
Oduzeo se u svakom smislu.
Propio se, ostao bez prebijene pare, deca ga se odrekla, žena ga napustila, a i pamet ga više uopšte ne služi. Potuca se po varoši i kao kakva avet nad grobljem bdi pred zatvorenim kafanskim vratima sve dok mu ne otvore ili ga ko od nadležnih ne pokupi.
Gotovo da ne jede, još ga samo gravitacija drži uspravno. Sve mu se izravnilo poprimajući finoću one simpatične cifre kojom se zaokružuje apsolut.
I baš poput nule koja kao cifra bez brojčane vrednosti sama ne znači ništa, tako i čovek sveden na nivo iste nije ni od kakve koristi ni sebi ni drugima.
- E, video sam Ivana juče.
- Stvarno, gde??
- Nećeš verovati...
- Pričaj! Bolje je, uspeo je, a?
- Ma kakvi... Bio je ispred fontane u centru. Jedva me je prepoznao.
- Ne pričaj! Kako da te ne prepozna, bili ste nerazdvojni?!
- Bili. Lepo kažeš. Kad sam ga video onakvog, neobrijanog i odrpanog kako vadi novčiće iz vode i trpa u džep, došlo mi je da zaplačem, veruj mi.
- Ivan sakuplja novac iz fontane??!
- Da! Ne pitaj me ništa. Sve bih dao da bude onaj stari, da nekako mogu da mu pomognem... Sve sam probao.
- Sveo se dakle na nulu!
- Na apsolutnu nulu.
Pravi i istinski trening za nabijanje snage i mišića. Kakva teretana, kakvi bakrači. Seoski trening može biti različit, ali uglavnom ide na sličan način:
5:00 - Ustajanje
5:30 - 6:00 - Doručak, obično jaja, slanina, domaći hljeb i svježe pomuženo mlijeko
6:00 - 09:00 - Kopanje, prekopavanje, oranje njiva
09:00 - 10:00 - Odmaranje
10:00 - 13:00 - Košenje trave i plašćenje sijena
13:00 - 14:00 - Ručak, uglavnom meso, pečeni krompir, kajmak, sir, domaći hljeb, domaće vino/rakija
14:00 - 16:00 - Cijepanje drva i slaganje drvarice
16:00 - 19:00 - Miješanje maltera i rad na renoviranju stare kuće
19:00 - 20:00 - Večera, često ostaci od ručka, ili slična doručku
20:00 - 22:00 - Odmaranje uz piće, karte ili TV
22:00 - Spavanje
Ko izdrži ovakav tempo duže od 10 dana, ja mu skidam kapu.
Reč koja je slična reči nafuran/a, a koristi se za osobu koja misli da je najlepša,najpametnija i najjača na svetu, nosi samo firmiranu odeću,stavlja po kilo pudera ili parfema i ne druži se sa ,,nižom klasom'' od sebe.
A:Ufff, brate vidi onu ribu kakva je! Al bi je otkinuo!
B: Ma pusti to brate vidi kakva je ložana!
Muškarac koji izgled neke ribe procenjuje na osnovu zadnjice.
- Au, srčka će me udariti, vidi ove kakvo dupe ima!
- Ae, brate, jel ti vidiš kakva je u faci? Da je jebeš sa nalonskom kesom preko glave!
- Ma, ko šiša facu, pogledaj kakva guza, ajme, mene!
Kao sto se prvi macici u vodu bacaju, tako se i ono prvo sto izadje iz kazana baca. E sad, kako je to vazno da bi znao da li ce ta rakija biti dobra? Proces je vrlo jednostavan, naci ce se sigurno neko radoznalo kuce koje ce hteti da proba tu prosutu rakiju. Ako to isto kuce prezivi degustaciju, onda nece biti nista od te rakije, osim ako ne pocne da pregriza bandere. Postoji jos jedan proces da utvrdis kakva ce biti rakija, ali je ona malo teza i ukljucuje posecivanje blizih komsija. Naime, ako ti se komsije pozale da su videle boginju Sivu, to znaci da ce rakija biti bogovska!
Žena koja obično sama ne liči na ženu, neguje oštar poslovni stil, ispravan naglasak i književni govor (sem na većim skupovima kada se atmosfera zahukta), kenja joj se od kuhinje i varjače i posraće se na svaku stvar u kojoj primeti i trag šovinizma! Često ima brkove (valjda je to ta ravnopravnost?!) i diže levu obrvu dok govori! Uglavnom je sama iliti ''single'' jer to lepše zvuči i kune se da uživa u životu i da je muškarac ženi potreban koliko i medvedu bicikla. Ima puno para, dobar posao, kazaće vam kako da promenite gumu na autu, ali vam zato nikada neće reći ko ju je tako gadno odjebao u srednjoj pa je postala takva kakva je!
Novinar: A recite mi, da li se ponekad osvrnete i pomislite kako bi možda bilo dobro da imate porodicu?
Aktivistkinja (diže levu obrvu) : Naravno da ne. Znate, biti single je stvar izbora, a ne manjak ponuda! Single sam jer tako želim i jer obožavam život koji vodim! Pa, mislim, zamislite da ne mogu da stignem na pilates trening ili u saunu jer moram nekom nezahvalniku da čuvam decu?!
To je zanimanje kojem treba dodijeliti benificirani radni staž legiju časti i naklon gradonačelnika istovremeno. Osim što mora biti nasmijan,ljubazan,brz i uslužan on mora svaki dan stavljati glavu u torbu,praviti slalome između milion automobila kao Janica Kostelić, riskirati sa raznim likovima koji sjedaju u auto (ko zna kakva psiha može ući?),živcirati se svakodnevno na ekstremno prometnim i zakrčenim ulicama,dovijati se na prestrojavanjima,uletanjima i skretanjima,lagati ovlaštene predstavnike zakona ako napravi prekršaj (iako oni više služe kao fikus a ne kao kontrolori propusnosti prometa),biti tramvaj,trolebus i autobus istovremeno,znati sve gradske cake i prečice,poznavati strane jezike i gledati silne amatere na ulicama koji voze kola i njemu jebu kevu.
Kapa do poda.
Mislio sam da je Sarajevo grad za vrhunskim saobraćajnim kolapsom.
Međutim nakon obilska Beograda shvatio sam da je moj grad avionska pista.
Za vožnju.
Pojam kojim šira javnost koja verno prati zvezde granda definiše muziku koja nije narodna. Tu spadaju i pop i rock, i jazz i blues, i metal i klasika, to jest sve što nije ono pravo, što je nase nacionalno bogatstvo na kome nam zavide mnoge svetske zemlje u kojima nije tako popularna domaca muzika, pa je tamošnja omladina prinuđena da istrazuje celukupno svetsko muzičko bogatstvo ne bi li sebe pronasla u nekoj vrsti muzike.
Mi na svu sreću nemamo slicne probleme jer imamo najbolju muziku na svetu, koja promovise nase tradicionalne moralne vrednosti i ne moramo da brinemo da ce nam strana muzika iskvariti decu, uostalom kakva je to muzika kad ne može čovek da se veseli uz nju?
-E, a šta ti slušaš?
-Svašta, najviše rock.
-Aaa ok.
-A ti?
-Ja slušam jazz i klasiku pomalo.
-Uf, nema veze, ne slušam zabavnu muziku.
Kažemo za neku prepičku koja ne samo da dobro izgleda, nego nas provocira njenim izgledom i tera da balavimo kao kada primimo anesteziju. Kad kažem nas, mislim i na žene.
: Tebra, pogledaj što je Jovana izbacila nove slike, nije mi dobro.
: Au. Kakva bulja. Kakva sisa. Kakva je. Nije mi dobro. Pocepao bih je na keca. Silovao bih je 2 puta bre. Ma, silovao bih je jednom, i onda bi me drugi put molila da je silujem opet. Na šta joj to liči bre? Odo' da pišam, ako me razumeš.
Uh! Šta da radim?? Da izvadim puškicu?? Ili da pitam Milenu?? Ma, kakva Milena, ne zna ona sigurno...Ali zato Ana zna?! Ali ona je daleko... A da izvadim knjigu?? Izvadiću knjigu! Ajde.. pogledaj molim te na drugu stranu.. 'ajde...'ajde... Fuck! Kurac knjiga! Ok, ostaju mi puškice, samo malo da iščeprkam... tako je, ne gledaj ovamo.. Opa! Evo ih! Pu, sunce ti jebem, drugi džep! ovo je fiskalni račun, majku ti smotanu. Pa kad me ovako napraviše.. Dobro, smiri se, samo pozitivno, samo pozitivno!! Doturićeš Milanu fiskalni račun, on će da naškraba šta zna! Ok.. Ajmo... Okreni se Milane, okreni se... iiiiiiii.
-Kolege, ispit je završen!
Rizikovao si - izgubio si. Video si privlačnu žensku osobu kako sedi sama i okarakterisao je kao potencijalni ulov. Ali svaki atak, u bilo kojoj sferi života, od vojske do kupovine subotom ujutru na pijaci, zahteva razradu strategije. Da li joj prići kao školovan, šarmantan i pristojan čovek u stilu engleskog gospodina, ili u stilu raskalašnog urbanog šmekera ograničenog rečnika i još ograničenije pristojnosti.
Naravno, kao i neretko u životu, mračniji deo ličnosti pobedi i šarmantni gospodin ostane kod kuće. Mlada dama sedi sama u moru pretencioznih pogleda i maštarija čekajući nekakvog princa. Ali, zajebao si se. Rekao si joj, direktno i indirektno, šta bi joj činio, a nisi znao da je devojka iz, što se kaže, poštene kuće i da čeka onog pravog.
Prosuo si niz masnih epiteta i u klinču si. Povoljan način da se izvučeš je da se izvadiš na dobrog starog Bukovskog. Ekscentrični i dosta čitani ali nedovoljno shvaćeni američki pisac, čiji je stil pisanja ispunjen širokom paletom vulgariteta, nažalost, shvaćen kao primarni cilj poslužiće kao dokaz pogrešne procene talasnih amplituda koja je dovela do nezavidne situacije. Uglavnom fina deca ne čitaju Bukovskog, jer, kako vele, propagira alkohol i promiskuitetan način života, ali ono sa čime su upoznati je njegov književni opus ispunjen opisima telesnih ispupčenja i udubljenja. Kad je teško - Bukovski!
A sledeći put povedi finog gospodina, barem kao pratnju ovom drugom.
I tako kažeš, nemaš dečka...
- Pa, da, šta da ti kažem... obaveze oko faksa, ne izlazim, baš sam se zapustila!
I osećaš se usamljeno?
- Moram ti reći da je tako, lepa reč i znanje da se neko s tobom budi uvek ispuni svakog čoveka!
Ma, vidim ja na tebi da si usamljena...
- A, kako to?
Vidim da si nervozna, ideš stalno rukom u kosu, treseš se, nokte si izjela... a dobro bi ti došla jedna opaka jebačina, pazi šta ti kažem! A kak...
- Molim?!
A kako bih sad u tebi bio, vrištala bi!
- Kakva si prostačka stoka! Nisam ni trebala doći ovamo, idiote!
'Ej, Jelena, he-he, izvini, nisam tako mislio, mislio sam da čitaš Bukovskog, pa ćeš znati...
Ultimativni kompliment devojci. Njime se iskazuje čisto fizičko savršenstvo.
- Brate, skontaj onu cupi! Vidi kakva je. Juuu, kako bih je posedovao.
- Au, vidi stvarno, kakva riba. Ne verujem!
- Brate, ta nikad ne sere.
Vajninger je bio bečki filozof, napisao je delo 'Pol i karakter' u kome je kroz 600 strana knjige pokušavao da udje u srž ženske psihe. Sve bi to bilo okej, da Vajninger nije bio dvadesetogodišnjak koji nikad nije ušao u srž ženske pičke, odnosno, nikad nije jebao. Navodno, bio je previše intelektualno i duhovno uzvišen za jednu tako primitivnu i životinjsku radnju kakva je seks. Dakle, asocijalni mladić bez ikakvog iskustva sa devojkama mislio je da zna sve o ženama. Neki njemu slični su ga smatrali genijem, običan narod ga je smatrao lelemudom, licimurom i seratorom, a psiholozi su ustanovili da boluje od histerije. Sve je eskaliralo njegovim samoubistvom u 23. godini života.
Obična večernja bleja:
-Žene su kurve, vole da se jebu. Ne poznaju duhovnu stranu uma, njima je sve fizički i seksualno. One podsvesno žele da ih poniziš, da im...
-ALO, STANI, šta sereš ti? Ti ćeš nama da pričaš o ženama, znamo se svi od malih nogu i provereno znamo da si nevin, čak štaviše nikad se nisi ni poljubio sa devojkom.
-Haha, ko, ja? Pa retarde ja sam mogao da imam na hiljade i hiljade pičaka, SAMO DA SAM HTEOO. Ja znam sve o ženama, SVE, mogu sad da pojebem u roku od pola sata bilo koju, znam im sve cake, ALI NEĆU. Neću jednostavno.
-Hahaha čuj retarda, pa naravno da bi jebao da možeš, u stvari si asocijalni debil, čudak, ne znaš da kominiciraš sa ženama a kamoli nešto više o njima. Pusti nas tvoje filozofije.
-Vi to ne kapirate, genija niko ne razume... Shvatite da su žene primitivna bića, alo! Čemu jebanje? Čemu taj životinjski nagon?
-VAJNINGERU ODJEBI!!!
U poslednje vreme svaka reklama za prašak za veš mora da ima babu i unuku koje zajedno peru veš i idu da prosvećuju narod kako su Merix, Duel i ostali proizvodi poslati sa neba da pomažu vernicima da se bore protiv mrlja. Takođe šalju kupone (jer jelte, kakva je to baba koja zajedno sa unukom ne igra nagradne igre) sa tih istih praškova u nadi da će ići u neku daleku Afričku zemlju da tamo propovedaju o svojim moćnim praškovima. U tom silnom propovedanju desi im se da jugo malo krene da zajebava, pa se zaustavi u sred Nemačke, gde Nemci drage volje pomažu babi i unuci, a unuka sva srećna, vadi iz gepeka i daje ceo džak od 8 kila (da se nađe Nemcima).
Primer: Pogledajte neku reklamu...
Ne znam kakva je to mađija koja izaziva da svi, kojima je dokurčilo sve, spas vide u čuvanju ovih pufnastih, sporih, glasnih biljojeda koji su na granici retardiranosti. Ultimativna neostvarena pretnja jadnika koji više ne može da sluša o velikomučeniku Andreju, ne može peti put da polaže statiku ili (uspešno) smuva ribu koju muva tri godine. Zato su tu te ovce. I ta neka planina. I neki pašnjak na kome će iste pasti, a koje će dotični morati da brani od vukova, proverava na antraks i posle šiša i šta sve ne. Nemam pojma šta sve tu mora da radi, ni ja ih još nisam čuvao. Verovatno ni taj isti nema pojma kolika je to petljancija. Ali čuvanje ovaca je neka sigurna luka svakog gradskog deteta. Poslednji trzaj protiv sistema. Naravno neuspešan. Ali ipak, opcija uvek postoji, jer samostalno isključiti komp i televizor pa onda spaliti redakciju Blica i Kurira zahteva hrabrosti koju prosečna srbenda ima samo na internetu. Zato, sve je kul, trpeću ja još malo, a kad mi stvaaaaarno dokurči, odoh da čuvam ovce. Ali stvarno.
-Nacrtaj mi jednu ovcu.
-Eeeee, znaš kako sam razmišljao da batalim ovo pilotiranje, odem tako na pašnjak i uživaaaaaam... Nabavim jednu keru i zabole me za birokratiju, ratove, kraljove, careve, tiranine, precednike i ostala govna...
-Au, kako nemaš pojma sa životom, ovo što si nacrtao je koza, ne ovca! Nacrtaj drugu!
-I ono, ceo dan si napolju, u prirodi... Posle odeš u kućicu, spavaš kao top, čekaš sunce i ptice da te probude...
-Ova izgleda kao da je slomila nogu, kakav si retard, ne umeš ni na papiru da ih čuvaš. Nacrtaj drugu!
-Mali Prinče, evo ti kutija i da se nosiš u tri pičke materine!
Gajba. Ne bilo kakva, već gajba menosa masnih brkova i jakog podriga. Gajba mačo mužjaka uz sav superlativ i plurativ i pleonazam. Čaršavi su natopljeni sokovima koji daju makar šest potencijalnih majki deteta, maslinasto lakirana vrata imaju vertikalnu crtu ostruganu znojem, ratničkih boja iz Vijetnama, dok se krevet drži među propalim federima kao poslednja zaostavštvina nemačke okupacije.
Sve vonja na blud, nemoral i povećani libido. U danima neispražnjenoj kanti se topi lateks, zlatna žica za banku sperme. Malo tu i tamo se uoči neki komad odeće, na ventilatoru, ispod kreveta, iza radijatora... Sve miriše na mesto zločina kome bi se genetičari radovali k'o kuče u liftu, a ekipa iz CSI-a otvorila dosije.
- Ali Huanita, ja te volim!
- Ne laži kabron, ova tvoja soba je čista zanimacija za genetičare. I dete NIJE tvoje da znaš, ne znam kome si ga napravio, ali ja nisam ta.
Prikladniji naziv za sardinu koju kupiš na popustu u "Maksiju" za male pare.
Jebo te kakva je ovo sardina, majke ti?
Što kakva je? Pa kupio sam u "Maksiju" na popustu!
Ma smrdi na mulj, odvratno!
Pa verovatno je zato i bila na popustu...
Pitanje koje ne treba postavljati nikome, ako je sudeći po sadržaju i znanju odgovora pre odgvora. Pitanja na koje znaš i sam tačan odgovor, ali čisto da vidiš i druga mišljenja iako te ne zanimaju kakva god da su. I da bude negativan odgovor, odnosno, ne zovi je, naravno da nećeš poslušati, jer si i pre samog postavljanja pitanja znao da ćeš je, ipak, nazvati.
Ovo pitanje postavljamo kada smo pripiti, okupirani veoma velikom dozom emocija, nostalgijom, dežavuom, svesni posledica i onoga šta donosi razgovor nakon svog završetka. No, sve to ostavljamo sa strane i pravimo se da, kao, ne znamo šta će se desiti, uzimamo telefon u ruke, okrenemo broj i čekamo razvoj situacije.
- AAAAAAAAAAAAAAAAA!
- Šta je, pobogu, Milane sa tobom?
- KURVAAAAAA!
- Ko, bre, kurva, čoveče? Šta pričaš to?
- MOJA BIVŠAAAAAAAAA!
- Aman, dete, smiri se više! Ostavi taj telefon.
- A da je zovem, a? Samo da vidim šta radi. Samo da joj čujem glas?
- Ma, koga da zoveš? Nju? Pa i sam si sad rekao da je kurva? Šta će ti to u životu? Ostavi se, čoveče, toga i nastavi nov i normalan život. Prevarila te je, varala te pola godine sa drugim, ej!
- Ma nema veze. Da je zove, ipak? Možda je bolesna? Joj, sreća moja. Dolazim za dva minuta, samo da vidim kako je.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.