
Kutak u kraju poznatiji kao štek ili logor gde se jedna grupa klinaca zimi krije od druge, braneći je grudvama, dok leti služi za predah u hladu i poneki prvi poljubac.
Sa odrastanjem ovaj izraz gubi svoj prvobitni značaj; utvrda i dalje ostaje mesto za sakrivanje, ali metaforično, kao želja pojedinca da u njoj nađe utočište od opasnosti spoljašnjeg sveta i neminovne svireposti okruženja.
U početku je dovoljan i buntovni flojdovski zid da okolinu bar na kratko drži na distanci, ali sa brojnim neuspesima i preispitivanjem sebe nakon svakodnevnog pušenja životnih kurčeva javlja se i potreba za čvršćom i postojanijom oazom mira, iza koje se nesrećnik oseća dovoljno bezbedno da ćutke bitiše i proklinje sopstveno postojanje.
- Imam savršenu priliku za Dukija. Lepa je k'o lutka a još i čedna, taman da ga trgne iz mrtvila.
- Ne vredi, otkad ga je ona rospija korpirala, povukao se u utvrdu i ne daje znake života. Dva puta je pričao kako će se zamonašiti, jednom sekao vene. Biće potrebno čudo da se vrati na stare staze, zaglibio je žestoko...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.