Чисто реторичко питање које се често може чути на сахранама.
Куку леле, Милораде, ђе си пошао!!! *баца се на сандук*
Pitanje koje se postavlja osobi koja se ponaša kao da je teško retardirana, ili kao da uopšte nema organ za razmišljanje.
- Brate, je l' znaš onu utičnicu kod mene u sobi...? Onu što ju je ćale skin'o, jer se nešto sjebala, pa nije još stavio novu.
- A-ha, a-ha... Šta s njom?
- Pa, unutra su tri žice...
- Da, znam... Faza, nula i "zemlja". I?
- Ja se nešto smorio pre neki dan i palo mi na pamet da vidim šta će da bude ako se dodirnu.
- (iskolačio oči od zbunjenosti i neverice) Iiiiiiii???
- Brate mili... Kad je to puklo... Al' to nije sve. Crk'o mi i bojler u kupatilu... Sreća pa sam bio sam kod kuće. Zamisli da se neko tuširao; ubila bi ga struja na mestu...
- Ti si težak degenerik, jeb'o te!!! Da ti nisu matorci možda u srodstvu?!?!?!?!
1) Начин да поставиш питање "где је тоалет?"
2) Још један од надимака за популарног Јовицу; илити Џи-Ви-Си, произвођача електронике, познатог и по томе што је био спонзор Арсеналу, отприлике из периода владавине Дениса Бергкампа, касних деведесетих.
- Шанкеееер, ЂЕВЕЦЕ ???
- Да, да, најјачи видео-рекордер. Кидалица, има 100 година да ми траје!
- Ма јебао те видео рекордер, ђе ти је кењара, усраћу се чо'ече!
Уобичајени поздрав двојице црногораца у Србији.
Pozdravi koji se dele na neki način kao što ide gradacija kod sistema pozitiv-komparativ-superlativ.
Poenta je u tome što se ova 3, naizgled, slična pozdrava zapravo upotrebljavaju veoma selektivno, nesvesno.
A ja sam bio pametan da to provalim sinoć pred spavanje. Fala, čika 40*C.
Elem, primeri:
Sretanje sa čovekom koji ti je samo poznanik, na zdravo-zdravo ste:
- Eee, ćao Bojane.
- Eee, gde si.
Sretanje sa dobrim prijateljem:
- Alo brate bre, haha, 100 godina!
- Ooo, pa 'de si ti meni jeboteee!
Sretanje sa najboljim prijateljem (prijateljima):
- Gle ovog specijalca bre! okle ti vamo?
- Haha 'đe s', crkotino, aj' do mene da te oguzim u PES-u!
Domaća verzija drevne engleske poslovice "burden fits the back". Kod nas se doduše koristi u smislu da nema tog posla za koji se neće naći budala da ga uradi.
Koordinator: Kolege, malo pažnje molim. U sklopu prelaska preduzeća na novi ultraproduktivni multinacionalni model korporativnog menadžmenta uvideli smo značaj prevođenja zastarelog formata skladištenja baze inventara velikog skladišta u novi, elektronski format. Potreban nam je dobrovoljac za taj odgovoran posao i mogu sa punom sigurnošću da obećam da će taj dobiti javnu pohvalu generalnog direktora glavom. Dakle, neka pristupe zainteresovani!
Mika: Ev...
Žika: Spusti ruku budalo, tu ima trie's godina mesečnog inventarisanja, propišaćeš krv na prkno pokojnog đeda.
Koordinator: Kolega, hteli ste nešto?
Mika: Ne... ne, ujelo me nešto otoič tu za vrat pa me svrbi, nikako da se smirim.
Koordinator: Aha, dooobro. Neko drugi, drage kolege?
Pera: Evo ja ću, i da poručite generalnom gospodinu direktoru u moje ime da će mi biti ogromna čast što sam na usluzi preduzeću.
Koordinator: Brrravo Čankolizoviću, to je taj kolektivni duh koji nam fali ovde! To je ono što daje snagu u samotnim jesenjim noćima za tastaturom, sledite me.
Narodna mudrost kojom se nastoji odvratiti uglavnom mlađu čeljad od pohoda u okolne kafane, kladionice ili ne daj Bože, još neke udaljenije lokacije. Tvrda negacija svake, na prvi pogled, bespotrebne radnje.
Paradoks pijanstva. Dotični, ubijen kao zvečka ne samo da ne zna gde se nalazi koliko je pijan, ne zna ni šta priča ni s kim je ali tačno zna šta "sagovornik" misli o njemu u datom trenutku.
Ja znam da ti sad misliš da sam ja pijan ali ja sam nju voleoooo.....
Prvo pitanje koje ti postavlja osoba koja prvi put igra PES-a
Nakon toga obično dolazi pitanje "Kako se hoda?"
Iskreno izražavanje nemoći što se situacija pred Vašim očima ne da promeniti usled dejstva više sile, a situaciju čini zbir nepoznatih stokilaša dvometraša koji su sasvim slučajno stali ispred vas na koncertu i skaču, ili mirno sede u redu, opet ispred Vas i s nestrpljenjem prate razvoj akcionog filma, nekad davno u bioskopu-ili se neki sretnu u finalu Wimbledona i bore se do poslednje kapi znoja da osvoje tu dragocenost, a Vama nijedan nije po volji.
Izraz mi je draga uspomena iz vojske kojim je moj crnogorski prijatelj Milić počastio svoje najbliže cimere sa ukupnom masom 250 kg žive vage-bio je lakši od njih skoro 200 kila i morao je dobro da ih se čuva kad se uvežbavala uzbuna, da ga ne pregaze.
Reket koji ti izbroji patrola od dva mlađa žandara koji se međusobno dobro poznaju, pa smeju da se malo opuste na terenu i pirnu. Pošto znaju ćomanske štekove, to im ne predstavlja nikakav problem. Daš im ket za dve, tri buksne, zauzvrat se poštediš cimanja oko traženja dobrog advokata, sačuvaš kevi konja kočijaša i sebi bulju koja bi u mardeljani stradala k'o Bugari na Kajmakčalanu.
- Dobro veče momci, ajmo legitimacije.
- A što?
- Nisam čuo pitanje, ali kolega jeste, tako?
- Tako je, kolega. Ustajte sa klupe, idete u stanicu. Taman ćemo da napišemo izveštaj usput. Ometanje službenih lica u vršenju dužnosti, odbijanje pokazivanja ličnih isprava, verbalni, a zatim i pokušaj fizičkog napada na službeno lice..
- Nemojte, evo lične..
- Što vam oči tako pukle, a? I što vam smrde jakne na vutru? Aj vadi sve iz džepova.
- Evo, jebote..
- Uzeću ti jednu cigaretu. Ijo, puška! Dve pljuge i tri paketića, sinovi, jebali ste ježa.
- Nije to moje, našao sam paklu na ulici, ja je šutnuo, učinilo mi se da je puna, pa sam je stavio u džep, ali sam zaboravio da proverim, baš malopre i eto vi naišli sad.
- Priču ti ne bi popušila ni rođena keva što te voli. Slušaj, imate sreću da smo kolega i ja dobro raspoloženi večeras, pa ćemo samo da vam konfiskujemo ovu paklicu i odosmo dalje, a vas trojica ako imate nekih pritužbi, recite odmah, da zapljušte pendreci po vašim leđima k'o granate po Vukovaru.
- Nemamo, u zdravlje da zavarite.
- Hvala lepo, doviđenja.
Prvo moraš da budeš već obrijan, gladak kao bebina guza.Dalje, skineš se do pola. Nikako siledžijka, bade mantil ili ne dao Bog majica. Podrazumeva se da si nabildovan kao Statam između dva Transportera. Ogledalo mora da bude dimenzija 3 puta 3 i da se u odrazu vidi spavaća soba. Nanosiš gel (pena je za Turke) rukom, s takvom preciznošću ko da Džejmi Oliver maže kajmak na lebac. Bez gromuljica. Pristupaš aktu brijanja. Jednim brzim potezom odozgo na dole skidaš nepostojeće dlake. U pravom životu tom brzinom bi potkačio jugularku i iskrvario za tren oka, ali ovo je reklama. Složi facu kao da Severnokorejci bombarduju Seul. I tada...tada dolazi ribetina koja te 'vata za nabreklu sisu. Ono što bi u real life-u bilo: 'Goni se bre u kurac zakla' se ko Misirac' pretvara se u pogled pun razumevanja. Jebaćeš. Ali tek kasnije. Prvo mora da te pipne za obraz da vidi kako si gladak. Lice ti nije kao predgrađe Bejruta. I ne skvičiš kad staviš afteršejv.
Onaj osećaj kad ima dovoljno trave za celo društvo.
Dakle, keva jede, a gladna ćerka gleda. Ali ... Toliko je dobra ta hrana koja se reklamira ovim rečima, da majka neće gladnoj ćerki da da malo. Naravno, ovo se može čuti isključivo na pijacama.
Može i neki drugi raspored, na primer:
Majka da jede, ćerka da gleda, na ćerku da ne da.
(na pijaci)
- Sira, kajmaka ! Punomasni sira! Ćerka da gleda, majka da jede, na ćerku da ne da !
Nešto što naši matori rade jer veruju da tako stan štite od provalnika, a mi radimo zato što smo naučili od njih.
- Jesmo sve poneli?
- Valjda.
- Hekler?
- Da.
- Pajser?
- Da.
- Kalauz?
- Da.
- Kašikare? Noževe? Bokser?
- Da, da, da.
- Ok, idemo... JEBOTE, ZAKLJUČANO JE. Šta ćemo sad?
- A jebi ga, brate, ajmo kući.
Бонг са генетски модификованом травом.
Sakupio si sve izvode, navode, spiskove, pečate, zmajeve kugle...Platio si takse, premije, osiguranja, manikir psa zaove predsednika opštine i čekaš na šalteru od 6 ujutru prethodnog dana. Ovo je deseti dan kako dolaziš, ali još nisi na redu, jer se u stalno krcatoj čekaonici neprestano rifrešuje gomila penzionera koji ulaze preko reda i veze. Da bi odagnao suicidne misli, s mozgom na stend baju računaš približnu kubikažu prostorije, više mehanički. Iz reda odlazi jedan penzioner, i tu negde na polovini blagog olakšanja, saseca te surova istina. Do šaltera se gura romski bračni par sa devetoro dece i navodno svi imaju zakazano za pasoš. Blekaut.
Ni sam ne znaš koliko je proteklo. Unutra vreme drugačije teče. Sporije. I nekad deluje kao da se smeje, onako podrugljivo, tvojoj nemoći. Na šalteru si. Bez reči pružaš krvavo zarađeni sviitak zlata vrednih papira. To je to. Gotovo je. Bićeš slobodan. Već osećaš čist vazduh i čuješ tuš kako prska...I sapun...
- "Ima jedan problem."
Pomišljaš "Kakav? KAKAV?! Sve sam skupio, vraćali ste me OSAM PUTA po još nešto! Imam i jebenu potvrdu o starom broju ulice iz seoske mesne kancelarije koja radi samo sredom OD SEDAM DO DVA!", ali iz tebe izlazi tupa mešavina krika i samrtnog hropca.
- U indeksu vidim da je vaš đed, gospodine, bio kolaborator. Naime, po našim podacima, hiljadušeststosedamnaeste skov'o je dva triput kaljena jatagana za Saftet-aliju, tadašnjeg muftiju požarevačke nahije. Uplatite taksu za izmenu registra na ovaj žiro račun i dođite sutra u 6 sa potvrdom o uplati i ostalim dokumentima...SLEDEĆI!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.