Nastavak serije i filma rekordne gledanosti u kom naši fudbaleri stižu u Urugvaj i nabavljaju neke južnoameričke travuljine i praškove pa se napuše k'o Talibani. Tirke napokon otkriva nešto jače od hašiša koji je pušio sa onom fuksom u prvom delu serije, Moša ne zna de bije pa navaren k'o Mikri muva brazilsku trandžu, Boža Dunster postaje luđi nego što jeste, onaj ćopavi klinac napušen uleti u jeroplan za Njujork gde sticajem okolnosti upoznaje Nikolu Teslu, koji mu projektuje kibernetičku nogu sa šut levelom 97. Boža Dunster ga u ubacuje u špica jer je Moša našmrkan pobegao u Brazil sa trandžomonom i dalje tripujući da je u pitanju riba.
Komentator kog glumi Žika Todorović ne oseća posledice nijednog opijata.
Odbrambeni mehanizam osoba onog navodno slabijeg i lepšeg pola kada im sagovornik, inače muškarac, u razgovoru malo podigne ton. Istini na volju, nakon ovog poteza taj grešnik koji se našao u raspravi sa krvopijom se povlači iz diskusije ali zbog ogromne količine potisnutog besa lako može doći do batina.
Nafurana tinejdžerka 1: Bla bla bla...
Nafurana tinejdžerka 2: Truć truć truć...
Profesor: TIŠINA VAS DVE U ZADNJOJ KLUPI!
Nafurana tinejdžerka 1 i 2: :U glas: Da nećete možda da nas bijete?
Profesor: :U sebi: A boli me kurac da se raspravljam sa akrepima za četres 'iljada...
▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬▬
U domu zdravlja...
- Izvinite gospođo... Ja sam bio na redu...
- Pa?
- Kako pa?! Ušli ste preko reda...
- Nemojte da vičete!
- Molim?!
- Rekla sam da ne vičete! Šta je sledeće? Da nećete možda da me bijete?
Čoveku puca film, vadi budalu i počinje da šamara nedojebanu kurvu... Hepi end!
Najsrdačniji pozdrav duvača ikad.
Nek' ti droge uvek budu pri ruci!
Najbolji izgovor za uvaljivanje odlaska u kupovinu. Dođeš gajbi s posla oko 18.25 h, mrtav umoran, usput si u autobusu fatamorganisao izuvanje cipela, pranje nogu i zakasneli ručak, da bi te ukućani dočekali nestrpljivo k'o kurirsku službu samo da ti uvale još jedan "mali" zadatak, onako "usput" i "časkom".
Ja: Stig'o sam!
Keva: Eee sine, 'ajde dok si obuven da skokneš časkom do prodavnice da mi uzmeš testeninu, ulje, vegetu, brašno, kakao, cimet...
Ja: Opa, polako! A šta je s njom? (pokazujem na sestru)
Sestra: E, odjebi, mrtva sam umorna, bila sam na faksu ceo dan!
Keva: Pusti nju, znaš da uvek zaboravi nešto da uzme.
Ja: Pa zato postoji spisak, a ionako po ceo dan kuca po tom mobilnom, može jedan usrani spisak da ukuca za cirka 12 sekundi. Šta je s ćaletom? Što on nije iš'o?
Keva: Spava, umoran je, imao je danas neki izlazak na teren.
Ja: Ma do jaja. Radi po komunjarskom radnom vremenu i pored toga ne stigne u jebenu prodavnicu da svrati. I još spava poslepodne. Ja ako vidim sunce preko dana ja sam srećan, a vas bole... i što me koji kurac niko nije zvao, ili poslao poruku?
Keva: Sine, umesto što se raspravljaš, mogao si dosad triput da odeš i da se vratiš. (argument posle kojeg stane vreme)
Ja: Ajde... daj pare.
Keva: Ajde ti od svojih para, vratiću ti kad mi legne plata.
Ja: Naravno.
Baba: Sine, ajde, ne bilo ti zapoveđeno, svrati der do apoteke, uzmi mi jedan ranisan, ubi me želudac.
Ja (u bradu): Ako te ne ubije želudac, ima ko će da se potrudi...
Keva: Što si bre tako bezobrazan?!
Ja: A što ona ne ode malo da protegne štap? Ujutru zna da trčkara po domovima zdravlja sa svojim saborcima. Jebote lebac, s kakvim lenčugama živim... DOBRO BABA UZEĆU TI LEK! A ti kevo, bolje da si spremila nešto dobro za ručak jer sam gladan k'o vuk!
Keva: Sve današnje smo pojeli, ost'o je pasulj od prekjuče, saću stavim da se podgreje.
Ja: O jebo vas pas, jedete k'o popisna komisija! Aj ćao!
Sestra: Uzmi sok!
Fraza koja se koristi nakon što se bong pod neobjašnjivim okolnostima nagne određenim uglom i samim tim uzrokuje da dio vode dođe do trave.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.