
Замислите кад би Б92 отворио пољску болницу под шатором, где би ви без чекања могли да се баците на сто доктору да вас исече и сашије на фрку. На врло интелигентан начин можете да скокнете у комби на сунцу са промотеркама уместо да одете у климатизовану зграду завода за трансфузијологију.
Следећа ствар би могла бити постављање таксија у ком би се порађале породиље како би се сузбила бела куга. Онда би прецедник могао да легне на задњу клупу и пусти из буље једног министра полиције.
Stepen jebozovnosti kojom određena ženska osoba zrači.
- Ne razumem šta se svi lože na ovu Enu Popov. Ništa posebno...
- Sine, pa ja kad bih se zavukao među one guzičetine morali bi vojsku i narodnu miliciju da zovu da me skidaju sa nje. Izvlačili bi me ko onaj mač iz kamena, njih trijes! Na kraju bi morali bobingera da mi poprskaju sredstvom za odvijanje korodiranih metalnih delova pa da popustim.
Kaže se za osobu koja beži od nečega ko đavo od krsta.
- Ubrzaj korak, eno ide iza nas Mišo davež, ubiće nas od priče ako nas sustigne.
- A u kurac! Ceo komšiluk beži od njega ko Mateusova bivša od srednje klase.
- Мицо, шта ти је то у корпи? Да није муж?
- Јес', овај, јесте!
...Или нароЦки речено, нађе врећа закрпу.
Чудни су путеви Господњи, чудни у реалном, а још чуднији у виртуелном свету. Елем... Појавом друштвених мрежа, многе девојке које на свој биолошки часовник гледају као пешчани сат чије свако зрно песка, које цури кроз узани пролаз, опомиње пролазак још једне неискоришћене овулације, нашле су ефикаснији и јефтини начин да пронађу мушкарца својих снова. Пошто је све мање пара за изласке, шминку и одржавање тела, а бора (а и сала) је све више и више, пошто родитељи чекају унуке, а родбина свадбу и пошто је велика конкуренција по клубовима и дискотекама, Интернет је постао најјефтинија, али и ефикасна варијанта за ловљење мужа.
Између два читања женских часописа, хороскопа, одлазака код врачара, гледања "Секса и града" и сличних образовних садржаја, слушања песама Пинкових и Грандових звезда и звездица и наравно између две порције најсвежијих аброва уз гледање у шољу, (дојучерашње) чавке одједном постају лешинарке маскиране у паунице, голубице и пилиће које траже великог орла, надајући се да је паметан као гусан и да му је патка бржа од очију и мозга. Свака од њих је сада мало жуто пиле које жели крај неког орла да спава. Углавном ти орлови и соколови су Интернет филозофи и књижевници, ничим изазвани неустрашиви борци за правду и сви који и у највећим курвама налазе трагове Девице Марије па делују као иделани плен. Међутим, ти орлови и соколови су само обични лајави крелци... овај певци огрнути перјем високолетача који траже пажњу. Лешинарке обневиделе глађу за браком... овај љубављу на то не обраћају пажњу, ваде оружје и крећу у бој... Не, није оклагија, то долази касније... После праве епске битке лајковима, патетичним објавама, мегабајтовима .ЈПГ формата махом голишавог садржаја, преко низа слатких речи и коначно неколико излазака, крунисане писањем оловком без гумице која ће довести до излегања сина Небојше за 9 месеци, вечера је коначно на столу! Она мисли да је ухватила орла, а он да је смотао мало пиле.
Ал' што би наши стари рекли: еве им мојега!
На крају епа она увиђа да је уместо орла или сокола добила лајавог крелца... овај певца који више кукуриче него што је гази, па се иза његових леђа претвара у чавку, а неретко и у кукавицу, ако ме разумете. А с друге стране он, несвестан ситуације, и даље верује да крај себе има пиленце.
Antonim korisnosti i u totalnoj suprotnosti sa Mesijevom levom nogom. Neko ko je kao Mesijeva desna noga je beskorisniji i smotaniji od drveta javorovog.
-Šutni brate, jedan-na-jedan si!
:šutira 3 metra preko gola:
-A idi u kurac bre, koristan si ko Mesijeva desnica.
---------------------------------------------------------------------------------------
-Aj mali ponesi kesu ovu, ne mogu sve sam.
:kesa mu ispada, kao i sve iz nje:
-E bre mali, koristan si ko Mesijeva desna, idi bre u pičku materinu.
Otišao si da izvadiš krv, uradiš analize. Mora jebiga, rekao doktor.
Nisi dugo bio u bolnici, očekuješ da je tehnologija uznapredovala!
Što i jeste, ali rukovanje istom nije.
Vađenje krvi, ne može da bude strašno?! Muškarčina si ti!
Pojavom medicinske sestre, koja bi mogla kamiondžiju da drži u zubima, strah se postepeno javlja.
Zabada sofisticiranu iglu, ko drvlje da cepa! Tebi bedak da zakukaš pred ženskom (ma koliko muževnije od tebe izgledala), i stoički podnosiš, pitajući se da ne drži privatno neku mesaru, i slučajno se zamislila i zaboravila koji posao radi.
-Ko te tako ubi brate mili, da ga nađemo i unakazimo?
-Ma pusti me, krv vadio! Ko da me Turčin jataganom klao! Sigurno mi tri litre izvadila!
Poslednje upozorenje pripitom prijatelju, da je vrijeme da se ide kući.
Опис особе којој не треба веровати, некога ко би и сам себе зајебао.
- Тражио ми Мика три 'иљаде на зајам. Дадох му, ал' нешто не рече кад ће ми вратити.
- Ко, Мика? Па боље да си отиш'о курве. Тај би сам себи завукао рук у џеп. Нећеш ти видети те паре више.
Retkost. Ljudi koje nije iskvario zub vremena, koji se još uvek svojski odupiru svakoj nepravdi i koje jače zaboli kakva tuđa nesreća od sopstvene. Nije dovoljno reći da ih je malo. Valjda u svakom mestu ima tek po jedan, možda dva takva čoveka, ali se o njima ćuti, novine više ne štampaju krupne naslove u kojima se spominje ljubav, pa tako i o njima gotovo da nema slova, a i Jesenjin je već poodavno umro.
Oni samuju drugačije od svih. Današnjem čoveku je to strano, ne može se podvesti pod ludost, nije moguće opravdati ni razumom, možda bi najtačnije bilo reći, da je neki umešni vajar uzeo gomilu tuge, pa kao što se od gline oblikuje ćup, tako i on oblikuje čoveka.
O njima se ne pišu knjige. Šta bi se uostalom moglo reći za dobrog čoveka, sem da je dobar. Da počneš nabrajati neka njegova dobročinstva, on ti se namah ni kriv ni dužan čini manje dobrim, kao da se iskvario baš u tom trenutku dok čitaš o njemu. Tim ljudima se ne dižu spomenici. Ja eto, ni na jednom spomeniku nisam pročitao kakav je neko bio čovek, piše rok trajanja, ko je podigao, ko je ožalošćen, ali da li je taj što tu počiva, bio dobar ili neki namćor, e o tome se ćuti. Čini mi se boje se ljudi, započeće tu modu, ali i njima će neko već možda sutra sastavljati slovo.
Eto sad i mene uhvati muka, šta reći o nekome ko je dobar? Valjda taj ni sam o sebi ne bi rekao više, pa mi valjda i nije uzeti za zlo.
Meni uvek nekako najbolji primer jedan moj komšija...
Bio mašinovođa u ono sretno vreme. Nedugo potom mu se razboli žena, imali malu ćerkicu, pet, šest godina. Žena umre, zarati se, on izbjegne, ćerka ostane kod rodbine. Došao ovde, ne zna nikog pošteno, pentrao se po krovovima, naplaćivali mu vodu, jebali ga oni koji mu nisu ni za crno ispod nokta, a on ćuti. Ko god ga zovne da mu radi, a pretežno ga zvali džabe, takav smo narod, on ode. Kaže valja pomoći ljudima, ne zovu od miline. I da vidiš to, plače se meni kada sam uz njega, kad gledam tu igru života, a on muk pa muk. Ne vidi se na njemu nit da ga šta boli, niti da ga jede iznutra, a jelo ga ljudski.
Ne prođe koja godina, morao na zamenu kukova, a kad te krene, onda to i ne staje. Odma mu dijagnostikovali i rak prostate. I odjednom nema prijatelja, nema nikog da njemu džabe učini. Ako mu treba paklica cigara, skupo im da mu kupe, a kod svakog je šleper zaradio. Tek tad mi reče jednom, nije njemu što će umreti. Samo tu svoju ćerku zove svaki dan, a ona ili je u gradu, ili sa dečkom, pa makar da mu ona to kaže, nego sve neke tetke i rođaci. Tad malo zaćuta, pa krete da priča o njoj, a vidiš on zna da je prevalila dvadesete, samo još je gleda kao ono dete koje je ostalo iza njega. Ispriča se onda me pogleda, pa me pita muči li mene šta? A mene sramota za sve one godine što sam mu o nekim svojim brigama pričao.
Verzija izraza "ko popišan". Osim što brutalnije zvuči od svog finijeg pandana, često mnogo realnije opisuje stanje uma onoga ko ga koristi pogotovo ako si ti taj koji ga koristi, jer svakom je svoja muka najteža
Ovako započinje konverzaciju telefonom,bilo mobilnim,bilo "stabilnim" prokonzul(ne misli se na zvanje) u očekivanju odgovora od onog sa druge strane koji, po pravilu izostane,ukoliko ne računamo psovke,kletve i druga čašćavanja...
Pitanje: Jel' to,ko je to?!
Odgovor: J... te onaj ko ti dade telefon! Treb'o ti je dati rog,pa se
dozivaj sa sebi sličnima...
Izraz koji koristimo da opisemo nekog ko bi se i o travu mogao sapleti.
-Sine ajde idi uzmi one soljice sa stola i unesi ih u kuhinju !
- Evo evo
Bum BAM tres
Mama nailazi na sina koji se razbio i razbio sve soljice
- Sine sta si uradio?
- Sapleo se o prag, au boli me sve
- SAD IMA DA CISTIS SVE TO KO SLON U STAKLENOJ RADNJI SI! MRS PO KRPU I SUNJER!
Реченица коју изговара тежак алкохоличар када не зна где тера, а притом сматра да сам са собом нема додирних тачака.
Некада давно у једној земљи сељака, на брдовитом Балкану, живео је један човек. Легенда каже да је био у свађи са целим селом и да ни са ким није говорио јер је мислио да га сви мрзе и да сви желе да му напакосте. Мрзео је своје комшије због тога и стално је тражио нове начине да их што више зајебе. Палио је сено, тровао стоку и ко зна шта још.
Народ је у почетку био забринут али су после неког времена огуглали на његове испаде. Ште ћеш, луд човек.Трудили су се да га избегавају колико је то могуће, а он је сумњао да му нешто спремају. Једнога дана је приметио групу сељака са секирама како се приближавају његовој кући и одмах је презубио да су дошли да га убију.
Отрчао је у шупу, узео секирче и изашао у двориште. Нашао је једно пањче, извадио курац и ставио га на тај пањ и једним брзим замахом секире одсекао оно мало муке што је имао у гаћа. Они исти сељаци са секирама који су пролазили поред његове куће су истог тренутка притрчали да му помогну. Касније се испоставило да су носили секире зато што су ишли у шуму, а не да би му скинули главу са рамена. Када су га питали зашто је то урадио кратко и јасно им је одговорио: "ЗИНАТ СЕЛУ".
Елем, тај човек је убрзо после тога подлегао последицама крварења, а село је наставило тамо где је стало. Данас се, нажалост, не зна ни идентитет тог баје, а ни у којем селу се овај догађај одиграо. Од свега што се одиграло тог дана остала је само прича да је очеви приповедају својим тврдоглавим синовима и да је свако српско село својата. Ваљда због туризма, јебем ли га...
- Ћале, одо на ћепи са друштвом?
- Где, бре, идеш?
- На пиће.
- А шта ћеш са хемијом? Нећеш ваљда ја да је учим?
- Ћале, знаш да нема ништа од тога. Мрзи ме човек и август ми не гине.
- Чекај да ти тата исприча једну причу...
- Дај, ћале, причао си ми сто пута... Да не сечем сам себи курац, је л' то? Одо...
- САМО ДА ЗНАШ ТО ЈЕ ИСТИНИТА ПРИЧА. ДЕСИЛО СЕ ТУ КОД ПУКОВЦА, НЕМА ДЕСЕТ КИЛОМЕТАРА...
Aluzija na ko ti drma kavez. Primenjiva je za stoku koja histeriše kada tripuje da su joj ugroženi životni resursi.
-Brate, nemamo više pivo, a prodavnica zatvorena! Lele šta ćemo sad?! Žedan sam nije mi dobro. Sad ću se roknem!
-Ko ti drma pojilicu? Opušteno, bree, ostala su dva iza kućice za hrčka.
Al' sam se smorio, ko ustaša na Ravnoj Gori...
Al' sam se smorio, ko nindza kornjaca u Gornjem Milanovcu..
Jedino se odgovoran i ozbiljan to zapita.
Popriča sa samim sobom i više ne ponavlja isto sranje.
Svi ostali traže izgovor.
- Izraz koji dočarava psihičko stanje pojedinca u situaciji kada je nemoćan.
Izraz je nastao u vremenima kada su naše bake kupovale živu živinu (u ovom slučaju: petla) pazarnim danima na pijaci, pa kući radile egzekuciju pomoću sekire, noža ili ručno kidale šiju. A, stoka ko stoka. Predoseća.
Hm, I Gete je nekada bio dete... I ostao dete.
Megi. Dvadeset godina ima jednu godinu.
Kaže se za nekog ko nema ni f od frizure kad mu svaka dlaka svoju politiku vodi il za osobu koja ima nesrazmerno veliku glavu.
Pogledaj mu glave, ko da je glavom puru mešao.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.