
Osoba muškog pola. Visoka k'o šifonjer sa izrazito jakim rukama. Inteligentan kao bukva. Ako ga udarite tupim predmetom u glavu dobićete neobičan zvuk, sličan kucanju u šuplje drvo.
Jelena - Ijaaaaao Marija pogle onog frajera, kako je samo građeeeeeen.
Drvoseča - Hhhhhhmm ćao devojke! Hhhhhmm htedoh da ti hhhhmm kažem da hhhhmm izgledaš k'o hhhhhmm, k'o hhhhhmmmmm, mnogo dobro hhhhhm izgledaš.
Marija - Je l' to hmtanje običaj u šumi ili jednostavno ne znaš da pričaš?
Drvoseča - Hhhhhhhmmmm.
Izjava kojom svaka zvijezda-bivši zemljoradnik-bivša-spremačica-soba sa našeg estradnog neba, najavljuje svoj novi album. Valjda, da nam zagolicaju maštu ili šta već.
Sve što na kraju dobijemo je deset "Reci-zašto-me-ostavi" pjesama, plus polu gole slike grudi i dupeta ako je u pitanju pjevačica, ili deset "Reci-zašto-me-ostavi" pjesama, plus polu gole slike trbušnjaka, ako je u pitanju pjevač.
:Jelena Karleuša, Beki Bekić, Miloš Bojanić i još nekoliko njih se mačuju čačkalicama oko zadnjeg ćevapa na švedskom stolu Lee Kiš:
Lea :uz sirovi osmjeh broj 9: Ekipo, kako ide tamo? Odavno vas nema, nešto ste se umusili.
Svi :uglas: Spremamo nešto veliko.
Ovo kažu osobe kada pričaju mnogo i koje bi odjednom htele da kažu sve što im se dogodilo tog dana.
Jelena: ...i znaš ja ti kažem tako, ja uđem u prodavnicu i ja ti tako kažem daćete mi jedno mleko u tetrepaku i ..ovaj...šta sam ono htela reći..eto stade mi mozak..
Popularna izreka među starijima kada dete
hoće pošto-poto da bude popularna sportistkinja.
Ćerka: Mama, kupi mi reket!
Mama: Ne može. Uostalom šta će ti?
Ćerka: Hoću da naučim da igram tenis.
Mama: Nemamo para da te upišemo, skup je to sport.
Ćerka: Ali, mama, hoću da budem kao Jelena Janković!!
Mama: Gle, videla žaba da se konj potkiva pa i ona podigla nogu! Ne može!!
Izraz koji se koristi za pohotnu devojku.
Jelena: Mare brate pita ona drugarica opet za tebe,jel smem da joj dam tvoj broj?
Mare: pa sta ja znam .. mislim zgodna je,ali ono i nije nesto u faci..
Boki: Mare koji ti je kurac? na njenom kalendaru je jos februar.. Jeco daj joj broj!
Verbalno ispoljena radost prema bilo čemu što preti da zadovolji, kako čulo ukusa, tako i ukus generalno.
- Opa, pređosmo cenzus!
- Koliko sutra idemo da u skupštinskom restoranu poručimo za 50 dinkića onu bečku od 500 grama!
- Njami!
--------------------------------------------------
- Jesi li video koko je dobra ona Jelena Jensen?
- Njami!
--------------------------------------------------
- Brate, zgadilo mi se kad sam gledao "Tu grls - uan kap".
- Mmmm, njami!
- kao objašnjenje i odgovor, ujedno. Na svako pitanje koje zahteva umni napor da nekom objasniš zašto je nešto ovako ili onako, a zašto nije ono ili ovo. Gotovo je nemoguće da "ispitivač" nastavi bilo kakvu dalju raspravu na temu, ako mu se odgovori i objasni sa: zato.
u toku je partija stonog fudbala. Devojka piči plave, pravi "iskusni" roštilj peticom... i, bang - Gol.
-Jelena, džabe se raduješ i likuješ, gol ne važi peticom. A roštiljanje ti opraštam.
-A kako ne važi? Pa pobogu, pa zašto?!
-Zato. Igraj dalje.
Nekada davno, bese grupa smorenih tinejdzera na klupi sa flasom piva, kada bi neko odvalio pokoju smesnu glupost. To se zvala bleja.
Sada u doba vladavine fb-a, bleja se sastoji od toga sto neko napise glupi status svakih 5 minuta, a drugi lajkuju.
Jelena wrote: Fak jea biaččč (3 people like this)
Nenad wrote: omfg jea skenk madafaka (14 people like this)
Igor wrote: beer (6 people like this)
Nenad wrote: idemo niga, srbija rulz (1,677 people like this)
Spravice, da ne kažem kurčići, koji se mogu videti u svakom paru ušiju u gradskom autobusu, na Adi, u nekom parku, ponekad i u školi a u najgorem slučaju i kada ste u društvu. Najčešće predstavljaju izvor buke u autobusima GSP-a koja nadglašava čak i motor, a u zavisnosti od muzike koja se sluša, zvuci mogu varirati i od lupanja u plastičnu kantu do lupanja u zid ili bušenja istog.
Jedna od najiritantnijih slika mi je kad recimo dva ortaka idu zajedno busom negde, i obojica imaju slušalice, a usput i nešto pričaju
- E brate što mi je sinoć bilo do jaja na splavu...
- (skida jednu slušalicu) Š'a kažeš?
- Ma bilo mi je ekstra sinoć
- Stvarno? Je l' bila Jelena?
- A?
...
Teško psihičko stanje, gde sve više i više upadaš u još agresivniju dubiozu ako ne popiješ nešto alkoholno. Mozak, jednostavno, odleprša od vas i ne možete se koncentrisati na jednu stvar, već samo na jedno, flašu 'ladnog 'Jelena' iz frižidera kod dragstora "Mile s.t.r.", gde po ceo dan vršljate na klupici što je iole dragulj ugostiteljstva u vašem naselju. Misli vam se mešaju, niste više svesni zbog čega živite, kao da ste zaključani u svom vremenu. Efekat staklene flaše se može metaforično predstaviti sa efektom staklene bašte, ali u kontrastu. Dakle suprotno od efekta staklene bašte, tj. ako u vaš organizam ne unesete dovoljnu dozu etanola, ono će se previše zagrejati, a vaša energija neće biti ista kao pre. Stvar koja pokreće svu radnju u vašem telu da bi mogli bilo šta da radite je ne Sunce već, pivo, rakija ili vinjak, a vino ne jer je za mekušce .Što je benzin za Jugića, što je procesor za kompjuter, što je kurac za lokalnu radodajku, to je alkohol za šerpasa što je zarobljen u efektu staklene flaše. Rastete, napredujete kao cvećka u stakleniku jedino ako popijete nešto. Osećaji samoće,snuždenosti, učmalosti i klaustrofobije od prodavnice gde svakodnevno profitiraju od vas jer kupujete flaše, preovladava, dok posle unošenja date doze ječma, hmelja, kvasca i vode ili šljive, preuzima vođstvo bezbrižnost, druželjubivost, ma kao da ste ponovo rođeni i opet možete da funkcionišete. Ovaj efekat je ne samo loš za vas, već i za vašu porodicu, prijatelje, jer svaki dinarčić koji skupite dajete za alkohol. Nije više bitan hleb, što je osnova ishrane, već pivo. Opsesija u kojoj jedino može da vas odvrati dobra volja, porodica i lečenje u Sremskih boraca 2E, Zemun. Mada, i to je teško, jer kako kažu ljudi, najteže je reći "ja sam alkoholičar" i to priznati, a kamoli nešto preduzeti.
Ljubiša Ilić je jedan od bogatijih ljudi u selu. Velikog stasa, još većeg ugleda. Ima dvoje dece, blizance, jedno muško, drugo žensko, osmi razred. Žena mu je meka kao duša, sluša sve, čisti po ceo dan, kuva, zanima decu. Na dva sprata kuće je sasvim odgovorno vodila higijenu, ma patos je mogao se liže, dok je za garažu bio odgovoran Ljubiša. On je bio čovek koji je sve umeo da uradi. Svi su ga poštovali kao časnog i odgovornog čoveka koji ne bi mrava zgazio.
On nije imao poroke. On je bio čovek bez mana. U porodici je sve fantastično funkcionisalo, sve dok mu posao kamiondžije malo dosadio, pa je hteo malo da se zajebava. Počeo je da pije. Pivo, vinjak i rakiju je morao da ima u svakoj sobi. Žena ko žena nije mu ništa zamerala, a deca je bolelo ćoše jer im je trebalo dvesta dinara za doručak i još duplo za izlazak sa društvom. Većinu puta od kad se vraćao sa prevoženja kući je bio pijan. Niko nije na vreme primećivao problem. Moralo je nešto loše da se desi da bi tek onda shvatili.
Ljuba je uzeo nov-novcijat kamion iz Nemačke na lizing sa mesečnom otplatom od sedamsto jevreja. On je hteo da to bude iznenđenje za svoju porodicu. Krenuo je kući.
Usput je pio kao stoka. Litre su se muljale u njegovom želucu. Usput je nesvesno, odnosno pod dejstvom alkohola, pokupio i obario prijateljicu noći. Posle je opet nastavio da pije.
Kod kuće, dok svi srećni gledaju televizor, mala ćera naleće na vesti, gde kažu da je kamion sleteo u liticu. Svi su to gledali bez imalo straha, jer su imali poverenja u njihovog tatu i muža, sve dok novinarka nije objavila ime žrtve. Ime je žrtve je glasilo "Ljubiša Ilić".
Strah i trepet, i zaleđena krv u venama je odjeknula u kući. Svi su plakali, narikali od te vesti do besvesti.
Morali su da prodaju kuću zbog plaćanja i presele se na neko mirno i tiho mesto. Sve uspomene su ostavili iza njih. Majka je prehranjivala decu čisteći po kućama. Deca su odrasla mirno, sa traumom do kraja života.
Ljubišu je obuzeo efekat staklene flaše.
ETO TI GA SAD, JEBAO TE ALKOHOL!
Pojava kada nisi napisao nijednu definiciju u poslednjih 24 sata, hteo bi sad, ali nemas inspiraciju...
Originalnost je zagarantovana, ne poznaju svi istog clana na isti nacin, i eto... Naravno, ako je u pitanju hejt, definicija ce verovatno zavrsiti na groblju (ili ce je neko obrisati, ili ce skupiti previse minuseva, pa ce je autor obrisati.), a ako je definicija onako, pozitivna, ispasce da se ulizujete pomenutom clanu. Medjutim, ima i dobrih definicija medju ovakvim, ne kazem ja nista protiv njih :)
Gvozdenovic, Jelena Tihi Ubica, Kaizen, dobra_losha_zla...
......................
http://vukajlija.com/groblje/definicije/11668
http://vukajlija.com/groblje/definicije/11669
http://vukajlija.com/groblje/definicije/11659
:)
Žrtvovati se za dobrobit kolektiva. Za sve domaćice koje u pauzama Male neveste i smehotresnih gegova Kursadžija izagaraju uz smečeve i bekhend paralele najvećeg sina nacije.
-Dezodorans, čista majica, identične čarape?
-Ma pusti me, idem da popušim Novaku.
-Novaku? Našem Novaku? Šta će reći Jelena? I Pjer? I Tesla?
-Aman! Ne to! Odrađujem ženu od direktora! Kada je ona namirena i nama ništa ne fali! Ne jebe nas glavonja! A sad zdravo! Žurim!
Ono malo vaznog posla sto uvek imas da odradis pre necega totalno nebitnog.
Moras uneti 5t uglja, keva te zove vec 2h, a ti jos samo da ubijes ovoga u Kanteru ili samo da vidis jos ovaj poen dok igra Jelena ili samo da napises jos ovu definiciju...
Dragocena prilika za opuštanje u prijatnoj atmosferi sa nama dragim ljudima, koja se ne odbija. Naročito u današnjici.
Jeste da košta, nije da nije, nekome je to cela plata a nekom i dve pemzije, ali provod sa prijateljima nema cenu. Mož' da priča ko šta hoće i da jede gomna, al' jeste tako.
Ne vodi se sva stoka da se napoji i na'rani, što bi moja baba rekla.
Ako možete, unajmite dadilju za to veče jer deca ne znaju da se ponašaju.
... ekskluzivno nadrkani restoran L'oreal d Bjuž...
Dragan: I, šta ćemo da jedemo? Ae, pričajte. Ma slobodno. JA ČASTIM! Mare?
konobar Žilislav: Sivuple?
Marko: Glej ga Žića, lolo. Pod stare dane poč'o duči francuski.
konobar: Jebiga, šta da radiš, takav ti je život, eeeej u ''Gošu'' sam radio...
Lidija (Markova ćerka): Tata ja bih pekinšku patku u slatko kiselom sosu i gusti od breskve, ali nekstov.
Marko: Ćero! Nem...
Dragan: A NEEEE! Je l' oćeš to? Nema problema. Žićo, piši.
konobar: Da li madam želi i garnirung? Pomfri?
Milena (Draganova supruga):šapuće sa prijatnim osmehom: Šest i po hiljada, jebaću ti majku a meni nisi imao da daš za cipele.
Dragan: Žićo, ja ću jednu gurmansku.
konobar: Neku salatu?
Dragan: Ne.
Milena: Ovako, jednu cezar salatu i jastoga sa sosom od ostriga a za piće donesite mi španski roze iz '53. :okreće se prema suprugu i tiho reče: Oprem ti ga sad.
Jelena (Markova supruga): Meni ćete, srneću šniclu sa kavijarom i može pola porcije tartufa.
Tomica (Draganov sin): Ja hoću argentinsku...
Dragan: On će pet ćevapa. Mare?
Marko: Donesi mi teleće brizle i jedno pivo.
Dragan: I meni jedno.
konobar: mmm, dva piva.. da li je to sve?
Milena: Za sad, hehe. :okreće se Jeleni: I draga, šta ima kod tebe, pusti ti ove muške. Imamo mi naših tema.
Dragan: Tako je. Odosmo mi malo napolje?
Jelena: A ŠTO? Šta ćete napolju?
Dragan: Odosmo da popušimo cigaru, da ne dimimo ovde bezveze.
Jelena: Ma ne smetate, šta vam je.
Marko: Neka, odoh taman i do auta da proverim da l' opet curi ulje.
Dragan: Ajmo Mare.
Tomica: Tata, oću i ja sa vama!
Dragan: NE! Sedi tu i da slušaš majku. :izlaze:
Milena: Mačko, odoh do vecea da se malo smirim i povučem crtu.
Jelena:Imaš, što ne reče pre? Ček samo da uzmem tašnicu idem i ja. Da se niste mrdnuli!!!
Institucija (još dugo nedostižan pojam u Srba) koja nas sprečava da jedemo određenu vrstu mesa i nazivamo određene pojave pravim imenima.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kao njen antipod je *Iskreni* imbecili - patološka potreba da se ljudima saopštava sve što nam padne na pamet, ma koliko bilo prostački i imbecilno.
- Ne, to nije štrokavi, matori deda kome se drveni na decu, to je eminentno crkveno lice, redovan gost u Agapeu, u 19:30 subotom.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
- Ne, Jelena Karleuša nije neobrazovana prostakuša, ona je iskrena i ne plaši se da kaže ono što niko drugi ne sme.
Lik ili riba koja je u konstantnom grcu ozbiljnosti i nervoze, jedino sto ume je stajanje izanad glave iako si bezbroj puta rekao da te to uzasno nervira. Osobe koje cekaju vasu najmanju gresku kako bi mogli da te nateraju da uradis jos neki od ponizavajucih poslova, naravno, pre nego sto se konsultuju sa sefom, za cim apsolutno nema potrebe.
Peki Supervizor: E kucaj Jelena Stefanović
Shock: Brate nemoj mi reci da sam napravio neku gresku
Peki Supervizor: Podrugljivo se ceri
Nailazi Natasa druga supervizorka: Jaaaaaoooooooo meeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeneeeeee sta sad breeeeeee, pa kako. Misim stvarno..
Shock: Cutim i ne razmisljam ama bas niocemu...
Teško je opisati Dejču jer njegova trenutna datost jeste samo krhotina njegove suštine. Fizički levitira između nedočekanog keca na Oldam i popijene gajbe Jelena, ali se pod tim licem sporednog glumca krije Dejčino sve. Onih koji bi posvedočili njegove priče više nema, ili ih barem nema tu, između kladionice i dragstora. Neki njegovi pajtaši sa radnih akcija i onog leta na Braču davno su dograbili fotelje, drugi su netraženo zaradili mravlju ogrlicu. Dejča nije grizao za foteljom niti su mravi grizli za njim. On je jednostavno tu oduvek, dok okolo deca rastu, a sve se menja.
Čak je i lokalna kafana dobila fasadu boje kajsije kad je gazda onomad postao odbornik ispred Stranke srpskog jedinstva. Dejči nova fasada ne treba, njegov par mokasina ga nosi svuda gde mora da bude. Njegova pojava je neminovnost, njegova sećanja propoved za sve koji hoće da čuju. Dejča je pre četres i kusur bio najbrže levo krilo Međuopštinske lige „Mlava“, njegovi prodori bejahu nerešivi rebus za bekove i oružje za krađu uzdaha jedne krupnooke Milenije Anđelić. Ko stvarno čuje, zna šta Dejča priča.
Retki, međutim, imaju vremena za istoriju jednog Dejče, za njegovu hegelovski glomaznu teoriju svega. Od njega traže današnjicu i sutrašnjicu, kao da Dejči sati, dani i godine nešto znače. Ima on i za takve fiks na Hafnarfjordur, masni vic ili političku govoranciju. Svoju bit tada sklanja daleko ispod dna navrnute flaše, dok obija cipele u trouglu na čijem je kraju Željin stadion.
Obavezni saputnik kod starijih zena kada odu na svadbu, ili neki znacajniji dogadjaj.
Verka: Dobro se udade ova nasa Jelena, kakvog je muza nasla, a restoran, a tek hrana. Jel bre Slavka jel ponese ti plasticne cinije.
Slavka: Naravno,sta ti mislis, ja se bez ove kavurme kuci ne vracam.
Karakteristican naziv za malo pivo od 0.33l zbog njegove zapremine koja ja za dobar deo manja od starog, vazda' omiljenog zidarskog piva, i samim tim, lokalnim ispicuturama nikako ne mzoe biti jasno sta je car pijenja malog piva, koje je bezmalo, skoro uvek skuplje od zidarca.
Mala... dolaz' ovamo...
Izvol'te...
Daj nam tri velika jelena, al' da budu zamagljena!
Nema jelen...ima samo mali jelen, beks i toceno.
Kakvo toceno... a samo mala piva... daj nam onda tri Švrće, sta sad, kad se mora...
Sarkastično zapažanje, koje je se izgovara u situaciji kada se ismeva ime kojom su određenu osobu roditelji doveka unakazili, (pogotovo ako je fora više nego očigledno ižvakana).
(Glupača): -Ćao, ja sam Jelena, kako se vi zovete?
(Blizanac 1): Mirko.
(Blizanac 2): Slavko, drago mi je.
(Glupača): AHAHAHAHA, "Mirko, pazi metak"! "Joj, hvala ti Slavko, spas'o si mi život"! AHAHAHAHA!!!
(Nasumična kul likuša): E, kladim se da to prvi put čujete.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.