
Lik koji poznaje slike i prilike u okruženju. Poseduje intimna znanja koja obuhvataju kada je nekom rođendan, da li bi za njega slavljenik voleo da dobije samo viski i bombonjeru za gospođu ili putovanje na Bahame i, na kraju krajeva kome je dobro znati rođendan. Najbolji među njima znaju i kada bi neko voleo da mu je rođendan.
- Evo ti ga na TV-u profesor Petar Petrović s mašinskog.
- Pa?
- Šta pa? Ideš li ti na taj fakultet ili ne?
- Ma jebo ih ja, ima ih ko kusih. Nisam bulja iz studentskog pa da znam koji je ko i kad mu je rođendan.
Kad naručuješ ture sa ortacima, a imate po 100 kinti u džepu.
- Brate, jel pijemo još?
- Nemam pojma, ja imam još 100 dinara...
- Boli te kurac i ja isto... Konobar!? Još pet. ( gestikulirajući rukom )
Izraz koji karakteriše krajnje nekompetentnu osobu.
1.
- Šef je rekao da zavariš to odozdo na gore a ne odozgo nadole.
- On mi nešto rek'o.Pa on ne zna gde je bušan.Ima da ga napravim kako stoji.
2.
- Jelica kaže da Nivea Visage nije toliko dobra krema koliko je skupa.
- Pa ona bre ne zna gde je bušna a kamo li šta je to Nivea Visage.
Najčešći odgovor kada te zove odjednom neko koga nisi čuo 10 godina i poziva te na desetogodišnjicu mature.
Pošto se viđaš i dalje sa onih par ljudi sa kojima si ceo život i koji su ti gotivni, na toj proslavi je u 90% slučajeva ostao još jedan lik koga ne viđaš a veruješ da je gotivan i jedna riba koja je bila super cica pa te zanima kakva je sad milfača, a za ostale ti puca baš.
- Ćao Džoni, Dragan kraj telefona. Kako si?
- Koji Dragan bre?
- Ma Drakče, sećaš se, išli smo u osnovnu zajedno, sedeo sam u prvoj klupi do vrata.
- Aaaa da, da znam, Glavonja. Otkud ti bre?
- Pa, hehehe, niko me dugo tako nije zvao, hehehe, nema veze, organizujem desetogodišnjicu mature u subotu, pa jel bi došao? Taman da se vidimo, nismo se videli dugo?
- Ajde bre pali Glavonja ni u osnovnoj nisam hteo da gledam tu tvoju ružnu glavudžu a kamoli sada. Koja bre desetogodišnjica mature. Pa neko tu da baci bombu bilo bi mi samo žao što su poginuli mladi ljudi, a ovako za sve vas bi mi pucao baš. Ajde mrš bre.
Vrlo popularni vapaj neradnika, na poziciji x nalazi se cifra koju neradnik nikada ne bi mogao da zaradi imajući u vidu svoje trenutne mogućnosti, stoga potrebno je da mu neko to da. Vapaj nezaposlenog radnika glasi - Da mi neko da posao radio bih ja, čisto da se napravi razlika.
Vrlo često se danas umesto x nalazi 1000 evra. Cifra je valjda lepa zato što je za većinu neradnika nemoguća, a usput je i okrugla
Ma radio/la bi ti kurac
Konstatacija na ulični oglas o prodaji svega i svačega, od igle do lokomotive.
- Vidi ovo braćala.
OGLAS
HITNO PRODAJEM:
- Krevetac za bebu
- Katodnu cev za Grundig televizor
- Usisivač - Sloboda (Malo kvaran ali radi k'o nov)
- Ram za sliku - mesing
- Krunjač - Poljostroj '68
- Gumene čizme (Skoro nove)
- Mušku biciklu (Partizanka)
- Mikser marke Iskra (Motor skoro vinklovan)
- Smederevca
- Drvenu nogu (Broj 46)
- Periku (Dva puta nošena)
CENA PO DOGOVORU
- U brate, neko je sinoć zaspao za ruletom.
- Da znaš, il' ga je pajdo uzeo pod svoje.
Radi se o momentu kada ne možemo ni da zamislimo sta će se desiti u budućnosti. Za razliku od starog nam Vujadina koji je predvideo sudbinu i sebi i svojim sinovima a to je da će da im prebiju i noge i ruke i izvade oči čarne, te tako i bi...mi ne znamo sta će da se desi...
- E brate, jel' istina da su Duleta zatekli kad je upao u zbornicu i probao da siluje profesoricu i zapali dnevnik jer ga je isterala sa časa i dala neopravdani, a sve zbog toga što ga je videla da koristi mobilni?
- Ma jeste brate, ništa me ne pitaj, ti znaš da je on uvek bio vukovac, nikad ni jedan izostanak i sve to... Ali, uvek je bio čudan, ćutljiv, i izgleda da je danas puk'o...
- I, sta će sad da bude?
- To ni stari Vujadin ne zna brate moj...
Kada se organizuje Beer fest ili neko slična manifestacija obavezni vid zabave je i luna park. Problem je u tome što u nekom trenutku u luna parku nema treznih učesnika, i jedina misao koja Vama kao učesniku može da padne na pamet je:"Ma ja i ako povratim nije strašno, samo nemoj ovaj iza mene!"
Pitanje koje se upućuje ortaku/bratu/cimeru/komšiji kada ga ugledate kako se u 6 ujutru posle ispijenih hektolitara alkohola vraća iz grada.
"Mikice brate, jel si to ti, il se neko isro?"
Реченица којом риба, носилац вируса мононуклеозе, објашњава свом неупућеном дечку зашто се тресе у грозници као јаре пред грмљавину и распада као најгори ћоман у кризи.
-Шта је бре ово? Шта ми се дешава? Нисам осећао оволику мучнину од кад смо оно изливали горњу плочу на плус тријес, јели печење из замрзивача и пили врућ вињак. Ух. Бучи ми глава к'o снашино дупе, имам осећај да гутам јежеве, а толико сам малаксао да не могу ни да се натегнем да прднем како треба.
-Драги, знам ја шта је. То је зато што си се љубио са мном... Мислим да сам ти пренела мононуклеозу.
-А?
-Мононуклеоза, болест пољупца. Преноси се преко пљувачке, ја прележала и мислим да сам сад и тебе заразила. Ништа се не брини, ја ћу те чувати и неговати док не оздравиш... за неколико недеља. После мог третмана бићеш као нов.
-А???
-Ма знала сам да се нећеш љутити! Дођи овамо да те љубим.
Izraz koji se često koristi da uteši sagovornika čak i onda kad ne razumemo o čemu priča.
- Zadnjih 6 meseci mi ništa ne ide od ruke. Izgubio sam posao,ćale mi u bolnici,dokle bre više u pičku materinu...
- Brate,ko zna za šta je to dobro.
- Brate,koliko je beše Amera poginulo na onom sranju što su sami iscenirali?
- 3000
- Au,ko zna za šta je to dobro!
Obično varijanta vikend alkoholizma. Podrazumeva kompulzivno konzumiranje nepojmljive količine alkohola širokog dijapazona - od piva, rakije, tekile, preko špricera, vina, do vinjaka, ruma i likera od čokolade, kad sve drugo nestane. Izaziva vrlo interesantnu pojavu selektivnih crnih rupa u vezi sa preživljenim događajima, raznoraznim lepoticama i zverima kojima ste jebali kevu verbalno ili fizički, dok se sa druge strane savršeno pamti sva količina alkohola koju ste uneli u svoj blesavi organizam.
Ide ovako:
- Ma, ja i Radojko prvo gledali utakmicu kod mene, tu popili 3 piva, posle otišli kod Miće na treći dan slave, tamo on izvadi neku radžu, popismo po 3-4, posle ja nastavio sa špricerom... Posle znam da smo sišli do grada, tamo Stanko naruči tekilu, jebala ga tekila, ja popi to, pa nastavih sa pivom... I sledećeg što se sećam je Cica u negližeu sa čašama nekog likera od šumskog voća...
Misao koja se rađa kada na svakih 5 metara na auto-putu vidiš po dva saobraćajca i jednu omanju četicu žandarmerije.
Saobraćaj se odjednom zaustavlja da bi to mudo prošlo i ni od kuda se pojavljuje nekoliko zatamnjenih džipova sa pripadnicima SAJ-a koji su izašli do pola kroz prozor sa heklerima u rukama i fantomkama na glavama.
To se uglavnom dešava u najidealnije vreme, kada se vraćaš s' posla i iako je mudo prošlo, naša policija, za svaki slučaj, drži saobraćaj još pola sata zaustavljen da ne bi možda neko pojurio za mudom i ugrozio ga. Naravno svuda okolo su postavljeni snajperisti koje ne vidiš ali znaš da su tu i osećaš se kao da te nišane.
- Šta je ovo brate, jebem im mater, gladan sam k'o konj, a oni zaustavili saobraćaj? Pun mi ih je kurac više. Ko sad dolazi?
- Pa brate dolazi ozbiljno mudo. Američki zamenik savetnikovog sekretara za pitanje recikliranje plastičnih boca i kesa za radnju Dejvid Džejms. On je ozbiljno mudo. Njegova baba i Barakova baba su išle u istu osnovnu. Kažu da mu je i Barak jednom namign'o u prolazu ispred Kapitol Hila. Baš, baš veliko mudo.
Pitanje kojim gradiš imidž dobrog kolege u kolektivu, voljne da radilicama, koje ne mogu da se odvoje od svog posla donese doručak, ili nešto slatko. Oni iole iskusniji ovo pitanje će postaviti kada krajičkom oka proprate da su već svi doručkovali i zasladili se i da niko najverovatnije ne želi ništa. Ukoliko se, pak rukovodimo isključivo sopstvenom glađu i zapucamo prvi do pekare, sledi tortura.
- Društvo, hoće neko nešto iz pekare? (jedna noga simbolično već van radnog prostora)
- E stani, ja ću jednu Guaranu.
- Ali to ima samo u trafici 100m dalje.
- Ma hajde, to je sve tu, evo ti 1000 dinara.
- Ajd'.
- E, ja bih dve banane i kilo pomorandži.
- Ne idem u Maksi, nego u pekaru.
- Ma to ti je tu ispod, drži 1000 dinara, nemam sitno.
- Uf, daj.
- Ja bih sladoled, ako može Top Gun.
- Dobro, dobro, daj tih 1000 dinara, ima ga kod one trafike gde idem.
- Kolega, čekaj, može i meni. Ja ću Rumenka.
- Koleginice, daću vam ja Rumenka, he he.
- Šta?
- Ma ništa, Rumenko je Frikomov, nema kod one trafike. Može neki drugi?
- Ma imaš u ulici niže, ne bilo ti teško. Je l' problem da ti dam 1000 dinara?
- Nije.
- Meni ćeš jedan burek sa sirom i Vivu.
- Fala kurcu da neko hoće nešto iz pekare.
- Ali imam samo 1000.
- E smorili ste više...
- Agilni, telefon za tebe, direktorka je!!!
- Ha ha! E, društvo, neko drugi će morati da prošeta, hitan poziv, a i nisam više gladan.
.
.
.
- Halo?
- E, čula sam da ideš do pekare, hoću i ja nešto.
- Mmmm, da da, idem.
- Zavrsis svaki telefonski razgovor za 30 sekundi
- Za godisnji odmor dovoljno ti je 7 dana i jedan kofer
- Mozes sam da otvoris sve vrste konzervi i tegli sa dzemom
- Tvoja zadnjica ne igra nikakvu ulogu na intervjuu za posao
- Mozes jesti bananu i sladoled na javnom mestu a da te niko ne gleda pohotno
- Ne dobijas slom zivaca ako neko ne primeti tvoju novu frizuru ili cipele
- Seda kosa i bore samo podcrtavaju tvoj karakter
- Tri para cipela su ti i vise nego dovoljna
- Ljudi ti ne bulje u grudi dok razgovaras sa njima
- Ako neko dodje na zurku u kosulji ili sakou koji je jednak tvom, to jedva i da primetite
I za kraj, jedno pitanje - sta je to celulit? :)))))))
Tokom prve polovine devedesetih, kada je hiperinflacija tresla tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (pogođenu ekonomskim sankcijama), Koperfildom sirotinje raje se mogao nazvati samo onaj ko je umeo da iz ničega stvori ne nešto, već bezmalo Diznilend.
Ono, jes' da i nije bilo baš nekog izbora za šopingovanje, pošto su rafovi bili prazni, ali je uvek bilo neke gardorobe, nekog pokućstva, a i dažbine je trebalo platiti. S obzirom da je plata od cirka 800 miliona dinara ujutru, oko pola 9, vredela 20-ak marona, a tamo oko podne ni celih 10, jasno je da se sa kešovinom nije moglo bog zna kol'ko uraditi, te se spas nalazio tako što su se za plaćanje koristili čekovi.
Trebalo je znati kada je dinar najstabilniji (minuti su, bukvalno, presudni), koja prodavnica ima robe i koliki je vremenski period dok se čekovi ne proknjiže. Krucijalno je bilo da to ne bude ni prerano, a ni prekasno, pošto je kurs bio (blago rečeno) haotičan. Ako se sve kockice slože kako treba, za vrednost jednog 'leba, čaše jogurta i dve Žvazbuka žvake se mogla kupiti sasvim fina ugaona garnitura.
"Reci ti meni, rođo - da l' je taj tvoj paša pouzdan čo'ek - da l' se mo'š osloniti na njega?"
"Burazeru, taj ti je onomad s čekovima znao! Sa njim zime nema."
Postoji mit u našem narodu - ako krešeš svoju voljenu zguza rodiće žensko dijete. Ne zna se zašto al' tako je i tapija.
Izraz se koristi i kada nas neko krvnički potapše po leđima. Ni za ovo se ne zna zašto al' takav je običaj.
-Nemoj s leđa, biće ženko, hahahha
-Pa ne jebem te, Dragane, tapšem te, jebiga....
Opaska na dečije opomene koje se upućuju odrasloj osobi.
A: Kad odeš kod tetke, zavrći slavinu posle pranja ruku, ne stavljaj omekšivač u usta i ne razbijaj tanjire ljudima.
B: Aman ženo nije retard, ima 33 godine, ženu i decu, zna valjda za toliko.
A: Ćut more kad ja savetujem, prošle godine svezao dve mačke za repove pa trčale u krug tri dana, jedva ih raspetljali.
Teoretski razlog koji bi trebalo da spreči zlog čoveka da kupi dobar šampon za kosu.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.