
Dan kada se mladi ljudi u vezi zaklinju jedni drugima na večitu ljubav, koja naravno traje do idućeg četvrtka.
Malo stariji ljudi ne primećuju ovaj dan jer je on kod njih zasenjen 15-im u mesecu kada pada prvi deo plate (ukoliko je plata redovna, naravno).
Porodični primer:
Pubertetlija: Cale, treba mi kinta da kupim curi cveće ili slično!!!
Otac: Ma begaj bre od mene, natezemo se ko pijani s gacama, a on ce cveće da kupuje!!!
Pubertetlija: A ti kevi nisi kupovao cveće???
Otac: Jesam, al to je bilo POODavno, ja sam tad radio, primao platu, ti kad se zaposliš pa kupuj cveće...
Propalo, izgubilo stari sjaj, još malo pa spremno za staro gvožđe.
Ofucale mi se ove farmerke, moram da kupim druge.
--------------------------------------------------------------
-Vidim Maju pre neki dan, jedva sam je prepoznao. U licu starija 20 godina, sva se oklenbesila, otromboljila... Ofucala se načisto, a nekad je bila pička i po...
Lik kome na fudbalu stalno provlače kroz noge.
lik 1 (dribla sve redom pritom provlači suparnicima loptu kroz noge): Momci pravi ste Škoti...
ostali: Što bre ?
lik 1: Pa treba svima suknjice da vam kupim, kako vam to lopta tako lako prolazi kroz noge, idite u Škotsku pa kupite koju da ne trošim ja pare!
Novorođeni 'Radov' navijač koji je do otkrovenja došao posle gledanja 'Šišanja'.
(Neverovatno je kako niko od povodljive omladine nije shvatio pravu poruku filma)
Primer jedan:
- E, izašlo je 'Šišanje' na netu!
- Znam, gledao sam! Dao mi ćale pare da kupim fajerku k'o Novicinu!
Primer dva:
- E, postao sam skins!
- Je l'? A što to?
- Mrzim cigane, smrde!
Primer tri:
- 'Vodiću te u zatvor da te karaju crnci''
- ''Ja sam maloletan''
- ''Imam ja maloletne crnce''
(Slede napadi histeričnog smeha.)
Nepismenost do daske.
A: Tata, ja bih da upišem fakultet. Znaš, ove moje iz drvno-preradjivačke će sve da upišu, pa mislim, ono, glupo je da ja ne upišem. Kažu super bleja, studentski život, milina.
B: More, ćerko, ti ni novinu nisi pročitala, a 'oćeš da studiraš. Ima da ti kupim 50 ovaca da čuvaš. Nego i njih ćeš da izgubiš, jadnice.
Jako delikatna situacija. Zadnja garnitura gostiju. Prasetine ima još uvek, ali, jagnjetina je skoro utihnula. Neće biti da se najedu. Sreća da Živadinka, snaja kuma Đure ne jede jagnjetinu. A tu je i rođak Spasoje, kome je ovo danas šesta slava i nadamo se da neće dosta pojesti. Ali, uzimajući u obzir kako tamani Pro Corde ne bi se baš reklo da je bio već na pet slava. Tako i treba kada hoćemo da se kurčimo s ovim fensi pićima. Kod njega samo rakija, pivo i ono grobljansko vino. Darko se uhvatio onog Jagermeistera, ko pijan plota. Šaljem mu sms : " lakše s tim, nije ti to očevina pička li ti materina. To je za obraza " - Kreće supa. Jebeš supu ! Uvek je ima ! Voda ne valja ni u cipelama. Dalje sarma ! Nisi Srbin, ako sedam dana posle slave nemaš za ručak da jedeš sarmu. Stiže meso. Srebrenko se hvata odmah jagnjetine, i ubacuje dva komada. Mamu jebo prokletu. Stevo je svestan situacije i posle jedog komada jagnjetine, prelazi na svinjetinu. Posle 5 minuta ocu teče znoj niz čelo. Ja gledam onu jagnjetinu, u nadi da će se makar malo okanuti nje. Otac me pokretom očiju zove u špajiz. I onda ide ono standardno : " Majmune jedan, jesam li ti rekao da ne zoveš ovoliko svojih kurajbera. Zbog tebe ne mogu svoje goste da ugostim. Konjino jedna glupa " Vraćam se u sobu. Na stolu su još dva komada jagnjetine. Izgleda da je sve stid da uzmu poslednje komade. Uh, preživeli smo. Kolača hvala bogu ima. Toga se ne bojimo. Otac me opet igrom očiju zove u špajiz i kaže : " S kakvim se ti šljokadžijama družiš . Nema više Jelena ! Trči u zadrugu da kupiš " Letim do prodavnice, kad u pičku materinu, nema Jelena, samo Lav. Kupim lav, hajde kontam, neće puno popiti jer mešaju piva. Kad tamo nosim i kažem, nema Jelana , samo lav. Onda oni kažu, daj vamo da rasteram ove Jelene, ili daj Lava da ga sabijem.
Jebi ga, najgore je prošlo. Sledeće godine ćemo kupiti veče jagnje.
prilično glup izraz, praćen još glupljom gestikulacijm. Izgovarajući ovo, "fotograf" hoće da stavi do znanja da ga trenutno ne zanimamo. Ali, iz pitaj Boga kog razloga, desi se da se osetite žešće neprijatno, ako ste mlađi od 9 godina. A možda je to samo još jedna u nizu podmuklih podvala babetina, da tim činom usade deci loše mentalne slike, nebi li sprečile ono neizbežno što ih čeka: šiljenje patke.
-Baba, baba, liže mi se sladoled... 'oćeš da mi daaaaš da kupim?
(baba ostavlja oklagiju, skreće pogled sa Esmeralde pravo u klinca, okreće mu debelo odvratno dupe, te se dlanom mazohoistički opali po njemu).
-(pljaaaaaas!) Evo ti pa se slikaj!
-(škk ti bi, jbt.)
Emisija koja se bavi suštinskim problemima današnjeg drustva. Tako na primer možemo saznati sve, od toga koliku ogradu je podigao Milan kako bi vršio nedozvoljene radnje u dvorištu pa čak i šta danas rade unucima prijatelja ličnog krojača čiča Draže.
Verovali ili ne, pre par dana dobili smo čudnu dojavu da se jednom naizgled mirnom i dobroćudnom banatskom selu desila neverovatna stvar. Žitelji su do sada živeli u miru i blagostanju sve dok Mesna zajednica ovog sela nije odlučila da promeni nabavljača hleba.
Sada ćete pomisliti: “Pa sta, samo su dobili drugačiji hleb”. Dragi gledaoci Exploziva, sada cete čuti jednu neverovatnu pricu...
- Ja sam bio uzoran gradjanin... Mislim, seljak znate... I redovno sam kupovao novine... I znate sta sam onda radio sa njima, onda sam ja tako...
- Gospodine, nemamo mnogo vremena, možete li nam samo ispričati o ovoj neverovatnoj pojavi?
- Da, da naravno... I tako ja jedno jutro odem da kupim hleb. E, i onda ja vidim na trafiku tu kod Steve novine. I ja uzmem one novine u ruke, kad ono...
- Gospodine...
- Da, da, hleb, naravno.. I tako ja kupim hleb i donesem kod decu i unuci da se taj hleb za doručak pojede. I tako deca jedu onaj hleb i jedu i jedu i jedu i jedu i jedu i...
- I?...
- I pojedu.
- Pojeli su hleb?
- Da, izeli su ga.
- Dobroo... Dakle, deca su pojela malo hleba...
- A ne, gospojo, nisu deca poela malo hleba. Izeli su TRI VEKNE!
- Tri vekne, rekoste?
- Dabogme, tri vekne gospojo! I jos posle toga dolazi mi unuk i kaze: “Deda , ja sam jos gladan”, a ja vise nemam novaca da kupim jos hleba.
- Mozete li da nam objasnite kako to da vam unuci pojedu tri vekne hleba?
- E pa draga gospojo sa televizor, za to su kriva ova kompanija sto nam pravi lebac! Ja bre izedem celu veknu i jos se nisam zasitio. I onda uzmem izedem jos jednu veknu, i opet se nisam zasitio. Ja ne znajem od cega ovi prave taj lebac, ali ja sa tih pedez dinara koliko platim hleb mogu da kupim tri novine kod Steve na trafiku, znate, i onda ja sa te novine...
- Hvala vam gospodine na izdvojenom vremenu.
Sve je počelo pre dvadesetak godina, onako, iz zajebancije. Hteo sam i ja da budem kul u društvu, da ispadnem faca, pa sam zapalio jednu na velikom odmoru. Prva mi se uopšte nije svidela, čak mi je i teško pala – pokušavao sam da se ne zakašljem i da zadržim suze koje su izbijale na oči. A onda druga, treća, četvrta... Kao što rekoh, hteo sam da budem kul. Sledeći korak je bio kupovina sopstvene paklice i pušenje i kad sam sam. Gotovo. Postao sam pušač...
Danas proklinjem taj dan, tu glupu cigaretu! Mrzim ih iz dna duše... A pitate me da li još pušim? Da, postao sam zavisnik. Navukao sam se ko raspali pajdoman na koku. Postale su deo mene, deo mog života. Pušim kad god se iznerviram, kad sam srećan, posle seksa, onu jutarnju uz kafu, posle obroka... Dovoljan je i najobičniji razlog. Ma ni razlog nije potreban – „Slušaj kako ptičice cvrkuću, daj da pripalim“...
Više mi i ne pričinjavaju zadovoljstvo, već obavezu, rutinu, deo života... Nekoliko puta sam pokušavao da ih ostavim, al ne ide. Dva, u vrh glave tri dana, a onda osećam tu neispunjenu prazninu između kažiprsta i srednjeg prsta, neku falinku u ustina, svrab na jeziku... i viola opet sam pripalio!
I svi ti štetni efekti. Ma sve ih znam, znam kako, šta, gde i kada. Mislim, ko još to ne zna? I oni natpisi na paklici zaista povređuju moju inteligenciju. Kao šlag na tortu, donesen je i zakon o zabrani pušenja na javnom mestu. Ne mogu ni da zapalim u kancelariji, već moram ko prosjak da džamim pred ulazom, bilo da je -10 zimi ili + 40 leti...
Kad se samo setim kako sam trčao na 800 metara, pikao fucu sa likovima u kraju... Ne d’o Bog da danas potrčim za autobusom – ostajem bez vazduha, kašljem tako jako, a onda gledam po asfaltu da mi pluća nisu izletela. A onaj miris, miris dima... ja sam navikao, ali znam da se uvukao u moje odelo, moju kosu, pa čak i izbija kroz pore na koži.
A govna sve skuplja i skuplja! Odrekao sam se sitnih dnevnih zadovoljstava koje sačinjavaju život da bi kupovao cigarete... ajde što sam se ja odrekao, jebiga, kupujem ih za sebe, ali zašto se moja porodica odriče? Zbog moje strasti?! Čuj „srasti“... smešno zvuči. Najobičnija smrdljiva zavist, koja me polako ubija, a indirektno i moje najmilije! Koliko sam samo puta potošio poslednjih 200 kinti, mesto da kupim sinu banane za koje me je molio...
Mrzim ih, kunem, proklinjem. Mrzim ih što su moja slabost, deo mene!
Definicija napisana za MizanTrophy.
Zajednički naziv za sokove od limuna i grejpa sa blagim ukusom piva koji su postali jako popularni u poslednje vreme, a nastao je ne da bi prozivao one koji ga piju kako su Vilenjaci, jer nije to loše osveženje, već da bi prozivao one koji ih piju i smatraju ih pivom, kao i za one koji u društvu gde se glasno poručuje ko će koje normalno pivo, tiho ubace svoju porudžbinu ovog sokića.
- Ajde idem do trafike, brzo recite ko će koje pivo?
- Ja ću dva Staropramena.
- Meni par Rogonja.
- Ja ću Lavove. Koliko god doneseš, popiću.
- Donesi Nikšićkih par takođe.
- I nešto za grickanje.
- Dobro, a ti Sergej ne reče koje ćeš.
- Pa ovaj, ja ću ono sa pivo sa limunom.
- Ahahahaha gejfrut ladno.
- Hehehehehe koja si devica, nevera.
- Hoćeš i tampone uz to hahahaha
- Ako nema to, da ti kupim kašasti od breskve hehehehehe
- Gotovo, menjam te u imeniku. Sada si Sergejfrut hahahahah
Vapaj muškarca nesrećnog u ljubavi inspirisanog činjenicom da se sve više muškaraca iz dalekih sela (vukojebina) ženi Albankama za kintu zbog toga što fensi ribe iz tih područja ne mogu da žive na svežem vazduhu, a asfalt im je u krvi. Cene se kreću od 1000 evrića pa nagore, mladoženji lepo, oženio se, platio odmah sve (a našu bi uzeo džabe i onda plaćao ceo život), mladi lepo, pobegla iz još veće vukojebine od oca manijaka, porodicama lepo, jedni dobili dugo priželjkivanu snajku, a drugi kintu i skinuli s grbače jedna gladna usta, i tako onda svi žive dugo i srećno do kraja svog života.
-Je li bre, kad ti planiraš da se ženiš, već si sprcao 30 godina u dupe
-Sad ću još malo, samo da skupim pare za Albanku
-Šta je brate, i kod ove si ga izduvao?
-Ma pusti me u p.m. , neću više da se cimam, odem bre lepo u Tiranu, kupim Albanku i završim pos’o.
...Na kraju prvog dela videli smo da apotekar jednostavno nije izdržao a da ne otera Dragišića i Krleta u kurac krasni.
bata gugi: NAPOLJE, JEBEM LI VAM STO BOGOVA!
Dragišić: Brate, ali brate...
bata gugi: Šta, brate?! Ostavi tu Truleks Krpu, došao si ovde da mi havarišeš apoteku! Što si razbio sirup od belog sleza?
Dragišić: Brate, ali brate...
bata gugi: S-E-D-I... T-A-M-O... B-R-E-E-E-E... Jebovaskurac, čekajte jebeni selenijum, saće da stigne. Kad Melehov pošalje to mora da stigne dok kažeš "Natnat".
Krle96: Znam, brateu, malopre sam to rek'o. Što si Cara™, ovaj cava?
bata gugi: Šta ti hoćeš? Ti si izlečen, decxko. Ajde napo... :ding, dong:
Krle96: Ladno imaš zvonce u apoteci, jebote?
bata gugi: Ček da vidim ko je i što zvoni. :odlazi i otvara vrata: Izvolte?
Kurd: Gugi, imaš paket iz Rusije. Evo potpiši ovde.
bata gugi: Pa, gde si, bre, poštare Kurd, detemugumenojebem? Nema te godinu dana kod mene, čarapica na profilu ti se ubuđala, ako me razumeš.
Kurd: E'o, došao danas da ti dam ovo i završavam smenu. Idem posle da kupim deci kinder jaje a ženi krastavac kornišon, treba joj za masku.
bata gugi: Pa lepo, pozdravi kući i dolazi češće jebogabog, pa makar i donosio krivične prijave.
Kurd: Aj... Vidimo se. :odlazi a bata gugi zatvara vrata i otvara paket:
Dragišić: Ovo već stiglo?
bata gugi: Šta si mislio? Kad Рус pošalje, nema da fali.
Dragišić: Ajde vadi to, paj didemo kući ovaj dečkić i ja. Vidiš da smo Kontraverzni kao Srđan Predojević lolo
bata gugi: Dečkić može odmah da pali, ne dam ti selenijum, bre! Ne moš!
Krle96: Ne moraš, samo načinji kutiju da vidim kakav je to kurac unutra. :konačno otvara kutiju:
bata gugi: AAAAAAA MY PREEEECIOUS.
Krle96: Brateu, mislim da ti je lik poslao običan Paracetamol?
bata gugi: Šta ti znaš?
Dragišić: Jeste, jebotekurac, izgleda da je dečkić u pravu.
bata gugi: Jelte?!
Dragišić: Ma nema veze, daj to i odoh kući.
bata gugi: DAJ RECEPT!
Dragišić: Šta, bre?
bata gugi: OPREM DOBRO!
Najava vol. 3: :::Da li je apotekar, ipak, kljuknuo Dragišića selenijumom?::: i :::Proširivanje sindroma Pavla Vujisića manifestovanog kroz redove ispred apoteke "OGHMA INFINIUM":::
Klinačka fora nastala '90-ih, u vrijeme popularnosti majica sa likovima muzičara i rok-grupa (Metalika, Mejdeni, Pantera), junaka iz crtaća (Transformersi, Hi-men), ili iz akcionih filmova poput Terminatora i Rokija.
Fora se sastojala u gubljenju jednog samoglasnika u zadnjoj riječi čime nepažljivi slušalac kome je postavljeno pitanje - odgovorom šalje mamu na pazar.
- Kako dobru majicu sa slikom Stalonea sam vidio! Moram da je kupim. Bole, koga bi ti volio da imaš na majici?
- Rokija!
- A, ti Bane?
- Hi-mena!
- Ogi, koga bi ti volio da imaš na MAJCI!
- Nindža klinca!
- Hahaha! Dao bi kevu nindža klincu? Zar joj tvoj tata nije dovoljan?
- Mrš!
Neizvesnost ishoda prilikom sastavljanja kraja sa krajem, posledica življenja na knap.
Ćale: "Ženo, pristavi kafu, legla mi je danas plata!"
Sin: "Stari, taman mi daš 100 jevreja da kupim tike, video sam jedne dojajne."
Ćale: "Odakle mi 100 jevreja? Ovo crkavice jedva natežem očima da ne budeš gladan, a gospodin bi svaki mesec nove patike. Kuš, bre!"
Mini pranje novca.
Kada recimo sin traži novac kevi za prevoz u gsp-u jer mu zapravo toliko fali za pljuge (a matorci npr. ne znaju da puši).
Periša: Mama, mama, aj' daj mi neku kintu, da kupim čips na ćošku.
Keva: Ali sine imaš LAZANJE za večeru...i
Periša: Znam, ali ogladneću do večere, daj mi, moliiim te.
-jednu majčinsku ljubav kasnije-
Periša (u sebi): ok, Keva mi je dala 50, ja njoj vratim 15 kusura...
Bračni par, može i vanbračni, u kojem su zamenjene uloge muškarca i žene. Uglavnom je muž tih, povučen, retko kad se oglašava, nit' se ističe fizionomijom nit' poslom kojim se bavi. Ali žena je ta koja obavlja aktivnosti održavanja plemena. Ona popunjava račune, menja osigurače, uči malog da kreće pod ručnom. Pandan Sinđi iz Kamiondžija.
- Kako krivuda ovaj biciklista nanu mu, treba to smaći sa druma!
-Heh, a dobro srce, nemoj se ti meni nervirati...
-Ajd' ne palamudi, nego mi izvadi pare da kupim šuko utičnicu i paštete treba bre da jedemo nešto sutra.
-Ee Rujka, uzmi i šampon od kamilice, istrošio mi se onaj...
Nešto što bi trebalo pod hitno da se uvede jer ne postoji ništa više što košta tačno toliko i toliko dinara, nego se stalno povećava za 2, 3, 4...
- E, imam 10 dinara. Šta da kupim?
- Uzmi krem bananu.
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Daćete mi jednu krem bananu.
- 12 dinara.
- 12? Ali imam samo 10!
- Žao mi je.
- Ahaa, čekajte, imam još 10. Dajte mi Juhu.
- Ona je 24 dinara.
- More, nosite se!
Iako nije pravilno, koristi se kod starijih kad hoće da kažu da im treba 2 litra nekog pića. Mogu se koristiti i drugi brojevi osim dva(npr. trokilac), ali oni su znatno ređe zastupljeni.
-Sine, moraš u prodavnicu!
-Šta da kupim?
-Uzmi mi dvokilac piva, uzmi 2 'leba i sebi sok.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Donesi mi dvokilac vode iz frižidera, ova voda k'o pišaća!
-Vala ni meni ova voda ne prija! Odo' da donesem.
Kažemo za nekoga ko izgledom i ponašanjem podseća na gore pomenutu sobaricu (one se inače prave lude, i naravno ništa ne shvataju), a realno od njega su naivniji i Kazanova, Hitler i Čarli Menson. Može se čuti i u obliku ''naivan kao francuska sobarica''.
- Sinko tako ti ona i ja idemo gradom, ja se smorio k'o plovak, skontala to ona pa me pita: '' 'oćemo do mene da gledamo film?''
- I brate š'a si rek'o?
- Niš', reko sam joj, ček' samo da odem do trafike da kupim nešto za ''grickanje''...
- Ahahahahah šinko, naivan si ti kao segedinska sobarica!
Osoba koji jede samo sredinu 'leba.
-Sta je ovo?
-Kako sta,znas da ne mogu da jedem koricu zbog /bla bla/ koji daju odredjeni visak kilograma mojoj liniji /bla bla bla/...
-Idi u kurac i ti i linija odoh da kupim jos jedan Staropazovacki,a ti ga samo izbunari jos jednom.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.