
Proces nevezan za politiku. To je poslovanje po principu eksport-import. Pojava da najbolji i najtalentovaniji igrači iz JSL odu u Kinu iako im se smešila svetla evropska budućnost. Ovoga puta nećemo govoriti o sjajnim akvizicijama naših timova, već samo o fudbalskim emigrantima u najmnogoljudniju zemlju sveta.
Sportski portali u Srbiji:
Kleo, odlični Brazilac koji je bio član oba tabora večitih rivala, objavio je na svojoj twitter stranici da će napustiti Partizan! Postoje razne opcije, a kako nepoznati izvori navode četiri kluba iz Premijer lige se interesuju sa njegove usluge.
nedelju dana kasnije...
Kleo: Lepo mi je bilo u Srbiji, ali drago mi je da se saga oko transfera okončala. Odlučio sam da prihvatim ponudu kineskog Gvandžua! Pored svih ponuda, ipak tamo fudbal napreduje i želeo bih da se oprobam u Aziji. (čitaj: lova do krova)
--------------------------------------------------------------------------------------------
Mediji:
Sjajni Aleksandar Jevtić će napustiti redove crveno-belih za koje je postigao dvanaest golova na pedeset mečeva, ali je pokazao i odlične plejmejkerske sposobnosti. Pitanje je za koju će se opciju Jevtić odlučiti, a spominje se povratak u Tursku.
epilog:
Aleksandar Jevtić će nastaviti karijeru u kineskoj ekipi Džiangsu Šuntjan. Iz uprave Crvene Zvezde su mu poželeli sve najbolje i zahvalili se na dosadašnjoj saradnji.
---------------------------------------------------------------------------------------------
Direktno iz Ljutice Bogdana 1a:
- Žao nam je što gubimo golgetera kao što je Andrija Kaluđerović, ali došlo je vreme da se raziđemo. Saradnja je prošla odlično i želimo mu svu sreću u nastavku karijere.
Andrija: Sam dolazak u Zvezdu bio je emotivan i sada mi je teško da odem, ali ponuda Peking Guana se nije mogla odbiti!
--------------------------------------------------------------------------------------------
Marko Ljubinković predstavlja svetlu tačku. Naime, napustio je ekipu Vojvodine i otišao u kineski(pa nego gde će) Čangčun Jatai. Tamo je na dvanaest utakmica postigao jedan gol, i eto posle te avanture odlučio je da pomogne napretku srpskog fudbala i sada nastupa za FK Radnički Niš.
Odnos koji se u teoriji odvija mnogo pre prakse.
Nakon osam godina borbe u osnovnoj školi, za petice i uspeh, dolazi do socijalne otuđenosti, ali i do titule vukovca, bez problema se upisuje srednja škola o kojoj se od malih nogu maštalo. Zatim, kreće ista priča, samo sada posvećenost biva još veća, kao i socijalna otuđenost, ali na kraju se završava i to, sa fantastičnim preduslovima, i može da se bira na koji fakultet će se ići. Sprema se za prijemni ispit za fakultet, društva ni na vidiku, a kamoli devojke. Upisuje se fakultet, i upada na budžet (kako drugačije?). Prva i druga godina se završavaju u roku, bez problema, prosek kvari jedna devetka, ali ona će se poništiti da ne kvari dekor indeksa. Jednog dana, po povratku s predavanja, nailazi se na Maju, drugaricu iz osnovne škole, kako gura kolica sa bebom, javi se starom drugu iz osnovne, pohvali prinovom i produži svojim putem. Te noći, kroz glavu počne da prolazi prošlost, "starost" pita gde je bila mladost... Nijedna devojka u životu, nijedan poljubac, nijedno držanje za ruke, a kamoli nešto više, a Maja već majka. Dolazi do depresije, pada koncentracije i zapostavljanja fakulteta, ali ipak i on uspeva da se završi, ali svetlosnim godinama daleko od roka. Sada je vreme da se beru plodovi svog napornog rada, ali pošto je država takva kakva je, posla nema za ovakvu perspektivu i mora da se čeka neka prilika. Slobodno vreme se, kojeg je sada na pretek, troši na internet, i to, naravno, na socijalne sajtove, u potrazi za srodnom dušom. Upoznaje se tri-četiri godine starija devojka iz drugog grada, ne baš lepa, pa ni harizmatična, ni zgodna, ni duhovita, ali ima to nešto u sebi što ne može da se dočara rečima, a pošto je lepota u oku posmatrača, a i ne zna ništa o njemu, koji u ovom slučaju ima predispozicije za dobar posao i karijeru, dolazi do ljubavi, konačno! Putuje se u drugi grad, ide se u šetnje, bioskop, na koncert Željka Samardžića... I ubrzo dolazi do vremena za prvo vođenje ljubavi. Devojka, ipak, ima kakvo takvo životno iskustvo, preuzima inicijativu i dobacuje, ni ne sluteći da je stvarno tako: "Dragi, ti kao da nikada nisi ovo radio?", na šta sledi odgovor: "Ma šta pričaš? Ako je onih hiljadu puta pre ovoga "nikad", onda ok."
Upekla je zvezda, red je da na kraju ovog kratkog ciklusa "šta je bilo posle", i to metodom "šta bi bilo najlogičnije" vidimo šta je bilo sa junacima serije emitovane na prelazu milenijuma.
Gavrilovići
Kao što se i dalo pretpostaviti, od cele familije je najbolje prošao Beban. Razradio je posao, naučio još svašta, u čemu mu je pomagao i Milojica. Oženio se, dobio decu, sazidao veliku kuću u Grockoj. Kada mu neko napomene da je kriza, kako obrazovani ljudi ne mogu da se zaposle u struci i slično, od brige mu dune dim od džointa u lice. Jedini problem mu predstavlja Zlatko. Iako je ovaj rekao da će se u servisu zadržati kao pravnik samo privremeno, prijavio se i ostao trajno, stalno kukajući što nije ravnopravan partner i što zaradu ne dele 50/50, što bi, kako kaže, i deda (sada pokojni) Trajko sigurno želeo. Par puta je smuljao neke kombinacije i uvalio firmu u vnago, no uspevali bi da se izvuku. Još uvek živi kod roditelja u stanu. Kako je već počeo da gazi četrdesete, tu i tamo zakuka zato što nema ženu i decu. Čupka je kudikamo bolje prošla. Udala se za Branda, rodila dvoje dece, a kada je on zapalio da nastavi karijeru u "Genčerbirligiju", prekinula je studije glume. Kad je Brando završio karijeru i počeo da radi kao skaut za Ramadanija, vratili su se u Beograd, kupili veliki stan, i ona je ostala domaćica, mada joj muž tu i tamo nabaci neko snimanje reklame za sportsku opremu.
Što se starije ekipe tiče, Gavrilo je otišao u penziju, na koju se stalno žali kako je mala, kako nije to zaslužio i kako je generalno duboko razočaran što ga deca nisu slušala u životu. "Munja trans" je opstajala dok je on bio generalni direktor, a kada je otišao u penziju, odletela je u likvidaciju. Valeriji se isto bliži penzija. Prvo je mislila da angažuje Zlatka kao pripravnika i da njemu ostavi posao, ali kako je ovaj bio zainteresovaniji za "kombinacije", shvatila je i da je i njoj i svima jednostavnije da se kancelarija ugasi.
Stajkovčani+Pandurovići
S obzirom na to da smo iz "Bele Lađe" deducirali volju autora da iz ove grupe izdvoji Tiku Špica, ovde će biti reči samo o ostalima od ove fele. Đoša i Zorka su ostali u braku i imaju još dvoje sopstvene dece (Đoša još ne naslućuje da ono prvo nije njegovo). Paja Trošak se najmanje promenio, i dalje se sudi sa komšilukom (doduše ne i sa Poskokom, jer se taj sa familijom ipak vratio u Francusku) i svađa sa zetom. Parničenju uči i unuke, kako bi nastavili tradiciju, a Sida je i dalje domaćica kakva je bila. Deda Triša nije više među živima, a majka Jana se jedva drži u životu i stalno kuka što joj "njen Tikomir ne dolazi češće". Žaklina nije razmišljala u tom smeru- kada je prošlo godinu dana kako ga nije videla, podnela je zahtev za razvod.
Gagići
Rajna i Čerčil su ostali u braku, koji je sve više počeo da liči na njegovo parazitiranje. Kao što se dalo pretpostaviti, posle saobraćajke je morao da ide u invalidsku penziju, a ona je preuzela na sebe brigu o njemu, mada je Brando naravno slao pare kao ispomoć. Labud se više nije javljao, mada je nekoliko puta dolazio u Srbiju.
Ostali
Mačak i Eržebet su nastavili da vode kafanu još nekoliko godina, a onda su je prodali jednom gospodinu iz Zemuna, koji je od nje napravio noćni klub, a kako se pripoveda, i bordel. Džomba se vratio u svoj zavičaj i pokrenuo roštiljnicu u Leskovcu. Duda Piroćanka je našla muža, nekog čuvenog beogradskog biznismena, mada tu i tamo i dalje voli da uđe u kanal sa ponekim "kolegom" iz "Munja transa". Kuma joj je bila Ruška, koja je u međuvremenu napredovala do zvanja sudije. Jedan od najinteresantnijih slučajeva bio joj je Jezerkić, koji je izašavši ranije iz zatvora, najzad odrobijao Listera. Tajno ga često posećuje njegova nova verenica- Bisenija Gavrilović. Od nje je Kokan pobegao jer ga je tokom lažne trudnoće previše namučila. Miću, pak, nije oteralo čak ni to što se ispostavilo da nije trudna, pa je jedino veridba sa likom poput Jeze uspela da ga natera da zbriše glavom bez obzira. FK "Meteor" se fuzionisao sa FK "IMR" Rakovica.
I na kraju...
Boda Tajson, zvani Doživotno, doživeo je potpunu rehabilitaciju, a potom je pokrenuo i sopstveni džiudžicu i boks-klub. Postao je predsednik Nezavisnog sindikata boksera, sa koje pozicije se zalaže za veće oporezivanje svih sudija na području Srbije.
Kako nezvanično saznajemo to će biti nova knjiga Dena Brauna inspirisana stanjem fudbala u Srbiji, jer su dešavanja u istom velika misterija, Braun će i ovog puta napisati odličnu teoriju zavere i spojiti nespojive stvari.
Godine 1938-e u Jugoslaviju dolazi Argentinac po imenu Francisko Garafa kako bi nastavio svoju fudbalsku karijeru u SK Jugoslavija, sa sobom donosi neobičan predmet kojem se kasnije gubi trag, 1941 Francisko odlazi iz Jugoslavije, ali se smatra da je tajanstveni predmet ostavio negde u Jugoslaviji. Rat se završava 1945 i osnivaju se dva moćna javna društva Crvena Zvezda i Partizan čiji cilj i svrha postojanja je da predmet pronađu, prolaze godine, ali predmetu se gubi svaki trag a ova dva kluba stvaraju veliko međusobno neprijateljstvo. Na čelo fudbalskog saveza dolazi Tomislav Karadžić, bivši veliki majstor reda Partizana koji je potomak istaknutog masona Vuka Karadžića, kako bi imao pristup dokumentaciji o izgubljenom predmetu. Veliki majstor reda Crvene Zvezde Vladan Lukić se žestoko suprostavlja Karadžiću i moli za pomoć Roberta Lengdona (junak većine Braunovih knjiga) kako bi dešifrovao čudne grafite koji se nalaze na Marakani. Roberta na aerodromu čeka kragujevački Fiat Punto u kojem je hladno Jelen pivo (glavni sponzori knjige), on odlazi na Marakanu i u dešifrovanju mu pomaže mlada ministarka Snežana Samardžić-Marković koja je stručnjak za nejasne stvari, dešifrovani trag ih vodi do Kalemegdana, od Kalemegdana na još nekoliko znamenitih lokacija i na kraju do masonske piramide u Knez Mihajlovoj, Lengdon pritiska skriveno dugme na piramidi, ona se otvara i otkriva stepenice koje vode do prostorije u kojoj se Karadžić već nalazi, tu Lengdon saznaje da su Karadžić i Lukić ustvari saradnici, i u trenutku kada njih dvojica planiraju da roknu Roberta i Snežu uleće Ivica Dačić i hapsi ih obojicu iako je hteo da uhapsi Lengdona jer je smatrao prvo da je američki špijun, a posle je posumnjao da je prerušeni Goran Hadžić. Lengdon prilazi kovčegu u kom se nalazi tajanstveni predmet i u tom trenutku mu zvoni telefon, na vezi je Leo Mesi, veliki majstor reda Gaučosa, on otkriva da je prva fudbalska lopta napravljena u Srbiji, te je red Gaučosa odlučio da je vrati tamo gde ona pripada a za to je bio zadužen Francisko, a u znak zahvalnosti naša reprezentacija svaki put gubi utakmice sa Argentinom. Robert posle razgovora sa Leom odlučuje da loptu ostavi tu gde jeste, i naravno zažvalavi Snežu. Ona stoji na istom mestu i čeka da sa njom neko ponovo zaigra. The end
Vrlo relativan pojam. U globalu, u životu je uspešan neko ko je naporno učio i završio visoku školu, ima posao i solidnu platu, lepu ženu/muža, decu koja nisu propaliteti, ko je proputovao i video sveta i ko je postigao neki zapažen rezultat u karijeri.
U Srbiji, za takav uspeh je potrebno mnogo manje. Dovoljno je dati neki nasumični intervju za novine/televiziju (i ako je moguće, odgovoriti što retardiranije da bi se sutra pojavio na Youtube-u) ili upasti u snimanje spota nekog poznatog rock/pop/folk pevača.
Primer 1.
Ideš ulicom i zaustavlja te ekipa lokalnih novina da kažeš šta misliš o novim klupicama postavljenim na glavnom šetalištu. Nešto se iskenjaš i tvoja keva kupi 30 primeraka sutrašnjeg izdanja novina, kako bi imala da podeli svim rođacima/kumovima/kolegama kako si dao izjavu za novine. I sve to uz obavezan komentar: "Pile mamino, kako si samo lepo ispao/la na slici. E nek si im tako lepo i rečito/la rekao šta misliš, a ne ko ovaj tunjavi penzioner na slici pored! Eh, samo kad sam te videla u novinama jednom, pa sad mogu da umrem..."
Primer 2.
Na žurci ti priđe TV ekipa da te pita kakav je provod u gradu vikendom. Usled dejstva alkohola počneš da kenjaš o humanitarnoj krizi u Somaliji ili o promašenim trojkama Teodosića na Eurobasketu. Sutra dan si osvanuo na Youtube-u, tvoj video je pogledan 412 miliona puta, više od svih video klipova Majkla Džeksona i Ejmi Vajnhaus zajedno, 40.000 komentara. Tvoja najgluplja rečenica postaje hit među 95% populacije mlađe od 1990. godišta, a navijači ti ispevaju pesme. Tvoj smešni snimak se pojavljuje u "Veče sa Ivanom Ivanovićem", gde je odabran za najbolji video večeri. Zatim pristižu pozivi za nove intervjue, producenti ti obećavaju zvezdanu muzičku karijeru, ekipa "Emotion-a" te poziva u sledeće izdanje Velikog brata VIP, a sa Pinka te zovu da budeš voditelj Grand parade. Nedelju dana kasnije na naslovnoj strani Kurira tvoja slika sa nekim skandaloznim naslovom.
Primer 3.
Kum od najboljeg prijatelja tvog komšije iz bivše ulice poznaje tasta jednog od najpoznatijih muzičkih producenata koji te preko veze ubaci da statiraš u novom spotu muzičke mega zvezde. Snimanje u Herceg Novom, kažu ti da poneseš kupaći kostim. Provedeš ceo dan na snimanju spota koji traje nekoliko minuta. Kod kuće, uz porodicu, najužu rodbinu i komšije pred televizorom čekaš najavljenu premijeru spota. Spot počinje, pesma ide i kažeš svojima "e ova riba što je gurnula Vlada Georgijeva pod vodu sam trebala da budem ja, ali ipak su nju uzeli u poslednjem momentu jer ima veće sise." Svi željno iščekuju tvoje pojavljivanje u kadru i gle! U drugom redu devojaka, na MILISEKUND proviruje i tvoja glava, a u dnu ekrana na trenutak se vidi noga od šamlice na kojoj stojiš, jer si za glavu niža od svih ostalih devojaka. Prostorijom se prolama gromki aplauz, rođaci se ushićeno ljube jedan drugoga, a majka ti sa suzom u oku kaže "Srećo moja, svaka čast! USPELA SI U ŽIVOTU!!!"
Ako je tačna ona da rokenrol nije umro, već izvršio samoubistvo, onda je možda ostavio i testament, i to u vidu petominutnog sladunjavog spota.
Nekoliko meseci pre nego što će čitava država i sistem njenih vrednosti definitivno otići u pičku lepu materinu, gotovo svi značajni srpski rok muzičari su se našli u studiju 3K, kako bi snimili optimističnu novogodišnju čestitku, iako je do tada već valjda svakome iole mislećem biću postalo jasno da razloga za optimizam nema mnogo.
Enivej, da bi atmosfera bila što svetlija, kao dekor u spotu se pojavljuje predškolska dečurlija iz cele zemlje, a i šire, a koja će potom da odrasta uz turbo-folk i razne slične derivate.
Neki od učesnika koji bodu oči iz današnje perspektive:
Vampiri- glavni "bojz bend" svog vremena, kome su mnogi predviđali dugu i perspektivnu karijeru. Nije jasno šta im se desilo posle par godina, samo su nestali. Lično kontam da su su poskidali cvikere, zamenili odela nečim običnijim, pustili duge brade, otišli na neku planinu i jebu koze, pevajući "Ja volim slatku malu, ramalamalamaramalamadingdong!".
Voja Nedeljković- ako je ovaj čovek bio glavna personifikacija Trećeg kanala, onda se idealno pogodilo to što je sa nestankom dotičnog programa i sam nestao iz javnosti. Što verovatno i nije šteta, imajući u vidu da je verovatno njegov humor bio smešan samo njemu samom. Da ga Mićko iz drugarske kurtoazije povremeno ne zove u neke emisije, kontam da bi mu ime bilo spomenuto tek 2044. godine, kada jave da je umro.
Margita Stefanović Magi- prvu polovinu 90ih je progurala još kako-tako. A onda, kada su Milan Mladenović i još neki svi redom poumirali, povukla se i pretvorila svoj život u heroin, koji joj je na kraju i došao glave. Ako ništa, jedna je od dosta njih koji su izabrali taj put.
Neša Galija i Dejan Cukić- dva kralja antiharizme. Dok Neša nema šta naročito da žali, jer njegova grupa nikada nije ni svirala pravi rok, Dejan Cukić se pod naletom novih vremena povukao sa scene na TV, gde je vodio top-listu, a potom se sa TV-a preselio na književne večeri (sa оdgovarajućom tematikom, doduše), koje je zamoljen da napusti, jer je svojom energijom uspavao nekoliko prisutnih akademika.
Željko i Milica Mitrović ex Pašić- prosto ne znam da li da kažem "pizda vam najveća materina" ili da slegnem ramenima. Dakle, dva trojanska konja ovog spota. Ok, Žeks, ako se ne varam, tada si već uveliko imao muzički studio, tako da ne možeš da govoriš kako si 90ih morao da se snalaziš kao i ostali. Dobro, i da razumem to što si pristupio JUL-u, moralo je od nečega da se živi. Ali, pobogu, ti si (bivši) roker, basista jedne od solidno značajnih grupa tog vremena i na kraju odoste i ti i žena u sasvim drugu krajnost estradne scene, bez ikakve namere da se vratite, iako su se te famozne 90e završile pre 15 godina...
Što se tiče ostalih, njihov izbor se posle ovoga uglavnom sveo na: 1) utapanje u nove tendencije radi uhlebljenja 2) utapanje svog života u žuti ili beli prah. P.S: mada češće žuti, kriza i jeftinije je bilo, a i većinom su se navukli već 80ih na hors, ili jednostavno 3) nestati, ispariti, iščeznuti, zamonašiti se, otići u inostranstvo ili na Zlatibor i čuvati krave.
Uz stihove "Burbona" Ace Lukasa, sjedio sam u separeu i cirkao Čivas. Upicanio sam se za medalju - gangstersko Armani odjelo, roza šulja, neka fensi kravatica. Da me svaka kuća za zeta poželi.
Obično ne idem toliko daleko sa hedonizmom ali te noći sam imao razlog da napravim izuzetak jer su mi društvo pravile tri bičarke u kratkim kožnim šortsevima sa sve mrežastim čarapama. To je bilo sve što sam ikad želio u životu.
Kad pogledaš i nije nešto mnogo. Šta je to? Tri dobre i hoćne žemske koje miluju moje čvrste bicepse, naspram astronomskih želja tipa studiranja u Americi, kupovine Bugatija, putovanja po Evropi sve sa odsjedanjem u hotelima... sitnica.
Hladnim pogledom sjekao sam bujna prsa koja su naprosto željele izaći iz okova njihovih dekoltea. "Bradivice su im se sigurno ukrutile," pomislih i odlučih da to i provjerim. Uhvatih onu sa lijeve strane za za sisu i shvatih da nijesam pogriješio.
Ona se nasmija onako kurvanjski i krenu rukom prema mojim preponama a onda čuh kako me neko doziva.
U trenutku se prenuh ali onda nastavih sa tom "erotskom masažom" kao da se ništa nije desilo. „Opet glasovi u mojoj glavi. Nije to ništa.“ - progunđah i započeh igru sa još jednom dojkom, ovog puta onom koja je pripadala srećnici sa moje desne strane, vlasnici jakih četvorki.
A onda, u trenutku kada je treća krenula kleknuti ispred mene i preći na stvar, ponovo začuh onaj isti glas i bičarke nestadoše jedanako neočikavano kao što se i pojaviše.
Reality check! Budan sam, Armani odjelo je nestalo, muziku Ace Lukasa zamjenila je ona odvratna jutarnja tišina a ja umjesto u bujne grudi, gledam u plafon i shvatam da je sve bilo samo još jedan san koji se vjerovatno nikada neće ostvariti... Bar ne dok ne postanem svoj čo'ek.
Još uvijek u polu-snu, sjetih se da me je neko probudio i promuklim glasom rekoh: „Pa danas je subota, nemam predavanja,“
Nijesam dugo čekao na odgovor. Majka se prodera: „Pokvario se zamrzivač dođi dolje da mi pomogneš da ga pomjerim i istovarim ove stvari iz njega.“
"Posrani zamrzivač" - rekoh sebi u bradu i zbacih frotir kojim sam do tog trenutka bio pokriven a zatim se brzo uspravih u krevetu. Nijesam htio ustati istog trenutka, znao sam da će me sačekati koji minut pa iskoristih to vrijeme da se probam još jednom prisjetiti onih bičarki ali sada sam ih se sjećao samo kroz maglu.
Nije bilo vajde od toga. Moje bičarke su nestale i neće se više vraćati. Odlučih da ustanem i uputih se u prizemlje gdje je bio smješten zamrzivač.
Iz hodnika rekoh da ću otići do wc-a na brzinu da se umijem a onda započeti svoju dužnost.
Jedno pišanje i pranje zuba kasnije, stvorih se u kuhinji.
"Šta mu je sad bilo?" - upitah.
"Otkud znam ja, zvaćemo majstora da pogleda. Ja moram da izvadim veš iz mašine a ti za to vrijeme izvadi sve iz zamrzivača, stavi ođe na sto pa ću ja viđeti šta ću s tim kad završim ovo što imam." - reče majka vidno nervozna.
Namrgodih se ali potvrdno klimuh glavom. "Dođeš mi kutiju cigara za ovo" - rekoh i otvorih vrata zamrzivača dok je ona prelazila iz dnevne sobe u hodnik praveći se da me nije čula.
Elem, zamrzivač...
Bio je to onaj uspravni zamrzivač. Onaj odvratni sa pregradama u koji ne može da stane cijelo prase nego mora iz nekoliko komada da se strpa.
Počinjao sam da ga mrzim i prije nego što sam krenuo sa istovaranjem njegovog sadržaja, sa kojim nijesam mnogo odugovlačio. Odmah otvorih prvu pregradu u kojoj su se nalazile kese sa mljevenim mesom i šniclama a bilo je i nekih ćevapa ako se dobro sjećam.
Išlo je brže nego što sam očekivao. Za manje od minut sav sadržaj prve prve pregrade našao se na stolu.
Tada otvorih sljedeću pregradu i u njoj zatekoh gomilu zamznutog povrća. Bilo je tu graška, smrznutog pomfrita, graška sa kukuruzom, boranije i još malo graška.
Oduvijek sam mrzio grašak.
Gnjecav, oblika nepravilne sfere koji je izazivao moj OCD kad god bi se našao ispred mene u tanjiru i uz to svijetlo zelen. To je gej boja... Nije džaba vojna cerada tamno zelene boje.
I tako, krenuh sa deportacijom sadržaje i ove pregrade.
Dohvatih kesu smrznutog pomfrita i stavih je na sto, isto krenuh učiniti i sa kesom boranije ali ne primjetih da se iznad nje nalazi kesa sa smrznutim graškom koja u tom trenutku skliza preko nje i pade na pločice.
"Idi u kurac" - rekoh u sebi i sageh se da je dohvatim ali me nešto ukoči kičma.
Ispravih se malo u ramenima i bol prođe a ja odmah zatim uzeh kesu i stavih je na sto.
Spremao sam se nastaviti istovaranje ali onda vidjeh nešto vrlo neobično. Vidjeh da je jedno zrno graška ostalo na podu.
Izgleda da je kesa pukla na nekom mjestu. Sageh se ponovo da pogledam ima li još kojeg zrna da se negdje zaturilo ali ne vidjeh ga. Iz te perspektive shvatih i da je kesa napukla na samom ćošku taman toliko da to jedno zrno izađe iz nje.
Da to jedno zrno napusti masu i postane svoj čo'ek... ili bolje reći svoje zrno.
Uzeh ga između palca i kažiprsta i postavih ga u visini očiju. Posmatrao sam ga tako par sekundi koje su izgledale kao vječnost. Da me je neko gledao sa strane rekao bi da podsjećam na Rodenovog "Mislioca."
Ja sam sebi biše izgledao kao dželat... Njegova sudbina je sada bila u mojim rukama... bukvalno.
Koža na jagodicama prstiju mi se smežura od hladnoće ovog zrna. Mrzio sam ga.
„Bijedno malo zrno, šta si to učinilo?“ rekoh kao da će me čuti a onda dodadoh: „Da li znaš koja je kazna za izdajnike svog roda? Da li znaš?! Odgovori!“ – dovoljno glasno da moj pas koji to ču zalaja.
„Ne znaš? E sad ćeš vidjeti. Sad ćeš vidjeti kako prolaze oni koji žele biti nešto što nijesu. Sad ćeš vidjeti kako je to kada ostaviš najmilije u nevolji. Sad ćeš vidjeti kako je bilo meni i mnogim drugima koji trpimo zbog svog bravada.“ - rekoh uz manijački osmjeh i stisnuh ga snažno među prstima u želji da ga zgnječim ali zamrznuto zrno graška bješe povrćka čudnovata.
Bilo je isuviše smrznuto da bi se moglo slomiti pod prstima. Shvatio sam da je sve stvar vremena za koje će se dovoljno ohladiti da bude smrvljeno pod mojim prstima ali meni se nije dalo čekati.
Pokušah ga smrviti još jednom ali ponovo bezuspješno a onda mi kroz glavu prođe nešto što će zauvijek promijeniti njegovu morfologiju.
„Tučak za meso!“ – oh, kako mi to samo ranije nije palo na pamet.
Ustadoh se uz bolnu grimasu jer mi se još jednom javio bol u kičmi i odnesoh ga na drvenu dasku za sječenje mesa koja se nalazila na drugom kraju kuhinje.
„Ovdje je tvoj kraj bjedniče.“ – tiho ispustih kroz zube.
Stajalo je nepomično iščekujući sudar sa glavom malja koja se na dvadesetak santima iznad njega presijavala na jutarnjem suncu.
Odlučio sam ga poštediti čekanja.
Pljas i još jedno zrno graška završilo je svoju karijeru u prehrambenoj industriji.
Prvo je napustilo kesu da bi vidjelo spoljašnji svijet pa je bio red da prvo i shvati koliko je on surov.
Taj odvratni surovi svijet i taj još odvratniji sistem koji njime vlada a koji ubija sav individualizam u nama. Taj odvratni sistem koji nas pretvara u serijske brojeve koje pokreće novac, koji od nas stvara masu koja ima moć volje jedne prosječne kese za smrznuti grašak.
Taj odvratni sistem koji me je učinio svojom produženom rukom... koji je učinio da jedno obično zrno graška ima više hrabrosti od mene... od čovjeka.
Definicija je znači napisana za takmičenje "Pačija škola"
Ovo je posebna vrsta ljudi koji znaju na koji tim se treba kladiti. Šta će sigurno doći, a šta neće. Ustvari, mada ni oni nisu toga svesni oni zastupaju princip nepotpune indukcije.(Jako zastupljen u savremenoj nauci. Otprilike, svako pravilo važi dok se ne pojavi izuzetak, tako će jednom i on dobiti na tiketu sa nekom nenormalnom kvotom, iako je pravilo da je do tad gubio). Kladionicu uglavnom uređuje kreativna muška ruka, tako da sve do jedne izgledaju kao pacovski brlozi. Jedan jedini radnik, zarastao u kosu i bradu začitao se u neki Kurir, Scandal ili Sport. Dva do tri televizora imaju na ekranima neke tabele sa šarenim brojevima. Likovi gledaju te brojeve i zapisuju, i sa mukom se sećaju kako se pišu pojedina slova i brojevi.Postoji više tipovi ovih teoretičara:
1. tip zovu ga i Znajiša:- Ima oko pedeset godina i ostao je bez posla. Ispred sebe uvek ima i flašu piva. Razume se u politiku, sve teorije zavere i sport, naročito fudbal. Nekad je studirao ali je batalio jer je otkrio da je previše pametan da bi se zamlaćivao sa školom.Žena i odrasla deca ga izdržavaju, a on se nada da će dobiti par soma evra na foru. Zahvaljući svom velikom znanju koga nema u školi.(zato je i batalio studije)
2.tip propali sportista(ili čovek koji je mogao):-On na sav glas proziva Znajišu i govori sve suprotno od njega. Onda, uhvati ga nostalgični momenat, i počne svoju dirljivu priču o tome kako je kao mlad(a to može biti i do pre par godina) trenirao fudbal ili basket. Nudili su mu velike ugovore, veliku lovu i slavu, ali on to nije hteo. Nije to radio za pare, nego za dušu...Ili se jednostavno povredio i stavio tačku na karijeru sportiste. Kakogod, nije sve tako crno, od dana stare slave ostale su mu lepe uspomene, i sportska, kladioničarska mudrost.
3.Šaban, Batica, Zeldi, Zemunac, Momak iz bloka. Ovi likovi su po pravilu rasli na filmovima kao što su Rane, Skarfejs, Kum, Do Koske... Za razliku od ova dva prva tipa, ovi mogu biti i agresivni, jer ih neko nije ispoštovao. Ili ih je pogledao popreko.E sad većina njih nisu nikakvi gangsteri već paraziti, koji smrde na gajbi svojih roditelja i sanjare o lakoj lovi.Njima sa telefona iz sve snage može da trešti Baja Mali Knindža, Prti
BE GE, ili Jašar Ahmedovski..Podjebavaće ova dva prva tipa i ponekad i poslušati njihov savet. Kako se nikog ne boje jer vise u lokalnoj teretani i piju hemikalije koliko i Azotara Pančevo izbaci godišnje, zavrću uši svima i podjebavaju sve. Dok se ne pojavi najjači momak u kraju.
4.Najjači momak u kraju. Trenira džudo ili karate, ili tako neku veštinu. Dogurao je do crnog pojasa i osvojio neke prestižne turnire. Ali ne zato što je puno trenirao već zato što ima prirodni dar. On je manijak, razbijač i on odigra jednom mesečno poneki tiket čisto da se pojavi da šabanima pokaže ko je najstariji.
Nosi bodi majcu bez rukava da se vide prenapregnuti tricepsi.Trening i mudrost sa istoka, jači su od steroida i teretane(njegov moto) .Za razliku od ostalih šabana, ovaj momak je rastao na Američkom Nindži i on ne toleriše da mu neko kaže kako nije u pravu. Gotivi Znajišu i Propalog sportistu, a i oni vole njega. On zna da izvede specifičnu grimasu jednom obrvom, i tada se šabani razbeže kao džukci od šintera.
5.Dovitljivi klinci. Uglavnom, jedan od njih radi u kladži i naplaćuje tikete. Našao je neku rupu u softveru, i rešio je da uzme laku lovu sa svojim ortakom iz razreda. Uglavnom fora je bila da vrati sat unazad, pa znajući rezultat da popuni tiket. Tako bi šišao gazdu metar dana pa kad postane lakom i njegov jaran dobije jedno petsto evra, gazda se zapita ko je tu lud. Posle jednog zavrtanja ušiju klinac sve prizna, i sad mora da šest meseci radi za dž, pošto je gazda pravi gangster, sa svim lokalnim ovlašćenjima..
6. Gazda kladionice. Dolazi retko. Nezgrapan, uglavnom proćelav. Često ima salce na potiljku. Jako često je u pitanju Crnogorac ili Bosanac. Onih beogradskih je sve manje. Od škole ima kako tako završenu osnovnu i dva cela razreda Mašinske škole iz Železnika(ili slične). Uđe u lokal, ne jebe nikog pet posto, nešto izdeklamuje blagajniku i odveze se u svom džipu. Pošto ga pucaju kompleksi jer je ružan, glup i pokvaren, kriminalom je sebi u društvu obezbedio status. U kraju u kom je ustoličen, radi i sa gudrom i kamatari, a gore navedeni šabani uvek od njega zajme ili vraćaju neke pare. Iako je smradina sa manirima Tonija Montane, njega ipak zovu gospodine. I tako on šeta devojčicu trideset godina mlađu, u kraju je proglašen za lokalno božanstvo(van svoje teritorije ne sme da prismrdi, jer će ga sjebati jači i veći) i on samozadovoljan, iako zna da je jedan debeli kurton, on svršava sam na sebe, jer je uspeo u životu....(A neki lepši i plemenitiji i sa više škole nisu, pa šta im to sada vredi...)Nažalost, ovo jedini tip kladioničarskih teoretičara koji su uspeli, a od ostalih tipova on živi i vlada....
....Inače kladionica kao institucija, ima i poseban manir odevanja, pa prema tome trenerka u kombinaciji sa klompama i ofucanom kožnom jaknom je jedan fashion yes(Vidi stvar na ju tjubu Sajsi-Mama).Šabani najviše vole takozvanu trešu u kombinaciji sa amortizer patikama. Gazda kladionice, zna da nosi odelo u kome je graciozan poput nasukanog kita.I dok se gega uz tri stepenika da bi ušao u svoj lokal, kapljice znoja mu izlaze na čelu...To je to otprilike. Ako se setim još nečega dopisaću. Lupači minusa odjebite! Ko pročita nek i lupa minus ali nek pročita!
Za razliku od radnog vremena, pojava koja na ovim meridijanima traje čitav život. Pauza za topli obrok nastaje tek pošto rendom "zaposleni" odapne papke...mada ni onda nije isključeno neko upošljavanje od strane onog dole/gore. Srdačan.
1. Detinjstvo
Prvi put se susrećeš sa pojmom "rada" pošto te roditelji ostave kod babe i dede, upišu u vrtić ili - daleko najgora eventualnost - daju komšinici Milici ( koja, btw, ima jebeno stakleno oko ) na čuvanje, jerbo moraju didu na pos'o. Epilog: već kao dete doživljavaš frustracije svojih matoraca nakon što se mrtvi umorni u neko doba dana vrate sa istog i ne možeš da dočekaš letnju tj. zimsku pauzu kada ćete moći provoditi više vremena zajedno.
2. Pubertet
Počinju prve turbulencije vezane za tvoje dalje obrazovanje po završenoj osnovnoj školi. U zavisnosti od kakvoće tvog uspeha u istoj, traži se najbolje rešenje za "životni poziv" kojim bi se bavio. To čini cela porodica, osim, razume se, tebe. Tematske lekcije sa tako maštovitim naslovima kao što su "Znaš li ti kako se danas teško živi?" ili "Ja sam u tvojim godinama uveliko pomagao ocu i sl." počinju da budu svakodnevne ubice tvog apetita i u glavi polako počinje da ti se razvija najtvrdokorniji oblik gađenja prema bilo kakvoj vrsti posla...ili pomeranja uopšte.
3. Stručna škola, Faks ili nešto gore
Lekcije su već prevazišle svaku meru. Vremenom postaju sve kraće i kraće, sve iritantnije i iritantnije dok se na kraju ne pretvore u apsolutno retoričko pitanje "Hoćeš li ti više nešto da radiš u svom životu, konju jedan?!"...ili neku od sočnijih varijanti istog. Ti bi, normalno, da jebeš ili ( ukoliko krvariš ) dimaš dečka koji, pak, ima kola, ali graktanje koje iz dana u dan slušaš indoktrinira tvoje biće silinom koju ćeš, nažalost, spoznati tek godinama kasnije. Utehu nalaziš u izlaženju, zajebanciji, epskim intervalima vremena provedenim za kompjuterom ali reč RAD ti visi iznad glave kao mač dželata koji bi da ti odafikari glavu iz samo njemu znanih razloga.
4. Zrelo doba
Završio si mrtvi fakultet, široko ti polje. Ponosni roditelji, međutim, ne ostaju predugo zadovoljeni tom činjenicom. "Treba mali neđe da se zaposli" veli dobronamerna tetka iz okoline Valjeva. Najposle, simpatični kum Ratko ti nalazi pos'o u svom preduzeću kojem, pak, upravo treba "neko k'o što si ti" - mlad, sposoban i željan napredovanja. Istina je, doduše, nešto drugačije jednačine: preduzeće je jebeno propalo, plata je misaona imenica i treba im zapravo neko ko je - mlad, lud i kumče direktora te se žaliti neće. Imaš neku devojku, volite se, kažeš sebi "Pa, i nije ovo tako loše..." Optimistično razmišljaš o sopstvenoj/vašoj budućnosti i nakon par sporadičnih ideja o kakvom alternativnom pravcu svog života, postaješ zadovoljni ZAPOSLENIK sa kompletnom dokumentacijom koja to i dokazuje.
5. Porodica, odgovornost i drugi zločini
Video si da je drugi imaju pa bi i ti hteo. Ništa lakše. Sada moraš da rintaš kao dva konja, ako već ranije nisi. U zavisnosti od toga kog si pola, imaš različite zanimljive situacije na mestu zaposlenja: kao muškarca te upozoravaju da častiš kada bude vreme, kao ženu - na karijeru. Iz sećanja polako počinju da izbijaju umorne slike sada već penzionisanih sopstvenih roditelja koji, sa druge strane, zadovoljno trljaju ruke. Da li zato što će dobiti unuke ili što će se kosmička pravda konačno ostvariti - cenim da ni sami nisu sigurni. Epilog: krug života se ponavlja kao kiša koja se u obliku vodene pare vraća u oblake iz kojih je došla.
6. Pemzija ( ako je doživiš lolololo )
Ako si bilo šta naučio/la tokom radnog perioda - radićeš i dalje. Ta smešna svota novca kojom te država iz meseca u mesec podseća koliko joj značiš definitivno nije dovoljna za pristojan život, a kamoli za eventualnu (is)pomoć sopstvenoj deci koja su, hvala Bogu, već uveliko u dugovima do guše, da ne kažem, "do očiju". I konačno, nekoliko godina pre nego što ćeš umreti od nasumične bolesti koja te je uzela na zub, dolaziš do epohalne ultimativne spoznaje da RAD jeste stvorio ČOVEKA, ali da ga je isto tako i uništio. Možeš mirno umreti. To, barem, ne zahteva nikakav trud...
Fetiš na popularnu srpsku glumicu i pevačicu koji je devedesetih godina u svojim serijama pokazivao poznati scenarista Siniša Pavić.Kao već zrela gospodja još od kraja osamdesetih godina na nju su se ložili i očevi i sinovi,i vozači kamiona i najveći bogataši,i ujaci iz Amerike i fudbalski menadžeri.Kao takva ona je postala ono što je Ivan Bosiljčić za serije Zdravka Šotre.Koju god ulogu glumila,bilo da je pevačica u restoranu,bogata gospodja sumnjivog porekla koja je pobegla u Italiju,konobarica u "Kafani kod Mačka" ili pak bogata udovica,ona svojom pojavom diže iz mrtvih sve glavne muškarce u serijama.
Bolji život
Snežana Savić u ovoj seriji glumi kafansku pevačicu,siromašnu i jedva poznatu malobrojnoj publici.Od strane Snežane u ovoj seriji stradaju mladjani Boba Popadić,koji se pijan potukao,pa zbog toga morao da odleži zatvorsku kaznu,njegov otac Dragiša Popadić koji je hteo da zaštiti sina u kafanskoj tuči,a kome se svidela pojava Snežanina,zatim emotivno raskrhan biva i rukovodilac sa iskustvom,Stevica Kurčubić,pa i direktor jedne firme i opaki biznismen Jataganac.Svi oni su različite starosti,od dečaka do matorca,a ipak padaju na Snežaninu pojavu.
Srećni ljudi
Snežana se u ovoj seriji pojavljuje već kao bogata gospodja kojoj treba zaštita od mnogobrojnih uzurpatora.Ona ima sumnjivu prošlost - pobegla je u Italiju i tamo na "pošten" način zaradila milione.Po povratku u Jugoslaviju,u doba sankcija,ona biva napadnuta od kriminalaca iz prošlosti,elite koju je iskoristila,onih koji su hteli da je karaju,a nisu uspeli,pa čak i od lopova niže klase,Kontea Marija Marka del Tintoretoa,s pravim imenom Mića.Da bi se zaštitila od ovakvih osoba sa kojima ne želi da ima ništa,ona traži svog heroja i nalazi ga u Vukašinu Vuletu Goluboviću.No,njena prva ljubav iz mladosti,čovek koga glumi Aljoša Vučković,pojavljuje se pred nju iznenadno,te nastaje ljubavni trougao.Vukašin se potukao sa Aljošom i slično kao u prethodnoj seriji Boba,završio u ćuzi.Konte se u medjuvremenu uvalio kod sestre Antonije,da bi na kraju serije ostao da živi kod Cane Fontane u Ranču prokletih.
Porodično blago
Savićka se u ovoj seriji ponovo spušta na nivo obične žene - ona je konobarica u malom i nepoznatom restoranu "Kafana kod Mačka".No,ona i tu ima svoje udvarače - svaki pijanac je uhvati,na šta burno reaguje njen muž,vozač kamiona,Bogoljub Gagić Čerčil.Ponovo se,i u ovoj seriji,javljaju duhovi prošlosti - Labud Stojanović,koga tumači Dragan Nikolić,iznenadno se pojavljuje pred gospodju Savić.Ona shvata da je to njena prva ljubav sa kojom ima i vanbračno dete,ali je napustio ženu da bi imao karijeru u svetu.Čerčil je osoba koja sumnja da njegove žena ima ljubavnika,te se javlja iz stana vračare Roske pretvarajući se da je u Turskoj.Kad sazna da laže,Rajna (tako se Sneška zove u ovoj seriji) pada u naručje Labudu i sa njim želi da beži,ovog puta ne u Italiju,nego u Francusku,zajedno sa detetom Brandom.To sve posmatra i Mačak,vlasnik kafane u kojoj Rajna radi.On je potajno zaljubljen u nju.Na kraju serije,Rajna biva kobna za sve muškarce u seriji - u kafani daje otkaz,što se Mačku ne dopada,dok Čerčila pijanog gaze kola nakon što je saznao da mu žena beži.Brando i Rajna se predomišljaju u medjuvremenu i otkazuju let za Francusku,čime Rajna dolazi glave i emotivno sludjenom Labudu koji jadan mora sam da se vrati u Francusku,bez svoje voljene i bez svog sina!
Stižu dolari
Siniša Pavić kao da eksperimentiše sa likom i delom Snežane Savić.Tako već u ovoj seriji Snežana je ponovo bogata i ponovo sa sumnjivom prošlošću.Ona je vlasnica 51% akcija hotela "Luks" u Beogradu i jedna je od dužnika lokalnog mafijaša Lake Jovanovića Guštera.Ona je dobila svo nasledstvo od svog starog i iznemoglog muža koji je umro,baš u trenutku kad je ujka Gorčilo došao iz Amerike.Ona,svojom privlačnošću,pokušava da sludi Gorčila kako bi joj ostavio milione.U priču se uključuje i Laka,koji je očigledno imao i ljubavnu vezu sa Elizabetom (takvo joj je ime nadenuo Siniša ovde),te on hoće da spreči i nju i korumpiranog predsednika opštine da se domognu Gorčilovog bogatstva.Ona biva po drugi put fatalna za glumca Danila Lazovića - on indirektno zbog nje završava u bolnici,izgubivši partiju pokera sa starim Gorčilom.Gorčilo u medjuvremenu traži od sestrića Nenada Neše Ljutića da mu donese vijagru jer,iako je mator,sva čula su mu oživela kad je video gospodju Elizabetu!I Nenadu se svidja Elizabeta,ali odbija da donese vijagru.U priču se uključuje i šumar Budimir Buda,zvani Šišarka,koga Elizabeta šalje da pomogne Gorčilu ukoliko mu treba neka pomoć.On to naredjenje izvršava i Gorčilo ga angažuje za svog telohranitelja.Kao takav on je sa puškom trčao kroz grad,te je i on završio u zatvoru.Indirektno,upravo zbog Snežane.Poslednji u nizu Elizabetinih ljubavnika je i čovek koga tumači Miodrag Krivokapić,izvesni Lazarević,koji od Elizabete saznaje da Gorčilo ima ogroman novac,te pokušava da ga prevari u pokeru.No,pametni Šišarka i Gorčilo ga sprečavaju u tome uz pomoć belih miševa.Na kraju,predsednik opštine,nadajući se da će mu Gorčilo pokloniti novac,daje ujki iz Amerike ogromnu vilu u kojoj je živeo drug Tito,a sestrići Nenad i Predrag saznaju da nema ništa od novca,dok Elizabeta ipak obilazi "mladjanog" Gorčila,što ukazuje na mogućnost da se Gorčilo oženi njome.I njega je sludela!
Kaže se u teoriji haosa da ako leptir mahne krilima na nekom mjestu da na drugom dijelu zemlje moze izazvati cunami. Krunski dokaz ove teorije može se naći u svijetu fudbala i kao takva se može uzeti kao aksiom. Mala promjena na terenu sigurno u drugom dijelu svijeta može značit veliku promjenu, a to znaći ako si igro manje od 3 gola na Milan i on vodi do 93 minute 2:0 i Inzagi ga dadne u svom stilu, za što Milanu uopšte i nije bitan go jer već ima pobjedu, a tebi sruši sve nade o odlasku na more, plačanje zakašnjele alementacije od maja onda bi bilo dobro da ispratiš sljedeće događaje koji su bili na uzrok mnogih srčanih napada, razloga slavlja, tugovanja, ili osuđivanja da cijelo ljeto jedeš aleve paprike.
10. Željezničar - Videoton(polufinale Kup UEFA 1984)
Jugoslovenski nogomet krajem 80 je bio na vrhuncu moći što će kasnije Crvena Zvezda krunisat titulom u Bariju. Ivica Osim je prije nego je posto selektor reprezentacije vodio Željezničar do historijskog uspijeha gdje će ga jedna minuta dijeliti do duela sa velikim Realom. U prvoj utakmici Videoton dobija 3:1. Uzvratna utakmica se odigrala pred nikad punijom Grbavicom i do 90 minute su vodili 2:0 i onda Mađari prave prvu priliku na utakmici i Čuhaji daje gol za prolaz dalje. Navijači Želje i dan danas se sjete keve od Čuhaija. Cijela Jugoslavija je u toj tekmi navijala za Želju osim navijača Sarajeva koji sigurno ne bi mogli da podnesu vječito podjebavanje koje bi nastupilo da Čuhaji nije ugasio nade Želji.
9. Gana -Urugvaj(Četvrtfinale svjetskog prvenstva 2010)
Ako postoji ijedna zemlja u kojoj se slavilo što je tvoj igrač dobio crveni karton i gdje je sviran penal protiv tebe u zadnjoj minuti igre onda je to sigurno Urugvaj. Surezova ruka koja je spasila gol Urugvaja u 121 minuti i sigurno ispadanje u četvrtfinalu je momenat u kojem je mnogo ćemu uticao na živote kladioničara koji su odigrali prolaz Ganaca. To je trebao biti njihov historijiski uspijeh, a i cijele Afrike jer se nikada nijedna ekipa sa crnog kontinenta nije plasirala u polufinale svjetskog prvenstva. Asamoa Gijan kao najbolji igrač je preuzeo odgovornost na sebe i pogađa prečku i postajaje Mijatović Ganskog nogometa, a nekoliko minuta kasnije je pogadio u izvođenju penala, međutim Urugvaj dobija 4:2 i prolazi u polufinale svjetksog prvenstva gdje osvajaju četvrto mjesto.
8. Njemačka - Italija(Polufinale svjetskog prvenstva 2006)
Kad ti neko kaže da su Italijani zasluženo osvojili tada prvenstvo, pljuni ga i otjeraj u pičku materinu. Do zadnje minute te polufinalne utakmice su se branili i i onda u stilu koji je svojstven samo žabarima i Mančesteru daju go. Groso koji se stvario niotkud daje gol u 119 minuti i pravi muk u Dortmundu, sličan onom ko kad je umro Tito. Poslije je Del Piero samo još više zapečatio sudbinu švaba sa još jednim golom. Njemci koji su bili najjači na tom prvenstvu pali su u zadnjoj minuti. Poslije u finalu Italijani dobijaju Francuze na penale koja će biti jedino upamčena po tome što je Materaci isprovociro Zidana i ovaj prekino karijeru na najgori mogući način, crvenim kartonom.
7. Liverpul - Arsenal(zadnja utakmica prvenstva u sezoni 1988/89)
Mnogi veliki stručnjaci će reći da je to jedna od najboljih Liverpulovih generacija ikada. Nakon havarije između Livepulovih i Notingem forestovih navijaća tekma sa Arsenalom je odgođenna i odigrana je nakon svih regularnih kola. U toj tekomi su mogli i da izgube i sa jedan razlike ali crnac Majkl Tomas u 91 minuti im jebe kevu. 0:1 je bilo za Arsenal i onda Tomas izaziva erekciju kod svojih navijaća i donosi devetu titulu Topnicima. Kasnije je Tomas prešao u Liverpul i sa njima osvojio posljednju ligašku titulu Redsa.
6.Argentina - Engleska(Četvrtfinale svjetskog prventstva 1986)
Kada je foklandski rat 1982. godine završen, Englezi nisu nikako mogli zamislit da će im Argentinci kad tad osvetit, a osvetili su im se u njihovoj igri. Četvrtfinale prvenstva u Meksiku i Maradoninu ruku Englezi će pamtit do kraja svijeta i djeca od malena će učit da Argentince ne treba volit bilo da se radi o Mesiju ili Tevezu. Nakon što je Maradona postigao jedan od najljepših golova ikad, koji se i dan danas vrti na onim špicama prvenstva kada je puste, daje jedan i od najneregularnijih golova na prventsvima, rukom. Sam Maradona je kasnije i priznao da je taj go dao rukom, a njegova karijera će biti upamčena najviše, pored toga što je jedan od najboljih svih vremena, zbog te ruke, ali rijetko ko će znati da je sasuo ogromnu količinu kokainđe u nosurdu. Argentici su kasnije i osvojiti drugu i posljednju titulu svjetskoh prvaka.
5. Italija Franckuska (finale evropskog prvenstva 2000)
Žabari su do ovog zadnjeg prvenstva imali jedinstvenu taktiku, daj go i pravi katanačo ili čekaj do zadnje minute i daj go. Tako su i uradili, ali Francuzi su ih nadmudrili u njihovoj igri. Wiltord kao đoker sa klupe u 94 minuti daje go i vraća nadu pjetlovima. Pošto je tada vrijedilo pravilo zlatnog gola, Trezege u 102 minuti nakon Piresovog šamaranja talijanske odbrane i odlične asistencije, postiže go, koji Frnacuzima donosi evropsku titulu, ćime su postali prva ekipa koja je postala svjetski i evropski prvaci. OVo silovanje u zadnjoj minuti je sigurno i kosmička pravda, jer Talijani su u polufinalu, na penale, prošli Holandiju koja je sigurno bila jača.
4.Hamburg - Bajern Minhen(zadnja utakmica prvenstva 2001)
Bajernovci koji su 1999 godine izgubili ligu prvaka u zadnjim minutama igre je u zadnjoj prvenstvenoj utakmici 2001 saznao kako su se osječali igrači Mančestera. Njima je trebalo nerješeno i sve do 90 minute imali su titulu, bilo je 0:0, a onda Hercegovac Barbarez donosi erekciju navijačima Šalkea koji u ovoj situaciju osvajaju onu tablu, koja Njemcima predstavlja pehar. U Gelzerkirhenu su svi tada uletili na teren i mislili su da je titula njihova ali tu su se zajebali. Hamburgov golman Matia Šober, koji ironićno je bio na posudbi od Šalkea uzima loptu u ruke nakon što mu je vratio njegov igrač i pravi indirekt u 93-oj minuti. Patrik Anderson puca kroz živi zid i pogađa gol i time postaje Šeringem svoje ekipe, a navijači Šalkea bivaju osuđeni na podjebanje od njihovih najveći rivala, Dortmundovaca, a i cijele Njemačke. Bajern kasnije osvaja i ligu prvaka.
3.Zadnje kolo u španskoj ligi(sezona 2006/2007)
Ova sezona je možda u posljednja u kojoj se prvak Španije ne zna 5 kola prije kraja i sezona u kojoj Barsa i Real nisu bili sigurni fiksevi. Real i Barsa su do tog kola imali isto poena 72, a Real u slučaju izjedačenog broja poena osvaja ligu(zbog boljeg međusobnog omjera prim. aut.) ili ako bi oba tima izgubila Sevilja ako pobjedi Majorku bila prvak. Real je igrao sa Zaragozom, a Barsa u gradskom derbiju sa Espanjolom. Do 88 minute Zaragoza je vodila 2:1, kao i Barsa, a onda Holandski virtouz Van Nisterloy vraća nadu Realu. 17 sekundi kasnije Raul Tamudo čini ono što se i treba največem dušmanu, postiže gol i Barsa gubi priliku da odbrani titulu. Obje tekme završavaju 2:2, a Real osvaja možda nikad slađu titulu lige. Bitno je napomenuti da u ovoj tekmi Mesi postigao gol rukom koji je priznat.
2.Liverpul - Milan(Finale lige prvaka 2005)
Ova utakmica je proglašena za najboljom utakmicom lige prvaka ikada. Ona to i jeste, ja ne znam drugu koja bi mogla da ponese taj epitet. Svako ko je odigrao na Milan te noći na poluvremenu je bio siguran da će sutradan vlasniku kladionice podiči pritisak jer je Milan vodio sa 3:0, a Liverpul je to poluvrijeme bio očajnički loš. Šta se tačno desilo na poluvremenu utakmice u svlačionici Liverpula do dana današnjeg nije objavljeno i koji govor je Rafa Benitez održao igračima i kolko ih je naložio sigurno će se nekad kada ga objave svrstavati pored onog "I have a dream". Đerard, Šmicer, Alonso postigli su nemoguće za samo 6 minuta izjednačili su na 3:3, te kasnije pobjedili na penale. Roben te utakmice je sigurno Šefčenko jer je mašio mnoge zicere, a na kraju i odlučujući penal.
1.Mančester - Bajern(Finale lige prvaka 1999)
Najveći uzrok infarkta u Bavariji 90-tih nisu cigarete, holesterol, masnoča već Solsker i Šeringem. Ovo je utakmica u kojoj je Mančester dao do znanja da se igra do zadnje sekunde i u kojoj su stekli status ekipe koja uvijek daje golove u zadnjim minutama. Bajern je odigrao veoma dobro tu tekmu i vodili su od šeste minute pa do sudijskog vremena, onda se dešava nemoguće. Prvo Solsker vraća Mančester u život, a minutu kasnije Šeringem prvu titulu lige prvaka Fergusonu, a navijačima Bajerna infarkt. Ako ikada na youtube budete gledali klipove sa tužnom tematikom uvijek će te vidjeti ono Kufurovo lupanje šakom od teren.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.