
Uglavnom sobe rodjene u razdoblju izmedju kasnih 80-ih i sredine 90-ih, persone koje bi " zivot dale za Kosovo" , jer " Kosovo je Srbija" , " nema krsta bez tri prsta" , " noz, zica, Srebrenica" . . . itd. Upraznjavaju uglavnom gore navedene fraze ili slicne, i ima ih na svakom sajtu, forumu ili drustvu. Cekaju da se pokrene tema o politici, religiji, stanju u svetu ili najnoviji trac da bi mogli da izraze svoju ljubav prema domovini, pravoslavlju, i srpskom narodu bilo gde u svetu. Devojke / devojcice na svoj FB profil stavljaju slike na kojima masu sa 3 prsta, uvijaju se u srpske zastave, ili nose pantalonice sa srpskim grbom na guzi. Neke od mladih patriota nisu ni bili rodjeni za vreme rata u Bosni, dok su se drugi jos uvek igrali maminom sisom i pisali u pelene. Naravno, nijedan clan njihove porodice nije poginuo u to ratu, jer naravno nije ni ucestvovao u istom, ali bilo je gadno, znaju oni sve detalje, pricao im je komsija ciji se bivsi komsijin brat borio u tom ratu. isto tako je Youtube izvor raznih informacija.
Pljuju muslimane,katolike ( mada ne znaju da ove dve religije nisu zastupljene samo u Bosni, Albaniji i Hrvatskoj, vec worldwide. ) , devojke nikad ne bi bile sa muslimanom, jer to je fuj, dok bi muski deo populacije " sve to poklao i zapalio" .
Sto se tice Kosova, uvek ce ostati srce Srbije, nikad nece priznati njegovu nezavisnost, jer Kosovo je puno istorije srpskog roda. Ove patriote naravno, nemaju pojma o kojoj se istoriji radi, culi su sa boj na Kosovu i to je sve. 98% njih nije cak ni bilo tamo. Kao i u ratu za vreme 90- ih, niko od rodbine ili prijatelja nije ubijen na Kosovu, i ogromno je pitanje da li je bio tamo. Ovi mladi ljudi mrze Albance vise od bilo cega na svetu, golim rukama bi se borili za njega, iako do pre proglasenja njegove nezavisnosti nikog nije ni zanimalo.
Mlade patriote se poznaju po mnogobrojnim brojanicama ( po mogucnosti u bojama zastave srbije) , krstevima oko vrata, kajlama sa krstom koji im vuce nejak vrat na dole, ikonama u autu.. )
Ne znaci da su svi, ali uglavnom ih ima
Lik1: - Brate, sto je dobar ovaj burek. Gde si uzeo?
Lik2: - Ma neki Siptar otvorio pekaru dole na uglu...
Lik1: - ... Siptar ? ! Puj (pljuje burek na zemlju) majku mu njegovu, gori burek nisam jeo! nije mu dovoljno Kosovo, ovde je dos' o da se kurci... sad cu ja da mu pokazem... ( ustaje i krece prema doticnom Siptaru i zvoni mu telefon) - Halo, mama? S Ivanom sam.. dobro, sad cu... ( prekida ) ... e jbg, brate, moram kuci , keva me zove da ucim... prebicemo ga sutra
swatka mawa '95 : "ubij hrvata da siptar nema brata" ...
30 persons like this, 2 komentara:
neki lik: imas nesto protiv Hrvata?
swatka mawa '95 : maws siptaru, bwisem te iz pwijatelja
Miki: Brate, sto ti je dobar tet!
Pedja: ma jeste, brate, jedva sam cekao 18-i da mogu da je uradim
Miki: a sta je to? Sveti Sava?
Pedja: jok , brate, Sveti Ilija, nasa slava...
Miki: ma ovo je Sveti Sava...
Pedja: e da ga jebem...
Cica: Jesi cula, Natasa Bekvalac ima novog decka?
Mica: Ma kurva, nasla je siptara nekog.
Cica: wtf? Nemoguce, kakva bruka za srpski rod, to treba proterati iz Srbije i zapaliti na lomaci... ne mogu da verujem... jel bar bogat?
Najpoznatiji granični prelaz u Evropi. Bio i ostao. Olimp švercera, El Dorado iščezlog zlata ugašene groznice. Suecki kanal belog roblja i šiptarski ulazak u harem Zapada. Da biste upoznali sjaj i bedu Evrope ne trošite novac i vreme obilazeći staru damu od-do. Dođete na Horgoš u letnjim mesecima i za četiri sata džedženja na avgustovskom cicvaru upoznajete uživo sve ono o čemu ste slušali godinama; potomke Atile Hunskog sa debelim kajlama oko vrata i probušenim ali prašnjavim cipelama na nogama, druga polovina roda mladih Hunjana odlučnih u borbi za očuvanje hevi-metal identiteta, s mlečnim brčićima, fudbalerkom od frizure i obaveznom majicom METALLICA sa koje vrišti kakva lobanja ili istranžirano meso dok ga miluje izblajhana Hunjanka utrpana u minić golih nogara sa pokojom slučajnom modricom.
Na Horgošu vidite i predstavnike hindu naroda poznatijeg kao Cigani su ali najlepši, u svojim belim mercedesima. Ako mercedes nije beo onda taj garagan nije dostojan naroda i narodnosti kojoj pripada. Iz mercedesa veselih boja unutrašnjosti dopire vesela muzika...nečega.
Od slovenskih naroda upoznaćete Poljake stopere, Čehe i Slovake u svojim škodama, mirni su- bole ih kurci uglavnom.
Balerine iz Ukrajine i Rusije, konobarice iz Moldavije i Rumunije odlaze na zaslužen odmor u svoje otadžbine da podsete svoju maloletnu decu koju su ostavile pre par godina kako im izgleda majka, upravo pristigla iz pečalbe. One su dame, ne bakću se pasošima, njihove pasoše kontroliše batler i telohranitelj, vozač džipa. Smeškaju se tupavo i otužno, na zadnjem sedištu drže šipku čvrsto.
Pusti krajišnici prenose robu na kesu, guraju bicikle s pomoćnim točkićima, naravno za njihovu ličnu upotrebu i izviruju k'o Jehovin na kulu stražara da vide koji je carinik momentalno na crti. Dobijaju pet evra po prenosu i nemaju rezona plaćati carinu.
Oni malo ozbiljniji sitni šverceri, srpskog porekla, takozvani afaši stoje u redu samo za njih predviđenom. Mirni su jer znaju da ne smeju uzbuđivati carinike i remetiti im gledanje utakmica. Spremni su čekati 12 sati na overu papira dok kupljeni i za šverc spremni trapisti i podriguše eksplodiraju na vrućinama. Nema veze, prodaće se sve. I one slipave Milke, samo ih treba posle dobro ohladiti u frižiderima.
Germanski i skandinavski primerci su retki ali ih ima. Stari su. Voze kabriolete, vuku za sobom besnu prikolicu, nose soknice na sandale, šorts *dodirni mi kolena* i drže se za ruke sa svojim, takođe starim ženkama. Radili su vasceo život, vreme je da putuju. Prelaze brzo na liniju EU CITIZENS- ONLY! Imaju pse koji liče na njih.
Dijaspora galami, pater familijas svečano obećava mladim primercima, a i ženi da su najebali čim uđu u svetu zemlju Srbiju. Pun mu je kurac svega i raduje se srpskoj trobojci koju gleda požudno očima deteta što bi rekao rahmetli Mladenović. Jer ovo je zemlja za nas i svu našu decu. Isti primerci u kontra smeru su natrpani džakovima paprika, flašama soka od paradajza, lubenicom i voćem.
Neretko se prisustvuje i auto-trkama, turiraju se motori, ubacuju u druge kolone. Preporuka- bežati od BG tablica, bilo da je reč o Beograđanima ili Bugarima. Bahatost za volanom zagarantovana, život ugrožen ukoliko im se nađete na putu.
Ako je počeo ramazan mogu se videti prosečni predstavniciTuraka koji klanjaju svoj namaz duž travnjaka dok im hanume guraju makine približavajući se carinskoj kućici i na taj način čuvajući planetu Zemlju od viška gasova. Ili štedeći gorivo, nebitno. Da pogura ona to pa da načne onaj paradajz i sok, počinje iftar. Pre nego što je mađarski carinik, ovlašćen od Unije ne usmeri u stranu na pretres čim kroči na tlo EU.
Najcesce se javlja prilikom malo duze komunikacije sa taksistom ili duzeg gledanja kroz prozor.
Ulazis u taksi,sedas na zadnje sediste.
120 RSD : Dobar dan, do Narodnih heroja.
T : Pomerite slobodno te kutije sa strane,ako vam smetaju, to ja uzeo pecenje sad ce mi slava.
180 RSD :
T : Gde ces,mamu ti jebem, pogledaj govedo iz trece se prestrojava u prvu tek tako
- Evo i kisa pocela.
T : Pa pricali su nesto, te ce biti ,te nece ma da ne verujes jedni teraju jedno,drugi drugo,sutra moze i sneg da padne,a ja nisam ni zimske gume uzeo.
300 RSD :
Prolazimo pored pumpe
T: Verujes li druze da nikad gorivo nije bilo skuplje?
- Pa zar vi taksisti ne vozite svi na plin?
T: A to sam skoro ugradio,te atest, te kurci palci,ma nemam ja tu puno racuna.
E moj druze,ja taksiram vec 20 godina, nikad mi gore nije bilo za rad.Grad nas tretira kao gradjane drugog reda.
500 RSD :
T: Gde ces u zutu traku mamu ti jebem bezobraznu,sta mi mases, sta me bole kurac sto zuris,taksijem se ide po gradu, a ne tim tenkom od 3000 kubika.Vidis li ti ovo druze, a pandura nigde nijednog da ga kazni.
700 RSD:
- E sada levo skrenite
Taksista trazi u plejeru svoje krajisnicke pesme i nastavlja pravo.
- Trebali ste levo da skrenete
T : Izvini druze nisam te cuo, sad cu ja tu za 500 m polukruzno.Slusaj ovu iz mog kraja ( volume 30).
800 RSD
- Mozete ovde da stanete.
T: Cek zar nisi rekao 54, ovo ti je 46.
- Neka hvala, prosetacu se tih 50 metara i ustedecu i toliko para, da mi ostane bar nesto od moje dnevnice.
Posebna vrsta ljudi koji su ili mnogo blage naravi ili neviđene pičke.
- E, Ciki, sladak ti je onaj drugar, baš je simpa. Kakav je ovako, je l' je bar normalan?
- Aaa, je l' Draganče?
- Aha, baš taj!
- Veruj mi da je to najbolji čovek koga sam ikada sreo, on će mi biti i kum na venčanju. Za njega nikada nisam čuo ni jednu ružnu reč. Ma, toliko je dobar da se jednostavno pitaš, da l' postoji još neko takav. Neverovatno koliko je miran i staložen. Pred njim se čak ni pihtije ne tresu.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
-------------------------------------------------------------------------------------------------
- Je l' bre, ko te je toliko unakazio?
- Ma, pusti me u pičku materinu! Ja još super izgledam u odnosu na Džonija i Marka.
- Što, šta se desilo?
- Bili smo...
- Ček, ček. A Velja, kako je on proošao? Njega nisi spomenuo?
- E, u tome je koska. Bili smo u parkiću sa nekim ribama i zezali se. A znaš kakav je smotan i da nikad nije ništa jeb'o, hteo je da se pokaže pred jednom jer je puk'o na nju. A, jest' dobra pička, nije da nije, al' ga ona nije jebavala ni dva posto. Da bi joj privukao pažnju, počeo je da se puva pred nekim klincima i da ih podjebava. Zamisli? Ti momci daj Bože da su imali 14-15 godina. Eee, zamisli, on da se kurči ee. I to pred nekim ko je mlađi od njega?
- Aha, dalje i pretpostavljam sam. Na kraju je pobegao i vi ste dobili batine od njih.
- Ma, jok bre! Klinci su ga zajebavali i drkali, a on da popizdi. Devojke su videle sa kim imaju posla, verovatno su pomislili da smo i mi neki idioti i otišle su.
- Pa, kako ste dobili batine, ne razumem?
- A, Džoni, Marko i ja smo otišli kod Radeta u fićka i tamo se pobili sa nekim likovima.
- A, Velja? Šta je bilo sa njim?
- On je otišao pre toga jer je bio tužan zbog one ribe, pederčina, a tek ću mu jebati mamu, jer smo mogli da ga umočimo to veče.
Neizostavan sastojak svakog blejačkog udruženja. On se smeje na sahrani, salutira Hitleru ispred izraelske ambasade, glumi gej aktivistu na Porodičnoj šetnji, duva pred stanicom, gađa limenkama Kole antiglobaliste i da ne dužim dalje, jede ono što se ne jede. Nadimak su mu dali sami blejači, jer isti svojim nedelima nedostojno predstavlja njihov hud tako da za svako nastalo sranje u gradu ekipa mora da pruža alibi za ''ne daj Bože''.
- Ae napolje.
- Nema šanse, moram d' učim, a posle se cimam po gradu za par stvari.
- Dobro, dobro. Kad plavci zakucaju na vrata reci im da si morao da učiš.
- Jebote, pa nema ni tri dana kako sam priveo malu, a već se muvaju.
- Majmune, kao prvo, priveo si je kao što će kerovi privesti tebe, znači mrtav pijan si je bambusao do besvesti, a drugo, toj maloj je ćale kontroverzni biznismen što će reći da ćeš kontroverzno primirisati venac, ako me razumeš.
- Ne brini, ako se PR dosad nije ispisao, vala neću ni ja.
- Pa zato sam i došao, konju!
- Šta, rikn'o???
- Ma ne bre, pre će ova tvoja opet biti nevina.
- Pa koji je onda kurac, magarče?
- Dečko otišao u Pazar da navija za Cigane i smestio se na zelenu tribinu. Usred meča lik preotme megafon vođi i dere se: ''Turci, uleteli vam kurci!''. Pa budala kad se već izvukla sa lica mesta zaputi se pravo u Srebrenicu i na grani ga skleptaju ovi naši što ih je već zajebavao kad su protestvovali u Bg.
- Auuu, pa koji je plan?
- Mi s tem nem niš, ščuo?! Ko ga jebe, kad je išao u specijalnu nek ga malo propuštaju specijalci, a ja idem da skupljam priloge za ratne veterane, tako ću valjda da te ispratim na onaj svet k'o čovek.
- Ae, slomio nogu, dabogda.
Kad apsolutno nemaš nikakve volje ni za šta. Nadrkan, sjeban, smoren, uopšte ti se ni ne živi. Samo si raspoložen da nekome jebeš mater bez ikakvog razloga, a kada je sa razlogom onda ćeš pokupiti ili block ili ban zavisi gde si. Ili plesku.
- Šta je ovo koji kurac. A i ova televizija više koji kurac u pičku materinu. VUČIĆ, PAROVI, VUČIĆ, PINKOVE ZVEZDE, PINKOVE ZVEZDE, PINKOVI KURCI, AKAPULKO ŠOR, MILIONITI CIKLUS SLAGALICE, NEKO AMERIČKO SRANJE. Ode malo na vukajliju da vidim kako su mi defke prošle. Nikako. O jebem li vam majku jedna ostade živa u minusu, a druga na dženazu. Bolje da su obe. Jebem ti i vukajliju i život i sve!
Ulazi na čet u čekaonicu u kojoj nikad nikog nema.
JNRJINRIJ-HBUHJ-sgs-ag-AAAAAA-JEBEM TI SVE-ag<adcdfxhsxtd-sgwa5w36est-setdgw3q31-4rzhrfcvh.-,-,ljuherdz-q32-omezmkotem53ofmsixmg-wt-ez-nr-ad.
BAN
O jebem li ti majku ne mogu ni iskaliti bes da me ne banuje jebem ti i internet i vukajliju i sve ti jebem u pičku. Odo da se okupam nisam sto godina. A kurac ću nema vode. Ne mogu ni jesti kad nema hleba a vani ovo usrano vreme ko će izlaziti sad do pekare da kupim bagavi hleb star pola godine. Sere mi se više od hamburgera, mekdonaldsa usranog, pica, kurca. Sad mi se ni ne jede nešto. Ni ne spava mi se, ni ne uči, ni ne izlazi, ni ništa. Ode sad na fejz malo da prozivam nafurane klinke. Anejbl tu konekt šupičku materinu šta me jebeš sad i ti JEBENI SIVI DINOSAURUS mi govori da se ne mogu priključiti na internet pa šta ti znaš o internetu govno praistorijsko zakržljalo jebem ti mater ja.
- Nemanja hoćeš igrati sa mnom jamba?
- Aj' može.
Oneliner se odnosi na kultne recenice iz filmova, ali ima uporiste i u svakodnevnom zivotu. Uvek to izgovori baja koji ili ide u sigurno smrt (Hasta la Vista Baby), ili treba da pobedi u box mecu (ADRIAN!), ili je prs'o (You talkin' to me?) i brdo, brdo drugih.
Meni ce uvek ostati u secanju drug iz detinjstva i njegov famozni ONELINER.
Kao retkO koja betonska deca imali smo pored nasih blokova jednu sumu u kojoj smo se igrali svega i svacega i tog prelepog prolecnog dana nas par ortaka se uputilo u sumu. Dva rodjena brata stariji Rajko, mladji Nebojsa, neka jos ekipa i ja. I Rajko kao stariji i poznati po velikim mudima bio je pojam, ali je to smetalo mladjem bratu, jer je uvek bio u senci. Da bi se dokazao hteo je da se popne na, deci, misticno drvo na koje je samo njegov doticni stariji burazer mogao da se popne. Drvo je bilo dole bez grana, a tek negde pri samom vrhu granato, i prilicno visoko (barem iz te tadasnje decije perspektive). Svi smo ga odgovarali, a njegov stariji brat je samo cutao i slusao. Krenula je mala agonije i Nebojsa je uspeo nekako da se dogura do grana, ali kako se uhvatio za prvu granu i osetio pobedu, sreca mu se okrenula. Grana puce i nas junak pade na ledja kao balvan i ostade bez daha. Dotrcali smo svi, ali prisao mu je prvi stariji brat i nije ni stigao da mu ocita ocenas, da se ne kurci vise, ovaj je rekao, onako sa izbijenim vazduhom i pod blagim sokom:
"Rajko...reci...mami...da sam je......voleo..." (pritom moramo uzeti u obzir da su mu tada, kao svima nama, omiljeni glumci bili Van Damm, Schwarznegger i Stallone, odakle mu i inspiracija da izusti takvo nesto filmsko)
Nakon cega je usledila takva roditeljska samarcina da samo se svi redom i uplasili i upisali od semha :D
ps: ne znam da li je bas adekvatna pricica, ali je ovo tako jedan lep perid mog zivota, da sam morao da ga ovekovecim!!!
Golub (lat. - Columba livia) prepoznatljivi po sivoj boji, mada ima smeđih i belih. Veličine, otprilike, kao magnum .357. Prednosti: veličina, snaga, brzina letenja. Mane: manjak agilnosti, nisu baš bistri.
Vrabac ( lat. - Passer domesticus) uglavnom su krem ili smeđe boje, po neki imaju i narandžaste šare. Veličine kao skrivalica iz Harija Potera. Prednosti: agilnost, refleksi, lukavost. Mane: manjak snage, minijaturnost.
Aktivnosti golubova: šetaju unaokolo, vršljaju po kontejneru u potrazi sa hranom, seru samo ako se nalaze na velikoj visini (na ivici krova, na grani ili na žici). Onda još malo šetaju unaokolo izbegavajući ljude.
Aktivnosti vrabaca: grupišu se u neki žbun ili neku krošnju i dernjaju se dok ne odlete u potrazi za hranom. Pobegnu od čoveka iako se čovek nalazi na 10 metara od njih. Izvode akrobacije u vazduhu (luping, barel rol i slična sranja).
Vrlo mirna stvorenja, na izgled. Ali ove dve vrste gaje dugogodišnju netrpeljivost jedni prema drugima već duže vreme. Njihova bojišta se nalaze na restoranima na otvorenom (Mekdonalds npr.). Konflikti nastaju kad su golubovi umorni od vršljanja po kontejneru u potrazi za hranom pa odu na teritoriju vrabaca. Vrapci, uglavnom, stoje na ogradama od Meka merkaju svaki potez čoveka koji jede. Jedini slučaj u kome će se vrabac približiti čoveku na manje od 10 metara udaljenosti.
Dolaze golubovi, a vrapci i dalje ispod oka posmatraju ljude čekajući makar na mrvice.
Čovek primećuje ove životinjke oko sebe. Čisto radi zabave im dobaci pomfrit. Rat počinje:
Vođa vrabaca: Juriš!
(gomila vrabaca se okupi oko pomfrita)
Vođa golubova (čuje pad pomfirta): Evo, drugari, ovo je znak! napad!
(gomila golubova i gomila vrabaca se sjatiše oko pomfrita)
Vođa vrabaca: Odjebite vi sivonje! Mi smo ovde prvi došli!
Vođa golubova: Vidi ga ovaj mali kako se kurči. Nemoj sad da dobiješ kandžom po glavi!
Vođa vrabaca: Ajde priđi pa da te iskljucam k'o čovek pneumatskom bušilicom beton!
Vođa golubova: Divi Gavajo, nisi ti detlić pa da toliko brzo kljucaš!
Vođa vrabaca (ostalim vrapcima): Bando, ovo je naš pomfrit, ne dajte im da priđu!
Vođa golubova (ostalim golubovima): Svi na pomfrit!
(Nastaje gungula)
Vođa golubova: Odabijte vi minijaturni govnari. Veći smo od vas!
Vođa vrabaca: Šta se gurate vi! Serete po ljudima, a sad jurišate na hranu koju oni bace! Ma odjebi, bre!
Vođa golubova: Možda mi seremo, ali vi iritantno cvrčite po ceo dan! Marš, more!
Vođa vrabaca: Neki ljudi uživaju u cvrkutu nas ptica pevačica, a vi možete samo da gugučete k'o mašina za veš koja centrifugira!
Vođa golubova: Otkud ti znaš kako zvuči veš mašina!? DA nisi možda živeo među ljudima?!
Vođa vrabaca: More, šupičkumaterinu! Šta tebe briga ko živi među ljudima, kao da će vas ljudi primiti u kuću ako serete po njima i rovarite po smeću!
Random svraka: Graaaaaa!
(prestaje tuča)
Vođa vrabaca: Šta ti hoćeš, kljunati!
Random svraka: Vidite tamo, eno ga Paja Patak!
Vođa golubova: Gde!? Gde?!
Vođa vrabaca: Tražite mu autogram.
Random svraka (grabi bačeni pomfrit): Sisajte ga naivčine. Buhahahahaha! (odleće, ali prenisko pa ga autobus spiči i on ostaje zalepljen za šoferšajbnu).
Vođa vrabaca: Nema nikakvog Paj... u jebote, vidi ga kako se zalepio k'o brat Spale kad je jurio ispred Mercedesa.
Vođa golubova: A gde je onaj rekao da je Paja Patak?
vođa vrabaca: E, viš kako si glup. Ae idite kopajte kontejner ili tako nešto. Mi ćemo da čekamo ovde. (okreće se čoveku) Baci pomfrit, šabane!
Уобичајена првомајска активност.
Jocko: Dobra ova tura, lepo smo je organizovali, sve ide k'o podmazano...
Kvejk: Jašta! Neego, ljudi, može još jedna tura?
Čegi: Uvek za! ♫ Naspi još jednu... ♫ Uf kakve curice... Al' će noćas da se turaaaaaa....
Kafa: Ne dam mladost svoju!
Partizanka: Heh. Ček, šta?
Pola Vukajlijaša: Swašta, cmokili :+
Fender: 'Alo ložane... Red je tamo lololo...
Ollanik: Xaxaxxa kako ste prejadne glavice... U, vidi ga mali ker! Dođi ker, mali ker! :hrani kera, malog kera:
Kashof: :stiže u pratnji oba roditelja: Poyy swima klk was ima :+
Ciklon: PLZ STAAAHP!!!
Otac gavrentije: :blagosilja okupljanje:
Bohor: Brt ćuti da te ne nabijem na slavski kolac brt
Kosmopolita: Kakva je ovo graja? A da ja počnem da banujem malo kad se vratimo, za vaše dobro?
AndjelkoNS: Nemoj Kosmo, imam još 2124230 dobrih pičaka da postavim na temi vaš ideal ljepote želje su jedno a mogućnost drugo!
Agilni: Proglasite me pobednikom ovog prvog maja i da se razilazimo!
Prof: Uuu Kosmo, kakva pretnja, ukakio sam se od STRAJA! Hnjo, hnjo, hnjo...
Reme: Bolje bi bilo da pričamo o konstruktivnijim temama. Na primer o filmskim ostvarenjima. Recite mi, šta mislite o Tarkovskom?
:tišina:
Zelen Lukac: Čujte ovo! :oponaša Ramba Amadeusa:
Bulgakov: Ne zvuči loše i za plus je, mada...
SMarko: :nadrkan: Viđu li neko moje bučice?
Lud: :NO COMMENT:
Duh iz lanpu: :baca neki kreativan, samo njemu svojstven komentar:
Džonimir, Pinkman i Loksi: :igraju karte i bole ih kurci za sve:
Valdemar i Bata gugi: :beru pečurke; jedan filozofira dok drugi pojzeniše:
Stevčo smetalo: Smetam?
Kaizen: :iskače iz grmlja nepozvan: Biće da ne!
U nedostatku riba,i preduge apstinencije, u jednom trenutku je moralo doći do eskalacije besa ostalih meštana sela, s obzirom da je Veliki Štrumf uvek vodio glavnu reč.
Veliki štrumf : Štrumfeta vidi što mi je Kefalo nabudžio motor, kupio sam kilo novih bobice na pijaci pola sam mu dao za ovo, jesi za jedan krug
Gurko : Idem i ja Veliki Štrumfe!!! Hoću i ja!!!
Štrumfeta : Hihihihih... pa ne znam... hihihihihi... Šta će na to reći Deka? A i nemam kacigu...
VŠ: Deka je otišao kod Bake Štrumf na jednu partiju, neće ga biti neko vreme... Nabavio sam superanatomski modelirane šlemove... Menjao sam se sa Lickom za ono pola kile što mi ostalo.
Mrgud: Mrzim matorog pedofila
Gruber: Jebaću mater tom matorom, samo da odradim leđa Ca !!!
Gurko : Grubere mogu I ja da krenem u teretanu?
Mazalo : Nabiću mu kist u dupe pa da vidim dal će da mu padne na pamet da sedne na motor
Kuckalo: Ima da mu zabijem klince pod nokte kao Malom Radojici, on će da se kurči tu pred njom
Gricko: Mljac, mljac, mljac… GRIC, GRIC!!!
Gurko: Gricko jel mogu i ja malo mljac mljac?
Kefalo : Pod svemirskom haljinom
Šarenom lopticom igram badmington
Čeličnom palicom svetlim k'o semafor
Otvorili su mi se novi horizonti… Imam nameru da stvorim novi utragenerisan svemirski modulator i da odletim na golubu, po mogućstvu belom, ne gotivim sive…
Licko: Pričam sa kućama, svađam se sa bojama
Obožavam stvari koje imaju rok trajanja …..Al su dobre bobiceeee... Lepo mi stoji ova crvena boja lica… …op op op…DO JAJA!!! Čekaj, ja nemam jaja? Nema veeezeeee, vidiiii bojeeee… Gargamele čemu ta konjska faca sa primesama ovčije tuge? Vidi mala maca, maca mac mac…
Režiser : Alooo ljudi, Štrumfovi, šta se dešava, daj da radimo posao... Animator daj još crtaj tamo neku sisatu plavušu, i sklanjajte mi Licka i Kefala iz kadra...
Tradicionalno jelo na izdisaju kao žrtva pop kulture.
Rođena sestra od ljeuše. Smrtni neprijatelj pice, dosta nepopularnija. Pica predstavlja sve ono protiv čega se kljukuša bori. Ali jebi ga tako je to, ona nesrećnica kad zamiriši , ljudima pomuti pamet pa ne znaju šta je zdravije za njih. A šta ima zdravije od bijelog luka? Ništa. Ali jebeš ga, ona nesrećnica em miriši, pa još kad je sočna, i kad se razvlači onako bezobrazno, teško je odoliti nekom neprosvjećenom insanu, svaki bi da malo gricne i lizne. Da približim onima, što ih ne volim očima vidjeti, a što se vabe urabanima : Pica je mejnstrim, a kljukuša andergraund, hardkor. Ili što bi rekao Kočić: Kljukuša je Jablan, a pica Rudonja, podgojeni bak stranog okupatora, koji kidiše na sve što je naše.
Ali ipak, ima ima nas koji gledamo svojim očima, koji znamo šta kljukuša predstavlja, koliko tradicije i koliko istorije ima, koliku je muku sagledala. Da nije prošla kroz sva teška vremena ovog naroda ne bi bila onako ljuta, a opet slatka u isto vrijeme. Vratimo prave vrijednosti na naše trpeze.
Kad sam bio mali, znao sam svoj pravac. Dok su svi voljeli slatko ja sam samo kljukušu tukao.
Mili Bože, čini mi se da sam mogao kljukušu jesti i spavajući. Sjećam se, kad se igramo lopte na livadi, zakuva se žestoko, a mene baba vabi sa brijega:
-OOOOO STEVANE, AJDE JEDI!
-NEĆU VIDIŠ DA IGRAM LOPTE!
-AJDE NAPRAVILA SAM TI ONO ŠTO NAJVIŠE VOLIŠ!
-JEL KLJUKUŠA?
-JEEEESTEEEEEEUU!
I tog trenutka zemaljska kugla prestaje da se okreće. Ama, mogao sam sa Zvijezdom igrati finale Lige šampiona , napustio bih samo za parče kljukuše.
A to baba kad napravi, zemlja gori. Dok ona pravi prevrtu od crnoga brašna, meni dadne čanak i sjeckalicu, i prikuči gredicu luka da usitnim, da budu oni komadići sitni kao Srpski pokret obnove. I dok ja to spremim, prevrta bude gotova, baba poulji luk. Stavi tepsiju u ćošak sudopera, odmakne se na kraj sobe, da mi čanak da pridržim, dok ona podveže maramu i istegne ruku, pa kad odatle pljusne onu kljukušu, mene odmah znoj oblije. I jedi, i jedi, i jedi... Onaj bijeli luk spusti pritisak i samo mi primaknu krevet i ja se oborim direkt sa stolice.
Jedne prilike zaglavio na Paprikovcu. Prekro se.
Veli doktor: Šta je reći?
Kaže did: Jebi mu sunce doktore, prekro se kljukuše , dulum je pojeo. Samo oči počeše pod rotacijom raditi. Vodi ga na odvikavanje, on je narkoman. A ja mali bucko bio, zajapurio se ...
Mene tamo u neku sobu, sestre me privatile za ruke naguzilo preko stola. A kad doktor izvadi špricu, svetu ti nedlju, pa ono bi konja ubilo ko zeca. Kaže ona sestra meni:
-Ne boj se ništa, kako se nindža kornjače ne boje...
- Ma kakve nindža kornjače, kakvi kurci, vidi igle kolika je ima da je išćera na drugu stranu, OJOJJ MENI...
- Pa sine mili, ko ti je superheroj?
-Superheroj Spasoja, nekidan prevrno prikolicu đubra ...
-Onda budi Spasoja.
Utom, i doktor povika:
-Može li.
-UDRI DOKTORE JA SAM SPASOJA ČEDINOV, NE MOREŠ MI NIŠTA!
Kad sam došao sebi čuo sam doktora kako didu govori da je ovo težak slučaj, da mi je od bijlog luka malo mozak izgorio, nece se puno odraziti na psihu, malo samo zglajzo ali nisam agresivan. Da mi daju pice da jedem, da ne mislim na kljukušu. Nije lako, ali da ću se odviknuti uz podršku porodice.
Nikad mi pica neće kljukušu zamjenuti.
Dečija televizija sa početka ovog veka, nastala kako bi pratila sve veće usavršavanje tehnologije u svetu i to prenosila na mlade naraštaje kroz takozvane "crtane filmove". Poznata po jarkim bojama koje su štipale za oči (Mamuimjebem posebno ona narandžasta pozadina).
Logo ---> Još gori. Televizor, krntija iz 19 veka, naravno narandžaste boje i na njemu naškrabano veliko slovo "D" na latinici.
Emisije (crtaći), prema određenim karakteristikama, mogle su se podeliti u par grupa:
1. Kvizovi (Čarobnica i trg pitalica, Zig & Zag, Tombik & B.B, Gospodin Sima i Džigi Džigi): Koncept sve četiri emisije bukvalno isti. Imate nekoliko igra, trebate dodgovorite tačno na ta njihova pitanja, mozgalice ili šta su već. A fora je što vam daju 0,13 sekundi da date odgovor, inače ukoliko to ne učinite, daće ga oni. Kao svaka moderna televizija, tako i Kanal D, u ovim emisijama ubacuje i reklame. Ali poučne reklame! SVAKO JUTRO JEDNO JAJE, ORGANIZMU SNAGU DAJE! - A na reklami jaje (s očima, rukama i nogama) igra i skače. Imaju i onaj muzički bend - BUBICE, što sviraju neke dubokoumne pesme koje nisu razumljive ni iskusnim poznavaocima estrade, a ne deci od 6 godina koja to gledaju.
2. Ultra modern tehnology (Zmajeva Krila, Medaboti, Hamos zelena kočija, Nebeski surferi): U ovu kategoriju spadaju oni "crtaći 21." veka, u kojima je glavna poenta "Borba dobra i zla". I još plus dodaju robote sa raznoraznim moćima koji pomažu u toj borbi. Umesto da se tuku k'o ljudi, roboti se tuku za njih, i kao čiji robot pobedi taj je veći baja i može da se kurči po kraju. Krajnje poučne emisije.
3. Gospodin Pingvinović: Neki baja, peset i žvaka godina, 147 kila, sa nekim gotivnim šeširom, koji putuje po svetu. Smotan k'o sajla. Zajebe sve čega se dohvati. U svakoj emisiji uči decu širom sveta po neki trik koji "niko ne može da provali kako se radi". Na kraju svake emisije, vraća se na Antarktik, gde mu je gajba i tamo bleji i spava sa pingvinima.
4. Čarobni autobus: Ona luda profesorka sa jelte, kao i sve na ovoj televiziji, NARANDŽASTOM kosom. Džindžerka mamu joj jebem. I njen razred daunovaca. Idu tim autobusom gde oće, bole ih kurci. I uče o tim mestima 'de odu. Hajlajt jedne epizode je bio kacu ušli u nos nekog klinca i onda se vozili kroz celo njegovo telo. Interesantno, zar ne???
5. Starla i Jahači dragulja: Ovaj crtani je mogao komotno i u drugu kategoriju ali ga ipak izdvajam kao poseban. Radi se o princezi Starli, prepički tog vremena, koja mora dodbrani to neko njeno carstvo šta je već jebemliga. To će uradi ako skupi te neke dragulje. Ima i neke dve drugarice, koje su isto prepičke, a i neke muškarce koji im pomažu. Verovatno su oni Jahači, a njih tri jahačice. Sad da l' dragulja ili nečeg drugog, to je već njihova privatna stvar u koju se ne bih mešao.
6. Voćkice, Delfi, Čupko, Bili Mačak: Crtaći koji slikovito opisuju sva moguća sranja koja prave životinje. E jebiga Voćkice nisu životinje zajeb'o sam se. Sve u svemu život delfina, kera i mačke u tri epizode od po pola sata, služe za sat i po vremena potrošenog života u prazno. A što je najjača fora taj Bili je bio dečak koji je nekom mađijom pretvoren u mačku. Tetralol.
7. Nebitni crtaći: Koji su inače i najpoučniji. Tu ima onaj Sedrik, stidljivi klinac koji se zaljubio u neku malu, onda ima emisija od onog Brusa Blica koji jebe kevu kako crta, svaka mu dala, onda Veseljko i Točkalovići, Pajkani iz Pajkangrada i još par interesantnih crtaća.
I za kraj, njihov melodični saundtrek, čuvena pesmica: POČINJE NAM, POČINJE, KANAL DE, KANAL DE, POČINJE NAM, POČINJE, KANAL DEEEEEEEEEEE! JUPIIIIIIIIIIIII!
*za ovu defku je bio potreban veliki naučno-istraživački rad.
Jedinstvena kombinacija manipulacija, utemeljena na relaciji cilj-sredstvo. Zasniva se na naučnim saznanjima, ubedljivom govornom estetikom i psihološkim reakcijama, kao takav ovaj govor je predmet analiza, bar koliko i krmeće meso, pred Božić.
Po prirodi stvari, omiljeno je sredstvo svakog oficira, direktora, političara i švalera, koji drži do sebe, jer na najlepši način zna da nas pripremi za: rusku vojnu taktiku i ljubavne rane, vrednost Alije Sirotanovića i rad za džabe.
"Slusaj 'amo!
Mi živimo u ozbiljno doba i svaki od vas znade zašto ste tu. Svi ste skoro vec stariji i ženjeni ljudi, vi čitate novine, je li tako?! Ako nam ko pruži rat, jebo ga otac, mi ćemo prihvatiti i ratovati. U tom slučaju, jebo mu pas mater, morali bi mi da primimo borbu, pa makar svi izginuli. To bi bilo od nas časno, je l' tako!? Naši susedi 'Talijani, e to su kurve jedne. Oni, jebo im pas mater, boje se ratovanja, a hoce da dobiju zemlju bez krvi. Oni, fukare jedne, kazu da imaju pravo na Dalmaciju. Jeste, dobiće, ali kurac. Je l' tako? A zar mi nemamo pravo na Trst, Istru i druge naše krajeve? Pa dabome da imamo! Sada se prave prijatelji, a sutra napali bi nas, kurve jedne! Jer vam je to jasno! Jebo im pas mater, samo neka dođu, poslaćemo ih u pizdu materinu!
Drugo: Mi, južni Sloveni, bili smo i jesmo najbolji vojnici Evrope. Je l' tako? Dabome da je tako i tako treba da bude! Musolini je dosta učinio za Italiju. On je mnogo dao Italijanima, al' ih nikad neće načiniti hrabrima, makar im kurac dao, neće moći da im da srce junačko. Je l' tako? Je l' vam jasno!
E, drugo kažu 'Talijani. Oni vele: kod nas je sve motorizovano. Naši su mitraljezi FIAT, nasi su tenkovi FIAT, nasi su avioni FIAT i šta sve ja znam... u picku materinu. Znamo mi to, ali je u njih i srce FIAT, jebo ih sveti Jeronim na nebu. Samo ima jedno, oni nas ne znaju, pička im materina! Je l' tako? Dabome, bas tako, i tako treba da bude.
Drugo: Hoće da nam budu kuratori, da garantuju naše granice, pizda im materina. 'Talijani i ko zna koji kurci - Nemci, Englezi, Francuzi, Japanci, Kinezi i drugi, pa čak i Društvo naroda. A šta se nas tiču njihove garancije, pizda im materina. Znamo mi sta su to garancije.. Kurac garancije. Jebo im pas mater, garancijsku i kurvarsku! "
Odlomak iz govora kapetana Luke Đuraškovića 26. maja 1940.g.
Najekstravagantniji u selu od sve dece. Ogrezao u javašluku a ipak niko ne zna poreklo novca koji besomučno troši. Pošast na koju majka šapatom upozorava sina jedinca.
Đole Junac: - Š'a ste radili sa Jedinstvom?
Aca Mikrofonac: - Igrali tri za tri, nema se batice, pola tima nema kopačke a i kad smo videli ko sudi odmah je bilo jasno da ... 'de si Deki bajo! 'Aj sedi pijemo kavurine.
Deki Pereca: - 'De si Aco bagro. Ćao Đole, oće telefon da mi pukne kol'ko me zoveš.
Đole Junac: - Vratiću ti pare, nemam sad.
Deki Pereca: - Nisam ti ni tražio, 'tedoh da ti uplatim zvonjenje. Nego šta ima novo u selu? Bio o Božiću poslednji put.
Đole Junac: - Nema te k'o penzije, gori si od Tabakovića.
Aca Mikrofonac: - E 'naš da je bio na tekmi?! Došao batke sa hamerom trojkom, sine, žuti hamer, pišnuo sam firnajz kad sam video.
Deki Pereca: - Kladim se da Đole ne bi stao u hamera! hahaha
Aca Mipetkrofonac: - Kvota jedan nula pet! hahaha
Đole Junac: - Al ti zato stanem u sestru! hahaha
Aca Mipetkrofonac: - Šta radi on brate? Ti si tamo u Beogradu, video si svašta...
Deki Pereca: - Otkud ja znam, ja sam običan šloser ali sto posto trpa neku matorku.
Đole Junac: - Ja sam čuo da je bio telohranitelj patrijahu i da ga je odradio za kintu.
Deki Pereca: - Ne seri, otkud patrijahu pare, beži bre, memaš pojma.
Đole Junac: - Znamo da ne valja, suviše je lenj da bi bio diler.
Aca Mipetkrofonac: - Ne verujem da se bavi drogom, pao bi do sad trista puta. Znaš koliko Ludi Milojko ima pik na njega od kako mu je tresno ženu.
Đole Junac: - Bole ga kurci, sve i da je diler decom ne mogu mu ništa.
Deki Pereca: - Eno ga pa ga pitajte.
Aca Mipetkrofonac: - E Tabak! E!
Tabaković: - Ćao dečki. 'de si ti june, kad ćeš mi vratiš pare? Nego, šta ima, još se tripujete na fudbal i te munje a Coa? Divi ga Deki, neka jaša, neke gilje, maćori uspeo si u životu m? Javi se kad si u Bg da odradimo neku galanteriju. hahaha Nego, palim, imam neku muše sa vladikom, tako dečki. Konobar! Daj momcima korzo, stavi mi na karakter karticu.
Aca Mipetkrofonac: - Koji smrad.
Đole Junac: - Diler decom.
Deki Pereca: - Deki ima plan.
Apstraktna stvar. Neshvatljiva. Ubaciti se u život jednog malog, metalnog i hladnog uređaja za komunikaciju i povezivanje prevazilazi granice realnog i gazi pomalo u fikciju. Ma koliko god da je zanimljiv život vlasnika istog, za telefon, ume da bude uspona i padova.
-Jutro. Oko 7, pola 8. Budim se sa napunjenom baterijom. Celu noć me je ostavio na punjenju. Zahvalan sam mu. Mada, trebalo bi da me formatira, počeo sam da se gojim. Ali dobro, njegova odluka...
-10 sati. Već mi je malo dosadno. Možda bih mogao da ga probudim, da me izvede malo u šetnju, možda mi i ubaci slušalice..mmm slušalice..:bip bip:
Čovek: mrmntmrlj šta..šta se ovo čuje..alarm! Jebo mater, umukni! Pusti me! :klik: Ah, tako je bolje..:okret na drugu stranu:
Hm..nije mu se svidelo ovo baš..Dobro, neću više da ga diram..Neka se probudi sam..Lep je dan..Valjda će se dići za koji sat..pf...
-14h popodne. Postaje teško pronalaziti načine za gubljenje vremena. Troši mi se baterija, a kabal od punjača više nije zanimljiv. Budi se!......
-15 časova. Ah, evo ga, konačno se pridiže. Op, uhvatio me je. Proverava poruke.Nema toga bato, nisi tol'ko popularan. Ne, nemoj da me ostavljaš! Igraj se samnom!
-17h po lokalnom vremenu. I dalje sam u kući. Poludeću.Imam osećaj da me Inbox izdaje,a Settings mi polako ali sigurno priprema epi-napad. Nešto mora da se desi. Monotonost je prevelika. Umirem.
-18:30. On sedi za kompjuterom, ne obraća pažnju na mene. Pa jebo mu mater, ko te je zabavljao svih onih dosadnih večeri po busevima i vadio iz toliko neprijatnih situacija? Gle sad, šta to radiš, otkopčavaš se, šta...Au jebote. Gasi se, gasi se!
-20 jebenih sati. Stojim u mestu več ko zna koliko. Maska mi je utrnula, i ekran mi se muti. Nemam načina da skolnim ovu prašinu sa sebe. Za ime Boga, pogledaj me!
:bzz-bzz: Ej, imaš novu poruku! Jebale te poruke...A?P-šta je ovo?Podigao me je? Srečnog li dana! Ah, opet me bacaš. Dobro, barem je sada na krevet, što je poboljšanje.
Sprema se. Izlazi negde. možda će me povesti. Držim memorijsku da me ponese.
-21 dugih sati. Baterija me izdaje polako. Ali on vadi kabal od slušalica. Jes! To! Utni! Ah, olakšanje. Konačno mogu...Ej! Ne stavljaj me u džep! Neee!
E jebiga. Izgleda da ću u sledećih par sati gledati satkane niti farmerki i kroz njih možda i uočim neki Android. Kako su to dobre pičke. Sa njihovim tačskrinom. Uf, tačn'o bi je ja.
-Rećićemo da je 22, radi estetike. Sve što vidim ispred sebe je bleda slika nekog piva i udaljena vizija tribina. Jebemliga, gde smo, ali mi je lepo. On se kurči samnom, ali nem smeta mi. Samo nemojte da me pipate. Lako se nadražim, počeću da svetlim po 15 minuta.
-Negde posle 24 sata. Žurka još traje. Premestili su se na neke klupice u parku nekom, izgleda. Lepo je, tiho. Samo kada bi ovaj njegov retardirani drug prestao da se smeje k'o Paja Patak na helijumu, bilo bi super. Nosi me kući, ne sviđa mi se ovde. Počeću da pištim. Ali me niko ne čuje...
-2:47 ujutru. Vraćamo se kući. Polu-pijan je, ali je srećan. To je važno. I ja sam srećan. Ili srećna. Jebemliga, nisam nikad pogledao ispod memorijske. Upadosmo u kuću. Nekako je pogodio bravu. Uvek se nasmejem kada se tako pomuči da pronađe neko rešenje. Valjalo bi kad bi me tutnuo na punjenje, mrtav sam umoran. A, on već zaspao. Pa ništa onda...Low battery..Do sledećeg puta...Laku noć...:gašenje:
Negativno emocionalno uzbudjenje je jace od pozitivnog.
Ostavi jaci utisak i duze ga se secamo.
Strah je najjaca prirodna emocija.
Proizilazi iz instinkta za odrzanje zivota.
Sex izaziva najjace prirodno pozitivno osecanje proisteklo iz instinkta za odrzanje vrste.
Kako je instinkt za odrzanje zivota primarniji, tako ultimativni strah izaziva jacu unutrasnju reakciju od vrhunskog sexa, iako se tako ne cini, posto nismo zivotno ugrozeni da bi to osetili.
Skoncentrisi se i pokusaj da izmastas situacije iz sledecih primera, pa uporedi sam sta ti je izazvalo jacu reakciju. Muzjaci nek citaju primer za muzjake, a zenke nek citaju primer za zenke.
MUZJACI:
1.Zamisli vrhunsku ribu, koja apsolutno zadovoljava sve tvoje top kriterijume...
Al stvarno se skoncentrisi i zamisli...
Ako te dodatno pali, zamisli i najlon carape sa halterima, cipkasti ves, sve sto te pali, mozda priguseno svetlo, bezobrazne reci, muziku tihu, darkmetal, kako god hoces zamisli...
Radi ti sve ono sto najvise volis...
Mmmmmm...
Namesta ti se u tvoju najomiljeniju pozu.
Krecete u akciju, najjaci sex u zivotu... ...
2.Sad malo razbistri glavu...
Ne moras sad narocito ni da se koncentrises i udubljujes.
Jednostavno, prilazi ti obican covek, moze i zena. Zavezane su ti ruke i noge i oko stomaka, skroz si imobilisan i skroz si go.
Prilazi ti i ne pokusava da te narocito iznenadi. Jednostavno iz torbe izvlaci metalnu krckalicu za orahe, klesta papagajke, makaze za zivu ogradu, i dve tanke dugacke igle.
Pridje i saopsti ti mirnim glasom da ce oba muda prvo da ti probode, potom da ti zgnjeci ili isece na po pola, prinoseci ti iglu, pita te da li zelis prvo levo ili desno. Posto nisi narocito zainteresovan da odgovaras, kaze ti:
-Pa dobro,necemo iglu...
...Krckalicom cemo prvo levo mudo, a posle prelazimo na makaze za desno...
ZENKE:
1.Konacno si upoznala coveka tvog zivota.
Potpuno se kapirate i prozimate, telepatija na delu.
Situiran, obezbedjen, privatnik, jak ko crna zemlja, a obican covek, ne kurci se, pare ga nisu pokvarile.
Svidja se tvojima...
Ali skoncentrisi se, stvarno probaj da zamislis idealnog, tvoju ultimativnu ljubav, koji ispunjava sve tvoje psihofizicke kriterijume, pa cak i ako ti nisi sigurna da li je to ono sto zelis, on te apsolutno ponasanjem i gestovima u to uveri, ma koliko puta da probas da budes skepticna.
Jednostavno, on je tvoja sedmica na lotou, i to je jednostavno to...
E sad zamisli ambijent koji ti prija, enterijer, muzika lagana, svetlo, mirisi,sve izmastaj po zelji, ako te vise pali seno i stala nek bude to...
Mazi te, sapuce, duuugo...
Vodite ljubav onako kako ti volis i sve je vrh vrhova.
Nisi ni znala da posedujes E, F, i G tacke, i sad si se konacno uverila, ne samo sta je to orgazam, vec i multipli orgazmi uz snazan osecaj povezanosti i ljubavi.
.. ...
2.Sad malo razbistri glavu...
Ne moras narocito ni da se koncentrises, samo se opusti...
Budis se. Sama si. U vlaznom, smrdljivom i hladnom podrumu.
Na sredini prostorije je stolica, ti stojis na njoj gola, nemas pojma kako si se tu nasla. Ruke su ti iznad glave, vezane za kuku prikacenu za plafon, a noge za stolicu na kojoj stojis.
Vices i deres se. Nista.
Bol na zglobovima te potseca da ne sanjas.
Odjednom ugledas ogromnog, zalizanog masnog pacovcinu od preko pola metra.
Pojma nisi imala da toliki pacovi postoje.
Glava mu je nabijena u telo, sitne zle okice, ostri, pravi brkovi, jos ostrija 2 prednja zuba, zmijoliki rep duzine koliko i telo vuce se po zemlji...
Ne zna se da li jezivije smrdi ili cijuce.
Pocinje da kruzi oko stolice.
Javlja se promukao horor glas preko ozvucenja:
-Upoznaj se sa Glodarom. To je tvoj drugar veceras. Nije jeo 2nedelje i jako je gladan. Dresiran je da se penje uz nogu, butinama, skroz do gore,i da zaroni glavu i pocne da jede...
...Odjednom pacova vise ne vidis...
Okreces glavu levo, desno, iza, nema ga...
ali, posle desetak sekundi tisine...
Cujes...
Ponovo onaj piskavi cccijuk, i osetis kako kandzama grebe drvenu nogicu, polako se penjuci na stolicu...
Pripizdinu geografske sfere uvek kontasmo i pominjasmo, katkad podjebavajuće i likujući ako je tuđa, ili pak našu onako setno, sa blagom jezom i opet nekim cvetnim ili vunenim sećanjem. No one druge relativne daljine, makar bili to veoma bliski prostori tik iza gipsanog, fug mas zida sramotno prećutasmo i danas i juče. :A sad je i to daljina, aaa?: Barijera druže, barijera koju si sam sebi stavio, nemoć, strah. :Kako ti vinjak u seoskoj zadruzi dalekoj kurac i kusur km pešaka po snegu i to dvosmerno uzbrdo, bliži i jeftiniji, prijemčiviji, lakše svarljiv i povratljiv... nego ona, tu dve kuće ulevo od tebe??? Jedi gomna, pičiću! Probaj opet! Pa suština ludosti i jeste raditi isto a očekivati drugačiji ishod! ŠUK:
...
Ne obmanjuj me, ne shvataš, ona jeste bila idealna za mene, idealna! Ali, ali... najveći problem je što je i ona sebi izgleda idealnog tražila... jbg! Moja sreća, definitivno nije njena sreća a njena sreća meni jeste nesreća, koliko god njoj dobro bilo... Tako je!
grašak Sofrius: Još mi je majka govorila, da se ne igram sa tobom, kaže da si bila svugde, hehehe... Brinula sirotica da ne navučem nešto!!!
banana Vendijana: Juuuu sramote! Kako možeš tako nešto reći isprdku maleni! Pa moji preci su krasili najlepše i najotmenije palate... Trajanovu, Hadrijanovu, Antonija Pila, sobu Pompeje, evo sad opslužujem Aurelija, te se s mlađanom Faustinom... ponekad, nežno...
grašak Sofrius: Miluješ... To ti kažem kurvo, prošla si ti i salate i napitke i kolače, neki su te čistu a neki i celu... Znam vas ja dobro, mnogo puta sam te sretao, čak sa sve oklopom, žutim tvojim mrskim u raznoraznim govnima... ko onomad na jednoj od mojih samrti... u colonu!
banana Vendijana: Kaže se Colognu, ako misliš na krčmu onih Germanskih varvara!
grašak Sofrius: Da, da to i kazah, hehe... (Pojzeeeennn!)
...
ulješura Maksimus: :Huuuuuuuu! šljuuuus:
grašak Sofrius: Šta se prskaš bre glavonjo???
ulješura Maksimus: Izvinite đeco, mlaznica mi otkazuje, nisam namerno... I molim vas nemojte se svađati!
grašak Sofrius: Šta oćeš bre spermoglavi, šta se mešaš? Ae mrš s naše obale!
ulješura Maksimus: Možda su mi ovo i poslednji trenuci... imajte razumevanja! Sam sam, sam i nasukan, umirem na ovoj prelepoj obali... a vi u tako prijatnoj, hladnoj, zaslađenoj činiji, i opet nezadovoljni! Priuštite mi mir u ovom trenu... bar!
grašak Sofrius: Hmk! Ok. Ok. Matori sažaljevam slučaj... izvini! Malo sam nervozan i ja, dojadilo mi da više budem prilog, kapiraš... a i ova Vendijana me sa svima... Serbius pasulj mi se umešao i uzeo primat svugde... Nakupilo se...
banana Vendijana: A tek ja, šta ja da kažem? Mešaju me drugi sa svima, a još me i vi prozivate...
ulješura Maksimus: Tišina! Samo ti Vendika ćuti... Ja još uvek mogu da pustim EHOO, usraćete se!!! E lako je vama, zajedno ste... A ja ostao sam, ona ode s drugim... daleko negde, ko zna gde! On joj izvuko harpun... a ja nisam znao! Tako mi hiljadu ljutih kitolovaca!!!
grašak Sofrius: E ne mrači, okreći nazad, potopi joj jedan brod za ljubav i biće sve u redu. Videćeš!
ulješura Maksimus: Ne, ne... Kasno je...
grašak Sofrius: Kasno? Kasno će biti kasnije...
... ako me sada ostaviš,
kasno ce biti kasnije,
kad vrata otvoriš...
ulješura Maksimus: Gubim svest... odlazim, vidim, vidim, vidim... Aaaaaa! Potomci pamtite me. Mobi Diče osveti...!
banana Vendijana: Ode čovek! A ti ga onako izvređa na samrti!
grašak Sofrius: Pa izvinio sam se! Mater ti jebem, nemoj da ti sad... Otkomanda! OTKOMANDA! (Da ovaj mak nije pored mene, ne znam ni sam šta bih, još mi samo ta ''princeza'' nije jasna...) Ma bole me kurci... Pa kaže:
...I ona kaže, joj što volim Iggy Pop,
I ona kaže, Iggy Pop...
banana Vendijana: Ne Džonija marmune, Igija ti veliki prorok Jocko I vido, Igija nekog...
grašak Sofrius: Aaaa...
Slava ti... putniče iz bućnosti!!!
Oh taj putnik,
Kako se on voza,
On se voza i voza,
Kroz svoj prozor gleda,
Šta li vidi?...
Vremena se menjaju, a sa njima i ovaj naš sajt. Evo jedan (ne)realan prikaz našeg sajta u budućnosti.
Zamislite, izbije novi sukob u svetu, i nijedno mesto u Srbiji nije bezbedno, sem jedne ulice koja se zove: "Vukajlija". U nju imaju pravo na pristup samo oni koji su bili registrovani na sajtu pre rata... Pitate se kako je ulica Vukajlija bezbedna u ovom sukobu? Tako što su oni koji su pokrenuli ovaj rat(Masoni, Jevreji, Svetska Vlada)... Često svraćali na ovaj sajt i dobro se smejali, posterima, reakcijama i definicijama. Pak, su onda, sklopili ugovor sa vlasnikom sajta, da će oni poštedeti njegov sajt i članove tog sajta, smestivši ih u ulicu bez sukoba, a za uzvrat vlasnik sajta, će zaključati sve postere i reakcije, i omogućiti samo Masonnima i Jevrejima da uživaju u njima, i da se smeju. Ulica, pored asfalta, ima 2 velike zgrade. Jednu sa jedne, jednu sa druge strane ulice, tj. levo i desno. Na golom asfaltu stanuju gladni i žedni nekadašnji čekaoničari(klošari). Kada je zima grejemo se tako što palimo vatru u buretu, i krijemo se ispod balkona, jedva preživljavamo. Tu smo svi mi iz čekaonice. Imamo i jedan laptop, sa koga se 3 do 4 puta na dan preko Skype-a, javlja Feid iz Češke. On se kurči jer Češka nije u ratu, pa snima sebe kako: pije pivo i jede viršle... A vi čekaoničari, ko vas jebe. A svi oni koji sada povremeno dolaze na Vukajliju, oni će i tada dolaziti, kod nas će sam prespavati, a preko dana lutati, ali tu su negde, uvek. Iz jedne od dve zgrade, zgrade preko puta, često izlazi Zelen Lukac, koji nas obilazi, i preti nam, kako će da nas otpiše sa liste spašenih(banovaće nas). Ta zgrada iz koje on izlazi jeste: "KAFANA", tu su svi iz čet sobe kafana, vrata kafane su uvek zatvorena. Iz kafane često izađe Dilan Dog, koji nas zajebava, jer smo sirotinja... Uživaju unutra u toplom ambijentu, dok se mi čekaoničari smrzavamo k'o pičke. Znamo mi odprilike kako je unutra, iz priča: Rusa, Rocky-a, Mlade koji imaju pristup kafani, ali su često sa nama na ulici. Iznad te zgrade nalazi se gornji sprat, sa fasadom i cvećem, taj sprat je ustvari čet soba: "TERASA". Tu su najelitniji članovi, žive k'o Buržuji i bole ih kurac. Skoro nikad ne silaze dole kod nas u Čekaonicu, samo nas pogledaju uz gađenje, sa balkona. Preko puta te zgrade, tačno iznad nas nalazi se desetosprati dvorac(ona druga zgrada). Taj dvorac je zaključan i čuvaju ga 50 pit bulla, kao i: lanci, katanci i laserski zraci! To je Kaizenova lična rezidencija, retko ko je išao tamo. Ima 9 sprata i dvaki sprat dat je jednom moderatoru, na korišćenje, samo deseti je Kaizenov. Taj dvorac je takođe skladište, i mesto gde se čuvaju zaključane reakcije i posteri. Svaki sprat ima svoj balkon, i moderatori nas gledaju sa visine, više nego ovi sa terase. Na samom vrhu je taj famozni Kaizen, osnivač Vukajlije, i neka vrsta našeg Velikog Vođe, za njega skoro niko u čekaonici i na Vukajliji nije čuo, niti video(sem Rusai, Rina, i još nekih opasnih baja). Ponekad nam se učini da vidimo neku osobu na tom desetom spratu, kako nas posmatra, dok pije najskupje vino. Neki čak kažu da on piša po nama odozgore, jer mu se može. On je takođe član Masona. Mi svi čekamo kada ćemo biti proterani sa ovog svetog mesta, uz miris Kaizenove mokraće(masovno banovanje). Bar se tako priča... I eto tako ja zamišljam budućnost Vuke...
Po legendi, reklo bi se, neko nezgodno, vražje biće, bezoblično, nepojmljivo... Katkad u obliku žene, nekad mačke, psa, nekada sa kozjim nogama ili zubima Save iz Zarožja. Generalno, uvek zajebano i voljno da omađija, te gurne u jendek ili ne daj bože krivu jarugu. Za čuti i prekrstiti se, te reći: ''Tam bilo, tam ostalo!'', šeretski odmahnuti ili se podrugljivo seljacima nasmejati... :Hehe, seljaci!:
Ali eto, moram odmah da rečem, Omaja nije kuče, ni Čubaka, ni Jeti... ni koza (dobro, možda jeste u nekoj Albano varijanti) već je ok riba, mislim žena, ne sirena... Možda, eto samo malkice luda u glavu. Ali ko nije? I jako joj je zort i dosadno, jbg, besmrtnost i te cimke su je ponele, muka, oće i ona kao sav normalan svet... i da potegne i da zapali a i da se... A realno nije uopšte nagrđena. Nego da ne tupim. Ajmo mi nazad na sam početak...
WARNING: Primer nije neophodan.
... Jun, 1998-a godina, atar sela Koraćevca, koji dan posle Mijatove prečke...
- Kude ćeš sag sam, viš li kakva je magla, sedi si ovdeka, lepo će si prespiješ, pa jutre doma kad svane.
- Baba ne brini ništa, ja sam veliki, na jesen ću u treći razred. A i tek je prvi mrak, ti si u mojim godinama pred čoporom vukova izmicala. Nemoj sad tako meni... Odoh ja, časkom ću do kuće.
- Dobro sine, ako si tako rešio, al' požuri si lečka i paz' dole na ''Bajkinu dolinu''!
- Što da pazim?
- Ma ništa, mislim si sve, strmo je, ljizgavo! Ovej kiše na oblak, najgore... samo razbačkaju. Aj uzdravlje! (Deco, deco, nikad miran san od vas!)
...
- Dobro veče teto! Ne, hvala! Pa ne mogu ja to teto, mali sam. A ko ste vi, nisam vas viđao... NeeeEEEE!!!
...
- Deda, još po jednu pa da bežim.
- Gde da bežiš? Da završimo ovu kilajku, pa možeš onda. E kad si ti meni sine danas pokosio Padinu. E junačino moja!
- Nestale mi deda cigare, nije drugo. Aj vidi da l' ti ostala možda neka u onom svečanom kaputu što ga furaš na zadušnice.
- Da poglednem... Nema, al eve ovo, burazer tvoj ostavio neki ljuti duvan prošlog puta i neke čudne papiriće za motanje.
(znam da je nerealno al' već nekako stvaram sliku one babe iz ''Rana'' i blagosiljam ovu starinu)
- Fala deda! (nažalost samo buđava krdža s buvljaka, puna lijanica, na krajevima baš pozelenila)
- Smotaj i meni jednu i nalij! I gledaj da umanjiš taj duvan! Znam... i ja sam krenuo na tvojim godinama, ali...
- Dobro je deda!
...
- E pa idem ja... Vidimo se!
Letnja, vedra noć, mesečina... milina za leći u travu i ostati tu. Nego eto, rešio ja, šta ću u planini, kosio celog dana, pa aj kući, sutra praznik neki, ne radi se, taman da prođem po čaršiji. Krenuh kući, sa mnom keruša Una, vučem neko vojničko ranče, unutra mi ostali brus i nakovanj, te pljoska s rakijom, maltene puna. Kod nas ti je običaj da se posle večere rakija više ne poteže, al meni i to sad godi, dug put, pa neću valjda do doma suva grla... Polako, polako, spuštam se, katkad potegnem iz one pljoske, i konstantno se gušim s onom ljutom krdžom.
U jednom trenutku, kao da čujem koračanje pored sebe... s leve, gornje strane te kozje putanjice. Zastanem, osluškujem, ništa. Pa jebem mu mater, nije valjda da me uvek ovako na prepad sustiže piće uz put! Nastavim da hodam, ali opet čujem koračanje... keruša Una se uznemirila, al' mesto da se da u gonjenje, što uvek i čini, počela da cvili i da mi se pripija uz cevanice. Krenu neka čudna jeza da me hvata, nije da umišljam. Pred očima mi se vraća jedna slika iz detinjsva, opet ona, devojka što je onda videh a ostali me kad im rekoh, ubediše da je umislih, tad nisam bio lud još uvek, jbg... al' ajde, verujmo bar formalno starijima. Imam perorez u džepu, polako otvorih oštricu, tu mi i upaljač... prolaze mi raznorazne priče iz filmova, stripova, dedini prepričani doživljaji sa drekavcima, stričev lov na reinkarnisanog šakala... :Polako bre čoveče, koj ti je?:
Nisam neki vernik, al' se prekrstih za svaki slučaj i potegoh opet iz one pljoske. Hodam tako i dalje, pored mene, cenim... neka utvara takođe korača, premišljam, gledam a ne vidim, mašem onim perorezom ne bih li potkačio kakvo monstruozno biće te proburazio, a ono ništa. Frka mi, ne purnjam odavno, zašto sad ove priče, nisam se valjda tolko odneo? Što je najgore, i pas se nečega boji.
Približavam se mističnoj ''Bajkinoj dolini'', pored nje postavljena klupica, godinama ta hrastova sklepotina odoleva zubu vremena i nađe se putniku namerniku da sedne i odmori bar malo u ovoj guduri.
:U jebem ti! Na njoj sedi neko. Neko ko je kapuljaču navukao. Nije valjda kosač? Mamu mu jebem, liči na njega, da ja navrnem ljutu još jednom, pa kud puklo, možda je poslednja. Stegoh u desnoj upaljač, tako mi stisak pesnaje žešći, u levoj otvoren perorez. Idem, pa šta bude.
- Zdravo mali, opet se srećemo!
(čuo sam jednom legendu u selu, da kad vidiš kakvu neman ili bar vuka, gubiš glas, te ne možeš da vičeš. E pa demantujem, nije tačno... odgovoriš ali deluješ kao da si se usro u gaće, pa dobro skoro da je tako bilo, nebitno sad)
- Z z zdravo! (Izgovorih junački, a keruša se dade u beg ko đavola da vide. Pas najbolji prijatelj, a? Aj neka mi neko opet pomene ovu floskulu, da ga odma u nozdrve spučim)
- Imaš li vatre putniče?
- N naravno...
- Porasto si!
- Jesam... Čekaj, čekaj, je l' ovo sve stvarno? Je l' sam ja sad umro ili šta? Ti si smrt? Ko si ti?
- Ne budali... /Da l' sam mrtav?/ hehe. Ovo me još niko nije pitao, mislim niko živ, hehe. Nego daj tu pljosku!
- Kako znaš da je imam? Čekaj... Pa ti si Omaja iz doline, ti si me jurila kao klinca onomad, ti si ona što je Bajku survala u provaliju, ti si Liku čekićem udarila u rame???
- Dobra... Uuuu, domaća... Ne seri bre! Nikog ja nisam ubila, Bajka je sam pao pijan, a Liku je crno dete potkačilo, ja s tim nemam ništa... To što si ti bežao je već tvoja sramota i onda sam samo malo htela vatre... i živosti! Vi seljaci ste me nazvali Omajom!
- Znači, sad nećeš da mi sisaš krv, da dođe jato vampira, da me jebete kako već znate, pa da me sutra egzorciraju?
- Hahaha, primitivni ste bili, primitivni ostali, ja sam samo jedna izgubljena duša, kao i ti... Doduše, sad tebi u tom stanju i ne vredi objašnjavati, pođimo kod mene!
- Gde?
- Videćeš. Veruj mi, veruj bar jednom u životu... bar ono, mislim, opusti se!
(kolko puta sam ovo čuo, ko mi sve ne reče, ćale, keva, riba, ortak, zubar... Ma idem, ionako su mi otupela čula a i razum... bole me brige, iskreno nisam ni znao da je Omaja ovako ljubazna...)
- Izvoli!
- Sunce ti poljubim, odakle ova pećina ovde? Pa hiljadu puta prođoh, ne videh ovaj ulaz?
- Dobro, aj sad... Sunce baš i ne moraš da pominješ! A, jesi ti debil decxko? Pa ulaz je morao biti sakriven. Šta? Je l' treba da bude na čistini, pa da me po šesti put spalite, kao onaj tvoj askurđel Miloje s pajtašima 1700 i neke?
- Nisam tako mislio, izvini!
A ovde sad ovo, sve za divno čudo... čisto, pod konac, poređano po kamenim zdelama i policama. Videh na niski nasušene komadiće nekih pečuraka (volim pečurke od malena i rado ih prikupljam, čak mislim i da ih poznajem, malo se osokolih, htedoh i sada pametan da budem u ovom možda poslednjem času).
- Sušiš, a, Boletus edulis, volim ih i ja?
- Ma jok, Amanita muskaria et panterina, hranljivije su a i slikovitije... ako me razumeš, hehe.
- A šta ti je ovo?
- E to je već prah vrganja, ali ne edulis već satanas vrste... Imam i vina, a od crvenih gloginja i...
- Što bi se reklo, imaš sve, svaka čast. Još samo krilo slepog miša i taman, hehehe?
- Postao si i duhovit, a paz' ovo gore!
(Jebo me sunce, masa slepih miševa sisa okačenu svinjsku glavu... Da se ne ponavljam, odnešen sam ko Živan, al' opet me stra. Čujem oko ulaza Una laje ponovo. Dobro je, mater ti pasju, što malopre pobeže. Valjda će se razdanjuje uskoro. Ipak ovo nisu čista posla, moram nekako da zapalim)
- Da pustimo po jednu crticu praha ludare?
- Da pustimo! (Nemam kud, da je ispoštujem pa da nekako zapalim, neće valjda da traži i da je opalim? Gde sad ovako utronjan.)
- Čula sam te majmune! A mislila sam da si dostojan, još kad te kao klinca ugledah!
- Ne, nisam ništa loše... Ja...
- Ajde, gubi!
- Pa ti možeš da čitaš misli?
- ODLAZI!!! (zadrhtaše svodovi)
Pisano za takmičenje ''Fantastična bića''
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.