Moderna verzija goblena. Kupuješ ga kao krunu samačkog života, misleći u sebi "jebo te, kako sam kul, imam pikado tablu u svojoj kući". U tom momentu ti prolaze kroz glavu metroseksualne scene iz reklama za pivo/muških šampona i u tim scenama si ti sa mnogo kul ortacima kako pravite luđačke žurke tipa klabana i svi se kezite ko blentavi na brašno, mnogo ste čilovi dok igrate jebeni pikado. Zabavljate se, bole vas kurci, sve oko vas je stalo i surova stvarnost ne postoji. Zamišljaš kako vredno treniraš i vežbaš pikanje strelice i zveku stoosamdesetke, na vratima ti lupaju skauti i zovu te u pikado reprezentaciju Papue Nove Gvineje za predstojeće Olimpijske igre. Ali euforija kratko traje. Zamajavaš se njim desetak dana, do prve upale mišića. To dalje dovodi do intenzivnog odmaranja desne ruke dva ili tri dana, što je sasvim dovoljno da zaboraviš houm entertejnment sistem. S vremena na vreme provališ "u vidi, odakle ova tabla ovde" i "e stvarno moram nekada odigrati partiju, da se prašina ne skuplja." I tako ponavljaš dok se ne utopi u neprimetnu pozadinu.
Sada za jako kratko vreme (10-30 min) i ne za tako velike pare (500 – 1000 evra) možete od ostataka svog jednom probušenog i na stotine puta iznova unakazivanog himena napraviti novi. Ova, za mnoge žene živeo-ko-je-izmisli operacija je poslednjih godina pravi hit i u svetu i kod nas. Za žene više nije važno kad su izgubile nevinost, koliki je broj posetilaca njihovog vaginalnog trakta, koliko su abortusa uradile – doktor će sve to da zašije. One sad, s jedne strane mogu apsolutno uživati u čarima seksualne revolucije, a sa druge vratiti se tradiciji i patrijarhalnim vrednostima kad za to dođe vreme, pred udaju. Ma kakva inteligencija, obrazovanje, fizička lepota...Te žene su shvatile da je za muškarce, koje biraju (ili bolje reći prihvataju, jer muškarac bira) za svoje životne saputnike, najvrednija stvar koju poseduju njihova nevinost (još bolje ako ide u kombinaciji sa kulinarskim talentom). Ti muškarci, hteli oni to da priznaju ili ne, žele i moraju da budu prvi, a zahvaljujući modernoj hirurgiji za par minuta se mogu uzdignuti na taj pijedestal pored svoje izabrane polovine. Dodirnuti netaknuto, ući gde niko nije, prvi put sesti u nevoženi auto – ima li reči da se opiše to zadovoljstvo i veličanje ega u tim momentima.
Naspram himenoplastike ugradnja silikona je bezazlena šala. Šta ćemo još izmisliti samo da budemo ono što nismo, da živimo iluzije i ideale, a negiramo realnost?
Jedino sto budalu zadrzava da ne iskaze svoje kvalitete. Ali obicno ga budala preraste i onda biva pustena ili pak, lanac popusti. I tad, eto ti belaja...
(Dodjes u grad u srednju ili da studiras. Za kratko vreme od finog decka postanes idiot sirih razmera. Jer, grad je to, pojede te. Ima primera koliko hoces.)
"Vidi ovoga - k'o pusten s lanca!"
Deca gledaju malo više srcem, a malo manje glavom.
Zato su neiskvarena.
Biti impresioniran magijom sapunice,
znači biti bliži dečjoj mašti i dečjem srcu.
Sve što je čarobno, kratko traje, kao i baloni od sapunice.
Oni retki koji umeju da sačuvaju čaroliju u sebi i oko sebe,
radosni su kao deca dok posmatraju balončiće.
Ljubav ove nacije prema životinjama najverodostojnije se prikazuje u njihovim dobropoznatim emisijama o opstanku i životu životinja. Kada to gledamo, ne znamo da li da se više divimo onim predivnim predelima, savršenoj tehnici snimanja ili hranjenju stepskog bizona podignutom na dramski nivo. Posle ovih emisija još dugo ostajemo pod utiskom - kakva je to briga i ljubav prema životinjama...Ah... Ali kada bi smo nekom američkom reditelju rekli da njegov narod ne voli te životinje jer ne voli ni ljude (što su dokazali za to kratko vreme svog postojanja) on bi u najmanju ruku bio zgranut.
U isto vreme, srpski narod je mnogo pragmatičniji i voli životinje svim svojim bićem, a posebno one koje su mu često na oku. Tako preovlađuje ljubav prema telićima, prasićima, jagnjićima, govedima, ovcama i mnogim drugima, te to deluje zaista dirljivo.
Kada na TV-u vidš reklamu da treba da se štedi struja (da bi se uštedelo na globalnom nivou, zbog uglja valjda) i onda prebaciš na Pink, a ono tamo ,,Grand show" i shvatiš da onaj jebeni studio ima 5 miliona lampica i da dnevno troši struju kao ti za 10 godina.
I koja je onda svrhe da ti tako mali i bedan ugasiš jednu sijalicu...?! Ali opet treba zdravo razmišljati jer ima još ljudi zdravih u glavi i možda se stvarno uštedi za taj ugalj... Ugasiću bar na kratko...
Nekada veoma poznat i cenjen izraz, dok je danas, pojavom banki i ostalih finansijskih institucija, izgubio svoju ucestalost pojavljivanja u danasnjoj Srbiji. Oznacava malo i skrivneo mestasce gde su srbi vekovima krili svoje malo i znojom natopljeno bogtstvo od komsiluka i veoma cesto svoje zene! Danas, uz ne bas toliko popularne kamate na stednju, ali krajnje korisne, pojava budjelara je veoma retka pojava. Veruje se da je najveci krivac za to i PLASTICNI NOVAC, razne kartice izdavane od strane banaka koje treba da zamene gotovinsko placanje.
Veruje se da je najveci borac za ocuvanje budjelara bila Dafina, koja je pokusala da nauci srpski narod da, ma koliko jake bile, ne treba verovati finansijskim institucijama, medjutim njeni dobronamerni pokusaji su uspeli samo na kratko da odrze budjelar zivim...
Vidi ovo, mis u ormanu pojeo 50000e! Pa koja budala jos drzi tolike pare kod kuce...
Rečenica upućena osobi koja je očigledno s pravom ljuta na nas, ali mi toga, naravno, nismo svesni.
25°C, klupa ispred poslastičarnice.
- Kako si musava! Koja si ti stoka, e, ne mogu da verujem!
- Izvini što dišem, evo umirem odmah!
* * *
-25°C, pored peći.
- Idiote, ne diraj mi ćebe!
- Okej, okej, izvini što sam živa!
Češće poznat kao kratko "pit bul" ili samo "pit".
Rasa pasa koja je ozloglašena zbog svoje navodne ćudljivosti i agresivnosti i ne baš privlačnog izgleda.
Ipak, karakter pasa uglavnom zavisi od karaktera gazde, tako da je nepravedno na ovu "živuljku" svaljivati svu krivicu. Ako rasa sama po sebi zaista i pokazuje neke loše karakterne osobine, opet su za to krivi ljudi koji su ovu rasu stvorili ukrštanjem, tako da se dobije što borbeniji pas.
Usput želim da oborim jednu urbanu legendu. Naime, uprkos verovanju većine ljudi, nije istina da pit bul ne može da pusti kada ugrize, zbog nekog grča. Međutim, s obzirom na njegov karakter, vjerovatnije je da on prosto neće da pusti žrtvu koju je ugrizao.
- Kupio sam psa!
- Kakvog?
- Pit bula!
- Ih, đe njega nađe?
- To ti je moj fazon, uvijek sam u kontri, svi ih mrze, ja ih gotivim, hi, hi ... Sad sa mnom više nema zezanja, jasno?!?
Jedina molba naseg bica kad zelimo malo da iskuliramo.
Ulazi keva u sobu;
-Kakav je ovo nered!?
-Vidi gde ti cebe visi!
-Otvori prozore, zagusljivo je...
-Sta je tebi? Da nisi blolestan?
-Hoces soka? da ti spremim nesto?
-Jesi ti depresivan?
Aman ljudi, nemojte me jebati! Nije mi nista! Pustite me da iskuliram!
Pokusaj nase svesti da shvati sebe samu. Osecaj uopste nije prijatan i nemozes ga kontrolisati. Dogodi se u trenutku kad se najmanje nadas, vrlo kratko traje i prati ga cudan veliki strah od svega, vid ti se izostruje i imas osecaj da ces shvatiti nesto ali ti to stalno bezi. Posle toga trenutnog vlesa, postajes potpuno drugi covek strah je malo manji ali nemoze da te napusti, ma kolko se trudio da mu se suprostavis. Postajes bezvoljan i smusen bez ikakvih emocija samo neki cudni strah osecas koji moze da traje i mesecima. Desava se vecinom u pubertetu ali ne moraju ga svi doziveti. Osecaj je podsvestan pa ga je tesko objasniti recima ali pokusacu, strah prati podsvesna pitanja Kako to Ja? ili Kako to ja osecam samog sebe?
Kutak u kraju poznatiji kao štek ili logor gde se jedna grupa klinaca zimi krije od druge, braneći je grudvama, dok leti služi za predah u hladu i poneki prvi poljubac.
Sa odrastanjem ovaj izraz gubi svoj prvobitni značaj; utvrda i dalje ostaje mesto za sakrivanje, ali metaforično, kao želja pojedinca da u njoj nađe utočište od opasnosti spoljašnjeg sveta i neminovne svireposti okruženja.
U početku je dovoljan i buntovni flojdovski zid da okolinu bar na kratko drži na distanci, ali sa brojnim neuspesima i preispitivanjem sebe nakon svakodnevnog pušenja životnih kurčeva javlja se i potreba za čvršćom i postojanijom oazom mira, iza koje se nesrećnik oseća dovoljno bezbedno da ćutke bitiše i proklinje sopstveno postojanje.
- Imam savršenu priliku za Dukija. Lepa je k'o lutka a još i čedna, taman da ga trgne iz mrtvila.
- Ne vredi, otkad ga je ona rospija korpirala, povukao se u utvrdu i ne daje znake života. Dva puta je pričao kako će se zamonašiti, jednom sekao vene. Biće potrebno čudo da se vrati na stare staze, zaglibio je žestoko...
Seks kao pojava na velikom platnu je pretrpeo velike metamorfoze. U samom početku tokom razvitka svetske kinematografije imamo sočne crno-bele scene razmenjivanja pogleda dvoje mladih. Oni se smerno gledaju ali misle :Kako bih ti cepao meso!. Kasnije nas zaslade i kojom scenom hvatanja za koleno.
Tokom sedme decenije prošlog veka pojavljuju se nekakvi izleti gde se mnogo igra i peva ali ima malo seksa. Osamdesete popravljaju scenu gde se može sa pravom reći, da je evolucija dosegla sam vrhunac. Imamo dvoje mladih u iscepanim farmericama, i jedno i druge nose ženske jer tako nosi Aksel Rouz pa mogu i oni i imaju vrlo bujan mini-val. Scena traje dobrih desetak minuta i žestoka je skoro kao najjači današnji hardkor pornjak. Riba jaše tipa, liže mesing sa kreveta, žvaće kuglu na ivici i cepa zubima ćebe da bi vezala lika. Ovaj je energično ali gospodski trpa. Posle obavezno idu pljuge. Devedesete polako posustaju da bi danas seks u filmovima predstavljao ednemsku vrstu. Eventualno vidimo čudne plave divove koji guraju kike koje kude i to je to.
Vredu napomenuti da naša kinematografija čini izuzetak. Trpanja ima od kad ima i kamere. Neda Arnerić je uglavnom zadužena za primanje.
Često se nađete na muci kad se upoznate s nekim likom ili likušom koji su otprilike duplo stariji od vas, ali ih odmah provalite da su do kraja opušteni, i rođeni zajebanti. Oni kao takvi nisu tip ljudi koji voli da im se persira, i insistiraju na neformalnosti. Ali ipak, godine su godine, sramota nekom ko te mogo rodit ili napravit, reći ti, pogotovo ako ga tek kratko vrijeme poznajete.
Na kraju se ipak za nešto odlučite, u zavisnosti od situacije, ali uvijek se bojite da:
- ako ga/je budem persirao misliće da sam luzer, papak, previše fin, strogo vaspitan, zelen, pičkica...
- ako ga/je ne budem persirao misliće da sam nevaspitan, neotesan, stoka jedna neopjevana, čovjek bez poštovanja i bez osnovne kulture i odgoja...
Razgovor sa ženom pre odlaska u kafanu.
- Nećeš se bagerom vratiti kući?
- Neću.
- Doći ćeš do 2?
- Do 2.
- Nećeš da vežbaš glasovne sposobnosti ispod prozora?
- Neću bre!
- Nećeš sedeti pored Miće Boce u kafani?
- Ni slučajno!
- Obećavaš da ćeš se vratiti kući?
- Obećavam!
- Na svojim nogama?
- Pa sad...
- Ponesi ćebe. Noći znaju biti hladne u ovo vreme.
Na dalekom istoku lepe nam Srbijice, gde peču paprike, kuvaju ajvar i biju se zbugari, kur-čovek (mn: kur-čoveci) bi bio onaj koji, kratko rečeno, nije ni za na kurac da ga natakneš, kratkouzlazno na podebljanom. Ređe može da se upotrebi i za ženu koja je možda pomalo i odviše popašna na dobar kurac.
Kur-ljudi su nekada bili retki dok ih danas, sasvim moguće i veoma nažalost, ima i daleko van dozvoljenog procenta per capita. Mnogi za to krive činjenicu da su kroz istoriju mnoge slavne ličnosti upravo bili kur-ljudi vaspostavljeni među zvezde igrom slučaja ili sumnjivim spletom okolnosti. Dobar primer bi bili slučajevi kao što su mongolski imperijalista Kurblaj Kan, turski vlastelin i ratni zločinac Kurčuk Alija ili čuveni lokalni oligarh Kur-Janja.
- Ajd Jeco, ne budi ti zapoveđeno stavi jednu tursku, crko s nogu.
- Sedi, sedi, oma dođe.
- Nego, de ti je onaj tvoj što ti povazdan tu oglođava kauč? Pustila mi sudopera pa bi vala mogao malo i da bude od koristi.
- Za dlaku si ga omašila, eno tek što ode po neki leba s kurkumom.
- A ti ga pustila nakon svega onog što se desilo kad ste onomad išli s njima u Zlatne Prasce na more?
- Bič pliz, dobro sam ga izmorila sinoć, i da mu zatraži ne bi imao šta da joj da.
Perverzija je ono sto se dogadja u nasoj zemlji.Jedni hoce da rade svoj posao,a drugi bi da ne rade njihov posao i jos da vladaju 4 godine.Naravno da mislim na politicku situaciju u zemlji ,zato sto mi nije jasno da li smo glup narod ili bolestan.u jednom i u drugom slucaju,nemamo razloga da postojimo,zato sto nismo sposobni da se staramo o sebi.Da li iko normalan,moze da se buni prikljucenju u uniju?Naravno da moze,ali samo onaj koji hoce haos,da bi mogao da radi u mutnom i napuni dzepove i postane milioner za kratko vreme.Kad pogledam rezultate poslednjih izbora,osetim nadu,ali me je sramota zbog druge polovine Srbije koja je glasala za radikale i njima slicne.Da li su nasi ljudi zaista maloumni?.......
Ekstremno debela riba. Triplus sajz model koju bi, za slučaj da se bavi tim poslom i da uporno ne ruši stalke sa rasvetom u studiju, mogao fotkati isključivo podešeno na lendskejp mod, mada i nije neki pejzaž, jbg. Džaba (d Hat) joj je ako je eventualno prihvatljiva u faci, jer je verovatno već toliko nesrećna sobom da se ošišala na kratko i zastupa stavove Žena u crnom dok šeruje citate Meri Vulstonkraft po Fejsu.
Nezanimljiva čak i ljubiteljima BBW-a, pravda se da je tako jer su svi muškarci svinje, a ona je komplikovana. Ako oni nisu krivi, onda je ceo svet, kao i dežurni krivac - jebena nervna baza zbog koje jede kao popisna komisija. Nemoj joj reći da je debela, poješće te. Nemoj je slagati da nije, poješće te. Ako ne zaplače prvo i da ti fore da zapališ van dometa njene gravitacije.
- Opa, novi lejzi! Dodaj te kokice, počinje tekma.
- Čoveče, seo si mi na švecu!
Naziv za guzicu kojoj se ugađa.
- Stavi ovaj jastuk poda se da ti gospođi ne bude pretvrdo
- Zamotaj se u ćebe da ti se gospođa ne bi smrzla
- Pojedi i ovo preostalo parče piletine da ti gospođa slučajno ne ostane gladna
Da ga mi pravimo marka bi se zvala Interveniši a model Panduro Sport 2.5 TD.
Voze ga rasni sportisti, kratko ošišani, vitki, spretni i okretni. Divni dečaci u svakom slučaju. Mnogo ljubazni, kulturni, lepo vaspitani, rečiti, načitani, sjajno barataju oružjem i pendrekom, uvek su nasmejani, opušteni, prijatni i dragi. Baš su srce.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.