
Sportista. Po zanimanju. Ne u pravom smislu te reči.
Kada je bio klinac u nekom selu, na lokalnom vašaru ga je zapazio skaut. Zadrigli kvazifudbaler iz sela. Ispičutura. Video je kako neki klinci nabadaju loptu u pijane matorce, pa im je ponudio 20 evrica, ko mu prvi donese pivo. I tako, naš heroj je prvi dotrčao, na šta je skaut, već uveliko ispod pevaljkine suknje i stola, rekao: "Sine, ti ćeš biti fudbaler!" I tako klinac počinje da trenira u obližnjem klubu, koji je u vlasništvu lokalnog vrednog radnika, koji se posle štofova po Austriji i Nemačkoj, penzionisao, i vratio u zavičaj da pomogne klubu.
Klinac izrasta u tinejdžera, daje i poneki gol u nameštenim utakmicama i zapada za oko malo većim klubovima koji nameštaju utakmice. Već tu su lokalne, rumene seljančice davale pičke mladom fudbalerčiću, ali ponude iz glavnog grada se ne odbijaju. U međuvremenu, školu je zapostavio, ali neće mu niko zameriti na nepismenosti. Važno da je on fudbaler. Tada počinje avantura.
Dolazak u veliki grad. Beograd. Zvezdana i Partizanka su krajnje destinacije. U zavisnosti za koga je deda navijao. On je uspeo. Na račun leže prva plata posle 4 meseca. Tolike pare nije ni sanjao kada je gonio ovce na ispašu u komšijinu njivu. Sada je mudo. Klinke vlaže na njega, seku vene, kose, ruke, živu ogradu. Dobro, ne baš ogradu, ipak su to fine devojke. Upoznaje se sa čarima splavova i ostalih do-jaja-imam-para-mozak-nemam stvari. Sad skuplja za po koju tramvajsku liniju. Ili trolejbusku. Šta god.
Kada ga pitate šta je njegov život, kao iz topa će odgovoriti fudbal. Jer više od toga i ne zna. Mozak je ostavio kod učiteljice na poznavanju prirode i društva. Elokventan kao Pižon, dobija i po koji poziv za repku. Čisto da se proda jer Zvezdana i Partizanka više ne mogu da ga smisle, pa gledaju da ga utope negde. A i dobroćudni gazda seoskog kluba je pritisao pištoljem o čelo mladića, jer želi svoj deo.
Naš junak odlazi u pečalbu, uspeva da zaradi po koji dinar, dobije razne nadimke tipa panj, bukva, hrast, bandera, Pantelić i skrhan se, na zalasku karijere, vraća čuvanju ovaca u selu, tj. tamo gde i pripada.
Momak iz urbane sredine, na skali brzine pomaže ako je iz huda. Pizda koja puzi pred trendom. Ustane oko dva, tri popodne, ni ne umije se, pa te posle gleda krmeljivim očima dok pokušava da razgovara sa tobom. Nameštanje kreveta? Šta je to? A da, to je ono sto keva radi pošto on odluči da se probudi iz hibernacije. Nogom pali računar i gleda kakve su slike curice izbacile na fejs profile u toku dana, dok čeka da mu neko donese fornete za doručak. Džabe se nadaš sine, nećeš jebati. Možeš samo da maltretiraš pistać. Ako nema sisa na slikama, tu su pornići. "Ahahahahah! Jebote, kako joj je svršio po faci! Uuu, koji car! Samo kad bih ja jebao ovako..." Ali ne jebeš, zato što si mamin sin i pizda.
Kad mu dosadi komp, dogovara se sa ortacima da ode u kafić. Kafa i kisela, "malo bleja zezanje, lagano sa pola gasa".
Uveče se podrazumeva izlazak u grad. Roze majica i uske farmerke, jebiga išao bi on u trenerka stilu, ali nije to to. Hektolitar parfema, ali opet nedovoljno da se prikrije činjenica da je smrad. Tatine pare za separe i šampanjac, a adolescentkinje sličnog mentaliteta oko njega. I one prate trend. "Sad ti dajem broj da raskineš sa njom".
I nemoj slučajno da se niste slikali, ne računa se da si izašao iz kuće ako ne padne par slika. Napijanje, gubljenje, ludnica. Posle kući pa povraćanje po sobi. Al' opušteno, mama čisti ujutru, samo da ćale ne vidi. A i njega ko jebe, on ga je i vaspitao tako, da bude društveni parazit i da živi na tuđoj grbači, bez obaveza. Danju spava a luduje noću. A sutra kačenje slika i idemo ispočetka.
Defincija napisana za Mizantrophy.
Е нећу дати дефиницију за ову реч, па да јебе јеж јежа
Jedino naučno područje gde imaš više izutetaka od pravila.
Samim tim predstavlja antonim sistematičnosti, jasnosti i preglednosti.
S druge strane, postaje sinonim za tešku papazjaniju i haos.
Brate, ova lista Milleniuma mi jasna ko naš pravopis, daj leba ti, onu iz Premiera.
Bilo koja srpska serija, ili film, u kojem “glumi“ Milica Milša.
Platio sam sve račune, a nisam dizao kredit
Аутентични српски јунак може (или је већ урадио) следеће:
- Да поједе 20 сарми
- Да поједе 20 кила печења
- Попије 2 гајбе пива дневно
- Има дрвени крст и пар икона у ауту
- Вози ауто из Њемачке, дизел по могућности
- Са 2 другара сазида кућу од 100 квадрата, за 2 недеље без икаквог плана или дозволе надлежних
- Сам уводио струју у горе поменуту
- Задњи пут био код доктора '86... Или '85 беше, не сећа се
- Уради генералну на тротоару помоћу шмиргле и сета окастих кључева
- Да оправи веш машину, а притом купи нову јер су је Јапанци толико зајебали да не може ни да се поправи
- Има све положене категорије
- Ослобађао Вуковар, Пале и Ђаковицу... Рањен...
- Има "ЈНА" тетоважу са тенком
- Сам коље свиње
- Са кумом био бар једном у Дизелдорфу...
- Преживљава цео месец са платом од 150 евра...
Skup retarda na ekskurziji. A evo zašto.
Pametan čovek koji se prijavio za Survivor i upravo je saznao gde ide:
malo će da kopa po netu ili biblioteci šta raste tamo od biljaka, kakvih životinja ima, ukratko šta može da se ulovi i pojede, a onda i praktično primeni šta je naučio.
Retard koji se prijavio za Survivor i upravo je saznao gde ide:
bleji, a onda tamo jede pirinač i takođe bleji, ovaj put po plaži. Emisija uspešno gubi poentu. Ali naravno retard na kraju pobedi jer je bolji "frajer", sreća te je samo emisija pošto bi taj teško preživeo u stvarnim uslovima.
Znači muškarci više ne treba da budu muškarci. Traže se manekeni. Cepanje drva, snalaženje u prirodi i ostale nekada cenjene muške veštine su out. Čisto da znamo.
Народ који је специфичан и разликује се у односу на друге по много чему, а највише по томе што верује да је много специфичан и да се пo много чему разликује у односу на друге.
To je tradicionalno momenat kod svih Srba koji imaju to nešto. Ma koliko proračunat pojedinac bio, u njemu može da pukne "srpki momenat" i natera ga da čini stvari apsolutno nezamislive običnim smrtnicima, a i crtačima marvela ponekad.
Dešava se u trenucima totalnog inata, iz čistog razloga zato što to tako ne može, odnosno mora, ali on to sme. Nešto što ne poseduje svaki narod na planeti, možda eventualno pijani Rusi u nekoj meri, ali mi to činimo trezni.
Inat nije čak uvek uključen u ovo, česti su primeri u našoj ratnoj istoriji junaštva i šizofrenih taktika koje bi u svim vojnim školama okarakterisali kao ljudsku katastrofu ali su opet uspešno oterale i Madjare, Turke, Austrijance, Nemce...
U ovom momentu Srbin se od uobičajene izmorene pojave pretvara u nadbiće sa jednim jedinim ciljem, kog ni on sam nije svestan, ali zna da mora da ga ispuni. I ispuniće ga...to su oni simpatični momenti ludosti kad poput Ristovskog u Pad u raj gadjamo stelt avione ruskim raketama iz Rumunije.
-On će meni! Sad ćeš da vidiš kako Golf vuče na himalajima, i to bez lanaca!
-Ako treba staviću i pola kile ljutog u ćevape i pojesti tebi na oči!
-Ma bandži bez konopca, jel smo srbi il nismo!!
-Pijem sok neki, kad odjednom vidim njih 4000 na mene a ja u rulju!!
-Ko bre ne sme da prepliva ovaj reaktor?!
-Sad ću onom majmunu sa petog sprata da istovarim 2 tone uglja pred vrata ne zanima me!!
-Ušunjao se u albanski bunker i zaklao 18 ekstremista OVK nožem.
Bolje da poginem nego da mi se nesto desi.
Kada se 90% ljudi pronadje u definicijama o pametnim studentima koji ne ispunjavaju svoj potencijal. Da smo toliko pametni, nismo...Da smo lenji, jesmo.
Ides po mrklom mraku i gledas da ne upadnes u neki otvoren saht.
Tradicionalna japanska poetska forma prilagođena mentalitetu srpskog naroda. Svojevrsna transplantacija dela kulture dalekog naroda u kulturnu baštinu Srbije. Vrlo uspešna forma poetskog izražavanja kod nas, čak i izuzetno visoko cenjena u celom svetu.
Prase skičalo,
Ručak smo postavili,
Sada žvaćemo.
Naši političari se dele na levičare i desničare.
Zavisi od toga koja im polovina mozga ne funkcioniše.
Čovek koji u ponudi ima veliki izbor pića, a na kraju ipak ostaneš žedan.
- Sedite kumovi, šta ćete da popijete? Tebe kumo ne pitam, znam da ćeš martini. Ti kume?
- Ja ću vodu.
- Ne može voda!!!
- Daj, kume, ne zajebavaj, žedan sam, daj vodu...
- To ti u svojoj kući pij vodu! Ja nudim rakiju, vinjak, lozu, pelinkovac, crno vino, belo vino....
- Kume, pojeo sam kolenicu i šerpu sarmi, žedan sam k'o pustinja, vodu mi daj, molim te...
- Vodu ne držimo!!! Hoćeš sok? Sok mogu da ti dam.
- Neću sok, od njega ću da ožednim još više. Kume, 'leba ti, žedan sam kao pas, hoću vode...
- Rekao sam da vodu ne držimo ... ne - dr - ži - mo!!!
- 'Aj daj onda vinjak ...
- E, tako te volim.
- E, kume, i donesi mi veliku čašu vode ... da gasim.
"Rasa" psa koja uglavnom nastaje u seoskim ili rualnim romskim sredinama zahvaljujući neodgovornim vlasnicima pasa. Ogleda se u vrlo maloj kilaži i mogućnošću da preživi sedam dana na korici hleba i šerpici vode, vezan uz neko bure koje imitira kućicu...
Tužno...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.