
Uzvik pobede nakon uspešno servirane osvete.
- Ne mogu više ovako, bliži mi se triespeta, ni kučeta ni mačeta.
- Što ne nađeš neku da se oženiš?
- Misliš da ne bih, ali nemam sreće, kao da me neko prokleo.
- Pa što mi pre ne reče, ja mislio da ti je super ovako, nisam ni slutio da hoćeš da se ženiš. Slušaj, znam ja jednu devojku, deset godina je mlađa od tebe, lepa, zgodna, vaspitana, hoće da se uda.
- Pa nemoguće da i nju niko neće ako je sve to što si naveo.
- Postoji jedan problem.
- Nije valjda bolesna?
- Ma kakvi, nego ima mnogo strogog ćaleta.
- Pa dobro, svakako ćemo da živimo kod mene.
- Nećete. To mu je ćerka jedinica i obećala mu je da će ostati tu sa mužem nakon udaje.
- Nema ništa od toga, imam i ja svoje principe.
- Razmisli još jednom, izmiče ti polako i četvrta decenija, sve manje izbora imaš, a i evo ti pogledaj njenu sliku.
- Auuu, što je dobra! I to što kažeš, jebeš principe. Kad možemo da odemo tamo?
- Zvaću da nas najavim za sutra, a ti se uljudi malo.
Proševina
- Dobro veče želim, ja sam Milan. Vi ste Zorkina majka, jesam li u pravu?
- Jeste, mi smo. Izvol'te u kuću.
- A Vi ste čika Zoran. Konačno i Vas da upoznam, hehe. Mnogo lepih stvari sam čuo o Vama.
- Ja sam Zorka.
- M... molim?
- Ja sam Zorka.
- Ne razumem.
- Sad će tata, samo da se presvuče. Jeste li za kafu?
- Može, hvala. Dragane, pokaži mi gde je kupatilo.
- Pođi sa mnom.
- Ubiću te!
- Što?
- Šta što, kakva ti je ovo strvina, mislio sam da me zeza kad je rekla da je ona Zorka.
- E to ti je za ono!
- Za šta?
- Za ono kada si u sedmom razredu smislio pesmicu za mene i debelu Goricu, pa su mi je svi pevali do male mature.
- Pa ti nisi normalan, prošlo je dvadeset godina od tada, jedva da se i sećam.
- Osveta se služi hladna.
- Šta mi napravi, čoveče? A i čija je ono slika što si mi pokazao?
- Nemam pojma, neka Sanja Swatkitza.
- Nemam reči. Dobro, vratio si mi milo za drago, možemo li sad kući?
- Ja mogu, a ti malo teže. Čujem Zokija kako pita ženu gde su mu patroni. Srećno!
Definitivno, ovo nijedno dete ne bi trebalo da se pita, jer se kod nas ne zna ni šta će biti za 5 minuta, a kamoli za ko zna koliko godina. Sećam se kad su nas u osnovnoj školi pitali šta ćemo da budemo kad porastemo, i neko je rekao da će biti sportista, neko profesor, neko doktor... pa, kako to da niko nije rekao da će biti siromašan? I posle neko nešto kaže za nas. Srbi su takvi optimisti da bi i za običan prdež pomislili da je grom.
Isto što i:
-Kad prdne mrtav
-Kad dodju Nemci
-Kad Šurda nadje posao
-Kad Toma dobije za precednika
Navođenje razloga protiv neke odluke koji je toliko niskog intenziteta da uopšte ne utiče na konačan sud.
Usput budi rečeno.
- Reci mi iskreno, jesam li pogriješio što ženim ovu moju?
- Lijepa, zgodna, pametna, ima dobar posao, iz dobre kuće... Ono jes' da sam je otkin'o od kurca prije jedno tri mjeseca, al' tad se još niste znali, a, em smo kumovi, em smo Crnogorci. Ženi, ne pitaj!
Kad ti neko ovo kaže to znači ili da smaraš ili da preterano brbljaš o toj temi.
Na šalteru
-Je l' stigla plata?
-Nije.
-A kad će više, jebem ti i firmu i sveti Jebem!
-Kad bude vreme. Šta, brate, dolaziš svaki dan ovde i kuknjaviš? Strpi se malo!
-Ajde doviđenja!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Mama, kad će tata da dođe?
-Kad ga vidiš.
-A kad će onaj crtani?
-Kad bude vreme za njega, sad lezi da spavaš!
Pitanje koje postaljate sebi kada se nadjete u situaciji da ste krenuli po nešto, a usput zaboravili šta trebate!
- Dobar dan, izvolite!
- Dobar dan...
- Izvolite, šta ste trebali?
- ( u sebi: šta sam ono treb'o u pičku materinu ), aj daj mi jedan orbit!
Pesma tezgaroša u usponu, koja nas , s vremena na vreme kada zalutamo na neku privatnu žurku-rođendan, spopadne i teroriše tokom večeri u više navrata.
Koliko god popili, ne nadajte se - nećete oguglati na te zvuke.
Muzička numera, hit među klincima i neostvarenim bajama, koji na prve taktove skaču na stolove, bacaju se na kolena , seku se flasama (razbiti o glavu pre upotrebe), proživljavajući svoj život iz snova kroz tih par minuta.
Zalutao si na žurku nekog rođaka.
Celo veče sevaju narodnjaci, što možda i možeš da podneseš, ako se dobro skoncentrišeš na neku ribu koju spopadaš.
Kreće pesma "GDE SI BILA KAD SAM BIO NIKO"
LIK SA TARZANKOM (6 razreda osnovne, decenijski staž ispred kioska sa pivom i večita patnja zbog bivše ribe koja se udala za uspešnog lika)
"BRAAATEEE!!! MOJA PESMA!! LJUBI TE BRAT!! GDE SI BILA KAD SAM BIOO NIKOOO" - seče se flašom i krvari po lokalu. Brižne ribe mu vidaju rane, dok on plače za ribom i povraća po kosovkama devojkama.
LIK KOJI VALJA VUTRU PO KRAJU (1789. ruka u distribuciji):
"TOOO!! ZVEZDARA ZAKON!! ŠTA JE MIŠEVI!! NAŠA PESMA!! GDE SU BILE KAD SMO BILI NIIIIKOOOO!!!" - naloženo vrišti , mršti se i zamišlja sebe kao glavnog aktera nekog filma o momcima koji su iz ničega postali glavni distributeri koke za jugoistočnu Evropu.
LIK SA RIBOM (oboje imaju 16 godina)
Okačio se o svoju devojku, dere joj se na uvo. U drugoj ruci vodka u plastičnoj čaši i cigara marke "Best". Sa setom se priseća dana kada još nije postao uspešni biznismen - u svojoj glavi naravno.
Savjet policajcu koji se sprema da izvede novu izabranicu na neku romantičnu večeru ili tome slično.
Reakcija devojaka koje vole da postavljaju previše pitanja posle burne večeri. Reakcija muškog roda na to je uglavnom prećutna,jedino ako ne želite da se upustite u žensku filozofiju u kojoj na kraju sigurno nećete biti u pravu.
Devojka : Šta je ono sinoć trebalo da znači ?
Momak : ...
Slično onom ''Kad sam ja bio tvojih godina''. Često ćale koristi ovaj izraz da mi kaže da dok je on bio mlad mogao si da piješ koliko hoćeš, a posle toga i da voziš celu noć kroz grad i da te nigde ne zaustave policajci. Obično uz to doda i ono da sad mladi imaju ''besna'' kola pa divljaju po ulicama (to ne mogu da mu osporim), a da je on u svojoj mladosti fićom išao od kafane do kafane.
Na rođendanu
Ja: Konobar, daj bokalče rozea
Ćale: Znači tako igra moj mali
J: Pa rekao si da nećeš da mi daš kola za večeras pa mogu malo
Ć: E moj ti, ja kad sam bio mlad radio drugu smenu i krenem kući sa posla, a Miloica pravi klincu ispraćaj u vojsku, pa malo da svratim tamo, napijem se kao letva i krenem kući, ne vidim prst pred okom, a vozio fiću, kupio od komšije Dragutina, i vidim panduri čekaju nekog da ulove, a ja neću da idem okolo nego namerno pored njih i ne zaustave me. Eeee to su bila vremena kad se pilo i vozilo.
J: Bravo ćale, aj sad živeli.
Dečji sleng za pihtije.
--gradski bus--
-Tajo?
-Oj sine? Kaži?
-Kako se zove ono jelo što drhti?
-Misliš na pihtije sinko?
-Aha... A jel voliš ti pihtije?
-Obožavam. Ti ne voliš?
-Meni su do bljuve...
-A tajo?
-Šta je sad?
-Jel ti zato gledaš onu tetu u helankama?
Uzrečica svakog gubitnika tranzicije u Srbiji,verujem i u okruženju.Obično iza toga sledi nabrajanje svih radnih akcija uz neizostavno pokazivanje udarničke značke i drugih relikvija sa istih.
Ćale na birou još 5 godina do penzije,ako ne podignu starosnu granicu,Keva radi,ide na posao,žali bože,plate male i kasne,brat i ja prekinuli studije radimo sa ćaletom na baušteli,znači cigla,malter sedi odmori.Obično kad se gleda neki tv prenos utakmice gde su navijači u prvom planu ukućani i komšiluk se zaleću na najmlađe,uz ratni poklič:RUŠITE ONO ŠTO SMO MI GRADILI 40 GODINA za vas.Znači ponovo na ulice nema druge.
Univerzalno ime za svako za svaku osobu sa stanovišta roditelja.
"OVO moje još sere u pelene, a ONO Marino samo ide na nošu već 2 meseca."
"OVAJ moj spava do 12 i ništa ne radi, a ONAJ njegov drug iz vojske ima posao, ženu i dvoje dece."
Svakodnevni upit koji upućuju oni koji se tek uključuju u eru smartfonova nakon što bilo koji od tih uređaja zazvoni u kući. Obično su to ljudi starije generacije. Nakon upita obično se na emotivnom nivou pokazuje blaži oblik panike, popraćen mrmljanjem kojim se dotični/na ohrabruje da zna kako da se koristi tom spravicom.
"I tako ti ja kod Hamida juče svratim...."
Odnekud se čuje zvuk melodije na mobitelu.
"Jel ono moj?"
"Nije, mislim da je Sabirin"
"Otkud njoj mobitel?"
"Pa uzela juče"
"Pa meni ovdje niko ništa ne govori... SABIRA, eno zvoni ti"
Momenat kada u igrici usmeravas ortaka na desnu stranu a on krece u levu.
On: Gde dalje?
Ja: Ides desno.
(On skrece levo bez imalo razmisljanja)
Ja: Ne tamo ides desno. (on i dalje ide suprotno)
Ja: Ne to desno, ono drugo desno.
Neugodna situacija koja se obično dešava kad su ti tu neke ozbiljne starije osobe, mamine drugarice recimo, i kad si na netu a nije ti uključen nikakav pop-up bloker, a neki clickme.dot.net.adwarez.trt.mrt ti se instalirao pa druka li druka. Mama i komšinice piju kafu a ti kao sela ili seo, pa Britannica, pa Encarta, pa kao za ispit a ono LOOKING FOR A GIRL FROM BELGRADE/NIŠ/JAGODINA, ili CRAVING FOR THE HOTTEST BLOW-JOB EVER?.
-Sine šta ti je to?
-Ma ništa kevo, ubagovao se nešto, ušo mi neki virus, pa izbacuje neke bez veze slike, ne mogu da se spremim za kolokvijum.
Imati neku unutrašnju privlačnost koja djeluje kao magnet na osobe suprotnog pola koje te poznaju.
-Jao vidi ga, jesam ti rekla da je dobar?
-Ma šta vidiš u njemu, pogledaj kakav je, nije prošao pored muška?
-Ah, ne razumiješ ti to, on ima ONO nešto što me tako neodoljivo privlači...
-(da, da, novog porsche-a, kuću na dedinju, gomilu love i preduzeće za export - import)
isto sto i kad na vrbi rodi grozdje(hoce klinac da se desi)
-dobicu sedmicu na lotou
-znas kad ces da dobijes, kad mrtav prdne, e tad
Poslednji pokušaj da se snizi cena u cenkaroškim dvobojima.
Fora izvaljena još davno od strane iskusnih cenkaroša.
- 1000!
- Ma idi begaj. 550!
- Eh sad. 800!
- 650! Ne može zemljak više pa da ga jebeš.
- 750! Zadnja! Uzmi ili ostavi! Nisi ti jedini majku mu!
- Aj dobro, evo ruke! Samo da donesem pare, ostale mi u autu.
- (posle nekog vremena) Evo! Znači kol'ko smo ono rekli? 700 beše.
- Nemoj mene jebati! Znaš dobro, 750 bre!
- Dobro bre, evo ti na prokletinjo!
- E tako, ajd' uzdravlje!
-----------------
- A pošto je ovaj ovde?
- 21 999.
- Auuu. (razgleda, premišlja se par trenutaka) uzeću taj. Koliko smo ono rekli 20 000, može.
- Slušaj prostaku: ovo je prodavnica, a ne buvljak na kojem si se očigledno rodio! Ako ćeš kupovati kupi, ako nećeš polako napolje!
Кад се пакао заледи. Кад на врби роди грожђе. Кад свиње полете. Кад Саша Лошић скине капу. Не у овом животу, не ни у једној реинкарнацији. Чак ни у најлуђем сну.
- Е, Сања, знаш, могли смо нас двоје мало ово-оно, знам да си одувијек бацала око на мене.. Бацао сам га и ја на тебе..
- Хахахахах, ти?! Може, може, кад у пустињи падне снијег!
- Прц, ево ти! :линк:
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.