurskog parka“.
U autobus na jednoj od stanica ulazi umiljati starčić koji izgleda kao da je preslikan sa TV reklame za nekakav preparat za vitalnost u trećoj dobi.
Kreće se autobusom koji je u pokretu, imao je već dosta prilika da sjedne ali ništa od toga, „Veliki bijeli lovac“ je spazio plijen!
Zaustavlja se tik uz mjesto gdje plavuša sjedi, okreće se u mjestu i postavlja zamku.
Srce od silikona puca nakon par sekundi.Plavuša se miče na mjesto do prozora i izdiše, „Želite li sjesti?“
Mišn akomplišd!
2# (Monolog glasa u glavi jednog šizofreničara à la Penumbra Black Plague via Dža ili Bu.)
(vraća se sa pregleda u velikom gradu, autobus staje da pokupi grupu osnovoškolaca, ulaze i svi sjedaju osim jedne cirka dvanaestogodišnje curice)
„Jel ova nijema?Nije valjda da moraš ti da je pitaš hoće li sjesti?A šta je to dolje, majmunče, pa nije ti se valjda digao stoko bolesna?
A možda ti je jednostavno došla u posjetu stara drugarica, vibracijama sjedišta uzrokovana erekcija?Ali dobro, to si sanirao kožnjakom, mada ćeš se zbog te kineske eko kože sada toliko oznojiti da ti ne gine išijas natkoljenica čim izađeš na hladan vjetar.Budi uljudan, smireno, budi uljudan, zapamti šta je dobri doktor koji nam daje čudne bombone rekao!.“
(Proteže se i tapše je po ramenu*): „Sjedni, jadna ne bila!“
„Svaka čast šabane, s obzirom da imaš slušalice u ušima vjerovatno si se izderao toliko glasno da te je pola autobusa čulo!“
Ono što pitamo 30 sekundi pošto stavimo toplomer ispod pazuha.
Recenica iz crtaca sa Duskom Dugouskom gde je upotrebljena bukvalno; u govoru se upucuje nekom ko se mesa tamo gde mu nije mesto i pametuje iako ga niko nista nije pitao, nicim ne doprinoseci situaciji.
Ja: Sto sam gledao sinoc dobar film, sa Kegnijem...
Drug: Belo usijanje! Gledao sam i ja...
Lepilac: (ulece iz stotog plana) U bre, to ono crno-belo! Kako bre mozete to da gledate, praistorijsko?
Ja: (pokusavam da ga ignorisem) Kako dobro ono na kraju, kad vikne 'Vidi me mama, na vrhu sam sveta', covece koja scena...
Drug: Znam, to je ono, jedna od najcuvenijih recenica u istoriji filma, klasika...
Lepilac: A ti si kako neki filmski strucnjak, pa znas?
Drug: (takodje pokusava da ga ignorise) Ma nema, Kegni je za krimice dusu dao, tu nema boljeg od njega do danas...
Lepilac: Sta ste bre zapeli, film pa film, daj pricajte o necem normalnom...
Ja: Je li bre, jel' lepim ja plakate po tvojoj kuci?! Daj zaobidji vise, idi bacaj jo-jo ili nesto, samo idi!
1) Sarkastična opaska upućena logoroičnom sagovorniku čiji je mozak odavno trokirao ali ta informacija još nije stigla do njegovih usta.
2) Ciničan komentar na nečije teško baronisanje, izvrtanje istine, odnosno verbalno preterivanje.
- ...i to nije sve! Ja se onda zaletim ka onoj desetorici što su se razbežali i krenem tako da ih lemam da nisu, znači, znali 'de se nalaze! Jednog, tebra, prebacim preko zida, drugom ruke vežem u čvor, jebote, trećem slomim vrat tu, tu i tu, četvrtog sam dohv...
- Jel' slušaš ti sebe, brate...?
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Minhen, 1942
- ...Das Jahr, das hinter uns liegt, ist ein Jahr der großen Erfolge, aber auch, es ist wahr, eine von vielen Opfern. Auch wenn die Gesamtzahl der Toten und Verletzten ist im Vergleich zu früheren Kriegen kleinen Opfer, die für jede einzelne Familie zu wiegen schwer. Unser ganzes Mitgefühl, unsere Liebe und Fürsorge gehört denen, die um diese Opfer zu bringen hatte. Sie haben gelitten, was Generationen vor uns auch zu leiden hatte. Jeder einzelne Deutsche hatte auf andere Opfer zu bringen. Die Nation war in allen Bereichen. Deutsch Frauen arbeiteten die Männer zu ersetzen. Es ist eine wunderbare Idee der Gemeinschaft, die unser Volk beherrscht. Dass dieses Ideal, dass unsere ganze Kraft in den kommenden beibehalten werden sollte Jahren sollte dies unser Wunsch heute. Dass wir Arbeit für diese Gemeinschaft-let, dass unsere Gelübde werden. Dass wir in der Hingabe an diese zu erobern Gemeinde, das ist unser Glaube, in dem wir überzeugt sind, und daß der Herr nicht im Stich lassen uns in diesem Kampf der kommenden Jahre lassen, dass unser Gebet sein. Deutschland! Sieg Heil!
***
- Dobro kaže kancelar Hitler - ti Jevreji su stvarno krivi za sve!
- Pobogu, Lejla...Pa, ti si Jevrejka, ženska glavo!
- Po ocu, Jicek. Samo po ocu...
Pitanje koje se postavlja kada nam neko ponudi da jedemo neke splačine ili neko nama nepoznati ''specjalitet''!
A: imaš li štogod za jesti!
B: Imam, probala stara neki novi recept i to bato kineska hrana (iznosi na sto)!
A: E, sine jel' se ovo drobi il' se umače?
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.