
Часна сестра: КООООЧИИИИИИИИ!
Возач: Шта је било, стара мајко?
Часна сестра: Неки човек трчи за аутобусом. Маше руком да станете.
Кондуктер: Па он носи лопату на леђима?
Возач: О, Боже, ко то тамо трчи?
Возач је увелико нагазио на кочницу и под дејством инерције послао часну сестру на под. Аутобус је стао.
Кондуктер: Је л' Вам добро, сестро слатка?
Часна сестра: Није СЛАТКА, него ЧАСНА!
Кондуктер: Добро, часна?
Часна сестра: Набола сам главом о лактодржач на седишту.
На њеном челу се полако назирала чворуга величине Камчатке, онако неометано и полако све више напредујући. Кондуктер јој је помогао да се смести назад у своје седиште. Додуше, мало против своје воље јер је био један од оних људи које мрзи да живе. Након неколико секунди, врата су се отворила.
Возач: Па што не чекаш на станици, 'оћеш Бетмен да ми покрши пола ентеријера овде?!
Гробокопач: Из... вииии... ните, је, јеб... оте...
Кондуктер: Докле идеш, деко?
Гробокопач: До... до... Бео... ео... гра... а.... да...
Кондуктер: Београд?
Гробокопач: Јес... јесте.
Возач: Је л' си дош'о к себи?
Гробокопач: Нисам, дошао сам са лопатом.
Кондуктер и возач су се само погледали. Ласта је поново замахала крилима. Прошло је неких пар тренутак од тада а гробокопач је и даље стајао поред возача, наслоњен на лопату.
Возач: Деда, 'оћеш ли данас да седнеш на седиште?! Ометаш ме овде, не могу да га јебено прешалтујем од тебе!
Кондуктер: Ајде, матори, нађи тамо неко слободно место.
Гробокопач: #14.
Кондуктер: Шта #14?
Гробокопач: Мени на овој карти што сте ми дали пише да седнем на седиште број 14.
Кондуктер: Деда, ако нешто мрзим у свом послу, то су људи који желе да седну на седиште које им је нумерисано на карти! Бус је полупразан, зато немој да свираш да те не изнабадам том лопатом!
Гробокопач: Јете говна, мени то овде пише, ја тамо и одох! Ено, поред оног дечка што седи на броју 13.
Ко то тамо седи?
Ima da se zna ko je stariji i ko koga treba da poštuje.
Otac: "Sram te bilo, tako da mi odgovaraš, a još uvek jedeš moj hleb. Juče si se ispilio a tako drsko mi odgovaraš".
Sin: "Ali nisam mislio tako".
Otac:"Ćuti bre gilipteru jedan, dok si pod mojim krovom ima da bude kako ja kažem, ako ti se ne sviđa tutanj. Ima da se zna ko peva u kokošinjcu."
Jedna od najčešće izgovorenih rečenica na sahranama. Odnosi se naravno na popa, jer ko bi drugi pevao u takvoj prilici? Elem, komentari ove vrste se uglavnom mogu čuti na seoskim sahranama, kada se okupe prijatelji pokojnika iz nekoliko okolnih sela. Uglavnom razočarani sveštenikom u svom selu, koji, em što ne zna da peva, em krade kao besan. U njihovim glavama to sve ide zajedno, jer neko ko lepo peva ne može biti lopov.
Pop: ...i podari mu rajsko naselje.(počinje da peva)
M:Al' peva ovaj sušu ti...
R:Baš vala.
M:Da imamo jednog ovakvog, bog da nas vidi,a ne ona naša lopuža, da bog da se okretao kod rogonje na ražnju!
Najnoviji trend u nastavničkom poslu.Radi uvođenja zanimljivih aktivnosti u svakodnevnu nastavu i pronalaženja mnogih talenata poput Jelene Karleuše mnogi nastavnici smislili su pravilo da ko zakasni na čas mora da peva.Sada mlade devojke u želji da postanu pevaljke namerno kasne da bi pokazale svoj talenat i da bi pokazale da su stvorene za pod šator.
-Zašto kasnite,sedite na mesto!
-Ali nastavniče valjda treba da pevamo,a a?
-Ma ne morate.
-Ma mi bismo htele.
-Mrš u pičku materinu,nije ti ovo estrada!
Rečenica koju uglavnom izgovara plavuša, ili neka zgodna cica koja se nalazi u horor filmu. Pitanju je upućeno ubici, koji vreba u mraku, a ona se sama šetka u šumi. Ona se šeta (beži, džogira) i oseća prisustvo nekog drugog u blizini. Ona pita ko je tamo, kao da će on da joj odgovori.
Napeta scena. Ona trči, sva zadihana. Mokra, bez brusa naravno. Sa tananom majčicom na sebi, a napolju minus pingvin. Odjedamput, staje...ne može više da izdrži...
Ona: Ko je tamo?
On: Ja sam Fredi.
Ona: Fredi?
On: Kruger.
Ona: Izvini.... ali nisi mi poznat... da li smo izlazili nekad?
On: NE, došao sam da te ubij...
Ona: Aaaaa, setila sam se! Radio si mi manikir?
On: Ne
Ona: Pedikir?
On: Ne
Ona: aaaa znam! ti si moj ginekolog!
On: Idi bre ženo u pi*ku materinu, aj ćao.
Čuveni srpski dokumentarac o pečenju rakije.
1."sprem-te se, spremte četnici, teška će borba da bude"
2."polegla je trava,šareni se cvijeće, ubićemo zaklaćemo ko sa nama neće"
Apsolutno krajnji stepen unazađenosti sredine.
Tamo marke nikad nisu bile niti će biti u opticaju, tamo se žrtvuju device za kišnu godinu, tamo je jezik spoj neartikulisanih tonova nalik retardiranim fokama koje se porađaju, tamo se buše pirsinzi veličine kamionskih felni jer boginja Artuzurumoforela tako zapoveda, tamo se zubi slepih miševa upotrebljavaju kao poslastica, kao lek i kao sastojak za vradžbine.
Jednostavno, tamo je evolucija i civilizovanost toliko zakasnila da ljudi razmenjuju trgovačka dobra razmenjivanjem kozi, dok cene, odnosno kvantitet istih, pregovaraju balansiranjem celog tela na ušiljenoj pobijenoj motki koristeći samo abdomen dok jedan ne odustane.
Teodor: Hoćemo na Vlasinu malo neki dan, da iznenadimo malo pluća kiseonikom gore ko za prvi maj?
Uroš: Ma ne mogu, idem na letovanje za koji dan, zapela me majka da idemo porodično.
Teodor: Boli tebe uvo. Gde idete?
Uroš: Ma pusti bre, zapela majka da ne idemo na more, nego da obiđemo nešto svetsko. I to ajde da je Pariz recimo, nego hoće da ide u neko Afričko selo Igorot, kaže tamo ima neka poznata fabrika dijamanata i šta sve ne.
Teodor: Pa jel ona normalna bre? Kakvi bre dijamanti, kakve pičke materine, tamo su koze valuta, pocrcaćete od komaraca sidaša i CC muva!
Uroš: Ćuti ne podsećaj me. U najboljem slučaju ću prelomiti nogu namerno pa da ne odem...
Standardni opis kada se govori onoj pesmi što je peva onaj Francuz crnac. Nema greške, svi znaju o čemu je reč. Čak i Gugl.
- E, ima ona jedna pesma, hitčina, ne znam kako da je nađem.
- Koja?
- Onaj crnac Francuz što peva ono.
- Aaaa, misliš Metr Gims?
- Pa valjda. Kako kucam to u Guglu?
- Metr Gims - Esktumem.
- A?
- Evo ti slovo po slovo, Maître Gims - Est-ce que tu m'aimes i znak pitanja na kraju.
- Ma Dalilud Siti sve to da kucam?!?
- Dobro, možeš izguglati onaj crnac francuz što peva ono i opet će dizađe ta pesma kao video.
- Stvarno?
- Majkemi.
Pevač tipa Alena Islamovića, neukom slušaocu se čini da se pevač sa ovakvim tipom pevanja toliko napreže dok peva da će uskoro na scenu iz njegovog analnog otvora izleteti govno veličine ovećeg novorođenčeta i početi sa njim u duetu da peva "Krivo je more."
"Ti, ti si ga upoznalaaaaa" mmmmmmmmmmm, izleće
U duetu: "Jedne letnje večeriiiiii"
Истинита пословица у чију се доследност често можемо и сами уверити.
Потврду најчешће добијамо на митинзима, протестима, стадионима и осталим местима где људи могу своје мишљење да искажу кроз песму.
У-Б-И, З-А-К-О-Љ-И...
СПАСИ СРБИЈУ И УБИЈ СЕ...
КУРВО БРАНКИЦЕЕЕЕ!!!
Poslovica koja više ne važi od pojave death metala.
Najgori mogući način za početak telefonske konverzacije. Nekada je to bilo nešto kao "Dobar dan, ovde taj i taj, treba mi taj i taj", "pogrešan broj", "Izvinite, doviđenja...".
Danas, ovakvim početkom razgovora, kao da ti Osoba Sa Druge Strane Žice (OSDSŽ) odmah kaže "Nisam-siguran-da-li-je-pravi-broj", ili "Izvin'te-malo-sam-retardiran", ili "Ja-sam-ljakse" itd.
Divan način da vam počne jedan od nervoznih dana, naročito ako vas je poziv probudio oko sedam ujutru. Većina ljudi ce popizdeti, opsovati masno, zalupiti slušalicu, prekinuti vezu na mobilnom, ali ima i onih koji će u ovakvim pozivima uživati.
Fiksni telefon zvoni. Sima podiže slušalicu.
Sima: - Halo?
OSDSŽ: - Halo, ko je tamo?
Sima: - Ja sam (u sebi: "Nisi ti, to je sigurno").
OSDSŽ: - Pa, što ne kažeš odma', Marko, kućo stara!
Sima: - Šta ima?
OSDSŽ: - Stigla je ona roba. Zato te i zovem. Ponesi deset soma evra, i vidimo se na dogovorenom mestu u tri popodne.
Sima: - Važi!
OSDSŽ: - Ćao!
Klik.
Sima (sa osmehom na licu, mrmlja sebi u bradu): - Mamicu ti nepismenu....
Novogodišnja potrošačka poslovica.
I Hitler je voleo muziku,posebno Vagnera jer je inspiraciju za svoje kompozicije nalazio u Germanskoj mitologiji.
Pevao je Hića a šta je mislio to svi danas znamo.
Izreka koja svedoči da je naš narod još od davnina bio svestan praznoglavosti metalika koje voršipuju Sotonu.
- UAARRRGH ajde da zapalimo crkvu! Ajde da prinesemo kokošku na žrtvu! Ajde da sodomišemo babu mrtvuuuuuu! AAARGHHHHH!
- Radomire, sine, isključde oto malo i donesde mi one vile iz pojate, trebaju mi nešto da ti pokažem...
U govoru se čuje: Bej aale tamo a zapravo znači - Bježi đavole tamo. Usled česte upotrebe (najviše u Crnoj Gori) došlo je uprošćavanja izraza obezvučavanjem suglasnika ž i đ.
- Daćete mi te skripte od Dušana Puhala.
- Imaš i ove od Kostića i Kovačevića.
- Bej aale tamo, dosta mi je i ovo.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.