
Jedva sastavljati kraj sa krajem. Nemati novca ni za osnovne životne potrebe. Preživljavati i boriti se svaki dan za golu egzistenciju. Nemati ni za lebac. Ostati švorc. Totalni bankrot.
"Dosta mi je više proseravanja gomile "studenata" kojima mama i tata kupuju diplome, koji stanuju privatno, studiraju večno, glume alternativce, nose starke od 7000, farmerke od 4000, majice od 3000, narandžaste i crvene lenonke koje ko zna za koliko su im uvalili preduzimljivi trgovci, frizura im košta 4000 minimalno i troše po 5000 dinara dnevno, a kenjaju kako nemaju para i sede u parku i krpe kurton!!! Nosite se u pičku materinu i vi i vaše lenonke! POZERI! Nabijem vas na ovu moju rokersku kitu na kojoj je kondom od 10 dinara!"
Ono što postaju svi koji studiraju super-kul-ultra-kreativne fakultete za koje znaju da neće naći posao. Često uče na travi ili klupi u parku, ili na prozoru sobe u domu. Najčešće se pojavljuju u unikatnim kreacijama svojih prijatelja koji studiraju dizajn, sa pramenovima jarkih boja ili gadnim frizurama (a nekad i kombinovano). Dovoljno je da neko od njih stavi stoljnjak na glavu, i misliće da je umetnik.
Pripadnik latino-američkog naroda iz Srednje Amerike. Poznati po ljutoj hrani i kao ilegalni imigranti u SAD. Često na ivici ili u potpunom siromaštvu sastvaljaju kraj s krajem i pokušavaju da ostvare "Američki san".
U čemu je razlika između meksikanca i klupe?
Klupa može da izdrži porodicu.
Ako je riba koja izgleda do bola, a uvek ima frajere koji su jači, bogatiji, lepši ili samo tek imaju veću kitu od Vas, ako ne voli da sedi u parku sa Vama i pije pivo iz dvolitre, ako priznaje da voli sve ono što Vi ne smete sami sebi da priznate da volite(lepa kola,skupe krpe i ludi provod) i još ako Vas uopšte ne primećuje... Eee, onda je 100% ziljava!
Vojnički sleng za ogradu u kasarni. Ali ne baš svaki deo, već samo onaj nebranjeni kvadrat zavezan žicom sa kojeg se, ko za kurac, pruža najlepši pogled na grad. Obično je baš tu postavljena i improvizovana klupa, da te još više omlitavi i približi zemlji, ako do tada nisi shvatio gde ti je mesto. Za stražare je to neka vrsta mrtvog ugla, sudare se na deset metara po mrklom mraku, pa se opet vrate u početni položaj.
To je nešto više od zida, koji i nije zid. Tu dođeš kad ti je teško, zamisliš se i uzdahneš. Obrišeš oči sivim, maslinastim rukavom, i nastaviš da odbrojavaš dane.
Obično su od nas koji igramo fudbal mladji u proseku 4-5 godina.Ti klinci, barem u mom kraju, niti sam ih u životu video sa rancem na ledjima, niti sam ikad video da idu kući.Klinci bleje po ceo dan u parku, igraju se sa decom od 2-3 godine, a kad mi izadjemo da igramo fudbal onda sednu na klupu i traže da igraju...
...Kod nas se zna pod kojim uslovom igraju...
- Ja : Evo, sedam nas ima...Fali nam još jedan i lopta !
- Ortak : Evo nek igra mali komša, taman ima totalku, lopta jebe kevu za zuvanje..
- Ja : Daa brate...Komšo upadaj, znaš gde ti je mesto.
- Mali Komša : (trči ka golu) Al nemojte da mi gruvate..
- Ja i Ortak : (...)
Živiš u rupčagi punoj vlage ili u promajom zasutom potkrovlju od ne više od 7 kvadrata, da izađeš iz zgrade treba ti oko 300 stepenika gore ili dole, komšije kada te vide daju ti dinar za leba, niko ti nikada ne dolazi u taj smrad, pišaš kroz prozor ili ako nema prozora u hodniku u ćošku, sereš u parku kada padne mrak, i sve ovo sranje plaćaš tričavih 400 eura, plus troškovi.
ALI, ti si student i živiš u Knezu!
Tu sam odmah preko puta bele česme.. Svrati.... Pa dobro, drugi put..
Povremena rekreacija mlađih, a i starijih, naravno, generacija, koja može da se opiše samo kao ubijanje, zbog svoje auto-destruktivne prirode.
Podrazumeva ispijanje alkohola u svim mogućim i nemogućim oblicima, posle kojih sledi muvanje svega što podseća na žensko u dotičnom klubu/žurci/mestu, zalivanje wc šolje i drugih pogodnih mesta sadržajima prethodnih obroka i, vrlo često, buđenje ispod klupica u parku, bez jakne i i kaiša... uz blagu, do nikakvu, predstavu kako ste tu završili i šta se desilo sa vašim kaišem...
-Gde je šank?
-Tamo je...
-Pridrži mi kaiš, idem da se ubijem...
----------------------------------------
-Ostavili smo ga na 5 minuta, i bilo je jedva pola litre rakije kod njega...
-Pa, šta se desilo?
-Trčali smo za njim po kraju, celu noć, dok je on trčao i vrištao, obučen samo u zelene spido gaćice za kupanje...
PS:Ovo je istinita priča...
Sušta suprotnost anonimnog kućnog sexa - sex na javnom mestu... To je ono kada se trudite da vas niko ne vidi, a ustvari vas svi vide. Inače, veoma zanimljiv način da vodite ljubav sa partnerom, verovatno najzahtevniji, nebitno od vaše konstitucije, jer je potrebno da se lepo uklopite u okolinu. Najčešće se odrađuje na sledećim mestima: u parku, supermarketu, javnom WC-u, Kališu, trolejbusu, autobusu, avionu, kamionu, na terasi, prozoru, krovu, anteni, pekari, trgu, šetalištu itd.
-Hoćeš public sex?
-Kad?
-Sad.
-Čekaj dok stignemo kući...
-Ali...
-Pa ćemo pred tetkom.
-Aha, u redu.
Učenici koji su umislili da njihovi drugovi iz školskih klupa postoje samo u školi.
Za vreme časova, malih odmora i velikih vlada opšta radost, poveravanje, čuvanje najdubljih tajni, beskrajno razumevanje, ali sve to prerasta u udaljenost sekund posle proglašenja početka raspusta.
Sekund posle proglašenja raspusta Matrix učenici postaju jedina bića koja postoje u celoj školi koja se polako prazni, a drugovi postaju virtualna varka, produkt mozga bez osećanja.
Poslednji dan u školi provode grleći drugove kao da se bliži apokalipsa, ponavljajući im koliko ih vole i koliko će im nedostajati, a do prvog školskog zvona par nedelja kasnije se ne sete ni da cimnu iste te drugove.
Raspust je jedan bag u sistemu koji zapravo ne postoji.
Poslednji dan škole. Hodnici se polako prazne.
Spuštam se niz stepenice nervozno otpetljavajući slušalice, ne osećam nikakvu promenu, a ni naznaku da je počeo raspust, sve je potpuno isto.
Tišinu prekida vrisak drugarice. Okrećem se i čujem reči:
-"Eee, kozo, nećeš ni da se pozdraviš...Pa nećemo se videti dve nedelje!!!"
Pravim facu u stilu *šta sere, pa viđamo odeljenje milion puta u toku raspusta...mora da ide negde*...
Začuđeno pitam: "Nisam znala da putuješ negde...'de ćeš?"
- "Ne putujem, brate, nego raspust je..."- kaže kao da se to potpuno podrazumeva.
Gledam u njene oči koje su napravile tužan pogled pun lažne ljubavi, gledam u raširene ruke koje čekaju zagrljaj. Dok se grlimo osećam svo licemerje. Udaljavam se od nje sa podsmehom, stavljam slušalice i odlazim mirno, bez velikih pozdrava i ljubljakanja, znajući da ću se većine dobrih drugarica setiti da pozovem.
Najveći podbačaj vinske industije, i jedan od najdebilnijih izuma čovečanstva. Neverovatno iritantni hepek koji vam redovno zagorča život na proslavama Prvog maja, pijuckanju u parku i maturskim ekskurzijama. Francuzi, dukatlije i zavidni džiberi sami po sebi kakvi su, su izumili čep od plute da bi imali prolaz kod cava sa pričom: "Vidiš kako sam ja sofisticiran, a onaj Srbin pivu otvara upaljačem". U nedostatku vadičepa (statistika kaže 98% slučajeva), šrafcigerčina sasvim solidno jebe milu mater čepu od plute.
Jedinu korisnu primenu našao u pravljenju plovaka za pecanje.
Najgluplji i najprevaziđeniji izgovor,najčešće za roditelje, koji uprkos svojoj gluposti ne prestaje da se upotrebljava. Neki roditelji čak i poveruju u njega.
1.
Keva : Milane sine, otkud u tvojoj jakni trava ?
Milan : Ma,nije moja,naš`o sam u parku.
Keva : Pa,što si uzeo,pička ti materina ?
* * *
2.
Ćale : Ovaj naš bizgov puši travu!
Keva : Pa,vidiš da nije njegova, našao je u parku.
Ćale : Ma,naćiću ja njemu pos`o na građevini, neće on meni da izigrava mangupa!
...da si kul samo kada nosish air max, da si pravi delija (navijach) kad za svoj tim ubijash (bukvalno), da si kloshar ako za Novu ostanesh gajbi, da je kul potcenjivati drugachije ljude, da si faca ako imash hiljadu virtuelnih prijatelja (ne pravih), da si in samo ako slushash house (ne daj Boze metal...), da nisi dama ako pushish ulicom i cirkash u parku...chula,pa i ona digla noge...
Ljudi koje smo delimicno ili dobro poznavali u nekom periodu svoga života, a sa kojima smo izgubili svaki kontakt u ovozemaljskom i internet postojanju.
Razlozi za otudjenje su mnogi: završila se i ta srednja škola pa svako na svoju stranu, ne cirka se više pivo u parku kod SKC-a, selidbe u različite krajeve grada itd.
Ovakva pojava opstaje iz dva razloga:
-ako on/ona mene ne cima neću ni ja njega/nju.
-dok on/ona mene ne izbriše sa MSN-a neću ni ja njega/nju kako bih izbegao optužbe za jajarizam i pederstvo u bivšim zajedničkim krugovima.
Bezkontakti postaju kontakti kada nekom zatreba usluga.
Ping, ping(zvoni msn)
Bezkontakt(poslednja živa konverzacija pre dinu dana najmanje): EEEEE des brate!!!
Burzum: E, ša ima ...(čita neki debilni kompleksaški u fazonu underground metal pseudonim, nalik sopstvenom, u nadi da će se setiti ko je sad ovo koji kurac?)...Učo
Bezkontakt:Ma ništa tebra, nego izašo Dregn Ejdž Oridžinz za komp pa ajde da mi skineš,ti imaš kablovski a ja sam na običnom modemu.
Burzum: Pa ae brate, ako ti nije cim da dodješ do starog kraja da pokupiš disk...
Bezkontakt:Pa ono jeste brate mora da učim svaki dan i da se vidjam s Marijom.Znaš kako tebra, nareži čim skineš pa kad se budeš vraćao sa faxa, sidji na banovom i ubaci mi u sanduče.
BrutalDarknessSytcheRazorKuracPALAC appears to be offline.Messages you will send will be delivered when they sign in...
Феноменална цртана серија. Први пут направљена као семинарски рад на филмском факултету у Colorado. Направили су је два генијалца Matt Stone и Тrey Parker, који су и сами себе поставили у South Parku. Наиме Matt je Kyle Broflovski (и по националности је Евреј) а Trey је Stan Marsh.
Главни ликови: Eric Cartman, Kyle Broflovski, Stan Marsh и Kenny McCormick, Kenny
Споредни ликови (али веома утицајни): Leopold Butters Stotch, Towlie, Mr Mackey, Mr Hankey, Herbert Garrison, Mr Garrison, Randy Marsh, Timmy и тд.
Ekstremni sport za koga je penjanje po kozijim provalijama bez opreme šetnja po parku. Ukoliko šiba neki vetar nivo adrenalina je još veći. Dok pokušavate da zakačite gaće štipalicom, prolaziće vam kroz glavu scena Alpiniste, kada Stalone negde u nekoj hemisferi, visi na malom prtsu o truloj sajli. Radi sigurnosti vežite se za astal konopcem ili nabavite nekog da vas drži za tur dok levitirate na devetom spratu.
S.M.A.K. = Samostalni Muzički Ansambel Kragujevac
Inace moj omiljeni domaci bend (cak ispred Partibrejkersa)
Svi su culi njihove stvari "Daire" "Crna dama" "Profesor" "Blues u parku" a neki od njih nemaju pojma o smaku. Svi u Srbiji koji se iole razumeju u muziku znaju jos nekoliko pesama i misle da je Tocak nas najbolji gitarista, mada se cesto dvoume izmedju njega i Vlatka Stefanovskog (Leb i sol)
Medjutim prava je steta sto ne poslusaju i neke manje poznate njihove stvari, imaju gomilu preteranih pesama sa bruka dobrom muzikom i bruka dobrim tekstovima...
Bio sam na svirci Najde sa Kerberima,
90% ljudi je skakalo na "daire" i blejalo na pesmu "Mozda ima vremena"
možda imam vremena
da se setim imena
razloga za prevaru
ruke na mom ramenu
putem kojim idem sad
kao reka otičem
ostavljen bez ikoga
lica kog se prisećam
možda imam vremena
zidovima da ispričam
šta u meni boravi
da se ne zaboravi
ko me gleda ne vidi
kome čuje nema ga
noćima pokušavam
igru senki da odigram
možda imam vremena
da se nađem u očima
duša da mi oseti
ko će da je poseti
ko sa neba silazi
pazi me obilazi
ruka mom ramenu
predajem se anđelu
možda imam vremena
da se setim imena
razloga za prevaru
ruke na mom ramenu
Neki uređaj koji je uveden u naše fakultetske učionice da pomogne bolonjskom obrazovanju naših budućih intelektualaca (ja nisam siguran ni da se tako zove, al barem studenti će znati na šta mislim), tako što će lenji profesor da donese lap top i da pokazuje preko tog čuda šta je sve napisao u powerpointu.
Dok je u stvarnosti ovaj uređaj pokazao da pored estetske, ne poseduje nikakvu upotrebnu vrednost.
Posle četvrtog reda klupa, studenti koji kvare oči knjigama i kompjuterom ne vide ništa, a kamo li oni u zadnjim redovima, koje je mrzelo da dođu ranije pa da se biju za neko bolje mesto, a sad su otvorili novine i svakojake liste.
Profesorka: Jel vidite vi nešto u zadnjim klupama?
Zadnje klupe glasno: Vidimo kurac!
Profesorka (ne može da razbere od gužve): U redu onda, da nastavimo...
Minimalni apoeni svake valute u zemljama bivše Jugoslavije. Uprkos razmiricama između samih zemalja i neslaganja zvaničnih apoena na kursnim listama, Šok, Čunga-Lunga i Mint su uspeli da pronađu zajednički jezik i ostvare fiksni kurs, otporan na inflaciju. Greškom su ova tri apoena često nazivana zajedničkim imenom žvaka, ali je postojala jasna razlika u ciljnim grupama kojima su bile namenjene.
Čunga-Lunga je uglavnom sledovala dečurliji, Mint osnovcima, a Šok osmacima sa mustaćima, koji su žvakanjem Šoka (nije bezrazložno imao to ime), bez pravljenja grčevitih izraza lica, dokazivali svoju muževnost klinkicama koje su ih kao čavke posmatrale sa klupa i pritom se tiho kikotale.
-E, nemam 50 para, može žvaka?
-Može, dajte Čunga-Lu... (u prodavnicu ulazi Katarina iz susednog razreda, glas najednom prelazi u ton iz bureta) Ovaj, Šok mi dajte! (značajan, oštar i muževan pogled ka rafu sa slatkišima među kojima je i Katarina, pa nagli okret i izlazak)
Automobili poznati i kao smart automobili. Njihova odlika je ta da možete da ih spičkate lako na bilo koji parking. Troše malo i traže malo ali iako imaju u nazivu pridev izveden od pička, u sa ovim kolima ćeš zbariti pičku malo sutra. Problem je što dok vozite ova kola osećate se kao posečna srednjovečna žena jer vam više testosterona daju plastična kola na baterije što ste vozili kao klinci u parku.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.